Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, svodimo raspravu u načelu o ovom predlogu zakona. Bila je veoma plodna i upućuje nas, poslanike opozicije, na to da upozorimo građane Srbije i na nešto što su ovde izgovorili predstavnici vlasti, što u zakonu ne piše, a što će verovatno biti sudbina mnogih građana Srbije u narednim mesecima.
Tako nam i treba. Čuli smo da privreda zemlje više neće računati na preduzeća koja su u vreme socijalista, Miloševića, zapošljavala veliki broj radnika, u kojima je zastarela tehnologija, čiji su proizvodni programi ispod mere prihvatljive za strane partnere. Onaj ko je u životu ušao u jednu fabriku u Srbiji može sa pravom da konstatuje da Vlada Republike Srbije ne računa ni na jednu fabriku koja trenutno postoji u Republici Srbiji. To što ne računa na fabrike, neka bude, ali šta ćemo sa radnicima? Osnovni problem ovog zakona, čitave hrpe zakona koja nas posle toga čeka, je šta sa radnicima koji neminovno ostaju bez posla zato što dolazi surovi eksploatator koji više neće imati razloga o njima da razmišlja na način na koji su razmišljali prethodnici.
Zašto to govorim? Iz usta predstavnika vladajuće većine u ovoj skupštini, čuo sam dve definicije. Za opoziciju su sami rekli da smo cirkusanti, a za vladajuću većinu da su krvoloci. Pomisliće građani, evo cirkusante smenjuju krvoloci. Ako zaista dolaze krvoloci, niste valjda svi u poslaničkoj grupi takvi. Onda se loše piše radnicima, posebno ako nam zakone koji će biti strašno surovi i bolni, ovde obrazlaže šef poslaničke grupe DOS-a, Čedomir Jovanović. Onda im se loše piše ako te zakone ovde, kao jedini predstavnik Vlade, brani prisutni ministar koga sam u hodniku čuo, stajao je okružen sa pet ili šest poslanika DOS-a, ne znam o čemu je govorio, ali kada sam prolazio, on kaže - a onda se pojavi neki ludi radikal i samo pritisne dugme. Neka kaže da lažem. Neka kaže da nije tako bilo.
(Dragan Milovanović, sa mesta: Laže.)
Kod mene u narodu se kaže - ko laže, nek jede ...
Ministre, grešna ti duša. U životu ne lažem, ali kako si obmanuo radnike u predizbornoj kampanji, kako si dizao ustanke protiv prethodne vlasti da bi ti bio ministar, tako se i ponašaš u ovoj Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ne lažem, ministre. Bilo je pet ili šest poslanika DOS-a. Mogu da ćute sada, zato što ih je sramota, a rekao si - onda se pojavi neki ludi radikal i pritisne dugme. Šta si mislio ne znam, ali to sam čuo.
Međutim, dolazi priča o privatizaciji. Upozorio nas je predsednik poslaničke grupe DOS-a da dosadašnja privatizacija nije valjala, da su se ljudi obogatili, da su u poslednja dva meseca vladavine prelazne vlade sto puta povećane akcije na privatizaciju i preduzeća, da su to inicirali socijalisti - direktori, ministar za privatizaciju, da bi došlo do nekog bogaćenja. Nisam razumeo samo ko se tu i kako obogatio, ali znam zašto su radnici insistirali da se sprovede privatizacija pre nego što vi dođete na vlast.
Nagovestili ste da će radnici mnogo manje dobiti od fabrika, po vašem zakonu. Rekli ste da će odmah biti Zakon o privatizaciji, a evo, nema ga već tri meseca. Ali, neka rešenja koja pružate novinarima, s vremena na vreme, sporadično, govore da će radnici dobiti samo 30% akcija, ili ja možda ponovo lažem.
Ako je to 30%, to je više nego duplo manje nego što su do sada dobijali radnici po osnovu prava na upis besplatnih akcija i po osnovu prava na kupovinu po povlašćenim cenama. To je znak da se sprema sasvim drugačija prodaja društvenih preduzeća.
A kako drugačije da tumačim nego kao pripremu za otimanje, to što je i ministar Vlahović otkupio Ekonomski institut po starom zakonu. Što on ne sačeka novi zakon pa da uđe u otkup Ekonomskog instituta, nego mu prvo vrednost skinuše sa tri miliona maraka na 350.000 maraka, pa ga nekoliko njih vrlo lako otkupiše i sad su oni, sa zajedničkim ulaganjem "Diloiti-Tuš" u Ekonomski institut, referenti za procenu. Čak su procenjivali i Saveznu direkciju posebnih rezervi, našu ratnu, vojnu rezervu, procenjivao je "Diloiti-Tuš", strana firma, strana agentura.
Ovo je upozorenje za sve radnike, a i za radnike "Zastave" koji se sa vama, pritisnuti ucenama, dogovoriše pre neki dan, a evo danas čujem informacije iz Kragujevca da ste već pogazili te dogovore.
Ne kažem da ne treba da prihvate dogovore sa vama. Neću da ličim na vas iz prethodnih vremena. Ako se dogovore Vlada - poslodavac - sindikat, eto im dogovora, neka potpisuju, neka se ponašaju prema dogovoru, samo ih upozoravam da strogo paze šta sa vama potpisuju, zato što će te ih prevariti.
Pričate ovde o penzijskim osnovama. Danima slušam tu priču. Ne mogu da izađem za govornicu. Više ne vredi neke stvari ljudima ni objašnjavati. Ispade da čitav paket zakona donosimo da bi od ovog meseca, ili idućeg, radnicima u penzijski osnov ulazila bruto zarada kako bi odjednom dobili svi duplo veće penzije nego što su imali do sada.
Ovde ima vrlo malo vas iz vladajuće većine, koji se bilo čime ozbiljnim u životu bavite. Da vas ima ovako ozbiljnih kao što je bio prethodni govornik, vi biste znali da kompjuter sam izbacuje najbolji desetogodišnji prosek radniku koji kreće u penziju, i taj prosek je obavezno pre 80-te godine.
To je ono vreme kada je moja supruga (94. godine dobila otkaz, kao višak, ali je otpremnina bila 4.000 maraka, pa smo nešto i uradili sa tim. Sada je otpremnina 700 maraka. Šta će sada da uradi radnik? Videćemo se mi za ovom govornicom, ako nas ne postreljate, više puta, tvrdim vam - svi ti radnici ne ostaju privremeno bez posla. Ostaju zauvek bez posla.
Socijalnu brigu izvlačite iz fabrika na ulicu. Nije Vlada preuzela ni jednim zakonom obaveze o rešavanju i socijalnom zbrinjavanju onih koji ostanu bez posla. Nema tog zakona. Nema zakona kojim se Vlada obavezuje da ljude zbrine, čak ste i ovim ljudima koji imaju više od 30 godina staža smanjili prava koja su imali za vreme diktature, do pre nekoliko meseci. Odjednom postadoše za vas jednaki sa onima koji imaju 25 godina radnog staža.
Pitam vas, da dođe privatnik najspremniji na svetu da ulaže u ovu zemlju hoće li da zapošljava ljude sa 35 godina starosti ili će da crnče naša deca koja imaju 18 i 19 godina, koja mogu da zapnu i da rade. A, gde će oni koji imaju 30 i 35 godina rada, na čijoj će grbači oni biti? Ko će njim da rešava socijalne probleme? Kada će da dođe uopšte da mu neko računa osnov za penziju, pa makar mu po ovom vašem zakonu sto puta bila veća penzija, kad da dođe do 40 odnosno 35 godina staža.
Ponavljam, upuštate se u surovu igru. U igru kalemljenja kapitalizma na društvo kome treba socijalna pravda još dugo godina. Voleo bih da obezbedite mnogo prihoda u budžet. Bio bih srećan zbog toga. Da ste uspešna vlast zašto bismo se mi bavili politikom, šta će opozicija, ako biste vi uspeli ono što mi nismo, pa zaboravili sankcije i rat. Kada biste vi obezbedili ljudima da imaju ono što ste im obećali u predizbornoj kampanji.
Voleo bih da napunite budžet, da više nemate na šta novac da trošite. Ali, to je nemoguće, draga moja gospodo. Čak iako dobijete neki dinar sa strane, ta minimalna pomoć postigne samo to da stignete do nivoa socijalnih prava koja su postojala u ovoj zemlji bez ikakve pomoći.
Dame i gospodo narodni poslanici,  ne znam zašto gospodin Jovanović ne traži od svojih stranačkih kolega koji kopaju naše dosijee da mu  konačno odgovore na pitanje - ima li ičega što o radikalima može da se iznese za ovom govornicom kao kompromitujući materijal, kao dokaz da smo kriminalci i nemoralni ljudi, ili nema?
Već to postaje i malo bljutavo da iz dana u dan govorite o nekoliko stanova koje smo dobili od države i o jednoj donaciji, koju je Fabrika automobila dala SRS, u vrednosti od 120 i nešto hiljada dinara.
Rekli ste da ja nemam moralno pravo da štitim interese radnika. To je vaše mišljenje, verovatno je to potkrepljeno nečim argumentovanim. Uopšte neću da govorim da li vi imate moralno pravo, o tome će da odlučuje narod i ova skupština. Vi ste sada predstavnik DOS-a u ovoj skupštini,vi ste šef svim poslanicima DOS-a. Sada narod šta misli o Maršićaninu, gleda kroz vas, šta misli o profesoru Simonoviću, gleda kroz vas. Svi poslanici DOS-a u ovoj skupštini ste vi, vi ste im šef, vi im komandujete, vi im naređujete, vi im dajete reč, kao što je rekla jedna poslanica koja pripada vašoj poslaničkoj grupi.
Ali, gospodine Jovanoviću, otkako je DOS došao na vlast, desilo se toliko mnogo lošeg u raspolaganju državnom i narodnom imovinom, da smo mi radikali sigurno mala deca iz obdaništa, u odnosu na vas, a mislim da ste prevazišli i ono što su socijalisti 10 godina učili. Gospodine Jovanoviću, vaši automobili, vaše obezbeđenje, košta državu sigurno 3.000 maraka dnevno. Vi vozite " audi S8", potpuno blindiran, vi ga lično vozite. Troja kola idu sa vama u pratnji, osam do 10 ljudi, verovatno sada zaposlenih kod MUP-a, vaše je lično obezbeđenje. To su još dva ili tri automobila, gde god vi krenete, gospodine Jovanoviću.
Ne znam kako se vozio Slobodan Milošević, ali nikada se niko u ovoj državi sa takvom pratnjom i sa takvim obezbeđenjem nije vozio, niko dok se niste vi pojavili na vlasti. Procenili ste da vam je život ugrožen, ne znam od koga, mislim da ni od koga od nas iz opozicije nije. Vi biste nam pokupili i čačkalice za zube iz džepova, koliko pretresa već izvršite kod naših ljudi, za koje mislite da nešto imaju. Ali, nemojte da nas prozivate za nešto na šta vi uopšte ne obraćate pažnju - ne obraćate pažnju uopšte na troškove koje sada ovoj državi donosite, a tek ste počeli da vršite vlast. Ne obraćate pažnju na to da su na spratovima u Nemanjinoj 22 sada svuda postavljeni detektori za metal, sada više niko od ministra Batića ne može da stupi u hodnik, dok ne prođe kroz dodatni detektor za metal.
Već deset ljudi iz Vlade Srbije se vozi u blindiranim automobilima. Koliko to košta ovu državu? I otkuda to da se vozite kolima za koja u novinama piše da ih je država poklonila, te Milošević Slobodanu, te Marku Miloševiću? Sada je te automobile država poklonila vama. Hoće li neko od novinara da stisne petlju i da kaže - država poklonila Čedomiru Jovanoviću "audi S8", blindirani, da se vozi, ili možda to nije državni auto, možda je vaš lični, možda ste vi to zaradili. Ali, nemojte da mi držite moralne pridike, ako nisam zaista načinio neko krivično delo. Pozvao sam vas pre 15 dana da me, ili pozove istražni sudija, ili da pustite na miru te priče. Ne osećam uopšte da sam moralno nečist za ovo vreme od kada se bavim politikom.
(Poslanik Čedomir Jovanović traži repliku.)
I sada sam dobio pravo na repliku.
Dame i gospodo narodni poslanici, čitajući amandmane, zapazio sam da su narodni poslanici opozicije pokušali na dva načina da vam isprave ovaj član 1. Predloga zakona. Prvi način je ovaj na koji je to pokušao da ostvari poslanik Božidar Vučurović, da se prvi član obriše, tako da zakon važi u tekstu u kome je i do sada važio. Nas ovde zbunjuju predstavnici, sa jedne strane predstavnik Vlade, a sa druge strane šef poslaničke grupe vladajuće većine. Malopre nam je ministar zadužen za ovaj zakon rekao da je tačno da će primanja radnika, po osnovu otpremnine biti manja, ali će biti sigurno isplaćivana, tako je rekao. Kada je Božidar Vučurović obrazlagao amandman i rekao da će biti manja primanja, izašao je šef poslaničke grupe DOS-a i rekao da to nije argumentovano i da nije tačno, i da mi želimo da zadržimo stare odnose u društvu, a to je sada već bila politička priča.
Jedno je sasvim jasno - radnici će sada članom 1. imati manje otpremnine nego što su imali do sada, to je sasvim jasno. To uvijanje u bruto zaradu u odnosu na neto zaradu može da se prihvati, ali nikada ne može da se prihvati da je bruto zarada tri puta veća nego neto zarada, kao što to ovde zakonodavac pokušava da nam provuče i stalno po jednu zaradu umanjuje radnicima. Rekli ste - sada je odnos 1:1, a rekli ste - smanjivaćete čak obaveze poslodavca pa će te obaveze biti samo 70% od isplaćenih neto ličnih dohodaka. U tom slučaju, ovo će biti još manje za radnike.
Nama je bilo dosta teško da reagujemo na ovaj zakon, na Predlog zakona. Sa jedne strane, čovek mora da razmišlja o poslodavcima, a sa druge strane o zaposlenima. Opozicija mora da pronađe greške koje će oštetiti poslodavca i greške koje će oštetiti zaposlenog. U ovom slučaju, radi se samo o jednokratnoj obavezi poslodavca. Naime, on tog časa prestaje da brine o radniku. Kada je takav član u pitanju, moramo da brinemo o radniku. Njegova prava u odnosu na poslodavca se gase isplatom otpremnine. Pitanje je hoće li do kraja njegovog radnog veka uopšte biti ostvareno njegovo pravo Ustavom zagarantovano, kao i pravo na rad. U tom slučaju morate da imate duše, ne samo tržišnu ekonomiju od ministara iz inostranstva, kao što je rekao jedan prethodnik, predstavnik DOS-a koji je ovde govorio. U ovom slučaju mora da se misli o radnicima.
Pripremama zakona o privatizaciji očigledno je da će mnogi radnici ostati bez posla i već sad nas upućujete na to da nam fabrike nisu u stanju da će neko sa kapitalom u njima moći da zapošljava naše radnike. Već sada ste radnicima "Zastave" jasno i otvoreno rekli, samo na trećinu računate od onih koji su sada radno uposleni. Zašto onda smanjujete obaveze koje neko ima prema radnicima koji će sigurno ostati bez posla. U najmanju ruku je postupak bezdušan. Ako zaista ostaju bez posla, ako više nemaju mogućnosti, a neće imati mogućnosti da se zaposle, posebno ljudi sa 25 godina staža i više, nemojte da im umanjujete ona prava koja su imali, koliko do juče, ili do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Zato se zalažem da amandman usvojite, zalažem se da kada predlažete neki zakon, izmene i dopune zakona ili celovit zakon (a ovi do sada celoviti zakoni bile su u stvari izmene i dopune postojećih zakona), da uvek nađemo najbolje rešenje. Najbolje rešenje, prvo za radnika, a onda najbolje i za poslodavca. Mi od vas ne tražimo da sada donesete zakon kojim će poslodavac biti obavezan petostruku naknadu, odnosno 50 puta veću platu da daje radniku nego do sada. Znamo da je to nenormalno. Nemojte ni vi da tražite od nas da glasamo za nešto što je nemoralno, a skraćivanje prava, manji finansijski iznos radniku za koga se fabrička kapija zauvek zatvara, u najmanju ruku je nemoralan potez. Hvala najlepše.
Nemam potrebe da vam dodatno obrazlažem. Mislim da sam obrazloženjem na prethodni amandman, kojim je traženo ukidanje ovog člana, obrazložio i svoj amandman. Praktično, prihvatanjem ovog amandmana ne bi ostao tekst zakona koji je važio do sada, ali kome ja to pričam, nema ni ministra više. Ako vodite ovu skupštinu po Poslovniku, iako nema Vlade u celokupnom sastavu, trebalo bi bar ministar, čiji je zakon na dnevnom redu, da sedi u klupama. Neshvatljivo je da baš nijedan član Vlade ne sedi na sednicama. Ubeđen sam da neće ni doći do kraja utakmice nijedan član Vlade na sednicu Narodne skupštine. Onda ispada da mi ovde pričamo samo zbog poslanika, tim pre što je prenos prebačen na treći program, a građani o tome nisu obavešteni. Mislim da će sednica vrlo brzo biti i prekinuta.
Hteo sam da uvedemo bruto zarade u otpremnine, ali da to bude makar u skladu sa onim što su ljudi imali do sada. Nema predstavnika Vlade, nema ko da mi odgovori, ali mi jednu bruto zaradu skidamo radnicima samo zato što ste umesto da 6 neto zarada budu 3, da 8 budu 4, predvideli da bivša dvanaestostruka neto zarada sada bude petostruka bruto zarada. To je zakidanje po jedne bruto zarade zaposlenima, u odnosu na dosadašnja primanja. Možda će im plate biti veće, ali to što će biti veće plate ne treba da bude osnov za ukidanje i smanjivanje prava u zakonu. Daj bože, neka im budu veće, pa isplaćujte im više. Ostali su bez posla, brinite o tim ljudima. Nema ih toliko sada, koliko će ih biti pred kraj ovog vrelog leta.
Molim vas da pre glasanja o ovom amandmanu utvrdite kvorum.
Gospodine predsedniče, u članu 78. stavu 2. Ustava Republike Srbije piše da predsednik predstavlja Narodnu skupštinu, i dalje vrši druge poslove. U članu 73. Ustava, stav 1, tačka 11. - Narodna skupština obavlja kontrolu nad radom Vlade. Po članu 208. mi smo od vas tražili da vi koji predstavljate Narodnu skupštinu, tu kontrolu nad radom vlade izvršite, na taj način što ćete nam dati informacije, a član 208. Poslovnika nam omogućuje da tražimo od vas te informacije, da bismo uspešno obavljali funkcije narodnih poslanika.
To nije poslaničko pitanje. Nama je potrebna informacija, gospodine predsedniče, da li je Vlada prevarila građane koji su juče tražili od Vlade da ih prime određeni ministri ili nije. To će onda da proizvede neke druge posledice, neke druge postupke će da uvede u Skupštinu, na koje poslanici imaju pravo. Ovoga časa, da bismo znali, treba li da se postavlja pitanje poverenja Vladi ili određenim ministrima, od vas tražimo gospodine predsedniče informaciju, a štampa bruji o tome, da je određena grupa građana, 1, 50, 500 njih, nije bitno, juče prevarena od strane predstavnika Vlade i da im je rečeno da određeni ministri koje je kamera snimila, tu kako čekaju kraj sednice da daju završnu reč, da poklope poslanike, da nisu u Beogradu, a bili su. Ništa se drugo od vas ne traži. Stavite tu tačku na dnevni red, može i danas. Zaustavite trenutno, privremeno tok sednice, stavite ovu tačku na dnevni red i onda neka izlaze vaši poslanici da utvrdimo i krivicu i odgovornost i šta ćemo dalje, posebno šta i kako ćemo dalje. Nemojte više saopštenjima predsednika, nekih od predsednika poslaničkih klubova da zamenjujete rad Narodne skupštine i nemojte da i vaša služba povređuje Ustav, nemojte da ta saopštenja koja potpiše vas nekoliko, proglašavate odlukama, zaključcima Narodne skupštine. Ono o čemu se ovde nije glasalo, nikada ne može da bude akt Narodne skupštine Republike Srbije.
(Stevo Dragišić, sa mesta: povreda Poslovnika).
To što je vama muka, gospodine predsedniče, to je vaš lični problem. (Predsednik: To je veći problem.) Nije, to je samo vaš privatni problem. (Predsednik: Ne, to je problem ovog Parlamenta i ove države.) Pa, da promenimo predsednika kome neće biti muka, pa da bolje vodi ovu sednicu. Ovaj gospodin koji se predstavio da je iz DSS-a, ne znam kako se zove, nemate ni vi pravo, vi ste u DOS-u gospodine Popoviću i vi ste stvorili DOS. Koštunica je na vrhu te piramide. Neizvlačite se iz svega ovoga. Ne možete više da glumite pred narodom da ste vi dobri, samo ste u lošem društvu. Kad sam bio mali, roditelji su mi rekli - beži sine iz lošeg društva, postaćeš loš. Zato sam ja srpski radikal. Nikada ne pitajte narodne poslanike šta traže na sednici Narodne skupštine. Tu im je mesto. Pitanje je šta vaši rade kad nisu na sednici Narodne skupštine, da li seku šumu da prodaju i da se izdržavaju?
Gospodine Batiću, moram da Vam se obratim, mada mi je to jako teško. Kao vernik Srpske pravoslavne crkve, koji mnogo tuguje zbog ovoga što se dešava sa crkvom, moram da vas pitam - kako to da vi tako verujući čovek, i ta vaša stranka ima počasnog predsednika koji pripada satanističkoj munovoj sekti sajentologa? Kakvo je to društvo, gospodine Batiću? Ali, gledajući vas i vaše fotografije po Beogradu, ja vidim da je Panić našao dobro društvo.
Gospodine predsedniče, već dva puta vi vređate Poslovnik, a onda i poslanik koji je govorio pre mene za ovom govornicom. Naime, članom 134. Poslovnika Narodne skupštine određeno je ko može da govori o amandmanima. Redosled je sasvim jasan. O amandmanu govori najpre onaj ko ga je predložio ili predstavnik grupe onih koji su ga predložili, zatim izvestilac odbora, onda predsednici poslaničkih grupa i član Vlade koji naravno ima pravo da dobije reč kada god hoće.
Vi već dva puta dajete izvestiocu jednog od odbora, Odbora za finansije, reč kada je zatraži, iako nije tražio reč kada su govorili predstavnici amandmana, već su se izređali predsednici poslaničkih grupa, a onda mu dozvoljavate da govori o nečemu o čemu on kao izvestilac ne može da govori. On može da govori kao narodni poslanik o amandmanu koji je podneo. Ne može kao izvestilac odbora da ulazi u meritum amandmana koje su podneli poslanici. On samo može ovde da kaže šta je odbor uradio, kakav je stav odbor zauzeo i da li je neko od članova odbora izdvojio mišljenje po tome. Mi već imamo ovde predstavnika Vlade i nama ne treba predsednik Odbora za finansije da ovde zastupa Vladu za ovom govornicom. Nije dužnost jednog skupštinskog odbora da njegov izvestilac neprekidno ovde izlazi i da brani predlog Vlade, bilo kakav da je.
Odbor je svoju odluku doneo, tu odluku je dostavio narodnim poslanicima. Predsednik odbora je ovde lice koje će da nas izvesti ako nam nije dovoljna pismena informacija i da odgovori na neka pitanja, koja eventualno neki poslanik uputi Odboru za finansije. Ovo je zloupotreba govornice od strane predsednika Odbora za finansije i molim vas da to sprečavate ubuduće gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, razgradnja Srbije, započeta 5. oktobra, se nastavlja u drugačijem obliku. Svaki zakon koji predloži Vlada Srbije, to građani Srbije treba da znaju, pišu stranci. Zgrade Vlade Republike Srbije prepune su stranaca koji pišu naše zakone. O tome imam dokaza, a vi samo zviždućite, smejte se. Mogu da zamislim kako izgledaju vaše sednice poslaničkih grupa, na kojima vas ministri ubeđuju da glasate za ovakve predloge zakona, koje će vam građani dočekati na nož.
Ali, čitajući obrazloženja vaših zakona, čovek mora da se zapita da li jedna ista vlada piše obrazloženje za dva zakona koji su jedan za drugim na dnevnom redu. Naime, vi kažete da je dosadašnja netransparentnost poreskog sistema dovela do toga da ukinete naknadu za korišćenje komunalnih dobara od opšteg interesa i doprinose za stambenu solidarnu izgradnju, a sada vršite njihovu transformaciju u fond zarada po stopi od najviše 3,5%. Nešto što je zaista bilo u dve stavke, ali potpuno jasno i potpuno namenski, sada kao fond zarada ubacujete u budžet i više mu nema traga, više mu nema transparentnosti.
Dalje, obrazloženje ovog zakona kaže da se na ovaj način omogućava opštinama da samostalno odlučuju o nameni prihoda koji se ostvare po ovom osnovu, a radite ovo zato što u uslovima slabog ostvarivanja prihoda budžeta Republike, do sada, opštinama su neredovno prenošena sredstva. Najpre, prethodni zakon, iz koga proističe ovaj zakon, direktno povređuje 113. i 114. član Ustava Republike Srbije, zato što za poverene poslove od strane Republike predviđate prihode po zakonu. Verovatno će postojati predstavke u Ustavnom sudu, kad budete imali obećani ustavni sud od strane predsednika Narodne skupštine, ali ispada sada da smo toliko daleko otišli da će opština da poverava mesnim zajednicama poslove i tek onda ćemo doći do nekih prenetih sredstava, bar u ovoj prvoj fazi, od strane opštine, a onda ćete da se setite, pa ćete zakonom i izvore sredstava i mesnim zajednicama da predvidite.
Ustav Srbije je jasan, apsolutno jasan. Za poverene poslove se poveravaju sredstva, ne obezbeđuju se izvori sredstava direktno opštinama. To, bilo ko da je pročitao od vas, to je poslednji stav člana 113. i član 114., sve bi mu bilo jasno. Ali, to su čitali stranci. Baš njih briga kako izgleda naš ustav, baš njih briga kako će građani posle ovoga živeti, baš njih briga kako ćete brzo vi da sletite sa vlasti. Njima treba haos u Srbiji. Ovi zakoni, draga moja gospodo, dovode do haosa u Srbiji.
Vi predviđate da jedno turističko mesto ubiranjem boravišne takse, ubiranjem prihoda od lekovite vode koju ima jedna banja, može da postane Monako, a da drugo mesto koje nema takvih prihoda postane Džibuti, u istoj ovoj našoj zemlji. Zato predsednik opštine Vrnjačka Banja kaže - nama bi status Monaka najviše odgovarao u Republici Srbiji. Što da mu to ne padne na pamet? Nema više nikoga ko će da nadgleda kako se u Srbiji živi i ko će da kaže - pomozite tamo, zakrpite tamo, ovi imaju dovoljno, ovi nemaju, gradite tamo. Treba nam život i na selu, treba nam život u malim opštinama, trebaju nam stanovi solidarnosti u velikim gradovima, zato što su tamo ljudi naseljeni mahom iz Raške i sa Kosova i Metohije, i nemaju gde da žive.
Dao sam amandman da bi imao priliku da diskutujem. Ali, ja bar ne menjam svoje stavove, za razliku od predsednika Skupštine, Maršićanina, koji je, čim je prestao predsednik opštine Vračar, broj mesnih zajednica sa 10 sveo na četiri. Sada ovim zakonom mesna zajednica ... (Predsedavajuća: Gospodine Nikoliću, opominjem vas da ste prekoračili određeno vreme.) samo mi recite - vreme, a nemojte me opominjati. Opomena je već mera koju vi meni izričete. Recite - gospodine Nikoliću, vreme, i ja završavam.
Dakle, treba prihvatiti amandman zato što su izdvajanja ogromna. Pitaće vas seljaci kolika je njihova zarada, zbog prethodnog amandmana, zbog prethodnog člana i stava 4.
Pitaće vas seljaci kako proceniste da baš 3,5% na katastarski prihod, po osnovu neke njihove zarade, treba da ide u budžet opštine, pitaće vas mnogi građani idućih nedelja, i ne tako daleko, možda već iduće nedelje, odakle vam ovoliko ideja. Preporučujem vam da snizite ton, da aroganciju izbacite, kao manir opštenja sa ove govornice.....
Koja mi je to opomena, da bih znao kako da se ponašam?
Kada ste mi izrekli prvu?
Dame i gospodo narodni poslanici, prelaskom na 12. tačku dnevnog reda ušli smo u raspravu o jednom setu socijalnih zakona, zakona iz oblasti radnih odnosa, u kome se predlagač nije usudio da nam dostavi nove tekstove zakona, kao što je to bilo kod ovih fiskalnih zakona, već nam je dostavio predloge za izmene i dopune već postojećih zakona, tvrdeći u obrazloženju zakona da je izvršeno usaglašavanje sa zakonodavstvom EU.
Predstavnik Vlade na ovoj sednici, predstavnik Vlade po ovoj tački dnevnog reda, je ministar, sindikalac, koga su iskoristili političari, ministar koji je imao jedan prljavi i podli zadatak, dok je bio sindikalac - da se bavi političkom borbom, a da se predstavlja kao predstavnik radnika, kao čovek koji brine o njihovom odnosu sa poslodavcem i o njihovom socijalnom statusu.
Izlazak na izbore, konstituiše se Vlada, i onda saznajemo da jedan predstavnik sindikata postaje ministar. Navedite državu u svetu, u kojoj se predstavnik sindikata bavi politikom i zastupa interese jedne političke opcije. Taj sindikat, koga zastupa ministar, koji nam predlaže ovaj zakon, je juče na televiziji Kragujevac, preko svojih predstavnika, ucenio radnike "Zastave". Poruke upućene radnicima bile su proste - ometate Vladu u naporima da reši problem Fabrike automobila, i odlažete na nekoliko meseci strateškog partnera, sa kojim Vlada samo što nije ušla u odnose koji će pomoći Fabrici automobila.
Naravno, u petak kada sam išao u Kragujevac, jedna traka autoputa na izlasku u Batočini, po starom dobrom komunističkom običaju, bila je zatvorena za saobraćaj. Čekalo se da prođu gospoda ministri iz Beograda. O tome imam dokaz, razgovarao sam sa policajcima.
A sada, dragi moj ministre, mnogo si hrabar kada sediš sa tim poslanicima DOS-a. Samo da znaš, kad te budu iskoristili i iscedili, onda te radnici neće primiti nazad, a onda ti neće biti mesta ni u političkim strankama, i mislim da je mnogo bolje da si časno obavljao posao jednog sindikalnog funkcionera, nego što su maske pale i što je jedan sindikalac postao ministar na kratko i ministar koji nizašta neće biti pitan, koji ni o čemu ne može da odlučuje. A kako može da odlučuje, šta to ima dobro u ovom zakonu, izuzev kritika na račun prethodne vlasti, gospodine ministre, a šta ste vi to dobro rekli u ovom predlogu zakona?
Jeste li rekli pre nekih 15 dana na televiziji da onaj ko ne može da isplati zarade, da ide u stečaj, a država će preuzeti brigu o radnicima? Da li ovaj zakon nagoveštava stečaj mnogih preduzeća? Da li jedno rešenje, koje ovde možemo da pročitamo, a ne možemo da pronađemo uporedno nigde, koje kaže da onome ko ne isplati platu, biće zabranjeno da radi. Da li to govori, gospodine ministre, da vi u stvari spremate polako Srbiju za ono što vi nazivate bolnim rešenjem, a to je prestanak rada u mnogim velikim preduzećima?
Ona su radila dok nije došao DOS na vlast. Podaci su nešto što ne možete da izbegnete. Prošle godine, u prvom tromesečju, Fabrika automobila proizvela je 3.500 automobila, ove godine 300, a prodala je 480, u drugom tromesečju ne može da proizvode ni 300. To su podaci. Sve drugo su priče. I mi možemo politički ovde da se preganjamo, možemo da se optužujemo za sve i svašta. Fabrika automobila u Kragujevcu ne proizvodi automobile. Možda gaji kokoške, možda proizvodi jaja za pijacu, ali automobile ne proizvodi. O tome nam govore podaci o broju automobila koji siđu sa trake.
Vidite, nagoveštavate nam, gospodine ministre, da će mnogo radnika, sa 10, 20 i 30 godina staža, ostati bez posla. To nije privremeni ostanak bez posla, koji je regulisan Ustavom i u kome se kaže da je dužan poslodavac da obezbeđuje nadoknadu i socijalni status, socijalnu zaštitu ljudi koji su privremeno bez posla. Ovo je trajni ostanak bez posla. Oni koji kod vas budu ostali bez posla, više nikada neće moći da se zaposle, neće biti više posla.
Industrijska proizvodnja beleži pad od skoro 12% u odnosu na prvo tromesečje prošle godine. To su podaci. Šta biva sa ljudima koji posle toliko godina staža ostanu bez posla - smanjujete im otpremninu. Zavijate to u bruto zarade, ali kada pretvorite bruto u neto, svima onima koji ostaju bez posla uzimate jednu zaradu, jednu mesečnu zaradu. Manje im isplaćujete nego u vreme pre ovog zakona.
To su podaci i to je matematika. Da li to vama odgovara, ne znam. Da li će odgovarati radnicima, i to ne znam. Hoće li biti bolno? Biće bolno, ali ne računajte da će biti bolno samo za radnike. Ubeđen sam da će biti bolno i za vlast.
Ne bi se pokupilo pola Vlade, da otrči u Kragujevac, noću da razgovara sa predstavnicima sindikata, da to nije bolno i za Vladu. I kada već govorimo o tome - pa ima li lepšeg mesta, nego da ovde, sa ove govornice, vi koji kažete da radnici koji traže posao i plate sprečavaju strateškog partnera, koji samo što nije ušao, pa ima li išta lepše nego da nam kažete sa ove govornice - Fabrika automobila je rešen problem, strateški partner se zove tako i tako, počinje proizvodnja automobila.
Nema ga, ima ga u obećanjima, možda dolazi sa onih 6 milijardi, putuje polako, opterećenje su mu milijarde dolara, koje nosi u džepovima, pa stići će jednoga dana, obradovaće i našeg ministra. Pogledajte koliko je nesolidno rađen zakon. Član 19. glasi (jedan njegov deo): "Ovaj zakon objavljuje se u Službenom glasniku, stupa na snagu 1. juna 2001. godine, a odredbe člana 64. Zakona primenjivaće se po objavljivanju prvog podatka".
Ovo je zakon, koji ima 19 članova, a vi kažete: "Odredbe člana 64. Zakona primenjivaće se ..."
Valjda mislite na onaj zakon koji ima više nego 64 člana i u taj 64. član ste vi ulazili izmenama i dopunama. To više nije 64 član. To je član 3, čini mi se, ovog zakona. On može da važi od 1. jula. Član 3. ovog zakona, a ne član 64. nekog zakona koji čak niste ni pomenuli, ni imenovali kako se već zove. Tolika je vaša stručnost. Da kažete da niste imali vremena, još bi vam verovali da ste potpuno nove zakone radili. Vi ste samo seli i izračunali gde možete još po nešto da štrpnete. Da zaustavite sivu ekonomiju, da više nema polutki, da više nema sikdinalne borbe, a šta je sindikalna borba bila u vreme dok ste vi bili pravi sindikalac, dok niste počeli da razmišljate kako da završite studije mašinstva u 50-toj godini života.
To je bila borba da se obezbedi da ljudi prežive, da narod preživi. Žao mi je što nije tu ministar Đelić, želim da njegova ćerka što pre ozdravi. Ganuo me je, samo nije mogao da mi izazove suze na oči, zato što je nama mnogo dece i bilo bolesno i bilo bombardovano i izginulo, avioni su doletali iz Francuske. Poručite ministru Đeliću, sve vreme pa i vama koji ste operisani (glas iz sale: takvi kao ti) ... opomenite onoga što štroji svinje i veprove da mi ne dobacuje dok sam na govornici. Nego da uhvatiš ono da ideš ti da utucavaš ovnove, ti nisi za ovu govornicu. Za ovom govornicom treba da se pojavljuju poslanici, a ne bukači. Šesti red nije mesto za govornicu, nego ovde.
Recite vi gospodinu Đeliću, možda je i mene sramota, ali ti avioni su dolazili iz Francuske iz koje je došao i gospodin Đelić. Da li je taj avion bacio bombe pa ubio malu Milucu ..., ćuti bre, šta ti je, ama šta ti je koliko godina ti imaš, smiri se malo, ti tek treba da živiš, ti tek treba da čitaš dosijea u državnoj bezbednosti o nama koji nismo na vlasti, polako. Da li je taj avion bacio bombe i ubio Milicu Rakić ili doneo ministra koji će da ubije i fabrike i radnike i socijalnu sigurnost građana u Srbiji, meni je sasvim svejedno. Hvala vam najlepše.
Gospodine predsedniče, povredili ste Poslovnik kada ste izrekli meru oduzimanja reči narodnom poslaniku Janjiću, zato što se mera oduzimanja reči izriče posle izrčene dve opomene. Ako već čitate Poslovnik, pročitajte član 102. stav 1, u kome piše: mera oduzimanja reči izriče se narodnom poslaniku kome su prethodno izrečene dve opomene. Vi niste izrekli narodnom poslaniku ni jednu opomenu. To što vi kao baba preko plota sa poslanicima razgovarate koristeći taj mikrofon koji vam je na usluzi, to nije ponašanje koje dolikuje predsedniku Skupštine. Predsednik Skupštine kada izriče mere mora da naglasi, gospodine poslaniče, izričem vam prvu opomenu, pa gospodine poslaniče, za vas je svaki poslanik gospodin, izričem vam drugu opomenu, pa tek onda meru oduzimanja reči. Vi odmah meru oduzimanja reči. Mogli ste odmah i meru udaljenja iz sale. To liči na vas. Zato vas molim da glasamo o povredi Poslovnika. Posle ćemo mi da radimo svoj posao.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim amandmanom sam hteo da zaustavim povećanje poreskih stopa i veće oporezivanje građana, nego što je bilo za vreme prethodne vlasti.
Kao što sada seljak mora na godišnji prihod da plati 2% poreza, a plaćao je 1,5%, tako po članu 13. do sada je obveznik, koji stanuje u svojoj zgradi ili stanu, nosio 50% umanjenja poreza. Sada Vlada predlaže 40% umanjenja poreza.
Na svakog člana domaćinstva imao je još po 10% umanjenja poreza, ukupno do 70% umanjenja poreza. Računalo se da je to sasvim prihvatljivo za snagu naših poreskih obveznika. Odjednom dolazi Vlada koja kaže da naši poreski obveznici imaju mnogo jaču moć, nego što je to znala i umela da pronađe prethodna Vlada, pa kažu, sada 40% za obveznika i 10% za člana domaćinstva i tako siđosmo sa 10%, koliko je bilo za vreme prethodne, mnogo loše vlasti, vlasti koja je ojadila građane, otimala im sve. Dođosmo na samo 70% umanjenja poreza od jedne dobre, nove demokratske vlasti koja brine o građanima. To je stav 1.
U stavu 2. a to su ugradili u stan u kojem stanuje član porodice. Sada Vlada ide još rigoroznije. Predlaže po 10% olakšica za svakog člana domaćinstva i ukupne olakšice do 30% utvrđenog poreza. Ona bivša vlast, nedemokratska, pljačkaška, predviđala je olakšice do 80%. Pa, kada stignu novi čekovi za poreze utvrdiće se, gospodine ministre, čije su priče tačne za ovom govornicom. Da nije bilo našeg upornog insistiranja na uporednom čitanju oba teksta Zakona na imovinu i da nije bilo našeg insistiranja na neprekidnom izlasku za govornicu i ubeđivanja građana Srbije u to šta se menja, građani Srbije ne bi ni znali o čemu se radi. Ovako, zasuti smo pismima i pozivima u kojima građani priznaju da sada samo zahvaljujući ovoj skupštinskoj govornici znaju šta ih čeka, i znaju ko laže i ko traži ovde političke poene, i ko se bori da se održi na vlasti i ko se bori da se vrati na vlast, ali znaju i kakve ih poreske obaveze čekaju danom stupanja na snagu ovog zakona.
Ja nisam čak amandmanima ni išao tako daleko. Da vam samo ponudim prethodni zakon - i ja sam olakšice do 70% predvideo za vlasnike stanova koji žive u stanovima i kućama, do 50% za članove domaćinstva koji žive u stanovima i kućama, ali bilo šta da sam napisao, gospodine ministre, vlast bi ostala gluva i nema. Vlast je, otprilike, smislila koliko treba da uzme i od toga neće odustati. Moraću, svaki put kad izađem za ovu govornicu, da vam ponavljam jednu rečenicu: ovo je lepo, ali vi ovo nemate od koga da naplatite.