DRAGAN LJUBOJEVIĆ

Nestranačka licnost

Poslednji put ažurirano: 06.05.2016, 09:50

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 22.10.2003.

Dame i gospodo narodni poslanici, juče je Televizija "Pink" emitovala vest da je Srpska radikalna stranka podnela inicijativu za razrešenje Stevana Lilića sa funkcije člana Ustavne komisije i da će insistirati na tome da se rasprava o smeni predsednika Narodne skupštine i o poverenju Vladi odloži, a da se raspravlja o ovoj tački dnevnog reda. Mi jesmo podneli tu inicijativu, ali, zarad istine, mi smo tri godine čekali raspravu o predsedniku Narodne skupštine i o Vladi Republike Srbije i nismo tražili da se sednica odloži. Glasali smo za to da se radi u ponedeljak i u petak, dok poslanici skupštinske manjine u ovom slučaju, a predstavljaju se još uvek i misle da su većina, nisu želeli da se radi ponedeljkom i petkom.
Što se tiče ove tačke dnevnog reda i predloga za smenu Nataše Mićić sa mesta predsednika Narodne skupštine, postoje politički razlozi za ovu smenu, a postoje čisto zakonski i ustavni razlozi, odnosno njeno kršenje Ustava, zakona i Poslovnika o radu Narodne skupštine.
Što se tiče političkih razloga, a o tome su najviše sam predsednik Narodne skupštine i predstavnici Vlade Republike Srbije, odnosno oni koji podržavaju Vladu Republike Srbije govorili u svojim izlaganjima povodom prve tačke dnevnog reda, oni se svode na politiku koju vodi Vlada Republike Srbije i grupacija kojoj pripada predsednik Narodne skupštine Republike Srbije. Obrazloženja zašto je to dobra politika svode se na pet-šest fraza koje DOS plasira građanima Srbije od 5. oktobra naovamo i pre svega se insistira na reformama, a svi vrlo dobro znamo i svesni smo toga kako u praksi izgledaju te reforme. One se svode na milion nezaposlenih, na trinaest milijardi dolara deficita, na rasprodaju preduzeća i na planiranu ponovnu pljačku građana Srbije putem zakona o planiranju i izgradnji, putem legalizacije, na osnovu čega Vlada Republike Srbije i lokalne samouprave planiraju da uzmu deset milijardi dolara. Naravno da smo mi srpski radikali protiv takve politike. Mi insistiramo na reformama, ali zaista na stvarnim reformama.
Što se tiče predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, moram da se vratim na onaj 14. oktobar, jer sam i ja bio devet sati talac i predsednika Narodne skupštine i Vlade Republike Srbije, jer niko za tih devet časova nije sišao u salu i obavestio narodne poslanike da se sednica Narodne skupštine odlaže za sat, dva, tri ili pet ili do 16. oktobra, tek nas je u 18,45 časova potpredsednik Narodne skupštine gospođa Gordana Čomić obavestila da se sednica odlaže za 16. oktobar. To je nepoštovanje svih 247 ili 248 poslanika, koliko ih je tog dana bilo u sali Narodne skupštine Republike Srbije, i to je dovoljan razlog da podnesete ostavku, ako ne, bar da se izvinite poslanicima zbog toga što su ovde bez ikakvog obaveštenja, bez ikakvog razloga sedeli devet sati.
Vi ste kao predsednik Narodne skupštine Republike Srbije prekršili nekoliko puta Ustav; postoji i odluka Ustavnog suda za jedan takav vaš čin, dakle, kao dokaz da je Ustav prekršen, iako ste blagovremeno i nekoliko puta upozoravani da odmah po okončanju onih decembarskih predsedničkih izbora imate obavezu da raspišete ponovo predsedničke izbore, i tako sve dok se ili ne promeni Ustav ili zakon ili ne izabere predsednik Republike Srbije.
Vi ste se o to oglušili, raspisali predsedničke izbore tek u septembru mesecu 2003. godine, i stigla je odluka Ustavnog suda Republike Srbije da ste prekršili Ustav. Znate, kada neki običan građanin prekrši zakon za to postoji sankcija, postoji odgovornost, a, u najmanju ruku, kada je stigla odluka Ustavnog suda, trebalo je da činom ostavke priznate nadležnost, ingerencije Ustavnog suda, jer je to Ustavni sud, izabrala ga je DOS-ova većina; donosio je diskutabilne odluke u svom mandatu, a i samim nedonošenjem odluka učinio da se unese haos i u ovu Narodnu skupštinu i u kompletan društveno-pravni sistem u Republici Srbiji. Sud je legalno izabran, su je doneo odluku i svaka odluka Ustavnog suda mora da se poštuje.
Takođe, odluka o vraćanju mandata koju je doneo Ustavni sud se ne sprovodi i vi se tu vešto krijete iza Administrativnog odbora, koji zaista po Poslovniku treba da vrati mandate, odnosno da postupi po odluci Ustavnog suda Republike Srbije. Najmanje što ste mogli u tom slučaju da uradite jeste da insistirate kod Administrativnog odbora jer na to imate i poslovničko pravo, da obavestite Narodnu skupštinu o tome da Administrativni odbor ne sprovodi odluku Ustavnog suda. Mi imamo danas situaciju gde je nekoliko mandata sporno, da ne podvlačim i ne ponavljam ponovo onih 12 spornih mandata gde je situacija krajnje jasna, krajnje čista, jer 12 poslanika je podnelo ostavku, ostavke su verifikovane i umesto tih poslanika došli su novi poslanici, a posle izvesnog vremena 12 poslanika, pričam o onima koji su podneli ostavku, rekli su da su u pravnoj zabludi. Oni su podneli ostavku, ostavka je konstatovana i tu je kraj priče što se tiče njihovih 12 mandata.
Svaka odluka Narodne skupštine Republike Srbije koja je doneta uz učešće tih 12 poslanika kad-tad će biti oborena na jednom normalnom ustavnom sudu, ne ovom koji je zaista politički Ustavni sud, jer imamo predsednika Ustavnog suda koji je član G17 plus, jednog sudiju Ustavnog suda koji je član Demokratske stranke i onda u javnosti posle odluka Ustavnog suda ili kada dođe neka inicijativa pred Ustavni sud jedan zastupa stavove G17 plus, jedan stavove Demokratske stranke, a niko ne poštuje Ustav i zakone ove zemlje i ponaša se u skladu sa tim.
Predsednik Narodne skupštine je primenjivao frigidno Poslovnik o radu Narodne skupštine koji je donet; osnovni izvorni Poslovnik koji predviđa novčane kazne i sankcije za poslanike donet je kada je DOS imao 170 poslanika, dakle u onom izvornom obliku, i zaista je apsurd da poslanici, koji po članu 77. Ustava Republike Srbije ne mogu da budu pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili davanje glasa u Narodnoj skupštini (doduše, još nismo imali slučaj kažnjavanja za davanje glasa) budu novčano kažnjavani.
Na kraju, morao bih i predsednika Narodne skupštine, a pre svega vas iz GSS da upozorim da se ne pozivate na izbornu volju građana. Izborna volja građana je nešto što je svetinja, izbornu volju građana svi moraju da poštuju, ali nemojte vi koji ste jedan jedini put samostalno učestvovali na izborima da se krijete iza izborne volje građana, jer tada kada ste učestvovali na izborima bili ste statistička greška. Niste imali ni jedan jedini procenat glasova.
Predložio bih vam, dok još ima vremena da uložite amandman i obezbedite većinu, da onih 2% koje predlaže SDP spustite na 0,2% i da imate neku šansu da uđete u parlament. Nemojte da se zavaravate i da mislite da su građani septembra 2000. godine glasali za nekoga od vas ili da su glasali da Nataša Mićić bude predsednik Skupštine, da Goran Svilanović bude ministar inostranih poslova, da Gašo Knežević bude ministar prosvete, da Radmila Hrustanović bude predsednik Skupštine grada, jer ako to mislite, trebalo bi da se konsultujete sa nekim stručnjacima koji su kompetentni da o tome nešto kažu, kompetentniji od mene, ali ja sam siguran da je izborna volja građana bila drugačija 5. oktobra, odnosno da sigurno nisu glasali za vas, a siguran sam da ako budete imali smelosti i izađete na neke naredne izbore nećete biti ni statistička greška.

TRINAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 22.07.2003.

Dame i gospodo narodni poslanici, SRS se protivila i argumetovano obrazložila zašto je protiv donošenja Zakona o specijalnom sudu za ratne zločine, samim tim smo principijelno i protiv izbora tužioca za ratne zločine. Što se konkretnog predloga za funkciju tužioca za ratne zločine tiče, izvesnog Vladimira Vukčevića, nisam mislio da o njemu govorim kao o nekoj ličnosti.

Međutim, to iziskuje ovaj detalj koji je kolega Milovan Radovanović izneo, a vezan je za tragediju koja se dogodila pre osam godina u "Grmeču", gde je 11 ljudi izgubilo život. Posle intervencija, pritisaka od strane porodice nastradalih da se podigne optužnica, odnosno da se pokrene krivični postupak protiv odgovornih lica u "Grmeču", obrazloženje Vladimira Vukčevića je bilo da je sa vrha vlasti izvršen pritisak na njega da taj posao, odnosno taj postupak stopira, odnosno da ne pokrene krivični postupak protiv odgovornih lica.

To je očigledno bila najbolja i najznačajnija kvalifikacija za njega, da bude predložen za tužioca za ratne zločine i da verovatno bude izabran na tu funkciju. U novini "Balkan" od 11. jula još jedan bitan argument za vlast da ga izaberu za tužioca za ratne zločine, a za nas, srpske radikale, protiv takvog predloga da glasamo, jeste to što je predsednica Jugoslovenskog komiteta pravnika, Biljana Kovačević-Vučo saglasna i slaže se sa ovakvim predlogom, a to je dovoljno da mi odbacimo ovakav predlog.

Što se tiče samog suda i posla koji će obavljati tužilac za ratne zločine, to će biti prljav posao, jer kako odmiču suđenja i procesi u Hagu, više je nego jasno da Haški tribunal nema novca, da neće biti u mogućnosti do onog zacrtanog roka da završi sva suđenja, a i više je nego jasno da se upleo u sve to kao pile u kučine. Prvi koji je razlupao i razbucao Haški tribunal jeste bivši predsednik SRJ i Republike Srbije Slobodan Milošević, sada su svesni toga da dolaskom Vojislava Šešelja u Haški tribunal oni apsolutno nikakve šanse nemaju, da sve to u bilo kakvu formu i pravnu normu uviju i da zbog međunarodne pravne, pre svega javnosti, ti procesi pred Haškim tribunalom lične na nešto ozbiljno.

Zbog toga su dali nalog aktuelnoj vlasti u Beogradu, u Srbiji, da ona formira sud za ratne zločine, da izabere tužioca za ratne zločine i da ona najveći deo prljavog posla ovde kod nas u Srbiji obavi za taj Haški tribunal, da sprovodi istrage i da dovede gotovo do kraja neke procese, pa da onda to servira i da preda Haškom tribunalu, kako bi oni u ekspresnom roku nekim ljudima koji su za njih interesantni sudili. Da li će ovaj i ovakav tužilac za ratne zločine pokretati procese protiv svih koji su na prostorima bivše SFRJ, a za šta je nadležan ovaj sud, počinili ratne zločine. Sigurno je da neće, jer njegova biografija i njegove kvalifikacije to govore.

Ovde, u ovoj zemlji, jedan od ratnih zločinaca, Havijer Solana, osuđen je pravosnažnom presudom i dok je bila na snazi ta pravosnažna presuda, on je nesmetano šetao ovom zemljom i niko ga nije uhapsio, odveo i priveo na odsluženje zaslužene kazne, već ga je naprotiv, sa najvišim mogućim počastima dočekivao ovde, da bi potom ukinuo tu presudu. To govori kakav će biti odnos ove vlasti, ovog suda i ovog tužioca prema ratnim zločincima.

Mi ne govorimo i ne kažemo da nije bilo zločina i od strane pripadnika našeg naroda. Mi imamo redovne sudove, imamo krivično zakonodavstvo, gde su predviđene kazne i sankcije za sve zločine, pa i za ratne zločine, za zločine protiv čovečnosti. Svi oni koji su počinili u ovom periodu iza nas neki ratni zločin, mogli su i morali da odgovaraju po redovnom zakonodavstvu, odnosno u redovnoj proceduri.

Imamo i svedoci smo da je unazad nekoliko godina bilo nekoliko slučajeva gde su pripadnici Vojske Jugoslavije odgovarali za ratne zločine i bili osuđivani, i žalili se i poništavane su presude. Išlo se na ponovno suđenje, pa znači da nije bilo sporno i nije bila sporna volja pravosudnih organa da sude onima koji su počinili ratne zločine.

Postavlja se pitanje, ako je već formiran specijalni sud za ratne zločine, ako biramo tužioca za ratne zločine, zašto ne bismo mogli da formiramo sudove i da izaberemo tužioce za šverc cigareta, za šverc oružja, šverc droge, trgovinu belim robljem, nezakonito i nelegalno otimanje društvene i državne svojine, jer su možda to problemi koji predstavljaju, odnosno krivična dela koja predstavljaju možda i veći problem za ovu državu, nego što su to ratni zločini.

Nažalost, vama nije stalo do ove države, vama nije stalo do ovog naroda, vama je stalo samo do toga da budete po volji Zapada i da izvršavate sve ono što vam Zapad, u ovom slučaju Karla del Ponte, odnosno Haški tribunal ispostave kao zahtev.

 

DVANAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 18.07.2003.

Dame i gospodo narodni poslanici, kad smo već kod ministra, gde nam je danas ministar? Da li to vida rane od preksinoćnog duela sa bivšim prijateljem, guvernerom Narodne banke, Mlađanom Dinkićem, ili smišlja još neki reformski zakon, usrećiteljski zakon za državu i narod Srbije?
Što se tiče ovog zakona koji imamo danas na dnevnom redu, zaista je nekorektno od sazivača ove sednice Narodne skupštine, i od predlagača koji je sigurno u dogovoru sa predsednikom Narodne skupštine, što je u 19,00 ili 20,00 časova u petak stavio na dnevni red ovaj zakon i sazvao sednicu Narodne skupštine Republike Srbije, time narodnim poslanicima ostavio svega nekoliko časova da napišu i predaju amandmane na predloženi tekst zakona. U stvari, o tome da će se u ponedeljak, odnosno utorak na sednici Narodne skupštine Republike Srbije raspravljati o zakonu o carinama, obavešteni smo tek negde u subotu u toku dana, ko je kada pratio elektronske medije, odnosno vesti na elektronskim medijima Što se samog zakona tiče, zakona od 410 članova, koji je Vlada Republike Srbije predložila narodnim poslanicima, ministar je obrazložio u devet tačaka ovde. Da li je moguće da je devet reformskih tačaka razradio u 410 članova i ponovilo se ono što se mnogo puta do sada ponavlja u Narodnoj skupštini, odnosno imamo priliku da pred poslanike Narodne skupštine Republike Srbije od strane Vlade Republike Srbije dođe udžbenik o carini, a ne carinski zakon, jer zakon mora da bude kratak, jasan, precizan, da ne ostavi ovde mogućnost za široka tumačenja i, kao što je i ovaj zakon ostavio, za pravljenje nekih 45 podzakonskih akata.
Ovaj zakon je posledica dogovora dve vlade, odnosno nekog akcionog plana o harmonizaciji ekonomskih odnosa. Tako se beše zvaše. Pre nekoliko nedelja ste ga usvojili u Narodnoj skupštini Republike Srbije i on je demantovao sva predizborna obećanja koja su predstavnici DOS-a davali kada su izašli na izbore 2000. godine, da će uskladiti odnose sa vlastima u Crnoj Gori i da se neće dešavati ono što se dešavalo da Crna Gora nijednog jedinog dinara ne uplaćuje u budžet savezne države, a sada državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Mi smo upozoravali da je nemoguće postići dogovor sa vlastima u Crnoj Gori, da one taj dogovor u stvari i ne žele. Ovaj zakon je najbolji pokazatelj i najbolji dokaz da tog dogovora nije bilo, da taj dogovor nije moguć i da mi u stvari nikakvu zajedničku državu, niti zajednicu na tom federalnom nivou, odnosno između Srbije i Crne Gore nemamo, ako nemamo jedinstven carinski zakon, koji će na jedinstven način tretirati uvoz i izvoz roba na ovo jedinstveno tržište.
Mi u stvari nemamo ni jedinstvene države i Milo Đukanović je uspeo samo zahvaljujući DOS-u da legalizuje sve ono što je radio od 1997. godine i da stvori sebi prostor i mogućnost da mu država Srbija, odnosno građani Srbije u ove naredne tri godine, koliko je na snazi Ustavna povelja, odnosno tzv.državna zajednica Srbija i Crna Gora, finansiraju put ka nezavisnoj Crnoj Gori.
U jednoj od tačaka ovog obrazloženja zakona ministar nam kaže da će ovim zakonom biti omogućeno sprovođenje provera na celoj teritoriji Srbije i navodi primer za šećer. Ovim dosadašnjim carinskim zakonom nije bilo mogućnosti da se sprovodi provera na celoj teritoriji Republike Srbije i kao primer za to naveo je šećer, a koliko je bila dobra volja i želja od strane aktuelne vlasti da se reši tzv. šećerna afera, najbolje svedoči to što je pod pritiskom vlasti dotadašnji direktor Uprave carina, Vladan Begović, upravo zbog toga što je samo u javnosti izneo neku informaciju da nije baš sve bilo čisto, odnosno da je bilo zloupotreba vezano za šećernu aferu, odnosno izvoz šećera u Evropsku uniju, morao da podnese ostavku.
To je najbolji primer šta želi Vlada Srbije kada su u pitanju carine, kada je pitanju reforma carinskog sistema, kada je u pitanju odnos države prema pojedincima, koji su očigledno u ovom trenutku mnogo moćniji od države i koji imaju mogućnost da kontrolišu državu, odnosno pre svega da kontrolišu Vladu Srbije.