Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Mislim da kolega koji je podržavao Vladu Mirka Cvetkovića o privatizaciji „Telekoma“ nema pravo da govori, jer je ta privatizacija i ponuda koju smo dobili, koja je ponižavajuća, trebala da se iskoristi za kampanju u 2012. godini.
Spominjani su mnogi modeli privatizacije. Lično se u jednom delu nisam slagao sa privatizacijom i Zakonom o privatizaciji, koji je tada predložila Jorgovanka Tabaković, kao nadležni ministar. Jedno od preduzeća po tom zakonu je privatizovano. To je „Bambi“ Požarevac.
Pitam sada kolege iz bivšeg režima – da li znaju da „Bambi“ Požarevac još uvek radi? Zaboravili su da više ne radi, recimo, „Zmaj“, da ne radi više IMT, da ne radi više IMR, da Mesna industrija „Požarevac ne postoji, da „Fabrika šećera“ Požarevac ne postoji, da Fabrika poljoprivrednih mašina „Morava ne postoji. Da nabrajam dalje?
Tada kolega koji je podneo ovaj amandman nije se sekirao za 400 hiljada radnih mesta. Što tada niste govorili o tome?
Pričaćemo i o vašem sledećem amandmanu, ali postavljam jedno drugo pitanje, to sam rekao i u raspravi u načelu, cilj zakona koji je donela DS, dok je ministar bio Vlahović, i DSS, dok je predsednik Vlade bio Koštunica, jeste da se za mali novac kupe preduzeća, opljačka njihova imovina, zaduže kod poslovnih banaka, a onda vrate Republici Srbiji koja će iz budžeta dalje da izdržava ta preduzeća, da pokriva njihove gubitke dok i onaj zdravi deo privrede ne dođe na red.
Svakome i svako od nas ima pravo na svoj politički stav i političko mišljenje. Ima samo jedan problem. Koliko je čovek u duši svojoj spreman da gazi svoja lična ubeđenja zarad politike koju sprovodi njegova politička stranka?
Ja sam se ovde kao poslanik nagledao, kolega iz DOS-a, koji su ušli u ovu Skupštinu sa iskrzanim i pocepanim farmerkama, sa rupama na đonovima od cipela, a danas na sebi više obuku skuplje nego što je moja godišnja plata. Hoćemo da pričamo o povezanim licima koja su radila javne poslove i za Grad Beograd? Šta pobeđivali su na tenderu? U kom postupku? Pregovaračkom? Sednu tri mangupa i dogovore se koja će cena da bude, pa neko dobije posao 10 puta skuplji nego što realno vredi.
Hoćemo da pričamo o preduzećima koja su od strateškog značaja, hoćemo da pričamo, recimo o „Hidrogradnji“ i „Eroziji“ iz Požarevca, preduzeće koje je održavalo za potrebe Đerdapa, obalu Dunava, od Smedereva do Donjeg Milanovca? Gde vam je sada to preduzeće? Prodato u privatizaciji, rasprčkana imovina, vraćeno Republici Srbiji i sada se vodi u stečaju. Pa, gde su ti radnici iz tog preduzeća, što se tada nije podnosilac amandmana brinuo o tome?
Ima još jedan problem, pošto je u pitanju obala Dunava, što se čudite onda kada su poplave u pitanju, pa više nemamo preduzeća koja svojom opremom i stručnom radnom snagom mogu da zaštite naselja od Dunava u tom potezu. Vama vidim je sve to smešno.
Da sam na vašem mestu ja bih izašao iz ove sali i više se nikada ne bih bavio politikom i lažnom demagogijom. Samo, sva sreća nisam na vašem mestu i činimo nešto za ovu državu da pokrenemo konačno privredu. Pa sam podnosilac amandmana je rekao – da se ova Vlada i ona prethodne od 2012. godine pokušavaju na svaki način da podignu upropašćenu privredu.
Pa, šta je to nego priznanje za sve ono što je radila DS u prethodnih 12, 13 godina dok je bila na vlasti? Ne vidim ja nikakvu razliku i nemojte da se posipate pepelom između dve DS, jedna je bila parlamentarna, više nije. To i vas čeka.
Znate šta, postoje i oni koji vrše vlast i nije to samo Vlada Republike Srbije. Postoje agencije za privatizaciju. Čini mi se da su baš te privatizacije bile dok je tu agenciju vodio Mirko Cvetković. Baš mi se čini da je bilo tako.
Hoćemo da pričamo o „Ces Mekonu“? Hajde da se okrenem i ja oko svojih kolega, ne vidim nikog sa takvim ni satovima, ni odelom. Ja ne bih želeo da krenemo na lične obračune, da pričam koje je preduzeće učestvovalo u kom postupku javnih nabavki, ko su vlasnici preduzeća, ko su povezana lica, kako su se dobijali poslovi od Grada Beograda. Naravno onda nije problem da se da jedan stan, jer se zaradilo 50. Meni to nije smešno.
Ima još poslanika koji imaju preduzeća, samo nisam saznao koliki je obim javnih radova bio, koliki je bio tada, koliki je sada. Nešto mora da se žrtvuje kada se bavite politikom, ali mi se čini da se neki bave politikom zato što im se to sviđa, zato što im je to lepo, a sa druge strane tu istu politiku koriste da njihova preduzeća rade i da zarađuju ogroman novac u pregovaračkom postupku, iza zatvorenih vrata. Baš vi voleo da uporedimo 2014. i 2015. godinu sa 2009, 2010 , 2011. godinom.
Nemojte više da pričate o radnicima, ko Boga vas molim. Koliko vam je stalo do njih to ste pokazali do 2012. godine, koliko vam je stalo do spornih 24 privatizacija pokazali ste za četiri godine vlasti. Ni jednu niste smeli da otvorite, ni da taknete.
Dame i gospodo narodni poslanici, e, ovim amandmanom koji je podnela DS sve maske padaju u vodu, apsolutno sve.
Oni su predložili da se član 4. Predloga zakona briše. Moja koleginica koja je govorila pre mene je i citirala. Moraću ja još jednom, da je subjekt privatizacije dužan da izvrši popis i procenu fer tržišne vrednosti celokupne imovine i obaveza i kapitala sa stanjem na dan 31. decembar poslednje godine, a sve u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima.
Sada dolazimo na onaj deo priče za kakav je zakon glasala DS u ranijem periodu. Ovo je prava procena vrednosti kapitala, nije knjigovodstvena. Vama je to smešno. Knjigovodstvena vrednost je 10 i više puta manja i nije to laž i nemojte da dobacujete da lažem, ja uvek govorim istinu, 10 i više puta manja od tržišne vrednosti, pa ste onda na tu 10 i više puta manju tržišnu vrednost, početna cena je bila samo jedna petina, 20% od knjigovodstvene vrednosti.
Knjigovodstvena vrednost može da bude i gotov novac na tekućem računu. Dvadeset posto, jedna petina, sto miliona dinara je 20 miliona dinara i to je početna cena vašeg subjekta privatizacije po vašem zakonu i ovim amandmanom tražite da tako ostane.
Ne može više. Nije Srbija baš toliko na prodaju. To što ste rasprodali, napravili ste sada problem ovoj Vladi i optužujete ovu Vladu da ne može da reši probleme koje ste vi napravili. U tome je razlika između vas i nas.
Da ste nastavili da vladate, Bojan Pajtić bi privatizovao Vojvodinu, već je to radio kroz „Agrobanku“ i „Razvojnu banku Vojvodine“, a Dragan Đilas bi privatizovao Beograd, ali pod jednim uslovom, da neki tamo „Zeka“ privatizuje opštinu Stari Grad i tako redom. Nije Srbija na prodaju. U tome jeste razlika između vas i nas.
Hoćemo da finansiramo preduzeća iz budžeta na način na koji ste vi to radili, pa dolazimo opet na onu priču da povećavamo javni dug i da rasprodajemo imovinu onim istim tajkunima koji su napisali zakon i za koji ste glasali u ovoj Skupštini.
Navešću samo jedan zakon, osim ovog Zakona o privatizaciji, evo Zakon o deviznom poslovanju. Kada je Srbiju samo u toku jedne godine napustilo milijardu i osam stotina miliona evra deviznih rezervi. Za četiri godine vlade DS, od 2008. do 2012. godine, prodato je 4,5 milijarde evra koje su napustile Srbiju. Toliko o vašim stranim investicijama, toliko o vašim rezultatima.
Pored toga što ste rasprodavali imovinu i devizne rezerve, evo vam je skočio za preko 50%. Današnji kurs evra je skoro identičan onom kursu evra iz avgusta meseca 2012. godine sa referentnom kamatnom stopom koja je viša od dva puta manja. Ako neko zna čemu služi referentna kamatna stopa nekom iz DS, ja znam. Baš zbog toga što znam, znam da ste kroz visoke referentne kamatne stope bogatili neke, tako što ste prodavali državne hartije od vrednosti kada država nije trebala da se zadužuje, a po kamatama od 25% godišnje, pa mi onda ovaj izađe i kaže – nemojte da radite za strane banke.
Radili su za strane banke, za svaku. Te iste banke danas terete ta preduzeća u restrukturiranju. Po tim kamatama od 24 i više posto. Ko je to napravio? Ne možete za sve da krivite Dinkića, nije on stalno bio guverner. Šoškić je bio vaš guverner, a to se dešavalo za njegovo vreme. Požutela je ova Srbija, ali kao žutica. Toliko ste nas zdrave napravili i ostavili nam takvu državu, bolesnu od žutice.
Da li još neko želi reč po ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Olena Papuga, Nada Lazić, Đorđe Stojšić i mr Dejan Čapo.
Vlada i Odbor za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku su prihvatili amandman, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistem Republike Srbije, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 5. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Olena Papuga, Nada Lazić, Đorđe Stojšić, i magistar Dejan Čapo.
Vlada i Odbor za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku su prihvatili amandman, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je amandman postao sastavni deo predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 6. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Marko Đurišić, prof. dr Janko Veselinović, akademik Ninoslav Stojadinović, Snežana Malović, Biljana Hasanović Korać, Aleksandar Senić, Branka Karavidić, Goran Bogdanović, Slobodan Homen, Ivan Karić i dr Blagoje Bradić.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik dr Blagoje Bradić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima ministar gospodin Željko Sertić. Izvolite.
Gospodine Bradiću, nemate pravo na repliku, možete samo po amandmanu. Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Goran Kovačević.
Hvala.
Gospodine Bradiću, po kom osnovu?
(Blagoje Bradić, s mesta: Replika.)
Nemate pravo na repliku, kolega je samo pričao o tome kako odlučuje Skupština, da treba da donesemo zakon.
(Blagoje Bradić, s mesta: Kolega je komentarisao moje izlaganje. Nije shvatio o čemu pričam.)
Nije vas shvatio? Bojim se da je jako dobro shvatio.
Na član 7. amandman su u istovetnom tekstu podneli narodni poslanici Vladimir Pavićević, narodni poslanik Zoran Živković i zajedno narodni poslanici Marko Đurišić, prof. dr Janko Veselinović, akademik Ninoslav Stojadinović, Snežana Malović, Biljana Hasanović Korać, Aleksandar Senić, Branka Karavidić, Goran Bogdanović, Slobodan Homen, Ivan Karić i dr Blagoje Bradić.
Da li neko želi reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Zoran Živković.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik dr Blagoje Bradić. Izvolite.
U redu je, izvolite, po vašem amandmanu. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima ministar gospodin Željko Sertić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Zoran Živković, replika. Izvolite.
Reč ima ministar Željko Sertić, pravo na repliku. Izvolite.
Zahvaljujem.
Gospodine Živkoviću, nemate osnov za repliku.
(Zoran Živković, s mesta: Nisam zadovoljan odgovorom.)
To je vaš problem što niste zadovoljni.
Reč ima narodni poslanik dr Vladimir Pavićević. Izvolite.
Možete o povredi Poslovnika, gospodine Pavićeviću.