Gospođo predsednice Narodne skupštine, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega da kažem da će poslanička grupa G17 plus podržati predložene izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju.
Ono što želim da kažem, to je da je danas znanje u svetu najvažniji resurs. Ono što su nekada u ekonomiji bili osnovni postulati – rad, zemlja i kapital – danas je preovlađujuće znanje. Čak i ekonomija prerasta u ekonomiju znanja, naše čitavo društvo postaje društvo znanja. Bilo bi dobro kada bi svi zajedno uspeli da stvaramo i kulturu naklonjenu znanju i podižemo ugled naših profesora i obrazovnog sistema uopšte i da tome posvetimo jednu dužnu pažnju. Pre svega sam se zato javio za reč.
Takođe, hoću da kažem da su prva i druga informaciona revolucija, dakle, prva štamparska mašina, a i prvi računari, zauvek promenili poslovanje, život i rad ljudi u svetu. Ovaj zakon o visokom obrazovanju koji imamo pred sobom ide, pre svega, u susret našim studentima. Tako treba i da posmatramo stvar.
Dakle, mi smo 2005. godine usvojili zakon, a kada je stupio na snagu i dobio svoju praktičnu primenu, uočilo se da bi prebrzi ulazak u samu realizaciju zakona doneo štete studentskoj populaciji. Mi idemo u susret studentima, tako što prilagođavamo brzinu primene zakona njima i njihovom studiranju.
Ovaj broj bodova svake godine, stepenasto povećanje broja bodova za svaku godinu znači da ćemo imati jedan miran prelaz u režimu studiranja po novom zakonu i Bolonjskom procesu.
Kada sam već pomenuo Bolonjski proces moram da kažem da je Srbija do sada dva puta ocenjivana o napretku u primeni Bolonjskog procesa i prošle godine 2007. u Londonu dobili smo izuzetno visoku ocenu, dakle četvorku u tome, što će reći da je prvi taj entuzijazam primene zakona i akreditacija, i prilagođavanje samih fakulteta imao je jedan zamajac, jednu pokretačku snagu.
Međutim, nas očekuje mnogo posla da zaista studiranje i sami fakulteti dobiju taj zavidni kvalitet. Ono što je važno, da studenti i profesori imaju kretanje, mobilnost svuda u svetu, jer ako hoćemo da pričamo ozbiljno o naučno-istraživačkom radu, razmena studenata i profesora, kretanje naših ljudi na najboljim univerzitetima sveta doprineće dolasku novih znanja i unapređenju samog studiranja i kod nas.
Dakle, danas kad govorimo o pismenosti uopšte svakako moramo reći da svaki čovek koji je završio fakultet podrazumeva se da ima znanje jednog stranog jezika najmanje, a podrazumeva se i njegova računarska pismenost. To su neki okviri u kojima moramo delovati, kao što se podrazumeva da zanimanje i ono što je završio omogućava da stupi normalno na posao kada završi fakultet.
Da bi sve to postigli moramo kao društvo da se dogovorimo da imamo veće izdvajanje za obrazovanje, istraživanje i nauku. Dakle, onaj početan korak je neophodan dogovor svih činilaca, dogovor svih činilaca u ministarstvima i u samoj Vladi, a i među nama da se oseti ta kritična reč među ljudima, da ljudi kažu - to jeste resurs za budućnost i mi tako možemo postići održiv razvoj države na duži rok.
Imamo iskustva u svetu koja govore o tome da se zaista ulaganjem u obrazovanje može promeniti jedno društvo i država. Primer je irski model. U Irskoj su ljudi 30 godina ulagali u obrazovanje i nauku i za 30 godina od jedne nerazvijene zemlje sveta stigli su na 11. mesto među najkonkurentnijim državama sveta.
Ali, imali su jedan dogovor u državi, dogovor o tome da treba privlačiti strane direktne investicije, dogovor o tome da treba prilagoditi poresku politiku naklonjenu poslovanju, ali i dogovor o tome da treba ulagati u obrazovanje, nauku i istraživanje, da treba imati obaveznu i besplatnu srednju školu, ali da treba imati dostupno svima visoko obrazovanje.
Tako se dogovorili, ali su rekli još nekoliko stvari - moramo biti istrajni, čvrsti i strpljivi, a rekli su da i ulaganje u obrazovanje i nauku nadilazi mandat jedne Vlade, jedne političke elite na vlasti. Dakle, dogovor unutar države omogućava razvoj na dugi rok, jer investicija u znanje i obrazovanje ima zapravo onaj dugoročni efekat.
Proći će i privatizacija u Srbiji, osećaće se efekti još nekoliko godina, ali mi za dugi razvoj i napredak države moramo zaista da se opredelimo da strateški ulažemo u znanje i obrazovanje da bi mogli da imamo normalan razvoj, da budemo jedna država koja je sama stvorila sistem sposoban za svoj rast i razvoj.
To je ono što sam želeo da kažem. Istovremeno da ponovim još jednom da će poslanička grupa G17 plus podržati izmene Zakona o visokom obrazovanju. Hvala vam.