Kada govorimo o nečemu što se odnosi na privredu vrlo je važno da znamo kako to izgleda stvarno u privredi. Sjajni su govornici ovde i čujemo sjajne replike. Tačka 4), za koju se amandmanom traži da se briše iz stava 2. člana 20, ne znači ovo što bi moglo da se zaključi iz govora – da preduzeće vrši jednu delatnost, a sada će vršiti neku drugu, pa se to zabranjuje, već ona glasi: "ne obezbedi kontinuitet u obavljanju registrovane delatnosti radi čijeg je obavljanja subjekt privatizacije osnovan".
Da li znate, u praksi, za šta je sve jedna firma registrovana; da li mislite da je samo za ono što trenutno obavlja – ne. Ne znam da li se ljudi sećaju kako su izgledale registracije poslednjih godina, po više stavki. Primer koji smo ovde čuli je iskoristio upravo to, dakle, ako bismo izbrisali čak i tu mogućnost, ko je bio u registraciji, vi biste stvarno naprosto omogućili da se uradi nešto ekonomski neprirodno.
Jer, kada neko registruje delatnost i u registraciji predvidi, po pravilu, 10, 20 različitih delatnosti, on uzima u obzir lokaciju na kojoj se nalazi, okruženje koje postoji, tradiciju poslovanja. Ako biste vi njemu dozvolili, dakle novom kupcu, da on čak i to što je prethodnik potencijalno sve zamislio prenebregne, vi u stvari omogućavate da on uđe u nešto neprirodno. Pri tome se ograničenje odnosi na ograničeni broj godina, ne zauvek, pa da vi uništite ekonomsku perspektivu u sledećih 50 godina, kada će se promeniti trendovi, ne, nego u periodu od tri do pet godina. Nema razloga da se ovaj amandman prihvati. Hvala vam.