Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Nekoliko odgovora ću pokušati da pružim.
Dakle, u toku današnjeg dana, svakako će te dobiti kompletnu dokumentaciju o broju žrtava, dakle, i poginulih i ranjenih pripadnika Vojske Srbije u toku NATO agresije, a očekujem da u toku dana dobijete i kompletnu informaciju, ali to ne mogu da vam garantujem u ovom trenutku o broju žrtava, ali mislim da ne postoji posebno ne u vojnim dokumentima bilo kakav dokument koji uz oznaku Državne tajne krije broj poginulih, ranjenih, ili uopšte žrtava NATO agresije. U svakom slučaju dobićete informaciju do kraja radnog dana, veoma preciznu.
Postoje u našoj dokumentaciji, postoji ime i prezime svakog vojnog lica koje je ubijeno, koje je stradalo u napadu NATO snaga, dakle u agresiji NATO-a na našu zemlju i to mislim da je objavljeno pre više godina, dakle nije reč ni o kakvoj tajni.
Što se tiče opredeljenja Srbije za određene vojne saveze, da Srbija u političkom smislu želi da bude član EU, Srbija po deklaraciji Narodne skupštine Republike Srbije je obavezana na vojnu neutralnost i Republika Srbija kao što neće ići u NATO, neće ići ni u ODKB ili neki drugi vojni savez. Naše je samo da iskoristimo partnerstvo za mir i da napravimo najbolje moguće odnose sa svim zemljama u svetu, da obezbedimo mir i bezbednost za naše građane i mislim da to na uspešan način radimo.
Razume se, to je političko pitanje i vi na svoje mišljenje imate pravo sa kojim ne moram da se slažem, ali koje moram da poštujem. Što se tiče nivoa razmene podataka u radu ambasade i vojnog predstavništva u NATO, on je podignut sa nivoa Secret, na nivo Top Secret, prema definisanom sporazumu i to je još od izveštaja iz novembra 2012. godine.
Što se tiče formiranja komisije, ja sam tu samo se saglasio, to je bila inicijativa novinara i ja znam, šta god da se desi i šta god da uradite, da će postojati neko ko je nečim nezadovoljan ili neko ko će naći primedbu. Koliko znam, na prvoj sednici te komisije, pošto niko nije imao ništa protiv da se vidi šta, kako i do kojih saznanja kroz sav arhiv, svu dokumentaciju se može doći povodom 16 poginulih u prostorijama RTS, ali pošto tu postoji, o tome je govorio nekada i gospodin Šutanovac, o presretnutim razgovorima koji postoje, ne postoje, iz NATO aviona.
Po nekad je potrebno izbeći unapred raspaljivanje emocija ljudi koji nemaju veze ili ne misli slično ni kao ja, niti ljudi koji su u mojoj partiju će imati kontrolu nad tim, moći da vide sve i da kažu sve.
Moja majka je te večeri bila dežurni novinar u RTS i slučajno je preživela, tako da sam se na jedanput pitao, možda je problem u tome što je živa, pa bi neko u nekom drugom smislu bio zadovoljniji, pa to ne bi prebacivao, pošto svaki put, ne kažem sada to kod vas, već kod nekih drugih, osetim tu vrstu potrebe da kažu kako je neko namerno želeo u tome da učestvuje. Nekako se uvek prenebregne ko je stvarno ubio te ljude.
Zato smo se mi saglasili sa tim, omogućili dostupnost svim dokumentima i ta komisija, a teško da će te me uveriti da je gospodin Veran Matić neko ko je meni blizak ili na bilo koji način o nekom pitanju, sem o ovim opštim državnim pitanjima, možemo da bliže sarađujemo, da bi mogao negde nešto da sakrije, niti to neko planira, niti želi.
Želimo da sve bude potpuno otvoreno, dostupno, kao što želimo da svi podaci iz NATO agresije budu dostupni svima, jer mi tu nemamo čega da se stidimo.
Mislim da bi neki drugi imali čega da se stide.
Hvala.
Ja bih još jedan odgovor koji sam dužan, pitali ste za visinu nadoknada, upravu ste sasvim, tačno je policajci imaju veće nadoknade nego što imaju vojnici i to nije od juče. Zašto je to tako, tako je. Kada tražite u vojsci, to zna i doskorašnji ministar Šutanovac, mi smo se dogovorili da vojska dobije onih istih 10 hiljada koje dobija policija, neki smo dogovor dobili i uspeli smo da obezbedimo u jednom mesecu, a to će možda biti dva puta godišnje, ali ne u 12 meseci, jer tako stvari stoje u Srbiji.
Da li ćemo to uspeti u budućnosti da menjamo, nadam se da da i nadam se da ćemo u sledećem budžetu predvideti drugačija pravila, jer da budem sasvim iskren, ni meni nije lako da objasnim pripadnicima Vojske Srbije, ali u takvoj samo situaciji i budžet nam je takav da i ovo malo što uspemo da se izborimo je nešto što ti ljudi uz zahvalnost prihvataju i primaju. Hvala.
Nekoliko stvari. Zahvaljujem se gospodinu Popoviću. On je i kao član odbora veoma verziran.
Pre svega bih želeo da odgovorim gospodinu Ostojiću sa preciznim podacima o ubijenim pripadnicima Vojske Republike Srbije u toku NATO agresije. Izvinjavam se što nisam znao sve napamet, ali ću vam sada pročitati te podatke. Naime, NATO snage su ubile 631 pripadnika Vojske Srbije, nestalo je 28, ukupno 659, od čega 72 oficira, 41 podoficir, 18 vojnika po ugovoru, vojnika na služenju vojnog roka 191, rezervista 245, dobrovoljaca 60 i civilnih lica u Vojsci tri. Mislim da ne možete dobiti precizniju uvid u to kakve su bile žrtve u vreme NATO agresije od ovoga. Nadam se ćemo do kraja radnog rada uspeti da vam obezbedimo punu informaciju i o svim ostalim žrtvama.
Što se tiče brojnih pitanja o kojima je govorio gospodin Popović ovde, o tome je govorila i gospođa Batić, pokušao bih da vam kažem da je tačno, mi ćemo pokušati da već do kraja ove godine napravimo jedan objedinjeni zakon o svim službama bezbednosti. Imamo Zakon o BIA iz 2002. godine, imamo Zakon o VOA i VBA iz 2009. godine, a Zakon o osnovama službi bezbednosti iz 2007. godine nije dovoljno dobar i dovoljno povoljan ni za funkcionisanje samih službi bezbednosti.
Što se tiče uloge parlamentarnog Odbora za kontrolu službi bezbednosti i uopšte parlamenta, moram da, zahvaljujući se i vama i svima ostalim poslanicima, da kažem da mi se čini da u parlamentu postoji veće poštovanje Vlade prema narodnim poslanicima i veće poštovanje poslanika prema Vladi. Mislim da smo uspeli u prethodnih nekoliko meseci da promenimo odnos javnosti prema poslanicima, što je neophodno. To sam ranije kao opozicioni poslanik, pa i kada nisam bio poslanik, kao političar, kritikovao, jer nekako je uvek u javnosti bilo najlakše kritikovati poslanika, zato što onda taj koji to radi kroz medije ne napada direktno vlast, a ne napada direktno opoziciju, nego uz onu politiku – svi su isti.
Mi kada pokažemo veće poštovanje prema parlamentu, prema narodnim poslanicima, mi time gradimo ovu instituciju. Vi ste pomenuli američke kongresmene. Dovoljno je da odete u Nemačkoj, da vidite kako bukvalno i premijer Nemačke razmišlja šta će reći parlamentarci iz njegove stranke. Nije lako kako ćete da izađete pred Šohenhofa i Falenskog i da li će oni da razumeju to što je izvršna vlast predlagala ili nije predlagala. Neće to lako biti u Srbiji, ali zaista bih želeo da u narednih pet, šest, pa da bude i u 10 godina, velike rezultate bismo postigli.
U pravu ste što se tiče strukture budžeta i prikazivanja i transparentnosti. To smeta mnogima i unutar naših agencija, ali sa jedne strane smo izložene pritisku da pokažemo sve troškove i onda umesto da pokažemo samo budžet, mi pokažemo kompletnu strukturu budžeta. Apsolutno ste u pravu da svi vojni izaslanici stranih zemalja znaju gotovo sve o našim kapacitetima. Mi to radimo zbog domaće javnosti. Istovremeno ste nege u pravu da dajemo višak informacija onima kojima nije potrebno da dajemo višak informacija.
Da li ćemo i kako to uspeti u narednom periodu da usaglasimo da narodni poslanici i domaća javnost sa jedne strane budu zadovoljni transparentnošću u trošenju novca, a sa druge strane, da ipak ne moraju da znaju tačno u čin koliko žena pukovnika imamo, koliko poručnika, potporučnika, koliko tačno imamo tenkova, koliko imamo nori, drugog oruđa i oružja, a što danas znaju, znaju u komad, i to ne zato što je neko odavao nekakvu državnu tajnu, već zbog naših propisa i uopšte našeg odnosa prema ovim problemima.
Što se tiče ujedinjavanja tehničko-tehnoloških mogućnosti različitih agencija u jednu nacionalnu agenciju, mislim lično, ali to je političko pitanje, o čemu bih razgovarao sa svima vama u narednom periodu, želim da o tome razgovaram pre toga i sa predsednikom Republike, sa svim predstavnicima parlamenta, sa svima u Vladi Republike Srbije. Možda je moguće da u narednom periodu uradimo nešto slično što su uradili Italijani i Nemci kroz ICBM, ali za to nam je potrebno ne malo vremena i zbog navika i zbog nečega, rekao bih, kod nas su uvek postojali ti segmentirani interesi i često smo imali konkurenciju između različitih službi, pa čak i skrivanje podataka jedni od drugih.
Nećete verovati da su jedni druge radili, kako se to kaže, nepravilno jezički, ali se to tako kaže, pa je svako svakome tražio grešku. Danas mislim da naše agencije sarađuju bliže i bolje nego ikada. Pri tome, da li ste uvek zadovoljni? Mislim da uvek može bolje.
Takođe, želim da kažem da, pošto danas to nije tema, BIA je smanjila primenu tehničkih mera nadzora i praćenja za 60% u samo prvih šest meseci svog delovanja u odnosu na ono što je bilo u prethodnih šest meseci, a nije smanjeno na uštrb nacionalne bezbednosti, borbe protiv organizovanog kriminala ili praćenja najmoćnijih korupcionaških aktivnosti.
Ono što je veoma važno što ste pomenuli, VOA, kao što znate, veoma detaljno i veoma temeljno se bavi pitanjima energetske i ekonomske bezbednosti i pojedina pitanja, o tome sam razgovarao sa vašim predsednikom kada je on bio premijer, pojedina od tih pitanja su ključna i veoma bolna za našu zemlju, posebno na nekim delovima teritorije naše Republike, gde nismo uspeli da sačuvamo i odbranimo ono što je moralo da bude sačuvano i odbranjeno, iz prostog razloga što je sa malo više novca, sa malo više potkupljivanja pojedinih ljudi i u različitim službama i političara, neki su uspevali da ugroze ekonomsku bezbednost i stabilnost naše zemlji i to je jedan proces koji traje već dugo i to je proces koji ćemo zajednički morati da zaustavimo. Plašim se da to neće biti nimalo jednostavno, ali ako to ne učinimo, čini mi se da najvažniji deo u sistemu nacionalne bezbednosti nećemo moći da osiguramo ili nećemo moći da garantujemo da sprovodimo sve zadatke i sve ono što je Ustavom i zakonima koje donosimo propisano.
U svakom slučaju, ojačanje tog sektora je potrebno, ali je potrebno i mnogo više od ojačanja tog sektora. Potrebno je ono što neretko nazivamo, izvinjavam se, folu ap, ili šta je to što radimo iza toga, koje su to mere koje država iza toga preduzima. Neke od podataka i izveštaje ste videli određenih službi za teritoriju AP Vojvodine i delovanje pojedinih zemalja na području AP Vojvodine, posebno po pitanju ekonomske bezbednosti naše zemlje. Onda bi vam bilo apsolutno jasno o čemu je ovde reč. Nismo imali dovoljno snage da se i svim tim bavimo, sve te probleme rešimo i to neće biti lako ni u budućnosti, zato što kada dnevno imate probleme koji vam dođu do iznad nosa pa se borite samo da spustite ispod nosa, nikada niste došli u situaciju da možete da dišete i na nos i na usta. Nadam se da ćemo sledeće godine imati više mogućnosti da se tim i takvim problemima pozabavimo, jer ovako, plašim se, da ćemo moći samo da konstatujemo da ste bili potpuno u pravu time što ste na to ukazali, i ako hoćete, delimično kritikovali. Hvala najlepše.
Zahvaljujem.
Želim samo još jednom da ponovim ono što je pitao gospodin Ostojić, reč je o broju vojnika koji su ubijeni ili nestali, 631 poginulo lice i 28 nestalih lica. To su podaci pripadnika Vojske Srbije. To je ono što smo izgubili u NATO agresiji 1999. godine. Nisam govorio o prethodnim ratovima. Nisam govorio o drugim sukobima. Samo sam govorio o onome što se dešavalo u tih 78 dana.
Što se tiče ugleda, želim da vas obavestim i da ti ljudi budu pohvaljeni, komandant združenih snaga na Kipru je doneo 12 medalja prethodne nedelje za posebno hrabro i profesionalno držanje za srpske vojnike. Onda možete da mislite kako u svim izveštajima naši vojnici podižu ugled ove zemlje.
Istovremeno, koliko postaje kredibilni u svetu, želim da vam kažem da smo dobili poziv za učešće u misiji u Siriji, za učešće u Maliju. To temeljno razmatramo, ali smo razgovarali sa svim susedima. Recimo, u Siriji, sve strane, mi smo jedna od retkih zemalja koju prihvataju sve strane, verovali ili ne. Dakle, veoma im je teško da se dogovore oko toga, ali Srbiju bi prihvatili svi.
Naravno, to razmatramo iz bezbednosnog ugla, kako se ne bi dešavale one stvari, gospodine Dujoviću, o kojima ste govorili. Želim da vam kažem koliko je visok ugled Vojske Republike Srbije, koliko se poštuje profesionalizam naših pripadnika i tačno je, iako ste vi u pravu, da naši pripadnici imaju najniža primanja od svih drugih učesnika. Naši pripadnici to dobro nose i verujte da uvek imamo tri do pet puta veći broj prijavljenih od onoga što su nam potrebe, verovali ili ne. Zato što imaju nešto veća primanja, nisu značajno veća primanja, nego zato što žele da pokažu svoje znanje, žele da se izvrši doobuka u zavisnosti od toga sa kojom zemljom, Slovačkom, Mađarskom ili nekom drugom, vršimo doobuku. Tu se stvaraju nova prijateljstva, ne prijateljstva između njih, nego prijateljstva i saradnja između država.
Naši medicinski timovi su na daleko čuveni, a tamo gde imamo izričite zahteve prijateljskih zemalja da učestvujemo u borbeno-operativnim grupama, to izbegavamo i to ne predlažemo, već to uradimo sa štabnim oficirima, sa medicinskim timovima, a uz ono što mislimo da je najbolje, najsigurnije i što ne bi ugrozilo naše odnose ili naša prijateljstva širom sveta.
Potpuno ste u pravu. To je za nas od velikog značaja. Taj broj se polako povećava, ali to povećanje ljudi koji učestvuju u multinacionalnim operacijama je direktno proporcionalan povećanju ugleda Republike Srbije.
Još jedanput, da ne bih bio nekorektan prema nekim drugima, pre nekoliko godina nisam to dovoljno razumeo, iako nisam u javnosti protiv toga istupao. Danas to vidim i želim drugim ljudima, koji bi možda i meni verovali, da kažem da je to ogromna stvar za Srbiju i da kada razgovarate sa Leo Panetom, sa ministrom Šojguom, sa bilo kim sa bilo kog dela planete, svako će vam u najboljem svetlu reći o Vojsci Republike Srbije, a načinom na koji ispunjavamo svoje profesionalne obaveze. Moram da kažem da sam ponosan na sve pripadnike vojske koji to rade. Hvala najlepše.
Želeo bih samo, ne ulazeći u bilo kakve političke rasprave, da dam još informacija gospodinu Ostojiću. Dakle, rekao sam vam da je ukupno u vreme NATO agresije vojnika stradalo 659, poginulo 631, nestalo 28 lica. Što se MUP tiče, dobili smo nove podatke. Dakle, poginulo je 325 lica, nestalo je 24, ukupno 349 lica, dakle, ukupno vojnika i policajaca stradalo je 1008 u NATO agresiji. To vam je precizan podatak. Ukoliko u toku dana budemo uspeli da dođemo do broja civilnih žrtava, jer oko toga postoje razmimoilaženja, i više komisija je davalo različite podatke. Ovo ste dobili veoma precizne podatke za vojsku i za policiju. Hvala vam najlepše.
 Samo dve reči, ni vi ni ja nismo bili u pravu oko broja naših pripadnika u Čadu, 14 je bilo 2010. godine, a 24 nije bilo nikada. Bilo je ukupno 27, u rotaciji, godinu pre toga, prihvatam, to je tehnička greška, ne može čovek sve da zapamti.
Ono što ste u pravu, to je da imamo sve veći broj pripadnika žena i od toga u operaciji u Kongu imamo 27 žena, u Čadu 6, na Kipru 6 žena, Libanu 4 žene, i to govori o sposobnosti i spremnosti i profesionalizaciji i o ozbiljnosti i pristupu reformama Vojske Republike Srbije.
Kada sam došao u Ministarstvo odbrane, nisam ni znao, a ni očekivao da će biti toliko žena, a mislim da, to sam rekao očekujući i ranije, ali se u Generalštabu nisu usaglasili i očekujem da u roku od godinu dana imamo i prvu ženu generala ili generalicu, kako god hoćete da se to kaže, tako da će to biti nešto za istoriju Srbije.
Zahvaljujem se. Hoću na kraju današnje rasprave da se zahvalim svim narodnim poslanicima, kako narodnim poslanicima iz partija vlasti, tako i narodnim poslanicima iz partija opozicije.
Mislim da smo u još jednom danu pokazali odgovornost, ozbiljnost i da su građani Srbije danas zadovoljni svim svojim predstavnicima, bez obzira na, u nekim segmentima različita ili drugačija mišljenja.
Ono što mislim da je veoma važno, na šta bih želeo da ukažem, odgovarajući na pojedina pitanja i primedbe, pre svega što se tiče karaktera multinacionalnih operacija u kojima učestvuju pripadnici Vojske Srbije, a vezanih za mirovnu operaciju "Monusco" u Demokratskoj Republici Kongo. Želim da kažem da je trenutno tamo angažovano osam pripadnika Vojske Srbije. Do sada je bilo angažovano 120 pripadnika, od čega 27 žena.
Ono što je najvažnije i što želim da vam kažem je da tamo pre svega učestvuju naši medicinski timovi i naša štabna grupa. Ti naši medicinski timovi učestvuju, pre svega, u izvlačenju vazdušnim putem. Dakle, imaju ono o čemu je govorio gospodin Blažić, njihovo prisustvo pre svega ima humanitarni karakter.
Naravno, želim i to da kažem da posao vojnika koji idu u mirovne operacije nije manekenski posao i da je uvek moguće da se dogode i nepredviđene stvari, ali prosto, to je posao za koji su se ljudi opredelili i vrsta i težina posla nekada određuje i teže posledice sa kojima se suočavamo.
Mi za to što želim da vam kažem, da ne bih ulazio u težu političku priču, dakle, radimo tamo veoma značajan humanitaran posao, ali imamo saglasnost i Angole, Ruande i Burundije. Mi smo se postarali, kao što sada pre nego što izađemo sa bilo kakvim predlogom pred narodne poslanike oko našeg učešća u bilo kakvoj mirovnoj misiji u Maliju, mi smo se konsultovali sa svim našim afričkim prijateljima koji se nalaze u okruženju Malija, od Alžira do svih ostalih, onih sa kojima imamo najveće poslove, one sa kojima imamo najuspešniju saradnju, a zatim, razume se i sa našim evropskim, ali i drugim strateškim partnerima oko potencijalnog učešća.
Što se tiče vojne neutralnosti o kojoj se danas toliko govorilo, mi po Lisabonskom sporazumu, razume se, imamo pravo na vojnu neutralnost. Ima više zemalja u Evropi koje imaju vojnu neutralnost, dakle, od Austrije, Finske, Švajcarske, Švedske.
Slažem se da mi to možemo rezolucijom da promenimo, ali neko mora da donese rezoluciji ili neki drugi opšti pravni akt kojim bi to promenio ili neki akt veće pravne snage ili neke specijalni zakon, pošto "lex specialis derogat legi generali". Dakle, sve to možemo, ali dok nemamo to i dok ne postoji politička većina koja bi takvu odluku donela, naš je posao, naša obaveza i naša odgovornost da sprovodimo zakone, ali i opšte pravne akte koje je donela Narodna skupština Republike Srbije. Tako smo se i ponašali, tako ćemo se ponašati.
Što se tiče pojedinih primedbi vezano za Vojno bezbednosnu agenciju i za to da mi imamo, što je komparativnom analizom dobro primećeno, najrestriktivniju moguću primenu posebnih mera i postupaka, to je apsolutno tačno i zbog toga ljudi, pre svega u VBA nisu naročito srećni, ali je to rezultat činjenice da smo želeli da ispunimo, rekao bih, sve obaveze, ne samo iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, već da to ispunimo u skladu sa svim međunarodnim javno-pravnim normama koje govore o ljudskim pravima i slobodama.
Istovremeno želim da kažem da su obaveštajne agencije, naročito vojne agencije pod stalnom paskom i prismotrom različitih nezavisnih agencija u našoj zemlji, nezavisnih institucija. Gospodin Šutanovac zna da to nije uvek lako i da nije ponekad lako ni razumeti određene primedbe, da budem sasvim otvoren, ali da je naš posao da odgovorimo na to, da poštujemo te institucije i da, bez obzira na to što znamo da realnost donosi neka drugačija rešenja, to uskladimo sa njihovim zahtevima. Tu je veoma važno reći jednu stvar, da, recimo, naše službe, vojne službe, jedine imaju propisan pravilnik kako se sprovode bezbednosne provere. Druge naše institucije nemaju precizno, ni MUP, ni BIA, ali ćete primetiti da su pod većom kritikom uvek VBA i VOA iz meni nepoznatih razloga. Da budem iskren, nisam u stanju da to razumem. Dakle, imamo jasan pravilnik kako se te provere sprovode i on je potpuno transparentan, dostupan svakome. Može da se vidi. Po tom pravilniku se upravo i postupa.
Ono što želim da kažem, kao što je ponosan gospodin Milivojević, ponosan sam i ja, ponosni su pretpostavljam i svi pripadnici Vojske, ali i naše VBA i VOA, to je činjenica da naravno i u Vojsci ima problema. Naravno, ne postoji ni jedna firma, ne postoji ni jedna porodica u kojoj nema problema. Svuda ima problema, ali ste potpuno u pravu, Vojska nekako uvek štiti državu i u Vojsci uvek ima najmanje skandala i zato Vojska ima najveće poverenje kod naroda.
Nevezano za to ko će sutra biti ministar odbrane, uveren sam da će i taj čovek, muškarac ili žena, potpuno sve jedno, imati jednak odnos prema državi i voditi računa o tome, a ne samo dokumenta da se nisu pojavljivala iz VBA ili VOA. Čini mi se da nikada nije bilo ni političkog ucenjivanja ni te vrste prljavog veša koji bi dolazio ni iz Vojske Srbije, ni iz Ministarstva odbrane, kao što ima iz nekih drugih institucija.
Želim još jedanput da se zahvalim. Prihvaćena je vaša ideja, pozvaćemo sve komandante mirovnih operacija i sve šefove posmatračkih misija koji su u prethodnom periodu učestvovali već za 15. februar, za Dan državnosti Republike Srbije.
Izvinjavam se još gospodinu Samardžiću. Tačno je, ne slažemo se oko ove dve misije EU. Postoji politička razlika, ali želim da znate da su i te misije organizovane u skladu sa Rezolucijom UN i da tu imamo, posebno u EUROFOR, odnose, bilateralnu saradnju sa italijanskim i francuskim vojnicima, što je od velikog strateškog značaja za naše odnose i sa Italijom i sa Francuskom, posebno zbog našeg već potpisanog strateškog prijateljstva i strateških odnosa koje imaju naše vlade.
Istovremeno, u svakom budućem slučaju uvek i nadležne službe u Vojsci Republike Srbije i u Ministarstvu odbrane uvek i na svaki način vodiće računa i o našim nacionalnim i državnim interesima ali ono što jeste važno molim građane da razumeju. Danas imamo nekoliko sportista koji mogu da na izvanredan način predstavljaju našu zemlju. Kako su neki rekli, zaista mislim da naša vojska, naši vojnici koji svuda dobijaju nagrade, koji svuda dobijaju priznanja i koje svi žele, mi imamo taj slučaj da veliki broj evropskih zemalja želi srpske vojnike kao partnere, želi Vojsku Srbije kao partnersku vojsku, učešće u mirovnim operacijama i tu imamo neku vrstu slatkih muka, kako god da ih nazovete, da možemo da biramo zemlju i strateškog partnera sa kojim ćemo da učestvujemo i time popravljamo svoj međunarodno-pravni položaj rekao bih bez ikakve sumnje.
Još jednom vam se zahvaljujem na jednoj veoma dobroj, fer i korektnoj raspravi. Srbija će u narednom periodu, ne zato što postoji veći angažman, već zato što se postepeno podiže rejting zemlje, ali polako ćemo podizati naše mogućnosti u namenskoj industriji i očekujemo da će nam taj ugled, koji Vojska Republike Srbije ima, doprineti i razvoju ekonomskih odnosa sa mnogim zemljama. Do sada smo imali dobru vojno-vojnu saradnju, imali smo posebno dobru vojnu medicinsku saradnju, a ono na čemu ćemo naročito raditi, a što je počelo da se radi posebno sa pojedinim zemljama, sa Alžirom recimo, i u prethodnom periodu očekujem da dramatično unapredimo u predstojećem vremenu i da građani Srbije i ne samo oni koji su zaposleni u namenskoj industriji i u "Jugoimportu" i nekim drugim fabrikama koje se vezuju za namensku industriju, već i svi ostali građani to vide i kroz rast naše industrijske proizvodnje, kroz više investicija, ali i kroz veći broj zaposlenih. Hvala vam još jedanput.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedniče, želeo bih pre svega građanima Srbije, koji ne mogu da razumeju šta se ovde događalo, da kažem šta se zaista zbivalo i da neke nedoumice razjasnimo.
Neki su se ovde pravili naivni, nevešti. Nemam običaj da štitim predsednika Vlade, ali on nijednog sekunda nije izgovorio ni mala, ni opoziciona, ni konfuzna stranka, iako bih ja to možda danas rekao, ali on nije. Izgleda ste to želeli javnosti da predstavite, pa ste izmislili iz čista mira, ne znam iz kog razloga.
Dakle, želeo bih građanima Srbije da ukažem na nekoliko činjenica. Naime, poštovani građani Srbije i poštovani narodni poslanici koji to niste pročitali, DS je predložila danas ne da ne zna koja je platforma u pitanju. Iz teksta koji ću vam pročitati biće vam potpuno jasno da oni i te kako dobro znaju o čemu se radi. Pozivaju se čak i na podršku koju je tom tekstu platforme, prvobitnom nacrtu teksta platforme, koju su videli kod predsednika Republike, koji je dobio podršku i SANU i Srpske pravoslavne crkve i Srba sa Kosova i Metohije, DS je tražila da ta platforma ponovo dobije pravnu snagu u potpuno istom tekstu, nimalo izmenjenom. To je bila nakana DS.
Mi smo, zbog građana Srbije, da to bude jasno, a na inicijativu predsednika Republike, pokušali svih prethodnih dana da dobijemo što je moguće širu podršku u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Lično sam bio protiv toga. Lično sam bio za to da ne molimo nikoga.
Danas želim da vam kažem da nisam razumeo zašto smo izgubili pet sati. Bilo je dovoljno pitati ljude iz DS hoće li ili neće da ostanu pri svom sumanutom amandmanu, pošto su im svi amandmani apsolutno protivrečni. Ako ostaju, nema problema, izjasnićemo se. Ako ne ostaju, nema problema, izjasnićemo se. Ako ne ostaju, takođe je dobro i da to saopštimo. Niti je trebalo sa njima pregovarati na poseban način, niti da gubimo vreme građana, a to da nas ucenjuju da li će da glasaju ili neće da glasaju za platformu, sasvim lično da kažem, baš me briga da li će da glasaju ili ne, pogotovo posle ovog stava koji su pokazali, a koji je apsolutno neodgovoran, neozbiljan, nekonzistentan i stav koji je uperen direktno protiv građana Srbije.
Dakle, poštovani građani Srbije, DS nam je saopštila sledeće. Oni su tražili – u Predlogu rezolucije, citiram, Narodne skupštine Republike Srbije o osnovnim principima za političke razgovore sa privremenim institucijama samouprave na Kosovu i Metohiji, posle tačke 5. dodaje se tačka 5a koja glasi: "Politička platforma predsednika Republike Srbije za razgovore sa predstavnicima privremenih institucija samouprave u Prištini u izvornom obliku", dakle ona koju ste vi videli, "je sastavni deo obrazloženja ove rezolucije". Dakle, to je bio plan i amandman DS.
Mi smo razmišljali da li da podržimo ili ne. To je već naša stvar. Zato smo želeli da napravimo pauzu da se dogovorimo, da vidimo, jer ako je to bio cilj, ne moja ideja, prihvatio sam zato što je predsednik Republike tražio što širi konsenzus, prihvatili smo da razgovaramo sa svima, da vidimo ako je to zaista ideja, da li možemo na tim osnovama da postignemo taj konsenzus. U njihovom obrazloženju, da ne bude zabune, kaže se sledeće – navedena politička platforma predsednika Republike Srbije je usvojena u izvornom obliku od strane predstavnika Srba sa Kosova, SANU i Srpske pravoslavne crkve, te je neophodno da bude sastavni deo obrazloženja ove rezolucije, bez obzira što taj tekst predsednika Republike nije predstavljen Narodnoj skupštini. Dakle, neophodno je da taj tekst bude sastavni deo rezolucije.
Ako je neophodno, pa niste valjda povukli to što je neophodno, ili ste se igrali sa našim narodom ili ste se igrali sa Kosovom i Metohijom ili ste se igrali sa svima nama ovde ili smo pet sati gubili da biste vi dali četiri izjave ovde pred novinarima, gospodine Stefanoviću? Vaše četiri izjave su koštale ovaj narod pet sati u Narodnoj skupštini i građane Srbije na Kosovu i Metohiji pažnje i svega drugog što je trebalo da posvete današnjoj sednici Narodne skupštine.
Onda smo čuli kako nas nije sramota, kako nas nije stid. Za šta da nas bude stid? Za to što smo pokušali da postignemo neku vrstu konsenzusa? Opet kažem, nisam se isticao u toj želji. Nijednog sekunda mi nije bilo naročito stalo kako ćete da glasate, pošto znam koliko ste neodgovorni, znam da vas baš briga za državu, znam da ste sve vreme samo čekali da kažete nešto protiv Vlade, makar i nemali nikakvu suštinsku primedbu, zato što će vaše primedbe da budu – šeik je odneo pavlaku i jogurt, ili ćete da kažete da šeik nema zub ili neko drugi u opoziciji ili ne znam ni ja šta sve.
Za vaše vreme takve ljude niste hteli da primate na razgovore, a ti ljudi danas obezbeđuju najveće investicije u Srbiju, kakve u vaše vreme niste doneli građanima Srbije. U tome se razlikujemo. Ali, vi možete da se sprdate sa kim god
hoćete, možete da se ponašate neodgovorno, možete da se ponašate neozbiljno, a nama ćete ovde da držite tirade i predavanja o tome kako nas nije sramota ili kako se mi to tobože neodgovorno ponašamo. Izvinite, ponašamo se veoma odgovorno, veoma ozbiljno. Po zahtevu predsednika Republike ceo dan čekamo da vidimo možemo li da dogovorimo veći konsenzus ili ne možemo. Onda shvatimo da ste se vi sa nama zavitlavali sve vreme, jer negde u 15,30 časova vi kažete – povlačimo taj amandman. Onda izmislite da je to zbog poverljivosti. Ako vam je to razlog, pa ste zbog toga povukli, vratite amandman. Ja vam kažem – neće vam biti te poverljivosti, a biće za one koji hoće da dobiju. Za vas neće da bude. Vratite amandman, pa da pokažete narodu da lažete, da pokažemo narodu, na čistac da vas isteramo, da se pokaže kako i na koji način obmanjujete javnost i građane Srbije.
Obraćam se narodnim poslanicima doslovce onako kako su zaslužili i kako se ponašaju. Ne izmišljam tuđi jezik.
Dakle, ako mislite da ucenjujete Vladu Srbije, ako mislite da ucenjujete bilo koga ovde – mi smo to uradili zbog toga i toga, nemojte, kad vas molim, nemojte to zbog poverljivosti da radite, evo, nemate je.
Vratite taj amandman gospodina Bogdanovića, pa da vidimo kako će to da prođe na glasanju, ali da znamo, da vidimo kako smo mi to izglasali i ko je odgovoran za to što smo izglasali, pa da to bude najpošteniji mogući odnos. Mislim da je to nešto što bi bilo fer i da znamo šta je to i kakvu politiku zastupala DS, a ne ovde da nam držite tirade i predavanje i da ceo dan moramo da slušamo kako smo mi neozbiljni, kako smo neradnici. Svaki dan radimo za razliku od vas koji tražite, za razliku od vas, od kojih neki traže da ne idemo u EU jedan dan, drugi dan da idemo po svaku cenu, a zato znate lepo da se kupate i odmarate u EU i da nam odatle šaljete takve poruke.
Izvinite, molim vas, ova vlada ima pametnija posla. Ova vlada hoće da gleda u budućnost. Ova vlada hoće da zaštiti naš narod i na Kosovu i Metohiji. Ovoj vladi nije laž legitimitet za šest meseci, već istina, borba i rad. Ako neko misli da je laž to što pokazujemo kako i na koji način možete da se borite za interes Srbije, mislim da neki ljudi onda ovde imaju ozbiljan problem.
Što se tiče poštovanja, poštujemo sve političke partije, ali ovde smo, kada koristite te izraze, dreždali i čekali da vidimo da se izjasnite, jer smo želeli da postignemo što je moguće širi konsenzus. Izvinite što smo krivi, želeći da postignemo što širi konsenzus. Izvinjavam se građanima Srbije zbog toga. Nećemo više želeti najširi mogući konsenzus, nego ćemo obaviti ono što je naš posao. Na žalost, shvatili smo da nema dovoljno odgovornih u Narodnoj skupštini Republike Srbije koji bi se tog posla prihvatili zajedno sa nama. Poštovaćemo sve druge, razgovarati sa njima i završiti najbolji posao u interesu našeg naroda.
Budućnost našeg naroda je najveći interes Srbije i najveći interes Vlade Republike Srbije. Zato te tirade, i o sramoti, i o stidu, i o manevrima, i o ne znam kome i o ne znam čemu, ostavite za nekog drugog, a za ovu vladu i za ovu skupštinu zaboravite. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo ću nekoliko reči da kažem, pošto vidim da postoji neka potreba da predstavljate nas i predsednika u drugačijem svetlu. Da ne bi bilo kakvih praznih i besmislenih priča, izvinite, na moje pitanje – zašto ste povukli taj genijalni amandman, nisam dobio odgovor. Nisam se vama obraćao za Emirate, ni jednom vas nisam pomenuo, niti mi je padalo na pamet. Obraćao sam se nekom drugom. Mislim da su i oni videli da su pogrešili.
Što se mene tiče, nikada vam nisam rekao. Ako ste hteli da nam prebacite činjenicu da su Emirati priznali Kosovo, pa zašto sa njima sarađujemo? Sarađujemo zato što je to važno za našu zemlju i dobićemo mnogo više nego što smo dobijali od većine drugih zemalja, neću da kažem od svih, u prethodnom periodu.
Dakle, da budemo potpuno ozbiljni, na pitanje – zašto ste povukli amandman tek posle četiri ili pet sati, nema odgovora. Odlično, genijalan manevar, genijalan amandman, što ga niste ostavili u proceduri. Što ga niste ostavili ovde u skupštinskoj proceduri? Potpuno je protivrečan sa svim ostalim vašim amandmanima. Na to pitanje odgovora nema.
Što se tiče pretnji, niko vam ni jednog sekunda nije pretio. Nisam želeo da odgovorim predsedniku Narodne skupštine dok sam govorio, kada me je prekinuo i upozorio, iako sada kada sam presabrao sve što sam rekao, mislim da nije bio u pravu, računam da možda on to objektivnije vidi, možda on to bolje vidi, nego što vidim ja. Samo zato nisam odgovorio, niti rekao bilo šta, kao što je to učinio gospodin Marković. Dakle, verovatno je u pravu.
Međutim, čudi me da vas predsednik nije opomenuo za te pretnje oko "gotov je" ili ne znam čega ili mislite da ponovo nekoga ovde bijete, kao što ste tukli nekada ispred Televizije, kao što ste linčovali ljude, pa ih nikada niste procesuirali, ili to nekome pretite da će da ode sa vlasti.
Gospodine Stefanoviću, otići ćemo sa vlasti, pa šta. U tome je razlika između vas i nas. Nije tragedija kada odemo sa vlasti. Za mene je ponos što mogu sada da vam kažem – da, tu sam za još neko vreme, možda i ne ako narod ne bude hteo, ali nisam ništa ukrao, nisam ništa opljačkao, mogu da vas gledam u oči ovako ceo dan i sve vas zajedno, sve građane Srbije sa ponosom mogu da kažem da sam radio za ovu zemlju koliko sam mogao. Ne znam da li to svi iz vaših redova mogu i smeju danas da kažu. U tome je razlika i u tome ćemo se uvek razlikovati. To ko je gotov ili nije gotov, bolje da sačekamo narod, a narod neka to ne govori više na ulicama, jer nemojte na ulici da pretite. To ni za koga nije dobro.
Priznajem da sam sam grešio ponekad u besmislenim kritikama svega i nije mi teško da to priznam. Vama je danas bilo teško, samo jednu stvar smo od vas očekivali, jednu jedinu malenu stvar, ali sujeta vaših lidera je bila tolika da to niste mogli da uradite, samo jednu malenu stvar, da kažete – pogrešili smo, izvinite zbog toga. Vama je bilo teško da kažete – pogrešili smo, izvinite zbog toga, zato što je vaša sujeta, vaši politički poeni su bili važniji od svega. Izvinite, ničija sujeta, pogotovo ne politička sujeta, ne sme i ne može da bude ni iznad Srbije, ni iznad Kosova i Metohije, ni iznad Narodne skupštine Republike Srbije. Ja sam time sve rekao o onome što se danas zbivalo. Izvinite, od mene više nećete čuti ni reč. Oprostite što sam ovoliko vremena oduzeo. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, Predloga odluke o usvajanju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2012. godini; Predloga odluke o učešću pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2012. godini; Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o osnivanju srpsko-ruskog humanitarnog centra; Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti odbrane između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Grčke; Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Savezne Republike Brazil o saradnji u oblasti odbrane; Predloga zakona o potvrđivanju Memoranduma o razumevanju između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Indonezije o saradnji u oblasti odbrane; Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Angole o saradnji u oblasti odbrane i Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Slovačke Republike o uzajamnoj zaštiti tajnih podataka.
Pokušaću u relativnom kratkom vremenu da izložim, pošto smo već o nečemu razgovarali na prethodnim sednicama Narodne skupštine Republike Srbije, da kažem ono što smatram da je najvažnije. Posle toga ću biti slobodan da učestvujem zajedno sa vama u diskusiji i da razmenimo stavove i mišljenja po svakoj od navedenih tačaka dnevnog reda.
Pre svega, što se tiče našeg učešća u multinacionalnim operacijama, mi smo u prethodnom periodu posle dugo vremena krenuli u tu vrstu i političke, ali i vojne aktivnosti koja našoj zemlji donosi značajne rezultate. Želeo bih da iskoristim priliku da vam se izvinim što nije ranije cela odluka bila na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije. Nije zahvaljujući grešci ni ove Vlade, ponajmanje ovog ministarstva. Kada sam pitao zašto nije bilo u septembru mesecu, kada je bilo moguće, a izvinjavam se zbog toga što nije bilo pre tri meseca, to opet nije bilo zbog naše greške, već zbog ranije potrošenog novca nekih drugih delova sistema u istim multinacionalnim operacijama, pa Ministarstvo finansija nije bilo u mogućnosti da to prihvati dok nismo potpunosti rešili sve probleme.
Želim da, čini mi se snažnije nego poslednji put kada sam o tome govorio, a mi kao što znate učestvujemo samo u multinacionalnim operacijama koje idu pod zastavu UN i EU, poslednji put sam naglasio ogroman politički značaj koji nam to donosi. Deo troškova plaćamo sami, ali deo troškova nam plaćaju UN ili EU. U ovom trenutku očekujemo još 245.000 dolara da legne na naš račun za dve operacije u kojima naša Vojska učestvuje.
Mogu da vam navedem da smo planirali da nastavljamo akcije i u Kongu, Liberiji, Obali Slonovače, Kipru i Libanu. Lično sam posetio naših 46 pripadnika na Kipru, očekujem da ih posetim u 2013. godini i u Libanu, ali u nekoliko primera bih pokušao da istaknem koliki je taj značaj i koliko to doprinosi razvoju, ne samo vojno-vojne, vojno-policijske, policijsko-policijske već i vojno ekonomske saradnje i političke saradnje. Samo dva naša lekara koja su učestvovala u jednoj od multinacionalnih operacija u Čadu su toliko popravila ugled naše zemlje. U Norveškoj gde sam nedavno boravio nam je zbog toga ponuđena veća saradnja i vojno -medicinska saradnja, vojno – edukativna saradnja.
Naši stručnjaci, posebno naši lekari su uvaženi više nego što je to bilo u prethodnom periodu i više nego što smo sami mogli da očekujemo. To se posebno odnosi na operacije Atalanta na Kipru. Sa ponosom mogu da vam kažem da naših 46 pripadnika, a od ukupnog broja pripadnika u svim multinacionalnim operacijama imamo i 25 žena. To su ljudi koje podržavaju sve sukobljene strane, zato što na najprofesionalniji način obavljaju svoj posao. Niko nikada nije imao ni jednu primedbu, nikada naši vojnici nisu napravili incidente. Sa svim komandujućim oficirima sa kojima smo razgovarali su bili izuzetno zadovoljni učešćem naših snaga, naših jedinica i predstavljaju najbolje moguće ambasadore koje naša zemlja ima.
Želeo bih da vam ukažem na još jednu činjenicu koja se tiče i drugih tačaka ali i ove tačke. Imamo dobru političku saradnju sa svim zemljama sveta. Znate da imamo iz ovoga što je danas na dnevnom redu, vidite da imamo i sa velikim brojem zemalja sa različitih kontinenata, iz Latinske Amerike, Afrike, Azije ali i sa Ruskom Federacijom i sa mnogim zemljama EU ili zemljama koje ne pripadaju EU već pripadaju NATO. Naša vojna saradnja je uvek na višem nivou nego što je naša ekonomska i politička saradnja. Ona predstavlja najbolji deo i to smem otvoreno da kažem, to će vam reći i predstavnici svih zemalja, ovde u našoj zemlji, predstavlja najbolji deo saradnje koji naša zemlja ima. Mislim da smo uspeli u tom smislu da u značajnoj meri krenemo u ozbiljne procese i profesionalizacije i modernizacije naše armije, ali da uspostavimo u više vidova i na različite načine saradnju sa ministarstvima odbrane, mogućnost donošenja administrativnih akata između organa uprava različitih zemalja. Razume se i najkonkretnuju vojno-vojnu, vojno-ekonomsku, vojno-edukativno i vojno-medicinsku saradnju.
Dobili ste u objašnjenju predloga koliko je potrebno i na kakav i koji način finansijski sredstava. Ukoliko vam je potrebno da idemo u najsitnije detalje, želim da vam kažem da pripadnici Vojske Srbije trenutno učestvuju u sedam multinacionalnih operacija, u Liberiji, Obali Slonovače, Kongu, Kipru, Libanu i Ugandi. Imamo četiri vojna posmatrača u misiji UNMIL u Liberiji, tri vojna posmatrača u misiji UNOSI u Obali Slonovače, šest članova tima za medicinsku evakuaciju vazdušnim putem, jedan oficir i jedan podoficir obaveštajno-analitičke specijalnosti u misiji MONOSKU u Kongu, 46 pripadnika u misiji na Kipru, 46 štabnih oficira u misiji UNIFIL u Libanu i to je nedavno završeno raspoređivanje naših trupa u Libanu. Proteklo je sve apsolutno bez ikakvih problema, oprema je kasnila jedan dan, ali sve drugo je bilo u najboljem redu. Naše jedinice su stacionirane na mestu i na način na koji je to planovima predviđeno.
Jedan štabni oficir u misiji UNTSO na Bliskom Istoku, jedan štabni oficir u misiji UMTSO u Ugandi. Trenutno imamo dva pripadnika Vojske Srbije, jedan lekar i jedan medicinski tehničar je ukrcan na italijanski vojni brod koji je ujedno i komandni brod pomorskih snaga EU u borbi protiv pirata duž obale Somalije UN "For Somalia operation Atalanta".
Ono što je veoma značajno, još jedanput želim da istaknem mi time apsolutno podižemo ugled Srbije u Svetu. Naši bilateralni odnosi sa kojima učestvujemo u ovim operacijama su uvek bolji od svih ostalih, zato što zajednički, negde bez oružja, negde i pod oružjem učestvujemo sa njihovim predstavnicima u zaštiti povratka mira i bezbednosti u svetu. To nam otvara druge kapacitete i mogućnosti.
U skladu sa tim, nemojte me sad za svaku tačku pojedinačno da ne bih morao svaku po redu da objašnjavam, ako bude zainteresovani biću rad da odgovorim na svako pitanje iz te oblasti, ali želeo bih da kažem da sporazumi o saradnji u oblasti odbrane koju danas potvrđujemo ili koju bi Narodna skupština trebalo da potvrdi, sa Grčkom, Brazilom, Angolom i Indonezijom su sporazumi koji govore najčešće o vojno-ekonomskoj saradnji. Pre svega o vojno-vojnoj saradnji govori se u sporazumu sa Grčkom, tu nam je niža mogućnost vojne-ekonomske saradnje, ali tu je moguća vojno-edukativna i vojno-vojna saradnja, pre svega u oblasti saradnje specijalnih jedinica naših vazduhoplovnih snaga.
Zbog velike krize koja postoji u Grčkoj, zbog velike ekonomske krize koja postoji u Srbiji, mi uglavnom te odnose razvijamo na ovom nivou, a ovo je potvrđivanje ranije potpisanog sporazuma.
Ono što bih želeo da vam naglasim oko Angole, to je jedna od najznačajnih stvari za našu zemlju. Inače, reč je o svim zemljama koje nisu priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije, a nešto je drugačiji slučaj sa nečim o čemu ću kasnije govoriti, što će biti jedan od sledećih predloga Vlade Republike Srbije.
Što se Angole tiče, tu imamo najznačajniji ekonomski interes. Reč je o vojno-ekonomskoj ili čak delimično vojno-ekonomskoj saradnji. Naime, u Luandi bi trebalo da se izgradi nešto nalik VMA, velikoj vojnoj bolnici i takođe bi trebalo da učestvujemo u potpuno renoviranju aerodroma. Jedna, a kasnije očekujemo još dve najveće građevinske firme u Srbiji, bi trebalo da učestvuju u tom poslu. Neki predugovori su već potpisani. Reč je o ugovorima koji vrede stotine miliona evra. Dakle, predugovori su već potpisani, jedna od najznačajnijih stvari za našu zemlju u vojno-ekonomskom smislu, koje potpisujemo sa određenim zemljama.
U tom smislu želim da vam se zahvalim za ono što ste podržali kada smo razgovarali ovde o našoj saradnji sa Alžirom, jer Mešoviti komitet će uskoro imati sednicu, ali sa Alžirom kao poklon Republici Srbiji, kao poklon našem narodu, moram da kažem jednu vest, a to je da će Ministarstvo odbrane u dogovoru sa Ministarstvom odbrane Alžira doneti odluku, razume se, pod najpovoljnijim uslovima i na tenderu koje će to naše firme učestvovati u izgradnji čak 15 hiljada stanova koje gradi Vlada Alžira i to je za nas velika, izuzetno značajna stvar, tako da u narednom periodu, 2013. i 2014. godine, imaćemo ne mala sredstva koja će ući u našu privredu zbog angažmana u ovoj velikoj afričkoj zemlji.
Istovremeno, oko Indonezije, ponovo smo posle dugo vremena reaktivirali saradnju. Reč je o potvrđivanju ranijeg sporazuma. Ali, tu saradnju smo reaktivirali i u smislu ne samo vojno-vojne, već i vojno-ekonomske saradnje. Očekujem da u narednom periodu potpišemo ugovore i o prodaji municije i o daljem nastavku razgovora, dakle, o prodaji pre svega lakog naoružanja što je veoma značajno za našu namensku industriju.
Ulazak u Brazil, zbog daljine zemlje, zbog daljine tržišta, pre svega je reč o vojno-ekonomskoj saradnji, ne možemo da razvijamo tako izraženu vojno-vojnu saradnju, kao što to možemo sa Grčkom i zbog blizine naših teritorija, ali vojno-ekonomsku saradnju možemo da razvijamo sa Brazilom i tu smo na putu, pre svega, preko "Jugoinport SDPR" i, razume se, Ministarstva odbrane, da uspostavimo saradnju i sa Peruom i sa još nekim zemljama Južne Amerike koje nemaju problem sa izvozom naoružanja, koje nemaju problem sa onim što mi neretko nazivamo end juzer.
Dakle, pokušaćemo i daćemo sve od sebe da se ta saradnja u narednom periodu unapredi, jer mislimo da imamo izvanredne reference za izvoz i našeg znanja, pre svega u oblasti medicine, ali i izvoz robe, oruđa, oružja i opreme koju je naša namenska industrija u stanju da proizvede.
Želeo bih da vam ukažem na Humanitarni centar u Nišu. Mi očekujemo nastavak te saradnje. Mi smo zahvaljujući stvaranju tog humanitarnog centra imali velike rezultate u odbrani i likvidaciji značajnih elementarnih nepogoda. Ja nisam znao da se to tako naziva, likvidacija elementarnih nepogoda, ali se to tako stručno naziva, ma kako nam čudno zvučalo. Mislim da smo od prvog sporazuma do poslednjeg sporazuma koji je potpisan sa Pučkovim, u mnogome napredovali i našu saradnju unapredili.
Mi očekujemo da bude ukupno 35 zaposlenih, da taj centar bude još spremniji. Upravni odbor bi bilo telo koji bi upravljalo centrom. Bili bi predstavnici i ruske i srpske vlade. Očekujemo da u narednom periodu ta saradnja bude još bolja, još jača, posebno zbog klimatskih promena, ali i naše nedovoljne pripremljenosti za određene elementarne nepogode. Kada su u pitanju poplave i požari, očekujemo da nam taj Humanitarni centar u Nišu bude značajna faza za poršku i stanovništva, za podršku Vlade Republike Srbije i svima onima koji učestvuju u otklanjanju tih elementarnih nepogoda.
Što se tiče zaštite tajnosti podataka, nadam se da nisam nijedan predloga preskočio. Ovaj zakonski predlog se nalazi u skupštinskoj proceduri već od početka 2012. godine. Prvi put se u ovoj oblasti pojavila potreba da se zaključuju bilateralni sporazumi kao opšti sporazumi u ovoj oblasti. Ovo je prvi bilateralni sporazum koji ima opšti karakter u oblasti razmene i zaštite tajnih podataka i to sa jednom članicom EU i NATO. On omogućava razvijanje međusobne saradnje sa Slovačkom, kao i primenu već zaključenih međusobnih sporazuma, posebno u oblasti unutrašnjih poslova, odbrane i saradnje pravosuđa, a omogućava i zajedničke obuke i različite vrste zajedničkih učešća u multinacionalnim operacijama.
Za vašu informaciju, mi na Kipru učestvujemo pod okriljem Slovačke. Dakle, i naši vojnici, zajedno sa slovačkim vojnicima, obavljaju tu dužnost na izvanredan način. Ovaj zakonski predlog stvara administrativni okvir za našu saradnju. Reč je o nekoj vrsti tipskog ugovora o licima koja mogu da prenose određene informacije, kako se štite podaci, kako i na koji način se čuva tajnost tih podataka. Mislim da je reč o još jednom aktu koji nas približava i koji nam stvara šansu za bolje odnose ne samo u Evropi, već i sa svima koji danas žele razvijanje drugačijih i boljih odnosa sa Srbijom.
Želim da kažem, pošto je ovo verovatno jedno od poslednjih obraćanja Narodnoj skupštini Republike Srbije u toku ove godine, istovremeno se zahvaljujući na korektnom odnosu i saradnji u prethodnom periodu, da je Vojska Republike Srbije, da Ministarstvo odbrane Republike Srbije grade najbolje moguće odnose sa svima u svetu, da te odnose gradimo u interesu našeg naroda, istovremeno i ekonomsko i političko, da ćemo sa takvom politikom nastaviti i u budućnosti, istovremeno čuvajući ono što je naša osnovna uloga, a to je da budemo garant bezbednosti, očuvanja i mira, ali i garant odbrane naših nacionalnih i državnih interesa u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Vojska Republike Srbije i Ministarstvo odbrane Republike Srbije, ali i svi ostali državni organi, pošto se ovde ticalo tačaka dnevnog reda koje spadaju u oblast Ministarstva odbrane i MUP su spremni da odgovore na svaku vrstu izazova u budućnosti, na odgovoran, ozbiljan i način koji proizlazi iz Ustava Republike Srbije.
Hvala vam još jednom. Samo vas na kraju uveravam da svakim od ovih sporazuma naš ugled i naša veza u svetu postaju veće, čvršće, tesnije, sa mnogima koji mogu da učestvuju ne samo posredno, već i neposredno, u daljem napretku i razvoju naše zemlje. Hvala.
Zahvaljujem se na svemu.
Samo bi želeo da kažem, čini mi se da sam objasnio razloge zašto niste ove predloge imali ranije u proceduri. Bilo je tu mnogo objektivnih razloga.
Takođe, želeo bih da vam saopštim da godišnji plan upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane za 2013. godinu se već nalazi u proceduri i biće pred narodnim poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srbije već u januaru mesecu. U januaru mesecu ćete dobiti plan za 2013. godinu. Isto ono što smo uradili sa Predlogom budžeta, gde je po prvi put budžet završen a da to nije bio 30. ili 31. decembar, ili da nije ulazio u sledeću godinu. Tako je opredeljenje Vlade Republike Srbije i tako ćemo i da radimo.
Želim još jedanput da kažem da sam možda i lično, iako nisam bio član i nisam bio poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ali grešio ili da nisam dovoljno razumeo u ranijem periodu koliko je važno i koliko je značajno učešće naših vojnika u multinacionalnim operacijama. To je mnogo više. Nekako sam polazio od toga, imamo milion svojih problema, samo nam još to fali i samo nam još to nedostaje. Možda sam to negde govorio i u javnosti, nisam siguran, ali sam siguran da je veći deo javnosti na takav način razmišljao. Želim ljudima da kažem, koji to pomisle u ovom trenutku, da bliskost sa zemljama i organizacijama, ugled Republike Srbije dramatično raste i dramatično jača svakim našim učešćem u bilo kojoj multinacionalnoj operaciji. Želim da vam kažem da to vidite i da to osetite, da vaša politička moć u međunarodnim okolnostima, u međunarodnim okvirima izuzetno raste kada se tako postavljate i kada se tako ozbiljno ponašate u međunarodnoj areni.
Mislim da su to bile dobre odluke i prethodne Vlade Republike Srbije, da mi to sada unapređujemo, dorađujemo, da će biti, pretpostavljam, novih stvari, ali to je nešto što uvek gledamo, da se izbegne svaka vrsta rizika za naše vojnike, koliko god je to moguće.
To nije posao, to sam jedanput rekao. Posao vojnika, posao policajca je užasno težak i veoma cenim posao manekena ali oni ne mogu da poginu. Ovo su poslovi u kojima se gine. Takva je priroda posla i to su stvari koje se nažalost ponekad dogode. Do sada smo uvek imali dovoljno sposobnosti, veštine, znanja naših vojnika da se to ne dogodi. Posetio sam naše vojnike. Uvek imate deset puta više prijavljenih dobrovoljaca za te operacije nego što je potrebno ljudi da ode. Deset puta je veći broj prijavljenih ljudi nego onih koji treba da odu.
Kada smo bili na Kipru najtragičnija vest koja nas je našla zajedno, sve naše vojnike, je bila vest o tragičnoj pogibiji majora Savića. U zemlji je neko stradao. Nije bio na Kipru, Libanu, Somaliji, Obali Slonovače ili Ugandi, nego je neko stradao u zemlji. To su stvari koje se nažalost dešavaju. Vojnički život je težak. Vojnički hleb je težak.
Mi političari ne možemo da stradamo tako što ćemo da idemo uz stepenice ovde u Skupštini i naš posao je mnogo lakši nego njihov. Njihov posao je težak, kao i posao policajaca i to su stvari koje se dešavaju svuda. Molim vas da i oni ljudi koji možda imaju tu vrstu skepse koju sam i sam imao, i nije mi teško da to priznam, što mislim da je ljudski, da znate da je neverovatna promena u odnosima kada vi sa nekim na neko žarište pošaljete dvojicu lekara. Ne mogu da vam objasnim nivo i način na koji smo dočekani u Norveškoj samo zato što smo imali dvojicu naših lekara, čak i manje od toga, ali su naši ljudi pomagali i pokazali se kao izvanredni lekari, obučavali njihove. To je potpuno drugačiji odnos. To je potpuno drugačiji pristup. To je potpuno drugačiji prilaz. Da vam ne kažem koliko to cene i svi ostali od Slovaka, Kiprana. Kiprani nam zbog našeg ponašanja na svakom mestu od Američkog kongresa do svakog drugog mesta u Evropi organizuju sve moguće manifestacije, sve moguće primedbe, razgovore sa svima koji odlučuju o budućnosti Srbije, pomažući nam između ostalog, jesu prijateljska zemlja, zahvaljujući činjenici da zajedno sa njima ili zajedno sa svima ostalima doprinosimo miru i očuvanju bezbednosti u njihovoj zemlji.
To je moja molba i za one ljude, nevezano za političke stranke, koji nas gledaju, a koji možda značaj učešća u multinacionalnim operacijama ne mogu da razumeju kao što ja nisam mogao nekada da razumem, iako nisam bio u ovoj Skupštini pa nisam mogao to ni da kritikujem. Prosto želim da ih zamolim da to na takav način razumeju, a vama hvala na onome što ste rekli. Samo idu oni koji žele. Uvek ih je deset puta više i mi i dalje nemamo onu vrstu žarišta u koju idu pod zastavom NATO. Tu nemamo nikakvih rizika, niti ugrožavanja u većem obimu bezbednosti naših vojnika, pripadnika naših oružanih snaga. Hvala vam.
Zahvaljujem se gospodinu Čikirizu i gospođi Filipovski. Očigledno se poslanici veoma ozbiljno spremaju za ove rasprave.
Zahvaljujem se i gospodinu Šutanovcu. Rekao bih mu samo da nema bojazni od nedobijanja novca na račun Ministarstva odbrane, što se tiče UN. Ovde imam papir Narodne banke, Sektora za devizne poslove i upravo nas obaveštavaju 17. decembra da su u našu korist primili sledeća sredstva: nalogodavac Indijanopolis, UN, u valuti isplaćeno 245.609,80 dolara. Dakle, taj novac ide u Ministarstvo odbrane, ali ne vidim da je to najveći mogući problem i da je išao u budžet, pošto mislim da smo ove godine napravili, koliko je bilo moguće u uslovima teške krize i u uslovima kada želimo da smanjimo budžetski deficit, onakav budžet Ministarstva odbrane kakvim ni vi, ni ja, niti bilo koji građanin Srbije može da bude zadovoljan, ali onaj koji može da bude održiv i koji može da znači nastavak reformi i profesionalizacije naše vojske.
Ukoliko vas zanima, navešću vam tačan iznos finansijskih sredstava. Ukupan iznos finansijskih sredstava koji će na ime nadoknade za učešće pripadnika Vojske Srbije u 2012. godini biti uplaćen od strane UN iznosi 107.591.000 dinara, a prema dinamici, razume se, utvrđenog godišnjeg plana upotrebe. Ako vas zanima i po kojim aproprijacijama i na koji način mislimo da trošimo, mogu sve te detalje i sve te podatke pred Narodnom skupštinom da iznesem. Hvala najlepše.
Dame i gospodo, postaraću se da ne budem ličan, bez obzira što bi mi bilo veoma lako da na sve primedbe političke prirode odgovorim gospođi Mićić, da to ne činim i u tom smislu ne zloupotrebljavam ovu govornicu, već ću to da radim na nekom drugom mestu. Ovde ću predstavljati Vladu Republike Srbije i pokušati da odgovorim na sva politička pitanja koja nisu bila pružana ličnim odnosom, mojom radikalskom prošlošću i ne znam čime sve, besmislenim ponavljanjem koordinatora svih službi bezbednosti. Valjda mislite da ste sve najteže uvrede izneli kada tako nešto izgovorite, dok prethodne koordinatore niste smeli ni da pogledate, a kamo li da pomenete.
Nevezano za sve to, pokušaću da odgovorim na vaša konkretna pitanja.
Što se tiče izvinjenja, nisam bio u Narodnoj skupštini i nisam zastupao ni pre godinu dana, ni pre dve, ni pre tri, ni pre četiri bilo kakve stavove koji se tiču mirovnih operacija, ali sam bio dovoljno korektan i dovoljno fer, ne mislim da je za to potrebna hrabrost, već samo iskrenost, da kažem ljudima šta sam sam pomišljao, pa sam čak sa tim izašao pred narodne poslanike i rekao da sam mislio drugačije, što mi uopšte nije bila obaveza i zamolio ljude, jer znam da dobar deo ljudi, kad kažem dobar deo ljudi, ne mora to da bude većina, ali jedan deo ljudi sasvim sigurno i danas razmišlja na način na koji sam razmišljao. Ne znam šta više od toga neko može da u ovoj sali od mene da očekuje.
Što se tiče utorka, izvinite što mi nije bilo dobro, zamolio sam predsednika Narodne skupštine da to odloži za sledeći radni dan. Nisam birao da li se radi ili se ne radi juče. To ste odlučivali vi u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Od kada ja pamtim, nikada se nije dogodilo u Srbiji da za svetog Nikolu Narodna skupština radi. Možda tu sada treba uvesti neki novi princip. Za katolički Božić ili za pravoslavni Božić nikada Narodna skupština nije radila. Dakle, možda smo pogrešili ponekad kod nekih islamskih praznika ili jevrejskih praznika, ali što se tiče pravoslavnih i katoličkih, mislim da nismo nikada.
Što se tiče pominjanja ko je kralj i kakve sintagme koristi, ne želim da se osvrćem na to.
Po pitanju plata, možda će ljudi pogrešno razumeti ono što ste rekli, i ako ste vi tačno rekli, da je osnovica 36.000 – 37.000. Ako niste, onda želim da vas ispravim. Pogrešili ste, plate podoficira, ne potpukovnika i pukovnika, su između 37.000 i 46.000 dinara. Dakle, da znate, pogrešili ste. Plata pukovnika, recimo pukovnika Nikolića, koji sedi ovde pored nas, sa trideset i nešto godina radnog staža, množeći sa uslovima rada, oko 108.000 dinara. Dakle, veća mu je plata nego plata ministra. Samo želim da vam kažem da niste izgovorili istinu. Dakle, Vojska Srbije ne živi i ne radi u najboljim mogućim uslovima, ali su ti uslovi neuporedivo bolji od onoga što ste vi pokušali da kažete građanima Srbije.
Želim takođe da vam kažem da nisam imao nikakav problem kada sam pitao i to sam na veoma učtiv način zamolio gospodina Panetu da na sednici Saveta NATO u februaru mesecu donesu odluku da se vojnici KFOR ne sklanjaju sa KiM pre svega zato što je to interes srpskog naroda koji živi na KiM. To je bio jedan od razloga što sam to učinio i svaki put ću da činim ono što smatram da je u interesu srpskog naroda, kao što sam dva dana pre toga izneo najoštriju kritiku rada Haškog tribunala pred Savetom bezbednosti UN, ne libeći se da mi bude neprijatno zbog neprijatnih pogleda ili teških pogleda oni koji misle ili posmatraju rad tog tribunala na drugačiji način.
Moj posao nije da zastupam interese bilo koga drugog, već interese Republike Srbije i interese građana Republike Srbije. Tako sam se ponašao i tako ću se ponašati.
Što se tiče naše saradnje ili učešća u bilo kakvim vojnim savezima, na svakom mestu, nigde ne krijući, jer to je politika Republike Srbije koju je ustanovila Narodna skupština Republike Srbije, koju nemam pravo da menjam ni ja niti bilo koji drugi član Vlade Republike Srbije, to je da mi imamo stav o vojnoj neutralnosti. Dakle, niti ćemo biti član NATO, niti ćemo biti član ODKB, niti bilo koga drugog.
Kada je bio ovde gospodin Rogozin, pred njim niko nije krio da je naš cilj da idemo u EU, ali da nećemo ulaziti ni u NATO, ni u ODKB. Isto smo to rekli i predstavnicima svih NATO zemalja, da želimo dobre odnose, da kroz Partnerstvo za mir možemo da razvijamo najbolje moguće odnose, ali ne možemo da idemo u NATO, jer to je politika ove zemlje. Dakle, tu nema nikakvih skrivanja, nikakvih posebnih igara i igrica. Imamo posmatrače u NATO i to već nekoliko godina. Mislim da su svoje predstavnike imali i one stranke koje su bile apsolutno protiv saradnje sa NATO. Ne vidim šta bi tu bilo naročito sporno.
Što se tiče gardista, nadležni državni organi uvek rade svoj posao. Interesantno je i samo čekam kada će i oni iz 2004. i 2001, 2002, 2003. i ne znam koje godine da se zameri ovoj Vladi ili meni lično, ali pošto nemam nikakav problem ni politički, niti bilo kakav drugi, potpuno smo spremni da učestvujemo u radu bilo kojeg anketnog odbora ako taj anketni odbor može da doprinese nečemu, a ne da služi za pojavljivanje na televiziji i nešto drugo.
Što se tiče istraživanja javnog mnjenja, pošto vidim da je to postalo moderno, da se političari o tome izjašnjavaju u prethodna tri dana, valjda je uvek autoprojekcija ono čime se najviše rukovode, a polazeći od toga šta bi oni sami radili ili šta bi njih to rukovodilo, misle da to rukovodi neke druge.
O tome je Dekard davno govorio, da je racio nešto što je najbolje raspoređeno među ljudima, da svi misle da ga imaju dovoljno, niko se ni sa kim ne bi menjao, pa onda računaju ljudi da ako oni nešto promišljaju na određeni način, da to i ti drugi na isti način hoće da sprovedu u delo. Nisam o tome razmišljao. Moja namera je bila da doprinesem i lično i da stranka kojoj pripadam uradi nešto ako može u Vladi Republike Srbije. Ako zemlja može da krene napred, može, a ako ne može, nikom ništa. Doći će neko drugi ko će bolje i uspešnije taj posao da obavlja.
Ne slažem se sa vama da je lakše boriti se protiv korupcije, nego obavljati neke druge državne poslove, ne zato što bi neko da hvali svoj posao, ne pada mi na pamet, ali mi se čini da to govore oni koji, nikada ne bih hteo da kažem, nemaju dovoljno želje, niti mi pada napamet da to izgovorim, ali oni koji nisu u tome defakto učestvovali. Da jesu, onda biste znali da je teško pronaći teži posao od toga.
Ja i dalje govorim da smo tek na početku i da sam jedino siguran da će na kraju stvaranjem institucija država pobediti. Kako će se sve ovo završiti, to će biti prilično neizvesno i svakako neće biti laka borba.
Na kraju, ne znam da li još neko izvinjenje dugujem, ali želim samo da kažem, imajući u vidu diskusiju gospodina Koste Arsenovića i svih ostalih narodnih poslanika. Drago mi je zbog jedne stvari, a to je da danas u Srbiji, sem onih koji žele da budu maliciozni po svaku cenu, ne postoji niko ko bi doveo u pitanje ulogu i Vojske Republike Srbije, ali i MUP i našeg tima za vanredne situacije, koja predvodi gospodin Marić, svih ljudi koji su se pokazali da su u stanju da su svoj posao obavljali ne partijskom i vanpartijskom pristrasnošću, činjenicom da Vojska pripada svim građanima ove zemlje, da je svi ljudi ili najveći broj tako i doživljava. To je jedna od stvari koja nam predstavlja veliki značajan amanet za budućnost i jedna od stvari kojom možemo da se hvalimo. Pri tome, neću da govorim da je to moja zasluga, to je zasluga vojnika, a pre bih odao priznanje prethodnim predstavnicima organa državne uprave, nego sebi, što mislim da bi bilo fer, iako bih imao tu značajnih primedbi da iznesem. Pošto sam rekao da neću da govorim o, ako ništa partijskom sadržaju, ili našim interpartijskim raspravama, ovo bi bilo sasvim dovoljno.
U svakom slučaju zahvalan sam i vama na podršci. Što se tiče planova želim da kažem da ćemo tu imati više učešća, ništa od toga nije tapkanje u mestu. Imaćemo mnogo više ugovora, memoranduma sa drugim zemljama i to već očekujte do aprila meseca. Nadam se da ćemo se mnogo više hvaliti realizacijom ovih sporazuma ili sprovođenjem u direktne ekonomske ugovore onoga što smo potpisivali kao memorandume u prethodnom periodu. Hvala najlepše.
Pokušaću kratko da odgovorim, pošto mi se čini da smo sličnu raspravu imali. Uvažavajući vašu argumentaciju, želim da kažem nekoliko stvari. Nije EU za nas sveta krava, niti imamo … Nisam vas razumeo…
(Narodni poslanik Srđan Milivojević dobacuje sa mesta, ali se ne čuje.)
Zaista vas nisam razumeo.
(Predsedavajući: Molim vas da ne dobacujete, jer na taj način dekoncentrišete i ometate rad Skupštine.)
Nije EU, niti prema EU imamo pristup, kao prema svetoj kravi, niti je zabranjeno raspravljati o lošim stranama, ružnim stranama ili ne znam ni ja čemu EU. Mislim da je od ključnog značaja da budemo racionalni, da budemo razumni i da razmišljamo šta nam to donosi, a šta nam to odnosi. EU je, kao što ste rekli, odnosno 22 od 27 zemalja su priznale nezavisnost KiM. Da li je to za nas problem? Jeste problem.
Kada sam govorio, rekao sam, to je onako, rekao bih, pomalo izvedeno iz onoga o čemu sam govorio. Konačno, ukoliko bismo prekinuli naše odnose sa EU na takav način i ukoliko ne bismo imali mogućnost da nastavimo tu vrstu saradnje, tu vrstu rada, tu vrstu približavanja EU, mislim da bi bio ugrožen ekonomski opstanak zemlje, ne zato što sam neodgovoran, ne zato što više volim Berlin, Brisel, Prag, Pariz, London od Beograda, Pirota, Subotice, Kragujevca ili bilo kojeg drugog grada u Srbiji. Naprotiv, mnogo više volim sve ove gradove, iako nemam ništa protiv da posetim sve druge. To je zato što smo u prethodnom periodu svoju privredu, obogaljenu, razorenu, u potpunosti vezali. Vezali smo svoj politički sistem i ako hoćete, jedna stvar u kojoj čini mi se nikada nije bilo spora, brojne vrednosti delimo sa EU. Politički interesi nam se ne poklapaju u 100% slučajeva.
Ne govorim o tome da nešto ima ili nema alternativu, jer mislim da samo Srbija nema alternativu. Moje pitanje je – izvinite, kako i na koji način i samo ukoliko bi oni ukinuli svoju podršku, svoju pomoć i ukoliko bi svojim bankama i svim ostalim svetskim institucijama rekli – nema reprograma obaveza koje Srbija ima, kako bismo ih mi izmirili, iz čega i na koji način?
Dakle, imam uvid u budžet. Mučili smo se oko tog budžeta, verujte mi, oko mesec dana. Još nismo dobili određene kredite iz nekih zemalja od kojih smo se nadali, a imamo najbolje odnose sa njima. Čekamo ih i dobićemo ih. Čuli ste potpredsednika Vlade Ruske federacije koji je rekao da oni imaju najbolje moguće odnose sa ovom Vladom Republike Srbije, da nikada ni sa jednom Vladom nisu imali tako dobre odnose. Očekujemo da te odnose unapredimo, ali vam ja kažem da nije dovoljno. Nije dovoljno, ljudi. Nije dovoljno, imamo takav budžetski deficit, imamo takve probleme i toliko problema da zemalja ne može da funkcioniše.
Najlakše i najlepše bi mi bilo da mogu da ponovim to što vi kažete. To bi verovatno većina naroda želela da čuje. Dok sam na ovom mestu, ne mogu. Posle toga, svakako, kada se sklonim, neka neko drugi priča šta hoće i kako hoće. Ne mogu, ne zbog toga što to nije lepo da se čuje ili, kako neko reče, da to ne bi prošlo u biračkom telu. Da, to bi najbolje prošlo u biračkom telu, pri čemu to ne spočitavam vama i ne govorim da vi radite zbog toga, već vam kažem da ne mogu zato što bismo time urušili poziciju Vlade Srbije, urušili bismo poziciju Srbije. To je moj odgovor na taj politički deo.
Bezbroj, bukvalno bezbroj primera mogu da vam dam, posebno u ekonomskoj sferi, ali i u svakoj drugoj sferi, koliko je za nas značajna ta vrsta saradnje sa EU. Neko će da kaže – da saradnja, ali ne moramo da radimo ovo ili ono. Pa ne možete da idete u EU, a da kažete da nećete da sarađujete na polju bezbednosti. Govorim o velikom broju pripadnika naše vojske. To su, ljudi, dva štabna oficira i tri pripadnika medicinskog osoblja. To je petoro ljudi. Velika mi je čast što danas razgovaramo o petoro ljudi ovde, a reč je o operaciji "EUNAVFOR Atalanta". Strašno je važno da Skupština Srbije pokazuje takvu vrstu svog interesovanja za angažman petoro naših ljudi. Tih petoro naših ljudi jesu simbol naše saradnje sa EU, ali tu nemamo nikakve štete, ni finansijske, niti bilo kakve druge. Tu imamo uvek veću ekonomsku korist od onoga, što biste rekli, koliko se isplaćuje, zato što kada vidite kako i na koji način smo tih nedostajućih 360 miliona rasporedili, videćete da više od jedne trećine ode na plate.
Hoću da kažem da razumem svaku politiku. Za vašu politiku imam puno razumevanje. Čini mi se da niste čuli, ne samo od mene, već i od pripadnika stranke iz koje dolazim, pa i od pripadnika Vlade koju danas ovde predstavljam, ni jednu potcenjivačku reč na vaš račun ili na račun vaše stranke. Naprotiv, poštujemo tu politiku, poštujemo sve, ali nam se čini da je ovo jedini mogući način da se odgovorno ponašamo danas u Srbiji. Jer, znate, neko je trebao da isplati pre dva dana 4.000 dinara za najsiromašnije penzionere. Pitam vas, da li mislite da smo to stvarno stvorili? Da li mislite da je to naša privreda stvarno stvorila? To pitam sve narodne poslanike, pod znacima navode moje poslanike, rizikujući da neko kaže da se ponašam kao kralj, poslanike iz SNS, moje poslanike koji podržavaju Vladu i sve vas. Da li vi mislite da smo mi to stvorili? Nismo. Ti ljudi moraju da žive. Ti ljudi jesu stvorili. Ti penzioneri to jesu stvorili, a neko je potrošio u međuvremenu i to je u međuvremenu nestalo. Naše je danas da njima omogućimo da dobiju nešto, da imamo veću potrošnju, da i tom većom potrošnjom podstičemo našu ekonomiju. Od čega ćemo to? Kako ćemo to? Prodajom evropskih bondova smo to uspeli da obezbedimo.
Sada očekujemo neke nove kredite. Očekujemo konačno potvrdu tih 300 miliona evra kredita od Ruske Federacije. Očekujemo i od nekih drugih zemalja, moram sad da vam kažem, još povoljniji kredit u istom iznosu, ali o tome će vam govoriti gospodin Dinkić. Očekujemo važnu posetu narednih dana. Dakle, po kamatnoj stopi koja ne bi prelazila 1,5%, i to na 20 godina. Borimo se na svaki mogući način. Da li uspevamo u tome? Da li ljudi u Srbiji žive dobro, idealno? Ne žive. Mi imamo najniža primanja u regionu. U jedan evro se razlikujemo u odnosu na dve zemlje koje se zajedno sa nama takmiče za lidera najgoreg. Da bismo od tog najgoreg došli do toga, ne da budemo lider, pošto nećemo skoro biti lider, već da imamo neki pristojan život i pristojan okvir u kojem zemlja može da se razvija, moramo mnogo toga da uradimo i mnogo toga da promenimo.
U tom smislu nam je izuzetno važno, ne samo da razgovaramo, ne samo da imamo ekonomsku saradnju, već da EU želi da nam pomogne. Mi imamo 170 miliona evra finansijskih sredstava koje dobijamo za popunu budžeta iz EU, ljudi. Što ne kažemo nekada da to ni od koga nismo dobili, to su džabe pare, to nam niko nije dao? Pa neću da kažem da je 170 miliona evra važnije od naših granica. Neću da kažem ni da je 170 miliona evra važnije od našeg naroda, ali neću da kažem ni da je 170 miliona evra nevažno. Znam nekoliko razloga zbog kojih mi je takav odnos sasvim logičan. Sada se postavlja pitanje – vi ste u pravu kad kažete šta radi Euleks, a sada mi idemo da sarađujemo sa njima, pa ćemo možda i mi nekom drugom nešto slično da radimo? Apsurdno je da to radimo sa nekim ko to čini protiv nas. Kada želimo da uđemo u EU, mi smo prihvatili i sarađujemo i sa Euleksom. Ne možete da kažete – hoću da idem u Evropu, hoću da dobijam podršku, hoću da dobijam pomoć, ali neću da sarađujem po pitanju legislative koja se tiče krivično-pravne procedure u zemlji koja želi da postane članica EU. Nije realno.
Dakle, da li mi možemo da imamo neka autonomna i autohtona rešenja? Možemo, naravno, ali, na kraju krajeva, i ona moraju da budu u skladu sa legislativom EU. Mislim da je to dobro za ovu zemlju, zato što su to uređene zemlje, zato što su to zemlje koje imaju demokratski poredak iz kojeg možemo mnogo toga da naučimo, posebno o procedurama i mnogo toga da usavršimo. U tom smislu će uskoro pred vama biti i Zakon o javnim nabavkama, koji je u konsultaciji sa svima, ali to je naša ideja. To nije njihova ideja, to nije njihova želja i to nije njihov nalog. O tome smo govorili, ako se sećate, u izbornoj kampanji. To će biti dobar zakon koji ćete i vi moći da popravljate. Svi su ga negde pogledali, jer je reč o sistemskom zakonu, značajnom i za borbu protiv korupcije, ali značajnom i za uštedu materijalnih sredstava. Da polako počinjemo zemlju da stavljamo na noge.
Jednog dana, ako budemo mnogo ekonomski jači, ako budemo mnogo ozbiljnija zemlja, u svakom smislu, ili država, kako ste to vi naglasili, što želimo svi u Narodnoj skupštini, onda možemo negde i drugačije da razmišljamo. Možete možda da kažete – ovo mi se više sviđa, ovo mi se manje sviđa. Ali, danas nismo u toj poziciji i žao mi je što to moram da kažem. Novac koji mi trošimo, u jednoj meri ga svakako nismo zaradili. Mnogo više trošimo nego što zaradimo svake godine. Nije nam slučajno budžetski deficit ovoliki, ni plate narodnih poslanika, ne govorim o vama i vašem radu i trudu, koji je veći možda nego nekih drugih organa uprave, da ga ne poredim sa organima uprave uopšte. Da li smo mi to zaradili? Koliko nam je to fabrika donelo taj profit, pa možemo to da plaćamo? Uglavnom je to išlo iz sredstava koje smo dobijali novim zaduživanjima. Sada vas pitam – ko će da nam pruži priliku za reprogram? Ko će da nam da šansu da prosto postojimo još tri – četiri godine i da ekonomiju uspravimo? Neće ako ne vide i našu potrebu i našu želju da se na takav način približavamo Evropi.
Veoma mi je žao, ali obično ljudi kad dođu u Narodnu skupštinu razmišljaju – imam većinu, idem kući, baš me briga šta će da bude i kako će da bude. Veoma bih voleo i molim vas, naravno, ne verujem da ću time promeniti vašu odluku, da o tome razmislite, a ja ću se za sledeći put, za ovaj naš plan za januar, potruditi da vam spremim i dodatnu argumentaciju. Molim vas da samo još jedanput razmislite, jer sam siguran da je ovo dobro za zemlju, a znam da i vi mislite da svakako ne bismo radili namereno protiv svoje zemlje. Imajući svoje ideje, imajući svoj program, imajući svoje planove, obećavam vam da ću za januar mesec, kada budemo izašli pred vas, doći i sa dodatnom argumentacijom i sa svim računicama, da vidite bilateralne sporazume.
Kada govorimo o tome, direktno za temu, ne političku već ovu bezbednosno-odbrambenu, nedavno je bio ovde Giampaolo Di Paolo, ministar odbrane Republike Italije. Ministar odbrane Republike Italije koji je imao veoma dobre odnose i sa prethodnim ministrom rekao je jednu stvar, čini mi se po prvi put, ne zato što je bolji jedan ministar od drugog ili bilo šta, već zato što su se prilike promenile. Zato mi je bilo lakše i u SAD da dođem do višeg nivoa sagovornika nego što je to bio slučaj ranije, i u Ruskoj Federaciji i na mnogim drugim mestima u svetu.
Promenila se klima, Srbiju doživljavaju na drugačiji način. Giampaolo Di Paolo mi je rekao – recite šta hoćete, recite šta vam treba i u međunarodnoj, pre svega u našoj vojno-ekonomskoj saradnji. Imali smo dobru, odličnu vojno-vojnu, vojno-obaveštajnu, svaku vrstu saradnje. Po prvi put da je rečeno – recite šta hoćete u vojno-ekonomskoj saradnji. To je zbog pet naših pripadnika u operaciji "Atalanta". Ti ljudi koji su u operaciji "Atalanta" su hrabri, stručni, ali ti ljudi su zadovoljni. Ti ljudi su zadovoljni, nisu ti ljudi naterani. To su naravno dobrovoljci, profesionalci, ali ti ljudi su zadovoljni i svojim primanjima i svojim angažmanom i svim onim što Srbiji donose.
Izvinjavam se što sam odužio, ali to je iz poštovanja prema vašim političkim stavovima i prema svemu što ste iznosili. Hvala vam najlepše.