MILENA MILOŠEVIĆ

Demokratska stranka

Rođena je 19. juna 1950. godine u Beogradu.

Završila tri godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Radila je 16 godina kao pravnik na poslovima pravne kontrole kredita i poslovima osiguranja imovine i lica.

Članica Demokratske stranke od 1992. godine. Bila je članica Opštinskog odbora DS Vračar, članica Gradskog odbora DS Beograd, članica Predsedništva Gradskog odbora DS Beograd, predsednica Nadzornog odbora Demokratske stranke.

Članica je Glavnog odbora DS (po funkciji, kao poslanik u republičkom parlamentu).

Od 1992. godine obavljala funkcije opštinske, gradske odbornice, potpredsednice skupštine opštine Vračar, predsednice opštine Vračar, predsednice odborničke grupe u Skupštini grada Beograda.

Jedna od osnivača i potpredsednica Saveza slobodnih gradova i opština, članica predsedništva Stalne konferencije gradova i opština.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije 2001-2003, 2003-2007, 2007−2008. godine.

Udata, majka jedne kćerke.
Poslednji put ažurirano: 20.09.2016, 09:18

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE, 26.02.2004.

Dame i gospodo narodni poslanici, vidim da su se u ovoj skupštini izgubili neki dobri maniri iz prethodnog saziva. Naime, svaki predlagač zakona uvek je obrazlagao zašto amandman odbija, a ako ga prihvata onda je sastavni deo predloga zakona. Dakle, predlagač samo odbija, bez obrazloženja. Ja razumem zašto ne obrazlaže, jer teško je obrazložiti odbijanje amandmana koji su stvarno izuzetno važni i prihvatljivi, pre svega za vas koji treba da na sebe prihvatite odgovornost vršenja vlasti. Ali, dobro, to je vaš izbor, a naša je obaveza da vam na to ukažemo.
Dakle, govorimo o amandmanu koji se odnosi na ministarstvo za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku. Dakle, Ministarstvo za rad i socijalna politika tako zajedno teško da mogu da opstanu. Zašto? Ministarstvo za rad i zapošljavanje tretira potpuno novu i drugačiju materiju od onoga što pretpostavlja socijalnu politiku i bavljenje socijalnim problemima.
Podsetiću vas da je Ministarstvo za socijalnu politiku zapravo najviše radilo, i po svima, po onome što ste vi izjavljivali na ovoj skupštini, to ministarstvo je od svih vas dobijalo najveće pohvale. Vi ste aplaudirali ministarki Gordani Matković. Meni je žao, možda vi nemate takav kadar, ali i ma kakav drugi bio bi korisniji nego da socijalna politika ostane zapostavljena.
Dakle, predlažemo u članu 2. tačka 11) da se ministarstvo za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku podeli, tako da se posle tačke 11) doda nova tačka 11a koja glasi - ministarstvo za socijalnu politiku i boračka pitanja, a tačka 11) se menja i glasi - ministarstvo za rad, zapošljavanje, mala i srednja preduzeća.
Zašto je potrebna ovakva podela? Upravo zato što je ministarstvo za rad i zapošljavanje izuzetno bitno u svim zemljama u tranziciji, jer ne zaboravimo da smo do 2001. godine, kada je prethodna vlada stupila i preuzela mandat da vrši vlast, već imali 700.000 nezaposlenih, a u ove dve i po godine broj nezaposlenih povećao se za još 240.000.
Ministarstvo za rad i zapošljavanje je izuzetno važno u periodu tranzicije, kada treba da se kroz poseban zakon definišu prava zaposlenih i mogućnosti za njihovo zapošljavanje. Naime, kroz mala i srednja preduzeća i afirmisanjem malih i srednjih preduzeća, stvaranjem uslova za njihovo otvaranje, najlakše se pospešuje proces novog zapošljavanja, zapošljavanja onih koji su u periodu tranzicije ostali bez posla.
S druge strane, za razliku od ovog radno sposobnog stanovništva, imamo socijalno ugrožene kategorije koje i te kako imaju potrebu za državnom i društvenom socijalnom brigom. Podsetiću vas da je prethodno ministarstvo za socijalna pitanja uspelo svojim radom da premosti mnoge teškoće koje su se javile u periodu tranzicije. Mi nismo imali dovoljno sredstava da pomognemo onoliko koliko je bilo neophodno, ali je ministarstvo u svojoj oblasti bilo najuspešnije i tu najosetljiviju kategoriju ljudi uspelo je da pokrije i da im obezbedi koliko - toliko socijalni nivo.
Znači, sada kada vi preuzimate mandat i odgovornost za kategoriju radno sposobnih ljudi i socijalno ugrožene kategorije, sada kada zanemarujete potrebe jednih i drugih, bojim se da ni jedni ni drugi neće biti zbrinuti na pravi način i ni jednima ni drugima ova država i ovo društvo neće omogućiti da zapravo sebe afirmišu kroz mala i srednja preduzeća, odnosno socijalno ugrožene kategorije kroz državna i socijalna davanja koja im pripadaju.

ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE, 26.02.2004.

Amandman na član 8. zapravo se odnosi na amandman koji je podnet na tačku 11) člana 2. Dakle, ako se složimo da treba razdvojiti ministarstvo za socijalnu politiku i ministarstvo za rad, zapošljavanje, mala i srednja preduzeća, onda, u skladu sa tim, ovim amandmanom iz ministarstva privrede treba izdvojiti deo koji se odnosi, odnosno odredbe koje se odnose na mala i srednja preduzeća. Opet kažem, ako se prihvati prvi amandman koji sam predložila, onda se ove tačke amandmana koje se odnose na odredbe zakona dalje, znači amandmani od 2 do 7, odnose na istu oblast, tako da ih ni ja ne bih obrazlagala.

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 28.10.2003.

Dame i gospodo, poštovana predsednice ovog uvaženog Parlamenta, danas raspravljamo o zahtevu SRS za smenu gospođe Nataše Mićić. Zapravo, osnovna je tema o kojoj se ovde sve vreme ovih dana raspravlja, a to su dve Srbije koje su se danas i po ovoj tački dnevnog reda sukobile, dve politike od kojih jedna simbolizuje politiku bivšeg režima koji je trajao deset godina, do 5. oktobra, i politiku DOS-a, Demokratske opozicije Srbije nakon 5. oktobra, koja pokušava u napornom i teškom procesu reformi i promeni sistema i uvođenju demokratskog poretka da oblikuje jednu drugu Srbiju.
Ušli smo u sve to, upravo svesni teškoća i problema sa kojima ćemo se suočiti i sa dovoljno hraborsti i da istrajemo. Upravo tu ideju promovisala je i branila dosledno, isključivo držeći u ruci Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije naša predsednica Nataša Mićić. Zato mi je nekako deplasirano da branim nešto na šta cela Srbija treba da bude ponosna, ali ne mogu da odolim a da se ne vratim deset godina unazad i da vidimo ko su ti koji predlažu, zapravo, da se Nataša Mićić smeni sa ovog mesta.
To su nosioci one politike u Srbiji do 5. oktobra koji su, hajde da se setimo, jer svi kažu, naš narod ima kratko pamćenje, a ispostavilo se 5. oktobra da to baš i nije tako. Hajde opet da se podsetimo: to je politika koja je ovom narodu ukrala i staru deviznu štednju, pa im je ukrala plate, ukrala je penzije, ukrala je čak materinske i dečije dodatke. Ova vlada pokušava da ispravi sve to i vraća ono što ste vi deset godina krali kao simbol svoje politike koja treba da štiti interese srpskog naroda, a zapravo zaštitila je svoje interese kako znamo, a o tome ćemo, naravno, još mnogo, mnogo govoriti.
Oni predstavljaju politiku koja nas je uvela u ratove, odnosno vodila ratove u kojima mi nismo učestvovali. Ratove u kojima smo za deset godina potpisali i Erdutsku i Dejtonsku i Kumanovsku kapitulaciju. Narodu ste rekli da ste pobedili. Narod, koji je izbegao sa svojih imanja, iz svojih kuća i stanova, zapravo je trebalo da se oseća pobednički. Za razliku od onih koji su vodeći tu politiku narodu rekli - vi ste pobedili, mi ćemo vam obezbediti kolektivne centre, a za to vreme uvećali smo svoje stambene prostore mereno arima i arima.
Kada govorimo o svemu ovome ne možemo a da se ne podsetimo da je uoči odlaska naše delegacije u Beč, premijer naše Vlade pozvao sve predstavnike svih stranaka, kako vlasti tako i opozicije, da se zajedno dogovore o našem nastupu, kako i na koji način će na pravi način zaštititi interese Srba sa Kosova i Metohije, kao i ceo taj prostor u okviru jedinstvene Srbije. Toma Nikolić, kao predstavnik, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, kada je odbio da učestvuje u tim razgovorima, rekao je: "Ne, vratite vi meni Magistrat, a tek onda možemo da razgovaramo o Kosovu i Metohiji". Mera njegovog patriotizma, brige za srpski narod na Kosovu i Metohiji i za državu Srbiju meri se Magistratom, poslovnim prostorom, sedištem SRS-a.
Da vidimo ko podržava ovu politiku o kojoj mi danas raspravljamo? Imamo stranku od pre neki dan, stranku G17 plus, koja u isto vreme kada naša delegacija u Beču pregovara o sudbini srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, u isto vreme, ali na drugom mestu, odnosno u istom gradu ali na drugom mestu, sa nekom drugom međunarodnom organizacijom dogovara otcepljenje Kosova i Metohije. Nažalost, to nije tema u ovom parlamentu, to nije tema za medije, ali izjava da je za Srbiju to jeftinije je poraz politike koja bi trebalo da zastupa nacionalne državne interese ove zemlje. Nisu rekli koliko je jeftino, samo su rekli da je jeftino.
S druge strane, imamo samostalni sindikat, koji je vrlo aktivan. Deset godina bili su aktivni kao čuvari sindikalnog i socijalnog mira Miloševićevog režima. Prvi put smo ih videli na delu kada su sirote radnike bez posla, za jedan sendvič, doveli decembra meseca 1996. godine u Beograd na kontramiting. Da li je ta aktivnost rezultirala uspešnim ili neuspešnim okupljanjem radnog naroda i građana Srbije na ulicama Beograda, sami procenite. Glasni su i sindikati u poslednje vreme. Kaže sindikat farmaceuta i medicinara Srbije. Sindikat koji predvodi funkcioner SPS-a, koja pruža dobre usluge stranci od juče - G17 plus. Saradnja je neverovatna i sami procenite kako sindikat deluje. Mogli bismo još mnogo toga, o mnogo čemu da govorimo i mnogo toga da spomenemo, ali ono što je u ovoj skupštini posle 5. oktobra pokušano, odnosno od januara, za ove dve i po godine pokušano da se uspostavi, uspostavljeno je onoliko koliko ste vi to dozvolili. Taj nered, to divljaštvo, to je nešto što predstavlja vas.
S druge strane smo imali Natašu Mićić, koja je branila tekovine 5. oktobra i uspostavljanje demokratske atmosfere u ovom parlamentu. Ona naizgled krhka, u suštini je izuzetno jaka i smela, jer i to joj je bilo potrebno pred verbalnim i fizičkim nasrtajem ovde. Prepoznaćete se u jednom ili u drugom nasrtaju. Zato Nataša Mićić ima moćnije od svih oružja u svojim rukama, kada sedi za ovom govornicom, a to je Poslovnik koga se sigurno neće odreći ni ubuduće, jer ona brani tekovine za koje smo se borili i koliko god da pokušavate sve to da vratite nazad, ne može gospodo, zacrtali smo trasu i ići ćete za nama. Nema vam nazad. Hvala.