DOBRIVOJE BUDIMIROVIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 5. januara 1947. u mestu Lukovica, kod Svilajnca. Oosnovnu i srednju poljoprivrednu školu završio je u Svilajncu. Onda je upisao Poljoprivredni fakultet u Beogradu. Radio je u Agroeksportu, 1980. postao direktor Poljoprivredne škole. 1990. je izabran za predsednika Opštine. Član Socijalističke partije Srbije.
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 18:14

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.12.1999.

Poštovani predsedniče, drage kolege, usvajajući budžet za 2000. godinu sigurno da moramo imati u vidu godinu koja odlazi i godinu koja dolazi. Sigurno da niko od nas ne bi poželeo 1999. godinu po zlikovačkom delovanju na našu zemlju, ali bi svako normalan i pošten poželeo da nastavimo sa radom kakav je bio poslednjih meseci.
Vizionarstvo našeg predsednika da, kada je počela agresija, odmah formira direkciju, dalo je ono što niko nije mogao od dušebrižnika da očekuje i shvati, a to je naša neuništivost, naša stvarnost i naše opredeljenje za rad i razvoj. Reakcija Vlade da upornošću, doslednošću, radom i sveukupnom obnovom zemlje, koja je bila rušena i od zlih neprijatelja sa strane, ali i duhovno od dušebrižnika iz Jugoslavije, dala je svima nama garanciju našeg uspeha obnove i vraćanja u normalni tok života. Dala nam je ono što je malo ko očekivao, a to je da ćemo ostati celi i da ćemo samo radom i samo zajedničkim uvažavanjem da obnovimo ono što su zlikovci porušili. Sigurno besane noći svih onih, kojima je stalo do ove Srbije, dale su pečat vremenu, življenju i uspehu da sve, što je obećano narodu, to bude i obnovljeno. Vlada je znala u prostoru i vremenu da radi, da se snađe i da vlada. Prikazala je najbolje rešenje kako možemo samo upornošću i radom i držanjem određenih rokova da obnovimo sve ono što je porušeno.
Cela Srbija je veliko gradilište, veliki je poligon svih nas, koji znojem i odricanjem obnavljamo porušeno, a u svetu istina o nama je sve prisutnija. Ima i onih slepaca, koji ne vide našu istinu, koji sve to omalovažavaju, koji žale našu upornost, koji ljube ruke nekim babama po svetu, koji žele neke promene. Koji su to ljudi? Zar oni, koji se hvale da neki ljudi od nas nemaju više pravo da izađu iz zemlje, a oni koji su pisali spiskove koji smo to ljudi da ne možemo van, govore o nekoj demokratiji. Nama ovde i našim pokolenjima ostavljaju u amanet da smo zadužili ovu zemlju, da smo necivilizovani i da ne možemo da pređemo našu granicu zato što oni vide neku drugu demokratiju. Zar oni, koji provedoše zlokobne dane agresije u Crnoj Gori ili inostranstvu, nama drže pridiku kako da se ponašamo? Zar oni, koji u ovoj zemlji ni kolac ne zašiljiše, znaju da zameraju onima koji stvaraju i koji dane i noći i po lepom i po lošem vremenu obnavljaše ovu zemlju? Da li oni, koji dobiše od gazda pare da ruše, vide da mi stvarno gradimo i da smo uradili ono što smo obećali? Da li oni, kojima dadoše gazde nalog da celu Srbiju ruše i žele da nas presele u Hag, ogroman broj, misle da će narod sa njima i da im narod veruje?
Da li oni, koji počeše da šetaju i daju rokove kada ćemo otići, pomenuše - velika gospođa, mala gospođa i ne znam sve koje praznike i na kraju se raspadoše i nema ih nigde, misle da će narod sa njima? Ili oni, koji kada ništa ne uradiše, odoše kod bake na savet, gde su tražili malo para da da baka, a deda mraz - baka oseti da ništa nisu uradili i osim što im dade da joj ruku poljube, vratiše se prazne kese. Eto, to su oni.
Zato budžet, koji je danas na usvajanju, treba da prihvatimo, jer je Vlada na najbolji način ukomponovala našu stvarnost i mogućnosti. Bila je fleksibilna, jer sve primedbe koje smo dali u petak, od strane 19 predsednika opština, koji su diskutovali, ona je ugradila u 44 amandmana i svakom je, koliko je mogla, izašla u susret. Veliki broj amandmana je prihvaćen i ugrađen u zakon o budžetu.
Ostavljen je prostor opštinama da i one obezbede deo sredstava za svoje budžete, jer sada više nismo u situaciji da tražimo samo od Vlade. Moramo i mi da pokažemo koliko je ko od nas sposoban i fleksibilan. Ali, pojedini gradovi, kojima je sve malo, konkretno govorim za Beograd, gde smo konkretno večito odvajali neke pare i davali, sada traže povećanje cena ili kroz bilo koje vidove da se samo što više uzme od države, pokazuju svoju nesposobnost i koliko su oni, koji su narodu obećavali brda i doline, upravo uspeli da taj narod obmanu.
Vi se sećate, na primer pretprošle godine i prošlih godina, kada ne izađe 816 autobusa nego 800 autobusa, ceo gradski prevoz je štrajkovao. Gde su im sada ti obećani autobusi i gde je sad taj prevoz i bolji komfor tim ljudima i radnicima?
Dobro je što ovaj zamajac iz 1999. godine u drugoj polovini u hodu i dalje prenosimo u 2000. godinu. Prva faza obnove je gotova, druga je u toku, ali želim da u sledećoj godini imamo još bar deset ovakvih faza i da konačno ovaj zamajac nikad ne prestane.
Kod poreskog sistema Vlada je pokušala, koliko god je mogla, da poresku politiku spusti na zemlju i da pokušamo da privredi omogućimo rasterećenje, da konačno krene. O tome govore pokazatelji da je kod industrije 100% povećanje i kod drugih ministarstava se pokazuje koliko je povećanje rada za poslednjih šest meseci, da konačno krenemo i da živimo od svog rada i sa radom.
Poboljšanje materijalnog položaja obrazovanja, učeničkog i studentskog standarda sigurno je jedna od obaveza, poštujući ovaj budžet, koji je Vlada predložila, moramo da poboljšamo stanje u tim sferama.
Dobro je što je Vlada omogućila da svako može sada da radi za sebe i za državu. Dobro je što je Vlada bila do sada fleksibilna, što smo mogli uvek da otvorimo njena vrata. Ukoliko ima i ovde nekih primedaba, Vlada je tu i verovatno ćemo kao i do sada naći rešenje u dogovoru sa njima i da interveniše negde, ako treba. Zato mislim da ovaj budžet treba usvojiti, jer od ovih deset godina, koliko sam u ovoj skupštini, ovo je jedini budžet koji je najbolji. Hvala. (Aplauz.)

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 07.12.1998.

Poštovani poslanici, imao sam tri amandmana. Vlada je prihvatila jedan, od jednog sam ja odustao i mislim da je korektno da Vlada sada ovaj amandman prihvati, da bude 1:1.
Naime, o čemu se radi. Ovde se radi o učeničkom i studentskom standardu. Vlada je svojim rešenjem dozvolila još pre pola godine cene smeštaja u domu. One iznose 513 dinara, što Vlada participira. Za spavanje, kod studenata 159 dinara, kod učenika 447 dinara. Imamo sada, u ovoj godini, primljeno 53.555 studenata koji su na ishrani, imamo 20.144 studenata na smeštaju i imamo 11.854 učenika u učeničkim domovima.
Ovo je samo matematika, verovatno je tu bila neka greška. Cena nije promenjena pola godine, pola godine su ta sredstva u opticaju. Nije uopšte povećavano. Zaista, ovih 80 miliona, koliko je potrebno da se poveća, rešili bi to pitanje.
Kada smo upisivali studente i kada je povećavan broj i viših škola i domova, niko nije pitao Skupštinu, Vlada je to odlučivala sama. Ja zbog toga Vladu sada molim da zaista tim mladim ljudima pomogne i da to prihvatite, jer se radi o toj deci koju smo primili, koju smo upisali, ona su tu u domovima. Može iz rezerve da se uzme i da se toj deci pomogne da žive onako kako smo im obećali prilikom upisa. Pošto sam vaš budžet ocenio sa pet minus, ako ovo usvojite daću vam čistu peticu.

Whoops, looks like something went wrong.