Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Dijana Vukomanović

Dijana Vukomanović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Takođe bih htela u ime poslaničke grupe SPS da se uključim u ovu diskusiju po amandmanima, ne samo o onome što je suština ovih zakonskih izmena i dopuna, nego isto tako i o onome što je ne samo politička istorija ove zemlje, nego i ekonomska istorija ove zemlje.
Mi neočekivano danas raspravljamo o tome da li smo negde požurili, a ja kao i moje uvažene kolege iz SNS smatram da smo u velikom zakašnjenju. Mislim da je to preovlađujući utisak i građana ove zemlje.
Srbija se ne nalazi na izboru između toga da li nas u budućnosti, sada ću reći jednu godinu, 2020. godina, čeka EU, da li nas čeka raj ili, neki kažu da nas tad čeka pakao. Mislim da je Srbiji krajnje vreme da izađe iz tog statusa neprekidnog čekanja. Postoji jedan taj međuprostor u toj, da tako kažem, religioznoj mantri, koja kaže da kada se ne nalazite ni u raju, ni u paklu, nalazite se u nekom predvorju, nekom limbu.
Dakle, Srbija …
(Janko Veselinović s mesta: Čistilište.)
„Limbou“, ne, to je već treća kategorija - čistilište. Ali, dobro, kolega iz SDS, me je upozorio i na termin - čistilište. Upravo to mi i radimo.
Znači, vladajuća koalicija čisti propuste i čini ono što je neophodno da se učini u susret činjenici da još uvek ima 512 preduzeća za privatizaciju. Upotrebiću jedan izraz koji je i ministar Sertić upotrebio, dakle mi moramo konačno da donesemo odluku šta raditi sa preduzećima, firmama, ljušturama, kako on kaže, koji samo još imaju taj ovoj, taj privid, nekog privrednog subjekta. Dakle, moramo da donesemo, već je sada izvesno, i ministar Sertić je to tačno rekao da oko 188 od tih ne privatizovanih preduzeća moraju da odu u stečaj.
Dakle, mislim da su se neke pređašnje političke stranke koje su došle na vlast 2000. godine pa do 2012. godine, pokazale kao neuspešni domaćini, kao neuspešni privrednici, i da mi sada zakonodavnom delatnošću, dakle onako kako i jeste propisano i Ustavom, i ostalim da tako kažem, političkim protokolima, da u parlamentu, u najvišem zakonodavnom telu ovo države, raspravimo šta nam je činiti. Mi smo za to taj mandat dobili, pogotovo SNS, ali isto tako u značajnoj meri SPS, zajedno sa našim koalicionim partnerima PUPS i JS, podršku građana. Znači, nešto se zaista mora menjati, ubrzano menjati.
I na kraju, citirala bih mudrost jednog književnika, Meše Selimovića, koji je rekao: „Ništa ne treba čekati, svemu treba ići u susrete“. Dakle, mi idemo u susret boljoj budućnosti, idemo u susret boljim privrednim, ekonomskim, regionalnim, evropskim pozicijama Srbije, i zato ta brzina koju su građani tako dugo čekali od nas. Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, u ime Socijalističke partije Srbije, mogu da kažem da smo se mi s dužnom pažnjom posvetili analizi i ovog paketa reformskih zakona i ocenjujemo da u kontinuitetu trebamo da nastavimo ovim reformskim putem i da podržimo ovom prilikom ova tri predloga izmena zakona koji su danas na dnevnom redu.
Pokušaću da iznesem razloge zbog kojih poslanička grupa Socijalistička partija Srbije smatra da treba da ih podržimo, ali isto tako da stupim u neku vrstu dijaloga, uz ogradu da sam ipak politikolog, ali istovremeno i građanin Srbije i zastupam birače, odnosno deo birača Republike Srbije. Mislim da se svi ti reformski zakoni, hteli mi ili ne hteli, dugoročno tiču nas, bez obzira da li smo na poziciji vlasti ili opozicije.
Priča o privatizaciji u Republici Srbiji traje mnogo duže nego što traje ova Vlada ili prethodne vlade. Ona je aktualizirana još početkom 90-ih godina, još je to bilo u vreme jednopartijskog sistema. Vi znate da je poslednja reformska vlada istovremeno pokušala i sa oblikom Džoint venčer ili nekim drugim oblicima privatizacije da uđe na tržište.
Cela priča se u stvari vodi oko jedne činjenice. Moja partija, Socijalistička partija Srbije je bila prilično opterećena time da se dokaže da li je država još uvek dobar domaćin, odnosno da li imamo strah od kapitalističkog načina privređivanja. Upravo ovi reformski zakoni koji su danas na dnevnom redu pokazuju da je i te kako sazrela svest u Srbiji da moramo ići u korak sa svetom i da moramo ubrzano da uvodimo, da tako kažem, tržišno orjentisana pravila igre i tržišno orjentisane mehanizme za sprovođenje onoga što je svima nama u interesu, a to je da se naša privredna mašinerija pokrene, da obezbedimo priliv investicija, da strane investitore obezbedimo, da smo mi kredibilni partneri za ulaganja i da reformski zakoni koje usvajamo zaista funkcionišu na delu.
Moje uvažene kolege su različit stepen pažnje posvećivali nekom od ova tri predloga izmena zakona. Ne bih se ponavljala, samo bih naglasila ono što je ključna izmena ovih zakona, a to je izmena i dopuna Zakona o privrednim društvima, da je ključno u stvari da se omogućava konkretno „Telekomu“ da zadrži 20% sopstvenih akcija, odnosno da se taj procenat poveća. U stvari, da se akcionari ove firme, to je ono što interesuje sve građane, ne samo Republika Srbija, nego i građani i bivši zaposleni da imaju pravo preče kupovine. To je nešto što zaista treba naglasiti, jer taj preduzetnički duh, ta preduzetnička kultura kod nas, premda je došlo do masovne privatizacije, odnosno raspodele tih nekih akcija i građanima kada govorimo o NIS-u, Aerodromu ili o „Telekomu“, da se mi još uvek učimo o toj nekoj preduzetničkoj kulturi.
Što se tiče Predloga zakona o izmenama Zakona o Fondu za razvoj, tu smo mi u Socijalističkoj partiji posvećivali puno veću pažnju, zato što smo mi na nedavno održanom kongresu usvojili tu ideju, odnosno podržavamo tu ideju, koja je već u opticaju nekoliko godina, o eventualnom osnivanju razvojne banke Srbije. Naravno, naša novija politička iskustva nisu pozitivna. Konkretno, biću precizna, reč je o zloupotrebi, da tako kažem, sredstava Razvojne banke Vojvodine, ali ja bih istakla ono što je pozitivno. Pozitivno je da kod nas postoji jedna institucionalna mreža za razvojnu ekonomsku politiku u Srbiji. Tu nije samo reč o Fondu za razvoj Republike Srbije, tu je reč i o Agenciji za osiguranje izvoza finansija, pored već Razvojne banke Vojvodine koju ću pomenuti, i Fond za kapitalne investicije AP Vojvodine, a isto tako i Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza.
Moje uvažene kolege su već rekle, premda te institucije postoje, bilo je u većoj ili manjoj meri politiziranja, nenamenske dodele tih sredstava, a isto tako i od onih korisnika koji nisu u politici, koji tvrde da su isključivo u ekonomiji, bilo je raznih zloupotreba, mahinacija i manipulacija. Pomenuli smo samo start ap kredite. Dakle, to su oni privrednici koji se tek uče tom nekom preduzetničkom poslu.
Ključni problem u Srbiji, nadam se da ćemo se svi složiti, jeste kako doći do zdravog novca. Šta je to zdravi novac u Srbiji, jer su investicije, odnosno krediti komercijalnih banaka izuzetno skupi? Znači, to je ključno pitanje – kako ozdraviti ekonomiju, kako izaći iz tog začaranog kruga gde mi nemamo oplođivanje kapitala, da upotrebim sada već možda zastareli marksistički rečnik? Na onaj način na koji smo bili sposobni da čak i u jednopartijskom sistemu vodimo naša preduzeća.
Ja sam već sada pomenula da se istovremeno preko, recimo, Fonda za razvoj vodi i razvojna politika. To je nešto što je ključni problem u Srbiji - kako da ujednačimo tu regionalnu razvijenost, odnosno nerazvijenost? Ministar Sertić je već govorio o devastiranim opštinama, imamo preciznu evidenciju. Kako da iskorenimo tu političku ili ekonomsku kulturu, da tako kažem, pojedinih lokalnih samouprava da simuliraju nerazvijenost čak i kada ti plasirani fondovi daju rezultate, samo zato da bi od centralnih organa vlasti ili iz budžeta dobili veći priliv sredstava?
Znači, moramo se svi uozbiljiti i shvatiti kako funkcioniše tržište. Zato smo i predložili, odnosno mi podržavamo ove predložene mere da se budžet, odnosno da se država povuče iz Fonda za razvoj u formi garancija i da garancije i krediti koje daje Fond za razvoj jednostavno budu garantovani imovinom Fonda za razvoj. Evo, sada se opet vraćam na to pitanje. Kad bismo mi bili u prilici da u ovom trenutku osnujemo tu razvojnu banku, ja znam da je gospodin ministar Sertić tu ekspert jer je bio i privrednik, a isto tako i na čelu Privredne komore koja se izuzetno angažovala oko tog pitanja, da bi nam najmanje trebala jedna milijarda evra. Gde naći taj novac? Zato mi moramo da ne idemo mimo sveta. Ne smemo biti u dilemi iz naših nekih političkih ili stranačkih interesa i da izmišljamo neki srednji put ili da čekamo da se nešto desi. Neće se ništa specijalno desiti za Srbiju, moramo ići onim putem kojim su išle tranzicione zemlje, bivše komunističke, socijalističke zemlje, kojim su išle one zemlje koje su slične nama, a koje su uspele da uđu u EU. Čak i neke susedne zemlje imaju tu razvojnu banku.
Ovo sada nije apel za osnivanje razvojne banke, premda mi tu ideju podržavamo, nego apel za racionalizaciju tih potencijalnih investicionih sredstava kojima možemo da ozdravimo srpsku ekonomiju. Moramo da štedimo. Ja često kažem – nije valjda da je štednja jedna najopasnija reč koje se građani boje? Još od početka osamdesetih godina mi štedimo, kada je 1981. godine obelodanjeno koliki je spoljni dug Jugoslavije.
Mi danas znamo da je opterećenje javnim dugom Srbije visoko. Mi smo visoko zadužena zemlja. Istovremeno naglašavam da ovoj Vladi se ni u kom slučaju ne može pripisati u krivicu za loše ekonomske odluke. Precizno ću reći, od 2000. godine bivše članice DOS-a su upravljale ekonomijom, ali istovremeno ništa mi nemamo od toga da se međusobno optužujemo, upiremo prst krivice, ako smo nesposobni privrednici. Znači, moramo da se učimo toj politici štednje i moramo da donosimo odluke koje možda građani neće razumeti u prvom mahu, ali istovremeno će shvatiti da ne radimo ništa drugo što ne rade mnogo bogatije zemlje od nas.
Takođe bih podsetila na činjenicu da je u ovom zakonodavnom telu, ako se ne varam, godine 2004. bio u funkciji i Odbor za privatizaciju koji je vršio neku vrstu monitoringa nad neefikasnošću, odnosno efikasnošću, čak je i razmatrao žalbe određenih privatizovanih firmi, pogotovo su se tu verovatno žalili najviše radnici. U tom periodu od 2004. do 2011. godine, konačan bilans je bio da je čak jedna četvrtina tih masovno privatizovanih firmi u stvari bila neuspešna, da je u njima bilo i korupcije i manipulacije. To je taj 25%, gde smo imali crno-belo da smo nešto zloupotrebili ili da nismo bili sposobni. Ali, baš zato, ta uspomena koju imamo na to vreme ranije naše ekspanzije ekonomije jugoslovenske, ali istovremeno i srpske, kada smo mi bili na stranim tržištima, dokazuje da mi jesmo sposobni privrednici, na onaj način na koji su naši građani sposobni radnici kada odu u zemlje razvijene tržišne ekonomije.
Naposletku, treći zakon, odnosno sporazum, gde mi pokazujemo isto tu kulturu štednje jeste taj Ugovor o zajmu za kredit koji će omogućiti, kako je rekao ministar Antić, da se posle dve decenije izgradi jedan značajan objekat energetskog kapaciteta, pokazuje koliko smo u stanju da poboljšanjem rejtinga naše zemlje i poverenja na međunarodnom tržištu kapitala, a istovremeno i našeg političkog ugleda, ali baš zato što insistiramo na reformskim potezima i zato što je ova Vlada konačno smogla hrabrosti, što možda neki raniji političari nisu mogli, zato dobijamo povoljnije kreditne aranžmane, kao što je i ovaj slučaj od kineske izvozne „Eksport import banke“, gde je rok otplate kredita 20 godina, uključujući period počeka od sedam godina i po jednoj izuzetnoj kamatnoj stopi od 2,5% godišnje.
Dakle, kada se gleda ova celina, mi moramo biti svesni da se kontinuirano nalazimo u jednom procesu čitanja, iščitavanja, traženja propusta, sivih zona, pravno nedefinisanih u svakom reformskom zakonu, kažem, već smo imali to iskustvo da svi poslanici SPS, kao i iz vladajuće pozicije i iz drugih partnerskih partija, pogotovo SNS koja ima najviše poslanika, za razliku od nekih možda opozicionih poslanika koji podnose veliki broj amandmana, ali pri tom ne ostaju do kraja dugotrajnih zasedanja, dakle, nisu toliko verni onome što propovedaju. Dakle, to ne praktikuju do kraja, da ćemo biti prisutni, da ćemo vrlo pažljivo čitati te reformske zakone, isto tako popravljati možda eventualno nekim amandmanima, ali da mislimo da je Srbija krenula velikim i krupnim koracima, reformskim koracima i da je Srbija jako dobra vest i da je Srbija kredibilan ekonomski partner.
Znači, nema odstupnice. Podvukli smo debelu liniju. Bilans znamo, on je možda poražavajući. Ne bavimo se krivicom, nego smo doneli odluku, Vlada, na čelu sa premijerom Vučićem je rekla – da, mi ćemo biti ti, bez obzira na možda istorijsku odgovornost koju građani neće razumeti u sledećem izbornom ciklusu, ali neko to mora da uradi.
Poslanici SPS svesrdno podržavaju predložene predloge izmena zakona i ovog Ugovora o zajmu i mislimo da će, isto tako, naši partneri iz inostranstva, pogotovo finansijske institucije, ne samo MMF nego i Evropska investiciona banka, EU, isto na ovaj način na koji to čini i kineska banka, da će razumeti da se mi razumemo u tržišnu ekonomiju i da smo dobri ekonomski partneri. Hvala.
Poštovani predsedavajući, ja ću svoje pravo na repliku, pošto je narodni poslanik koristio uvredljive i neadekvatne kvalifikative, iskoristiti takođe isto kao i uvaženi gospoda ministri, da citiram konkretne činjenice.
Znači, nemojmo sporo pamtiti i brzo zaboravljati, jer, ako ništa drugo, relevantne institucije sve beleže, istoriju, ekonomsku istoriju zemlje, da se sada ne bavimo političkom istorijom.
Dakle, pozivam se na podatke Instituta za tržišna istraživanja, koji kaže da izuzetno robustan rast spoljne zaduženosti Srbije je nastao upravo u periodu u kome su ekonomske resore vodili kadrovi bivše ili sadašnje stranke kojoj uvaženi narodni poslanik pripada. Dakle, period 2008. godine do 2012. godine.
Kada je doneta odluka o masovnoj privatizaciji, došlo je do pada spoljnog duga, pozivam se na podatke Instituta za tržišna istraživanja. Od 2001. godine do 2007. godine, spoljni dug je opao od 10,3 na 6,3 milijarde evra, da bi na kraju 2012. godine, znači od 2007. godine do 2012. godine došlo do ubrzane dinamike zaduženosti do čak 12,2 milijarde evra.
Dakle, udeo države u stvaranju tog duga od 2008. godine do 2012. godine je porastao od 30,9% na 49,9 procentnih poena. Dakle, za 19%. Zna se ko je tad bio premijer, ko je bio ministar finansija, ko je bio ministar privrede. To nisu bili poslanici sada vladajuće koalicije, odnosno predstavnici sada vladajuće koalicije. Ja molim da citiramo tačne podatke i da se uzdržimo od loših i neadekvatnih, da ne nazovem, uvredljivim, kvalifikativima.
Zahvaljujem se uvaženom kolegi što toliko brine o SPS. No, istovremeno, zahvaljujući se, naglašavam, da ima unutar SPS dovoljno kadrova koji će da se brinu o našim računima. Samo izražavam čuđenje – ko će da plati dugove bivše DS, pošto oni misle da su, preregistrovanjem stranke u SDP i otcepljenjem od matične DS, građani zaboravili dugove koji su akumulirani već dugi niz godina, a više od jedne decenije. Upozoravam ga da najpre počisti u svom dvorištu, da gleda da njegova bivša stranka plati račune kojih su svesni mnogi građani Srbije. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine predsedniče Vlade Srbije, poštovane dame i gospodo, ministri Vlade Srbije…
(Aleksandra Jerkov, s mesta: Poslovnik.)
Uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, obraćam vam se u ime Socijalističke partije Srbije. Mi, poslanici, isto kao i većina naših kolega, smo vrlo pažljivo čitali i analizirali odredbe izmena i dopuna, odnosno rebalansa budžeta za 2014. godinu, kao i Predlog zakona o budžetu za 2015. godinu, kao i prateći set finansijskih zakona. Već u toj analizi mi smo našli dovoljno argumenata da se odlučimo da glasamo i da podržimo ovaj set predloga izmena i dopuna i rebalansa budžeta 2014. godine i Zakon o budžetu 2015. godine i pratećih finansijskih i pravnih zakona.
Danas, slušajući ovu raspravu u jednom vrlo kvalitetnom dijalogu sa predstavnicima Vlade, sa uvaženim ministrima i ministarkom poljoprivrede, isto tako i sa predsednikom Vlade, mi smo našli dodatne argumente koji razjašnjavaju nameru rebalansa budžeta 2014. godine, isto tako i Zakona o budžetu za 2015. godinu.
Razmišljajući o razlozima zbog kojih bi SPS konkretno podržala ove predloge, bilo je dovoljno da pogledamo strukturu, odnosno grafiku strukture rashoda funkcionalne klasifikacije budžeta za 2015. godinu, koja kaže da će za socijalnu zaštitu biti izdvojeno 33,3% odnosno da će obrazovanje biti izdvojeno 12,7% od ukupnih rashoda budućeg budžeta za 2015. godinu, što je u skladu sa našom socijaldemokratskom orijentacijom, u skladu sa interesima građana.
U ovom budžetu, u razrezu u različitim stavkama može da se nađe puno argumenata i za i protiv. Danas, pogotovo nakon nedavne rasprave, razmišljala sam o tome čemu strah od ovakvog sročenog predloga budžeta? Moj zaključak je da neće biti da je reč štednja najstrašnija srpska reč, da je to najstrašnija reč od koje se najviše građana boji u Srbiji.
Predsednik Vlade me je inspirisao, zaista je to slikovito predstavio, kada je rekao da se građani Srbije nalaze pred sudbinskim izborom, da li će se opredeliti, podržati politiku štednje i politiku dugoročnih promena na bolje, ili će se opredeliti za one šarene laži koje su pojedini političari plasirali na političkoj sceni i koji su zbog toga izgubili poverenje građana.
Da samo plastično podsetim građane da smo svi mi, uključujući i mene, poverovali jednom ministru koji je bio zadužen za resor finansija, koji je obećao građanima da će od procesa privatizacije svi mi punoletni građani ćemo dobiti 1000 evra. Vrlo lako smo poverovali u to obećanje od hiljadu evra, lako dato, potom i javno izvrgnuto ruglu, ali zašto smo se sada svi uplašili od ovih 10% smanjenja plata i penzija?
Dakle, mi moramo da se suočimo sa realnošću. Ministar Vujović je upravo i na početku svog izlaganja rekao da on želi da ovaj budžet vrati u realni kontekst, u realne okvire. On je rekao da ovaj budžet u stvari treba da bude i jeste usklađen sa očekivanjima građana. Nedavno, pre dan-dva je objavljeno istraživanje javnog mnjenja jedne agencije koja je ugledna. Naravno, ja vam neću čitati rejting naših političkih partija, nego ću vam citirati upravo ta očekivanja građana koja kažu da su najveći problemi u njihovoj perspektivi problemi zdravstva, odnosno prava na zdravlje, zatim smanjenje nezaposlenosti i otvaranje novih radnih mesta, poboljšanje njihovog svakodnevnog života, kao i borba protiv korupcije i kriminala, ekonomski razvoj zemlje, strane investicije, veliki radovi na infrastrukturi, putevi, mostovi. Imali smo čast da gledamo kako je nedavno otvoren most. Na poslednjem, za mene je to bar bilo iznenađujuće, na pretposlednjem, skoro poslednjem mestu su obrazovanje i jake oružane snage. To je opet nešto što je u skladu sa strukturom rashoda ovog predloga budžeta koji je za 2015. godinu, jer oni kažu da je obrazovanje koje sam pomenula u iznosu od 12,7%, a dok zajedno resor odbrane i javnog reda i bezbednosti ima 14,5%.
Dakle, naglašavam da je za socijalnu zaštitu najveći deo izdvojen, a to je 33,3%, odnosno jedna trećina. Danas su različiti ministri prezentirali strateške orijentacije svojih resora. Mi Srbi obično volimo da se upoređujemo sa najvećima. Kada sam čitala predlog budžeta, u stvari konačne cifre koliko će da iznose rashodi, koliko prihodi, koliko deficit, pomislila sam da su u stvari ta izdvajanja, koja su u iznosu, kada dinare pretvorite u eure, recimo od 8,5 milijardi eura, deset puta manja nego što najveće duvanske kompanije na svetu ostvaruju profit, a mi od prodaje njihovih proizvoda ubiramo akcize.
Ministar Vujović je naglasio, ne samo očekivanja građana, da ovaj budžet treba da bude usklađen sa očekivanjima građana, nego i pozitivne trendove koji su zaista uočeni u poslednjih nekoliko meseci, da se povećala finansijska disciplina, da su povećani prihodi od poreza, od akciza, a isto tako vidimo crno na belo i podatke da je smanjena nezaposlenost.
Ministar za rad i zapošljavanje je govorio da je u budućem budžetu predviđeno da mere aktivnog zapošljavanja treba da obuhvate 123.000. Ja sam gledala podatke koliko su već ove mere aktivnog zapošljavanja dale u proteklom periodu rezultata. Dakle, od nekih 109.000, koliko je bilo u ranijem periodu, 95% nezaposlenih je bilo uključeno u te mere, a 22% od ukupnog broja koji je učestvovao u aktivnim merama zapošljavanja je uspelo da se zaposli.
Dakle, Srbija želi da se suoči sa realnošću i građani Srbije vrlo dobro znaju da ta politika koja je govorila - prodaj, prodaj srpske fabrike, oporezuj ekstra profitere, troši, ulaži u potrošnju i zadužuj se, da to na duži rok više ne može, da nije održivo. Ne samo zbog nas, možemo se mi vrlo lako ovde u parlamentu dogovoriti da iznađemo nekakav lak izlaz iz ove krizne situacije, ali jednostavno Evropa, Evropska unija, ovde je prisutna resorna ministarka za evropske integracije, vrlo dobro zna da smo mi pod monitoringom EU i da imamo zadatak koji je definisan ne samo za Srbiju, nego za sve evropske zemlje koje su želele da sarađuju i koje su želele ozbiljno da rade i da proizvode u tih 35 pregovaračkih poglavlja.
Predsednik Vlade Vučić je već naglasio da je naš cilj da smanjimo opterećenje duga BDP na neki nivo od 70 do 80%. To već postoji u našem predpristupnom programu, ekonomskom programu u periodu od 2014. do 2016. godine. To su konkretne brojke. Pominjali smo i razne naslove koji možda pogrešno interpretiraju realnost, ali nemojmo da dozvolimo da će najviše zastrašiti ljude ako mi stavimo da bauk štednje kruži Srbijom. Mi smo, nažalost, navikli na ekonomska odricanja, ne samo od početka 90-ih, već je tako bilo od 1981. godine, kada je za vreme bivše Jugoslavije obelodanjeno da je bivša Jugoslavija zadužena 20 milijardi dolar. Do sada je taj naš problem sve više rastao i zato je dobro i adekvatno upotrebiti tu reč: „politička hrabrost“, ne skupljanje političkih poena, kada morate građane da suočite, kada im kažete da će ta oročena politika štednje biti za dve, za tri godine, ali da će posle toga buduće generacije i da ćemo mi živeti bolje.
Nedavno je grupa poslanica iz srpskog parlamenta bila u nemačkom Bundestagu i tamo su nam Nemci poslanici rekli s ponosom da je posle 40 godina Nemačka usvojila budžet koji nema deficit. Dakle, 40 godina je to trajalo i zato i mi moramo da se priključimo borbi, odnosno finansijskoj konsolidaciji, da bi se predstavili u svetu kao ozbiljni ekonomisti, kao dobri privrednici, kao vredna i fleksibilna radna snaga, koja će privući te strane investicije.
Ja sam takođe danas bila inspirisana izlaganjem ministra privrede, koji veliku veru polaže, na osnovu svog ličnog iskustva, u mali i srednji sektor. Govorio je o potencijalima malog i srednjeg sektora. Naglasila bih da i nama predstoji ono što je zapisano u aktu o malom biznisu koji kaže - najpre razmišljaj o malom. Pred Srbijom su iskušenja da izgradimo velike infrastrukturne projekte i investicije, da privučemo ne samo infrastrukturu, nego i energetiku, ali isto tako one subvencije koje su možda pogrešno ili ispravno davane za privlačenje stranih investitora da sada ponudimo na odgovornost, na upravljanje i srpskim preduzetnicima.
Dakle, sve ono što smo mi danas govorili, čemu se nadamo i što nismo rešili u proteklih 14 godina ili od 2004. godine, kada je u bescenje počelo da se prodaje srpska privreda i srpske fabrike, zaista je krajnje vreme da se mi sa tim suočimo i da mi to pokušavamo da rešavamo kako znamo i umemo, ali isto tako uz veliku pomoć onih stručnjaka koji su to već iskušali na primeru drugih zemalja. Takođe su nedavno ovde bili, mi Srbi volimo da se upoređujemo sa tim Azijskim tigrovima, poslanici iz Južne Koreje koji su rekli da ove restriktivne mere fiskalne konsolidacije koje predlaže MMF, da su oni to oposlili, da tako kažem, za dve godine. Mi smo te mere oročili na tri godine i ja mislim da ćemo mi sa nekom novom kulturom finansijske odgovornosti, novom kulturom rada, jer mi smo dobri radnici, to znaju svi, naši radnici kada odu na zapad i kao gastarbajteri rade i teške poslove, puno teže nego što to rade u Srbiji, što znači da imamo potencijala.
Ovde su takođe dati i konkretni parametri u ovim dokumentima, u ovim predlozima zakona, gde je rečno da će uštede na smanjenju plata i penzija iznositi 3.1 milijardu dinara. To je naglasio i ministar Vujović, da onog trenutka kada učešće plata u BDP ne pretekne taj nivo od 7%, odnosno učešće penzija u BDP 11%, da se već tada može fleksibilnije razmišljati o eventualnom prilagođavanju tih plata i penzija koje sada moraju da budu smanjene.
Ono što mi koji smo možda rođeni u bivšem ekonomskom sistemu znamo, što nije dalo dobre rezultate ni posle pada komunizma, to je ta tzv. dogovorna ekonomija. Znači, moramo da se borimo protiv tog političkog kapitalizma, a neki od nas jesu, neki od nas nisu čitali Marksa i vrlo dobro su već iz tog kapitala, još kada smo živeli u socijalizmu, znali koja pravila igre vladaju u kapitalističkom sistemu. Danas je vrlo teško ostati na tržištu radne snage, ali jednostavno to suočavanje sa realnošću daje snagu, jer vidimo da neke druge zemlje u našem bliskom okruženju napreduju. Ako je uspela Hrvatska, ako je uspela Slovenija, ako je uspela Mađarska, Rumunija, Bugarska, zašto to ne bi mogla i Srbija?
Dakle, to je jedno suočavanje sa realnošću. Mi sami plaćamo račune svojih zabluda, možda prekomerne potrošnje, ali dobro je da taj račun naših zabluda i naše finansijske ili ekonomske neodgovornosti ne ispostavljamo budućim generacijama.
Naše vreme, političko vreme je oročeno. Mi u okviru SPS, to ste možda i videli na našem kongresu, Dačić je rekao, da će uvek biti spreman da se povuče. Razmišljam eto, o tom datumu 2020. godine. Ove su mere oročene na tri godine od 2018.
godine. Zaista mislim da je pred nama svim zajednički veliki zadatak da do 2020. stabilizujemo naše finansije i našu privredu, zato će poslanici SPS glasati za ove zakone. Hvala vam.
Poštovana gospođo predsednice Skupštine Srbije, uvažena gospodo ministri i predstavnici Vlade Srbije, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, poštovani građani i građanke Republike Srbije, danas prisustvujemo jednoj raspravi bez presedana u novoj političkoj i ekonomskoj istoriji Srbije.
Na dnevnom redu su izuzetno ozbiljne, izuzetno teške mere, mere štednje koje će zahvatiti široke slojeve stanovništva. Dakle, ne tiče se samo političara, ne tiče se ni vladajuće pozicije, ni opozicije, ne tiče se našeg članstva, tiče se najširih slojeva građanstva, ne samo onih čije će penzije i plate biti smanjene, nego i članova njihovih porodica. Zato me raduje što na ovaj argumentovan način iznosimo svoje pozicije.
Ovde je i predsednik Vlade Srbije i ministri, a isto tako i uvažene kolege šefovi poslaničkih grupa, u svojim izlaganjima su koristili konkretne brojke i to je način na koji treba da raspravimo ovu temu. Svaka ta brojka je jedan konkretan čovek, a kao što sam rekla ne radi se samo o grupama ljudi, radi se o velikom broju, na stotine hiljada ljudi uračunavajući i njihove članove njihovih porodica, ta brojka je i preko milion.
Mene, gledajući sastav današnjih predstavnika Vlade i uvaženog predsednika Vlade i ministara koji su govorili, ja sam se setila jedne scene iz decembra 2011. godine, kada smo imali prilike da na ekranima vidimo ministarku rada iz socijalne politike Italije, ona se prezivala Fornero, ako se ne varam. Ona je kod reči kada je objašnjavala slične mere štednje, mnogo bolje, dobrostojećim građanima Italije, kod reči kada je tražila od njih žrtvu na onaj način na koji je i to naš ministar Vujović upotrebio taj izraz, a da traži istovremeno solidarnost, ali i žrtvu, ona je zaplakala.
Možda zato što je ona žena i možda smo mi tu u prednosti što je naš ministar rada iz socijalne politike muškarac, ali ja hoću da kažem kod donošenja ovakvih mera argumenti nisu ni suze, nažalost, to nije ni štrajk i dobro je što je to tako. Bitno je da ovoj teškoj odluci, ovo je odgovorna odluka i razgovaramo i zato ja hoću reći u ime političke grupe SPS da smo mi vrlo odgovorno prišli razmatranju ovog problema, svesni svih negativnih posledica, ali dugoročno pozitivnih i došli do zaključka da treba da podržimo ove mere.
Činjenica jeste da građani koji tradicionalno glasaju, ne samo za socijaliste nego i za vodeću partiju u ovoj koaliciji SNS i druge socijaldemokratstke orjentisane, levo orjentisane, socijalno odgovorne članice vladajuće koalicije, su zaista, dakle, birači, naši birači su možda najviše pogođeni ovim i upravo je predsednik Vlade gospodine Vučić i pojasnio da oni dobrostojeći, oni kojima mnogo bolje ide, ako se ne varam, upotrebio je primer profesora, da će čak i manje biti pogođeni ovim restriktivnim merama štednje nego što su bili solidarnim porezom.
Dakle, time hoću da naglasim da ovde nema nikakve političke kalkulacije, naprotiv, liderstvo i odgovornost se podrazumeva i očituje u donošenju teških, izuzetno teških odluka.
Gospodin predsednik Vlade je već naglasio da nismo bili primorani, nije vladajuća struktura bila pred ultimativnim zahtevom, bilo međunarodnih finansijskih organizacija ili pod pritiskom nekih drugih unutrašnjo-političkih činilaca da donesu ovakvu meru i time je ta odgovornost i veća.
Mislim da je to jedna hrabra odluka i baš zato što stojimo sa punom odgovornošću pred našim biračkim telom, pred građanima koji će biti pogođeni, onima koji rade i koji se finansiraju u javnom sektoru iz budžeta ili onima koji primaju penziju, to je jedna dugoročna investicija u ozdravljenje srpske ekonomije.
Ministar Vujović će bolje znati, nedavno sam pročitala u „Nacionalnom interesu“, to je jedan ugledni časopis američki, gde se citira izveštaj Svetske banke, gde se kaže da srpska ekonomija, da je performans učinak srpske ekonomije ispod njenih potencijala. Dakle, iz inostranstva nam signaliziraju da imamo resurse koji nisu iskorišćeni i koji mogu biti mobilisani mnogo bolje i na mnogo organizovaniji način.
Naravno, mandat ove Vlade je bio zatečen katastrofalnim poplavama, ali ja mislim da upravo reformski potezi koje ovog trenutka razmatramo u zakonodavnom telu i za koji stoji cela Vlada, da je taj signal da želimo da ozdravimo uspavanu i zastalu srpsku privredu.
Bitno je da kažemo ono što jeste očigledno. Uvek postoji alternativa. Nije nikad da nema alternative i upravo i u predlogu ovog zakona je rečeno, tačno je rečeno da postoje druge mogućnosti za rešavanje ovog problema i napisano je, to ste mogli svi da pročitate, da se ovaj problem fiskalnog deficita mogao rešiti povećanjem poreskih stopa ili smanjenjem drugih rashoda.
Zašto su ove mere dobre? To je takođe napisano da se ovim zakonom ne opterećuje privreda. Dakle, teret ovih mera se solidarno prenosi na najšire slojeve stanovništva upravno zato da bi se promenilo ponašanje na onaj način na koji je razjasnio ministar finansija, Vujović, da nam je u interesu da promovišemo kulturu odgovornosti i kulturu štednje.
Nedavno, pre nekoliko dana, ja sam bila inspirisana izlaganjem mladog kolege poslanika koji je upotrebio ilustraciju „požara“. Mislim da smo mi upravo sada suočeni sa jednim takvim požarom i da je dobro što je srpska Vlada prepoznala da je požar u početnoj fazi i to sa različite mogućnosti da se reaguje pred jendim takvim požarom, pred jednim kriznim momentom. Ili da stojimo zaleđeni, paralisani od straha, zovemo vatrogasce, ne znam ko bi igrao ulogu vatrogasaca, možda međunarodni donatori ili MMF ili da se organizujemo da potražimo bunar koji imamo, da zagrabimo vodu, da formiramo lanac građana i da ta voda koja će gasiti taj požar ide od ruke do ruke.
Zato je bitna ta solidarnost u podnošenju tereta ovih mera i zato mi kao poslanička grupa socijalista podržavamo ove mere da bi smo promovisali tu kulturu solidarnosti i ravnomerno podnošenje tereta.
Bitno je da najugroženiji neće biti, zanemoćali neće biti opterećeni ovim, dakle najsiromašniji slojevi stanovništva neće biti gurnuti još dublje siromaštvo, u začarani krug siromaštva iz kog se neće moći izvući.
Takođe je bitno da se očuvava struktura ovim Predlogom rebalansa budžeta, struktura rashoda po funkcionalnoj klasifikaciji. Mi vidimo da još uvek sa osim rebalansom budžeta poštujemo ono što je zapisano u našem ustavu, a to je da smo mi socijalno pravedna i socijalno odgovorna država jer su najveći izdaci i u ovom predlogu rebalansa budžeta dati za socijalnu zaštitu.
Tu je nedavno sedeo i ministar odbrane pa sam se setila isto onog poređenja da političari uvek treba da donesu odluku da li će više dati za hranu i za možda odeću nego za topove i za oružje i vidimo da su sredstva koja će biti izdvojena za odbranu ili javni red i bezbednost da su tek na petom i šestom mestu. Znači, kvalitet života ljudi je na prvom mestu i ova Vlada nastavlja politiku zaštite najširih slojeva stanovništva.
Podsetila bih vas da ove mere imaju perspektivu. Znači, moramo da sagledamo gde smo danas, u kom i kakvom smo problemu da bi znali gde ćemo stići 2017. godine. Rok za oročenje ovih mera je decembar 2017. godine. Možda to i jeste naš problem što mi lično, ne samo kao država, nemamo taj plan gde ćemo mi biti 2020. godine.
Kriza u Srbiji, kriza u bivšoj Jugoslaviji je počela još 1981. godine, ne samo martovskim demonstracijama kosovskih Albanaca, naglašavam da se i dan danas bavimo tim problemom Kosova i Metohije, nego isto tako što je u isto vreme nekako i objavljen koliki je spoljni dug bivše Jugoslavije. On je danas isto velik i moramo da rešavamo te probleme. Ne možemo da potrošimo tri decenije, a da nismo pokrenuli uspavanu srpsku ekonomiju.
Htela bih ovom prilikom da promovišem viziju Srbije 2016. godine. Dakle, to je bila serija od 12 okruglih stolova koji su organizovani 2011. i 2012. godine u organizaciji Stalne konferencije gradova i opština, kojoj su prisustvovali privrednici, kojoj su prisustvovali predstavnici lokalnih samouprava, isto tako i političkih stranaka i pokreta. Vizija srpske ekonomije 2016. bila je zasnovana na sledećim stubovima.
Pod broj jedan, siva ekonomija je suzbijena. Danas se suočavamo sa problemom sive ekonomije i to je Vlada istakla kao prioritet. Trideset procenata od bruto društvenog proizvoda je veliko opterećenje na plećima srpske ekonomije.
Pod broj dva, 2016. godine trebalo bi da su reducirani i ukinuti parafiskalni nameti, zatim smanjeni porezi na plate, ali su povećani nameti na imovinu.
Danas uvaženi predstavnici opozicije kroz medije promovišu jednu, da tako kažem, pojednostavljenu viziju šta to ova Vlada radi. Koriste, da tako kažem, crtane likove iz nekih smešnih, komičnih stripova. Naša levičarska politika se obično ilustruje onim robinhudovskim principom, da uzimate od bogatih i da dajete od siromašnih. Oni prave parodiju i ove mere nazivaju super-hik merama. Zaista bih volela da je to tako jednostavno i da je to tako smešno, nego su velike odgovornosti za preduzimanje ovog koncepta mera i dugoročne su posledice.
Dakle, naglasila sam da time ne opterećujemo, nego oslobađamo privredu. Dakle, ne opterećujemo je velikim poreskim stopama, a naš narod je, nažalost, još od 1990. ili od 1981. godine prošao kroz velika ekonomska iskušenja i možda smo mi navikli da je najveći strah, možda smo po tome slični Nemcima, od hiperinflacije. Mi sada vidimo da inflacija nama više nije problem. Problem nam jeste ono što je problem i u Evropi, a to je nezaposlenost, ali i tu ima pomaka.
Takođe bih naglasila ono što je gospodin ministar Vujović naglasio, da će se preispitati politika subvencija ne samo u javnim preduzećima. Naravno, ona je za strane investitore uvek privlačna, ali bih takođe naglasila da smo preskupo delili subvencije nekim privrednicima koji su dolazili da brzo ostvare ili ne ostvare profit i kada vide da ne mogu da opstanu na tržištu, da pobegnu i da uzmu što više od jeftino kupljenih srpskih fabrika.
Vi znate da su deljene subvencije kao nekakve šećerleme od 2.000 do 10.000 evra. Prosečna subvencija je bila oko 5.700 evra i za to vreme je istrošeno 252 miliona evra da bi se otvorilo svega 44.000 radnih mesta. Preskupa cena.
Predsednik Vlade je rekao da je Nacionalna služba za zapošljavanje registrovala da je došlo do zapošljavanja 46.000 novih radnika, da je relaksirano tržište rada i to je jedan trend koji treba da se nastavi.
Zaista mislim da mi nemamo čega da se bojimo ne samo zato što ovaj parlament, kako bi Englezi rekli, može da izglasa šta god hoće, osim da muškarca pretvori u ženu i obrnuto. Imamo tu većinu. Međutim, kada sučeljavamo argumente, mislim da je uvek bolje da razgovaramo i da sagledamo probleme sa svih strana.
Ono što ja kažem kao prva među jednakima, kao šef, imam tu čast da bude šef poslaničke grupe među zaista izuzetno kvalitetnim, obrazovanim i sposobnim kadrovima Socijalističke partije Srbije, ali kada se osvrnem iz ovog prvog reda ili udesno, pa ponekad i u moje redove Socijalističke partije i kada vidim praznu stolicu, mislim da je to najpogubnija politika.
Politika prazne stolice u srpskom parlamentu i bežanje odgovornosti nije dobra politika. Ne samo da nije važna naša politička karijera, nego to je jednostavno bežanje od problema i onda je bolje pobeći možda iz politike nego zauzimati to mesto koje reprezentuje oko 15.000 glasova građana.
Sada kada pogledam desno, ovo neka ne bude shvaćeno kao provokacija, ali zaista me fascinira da se predstavnici opozicije tako autoritativno zalažu da napadnu ovaj koncept mera, a pri tome da lideri njihovih stranaka uopšte nisu našli za shodno da sede u srpskom parlamentu. To nisu lideri opozicije. To se čude i stranci kada dođu, jer oni očekuju da će se u parlamentu voditi opoziciona borba i da je to najbolje mesto da se rasprave argumentima, da se uvaže građani, da se uvaže interesi građana. Zato ih, uz dužno uvažavanje šefova poslaničkih grupa, pitam gde su njihovi lideri da sučelimo gledišta?
Veoma je teško izaći u običan svakodnevni život. Neki od nas su manje, neki od nas su više poznati među građanima. Zaista mislim da je građanima koji će u novčaniku imati nekoliko hiljada manje to izuzetno teško. Oni to osećaju kao da je povređeno njihovo ljudsko dostojanstvo, ali ja isto tako moram da naglasim da je očuvano dostojanstvo budućih mladih generacija.
Taj novac koji mi imamo ne pripada ni SPS-u, ni SNS-u i ne boji se nikakvim ideološkim bojama. Znači, niti je on socijalistički, niti je on demokratski, niti je on crveni, zeleni, žuti i bilo kakve druge boje. Taj novac, koji sada štedimo, pripada budućim generacijama i to je investicija u budućnost i to je investicija u budućnost i to je naš doprinos za decu koja mogu da imaju puno bolji standard.
Mi smo takav narod. Dakle, navikli smo na egalitarne modele možda još od bivšeg socijalizma i bivšeg komunizma, ali biće nam lakše ako malo svi žrtvujemo, ako malo svi smanjimo neke naše izdatke. Taj osećaj solidarnosti koji se pokazuje kad god je neko dete bolesno, kad god se udruži Srbija da pomogne da bi jedan mladi ljudski život bio spašen ili to što se pokazalo u poplavama kada smo jedni drugima pomagali, pogotovo naša omladina, to je ta investicija i to je to opravdanje za ove mere štednje.
Dakle, zaključujem, Socijalistička partija Srbije pod punom odgovornošću, premda je manjinski partner po snazi u ovoj Vladi, preuzima takođe odgovornost za donošenje ovih mera štednje. Zahvaljujem.
Poštovane kolege narodni poslanici, svako ima pravo da sam sebe sagledava u politici kako mu odgovara, ali postoje i građani, postoje i svedoci. Postoji i ona zakletva koju smo položili kada smo postajali narodni poslanici, da ćemo govoriti istinu i da ćemo se boriti za pravdu.
Zaista mislim da neki ljudi na političkoj sceni Srbije nikada ne bi dobili šansu da budu na visokoj poziciji, na visokoj političkoj funkciji da se nije dešavalo zlo u Srbiji, a zlo se desilo onog trenutka kada je ubijen premijer Srbije. Zato vas molim da svi mi vrlo dobro pazimo šta govorimo.
Niko od nas nije u svom političkom programu ili u svom političkom delovanju imao za cilj da padnu nevini životu, bilo koji broj da je u pitanju.
Ako neko ko se bavi politikom u Srbiji ne zna kakve su bile okolnosti od kada je uveden višepartijski sistem u Srbiji i kakve su provokacije bile usmerene ka Srbiji, da su zaista bili na teritoriji Srbije izgnani, prognani i izbeglice, da su zaista pripadnici našeg naroda, a on je srpski, bili izloženi zaista progonima koji su rezultirali nažalost i u gubitku života, ali niko ne može da pripiše da je to bila nameravana politika bilo koje političke partije.
Zaista molim mog uvaženog kolegu narodnog poslanika da kad toliko želi da sebi pridaje istorijski značaj na političkoj sceni Srbije, da lepo sedne, suoči se sa hartijom i mastilom ili ako koristi kompjuter da napiše te svoje memoare, ali zaista ostajem pri tvrdnji da on takav kakav jeste nikad ne bi došao na funkciju premijera da se nije desilo zlo u Srbiji, a to je bilo ubistvo premijera Đinđića.
Uvažavajući dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije, zaista ću se uzdržati od toga da sad izlažem gde je moja malenkost bila u kojoj godini. Ja nisam važna, ja sam jedna od mnogih. Važno je gde smo svi bili zajedno, gde je bila Srbija, gde je bio narod Srbije, gde su bili građani i oni koji su otvorenih ruku dočekivali one kojima je bilo mnogo gore nego što je nama tad bilo.
Zaista ću se uzdržati od te vrste politike koja je zasnovana ne na rečitosti, nego na ličnoj drskosti. Dozvoliću sebi samo da kažem da niko od nas ne zna šta je premijer Đinđić mislio u poslednjim trenucima svog života i niko od nas ne može da se deklariše kao tumač testamenta, jer pokojni premijer Đinđić nije ostavio politički testament. Ali se usuđujem ustvrditi da je bio u prilici da za života napiše svoj politički testament, moj uvaženi kolega Živković sigurno ne bi bio premijer Srbije i njegov naslednik.
Zahvaljujem se uvaženom kolegi narodnom poslaniku i hoću, ovo je prilika, da afirmišem program SPS koja se zaista zalaže da uvek, u svakoj prilici socijalisti pomažu nemoćnima i slabijim od sebe.

Međutim, mislim da bi se i uvaženi kolega složio sa mnom, da bi ono što je on tražio od nas, dakle da mi koristimo veliku podršku, značajnu podršku koju smo dobili od naših birača da bismo pomagala slabe i nemoćne, da bi to već prešlo u samilost i milosrđe, a mislim da niko ne želi da gradi svoju političku karijeru tako što će mu neko dodeljivati mrvice učešća u odlučivanju u vlasti. Prema tome, mislim da je ovaj apel za pomoć, za milosrđe, za samilost trebalo uputiti nekim drugim uvaženim šefovima poslaničkih grupa na čijoj su listi predstavnici Nove stranke zajedno učestvovali na izborima.

Zaista se zahvaljujem, shvatiću ovo kao jednu dobronamernu inicijativu. Istovremeno izražavam zadovoljstvo što uvaženi kolega koji je rekao da neće glasati za naš predlog zamene članova ili zamenika članova odbora nije uspeo da iznese ni jedan ubedljivi argument zašto naši kadrovi ne bi mogli odgovorno i časno da obavljaju te dužnosti. Dakle, samilost i milosrđe ne očekujte od nas.
Poštovane koleginice i kolege, Miholjsko je leto, sunčan je dan i izgleda da smo svi inspirisani da vodimo, ja bih rekla, jednu dobronamernu diskusiju. Zaista sam počastvovana da moj uvaženi kolega naglašava činjenicu da smo i on i ja, kao i mnogi drugi ovde, završili istu školu ili da smo intelektualci, ali isto tako naglašavam činjenicu da ovo nije sasvim slučajno, ta njegova dobra volja da traži pomoć i podršku od SPS-a. Pošto smo svi mi dobro obavešteni, želim ovako javno, a verujem da se ni on neće postideti te činjenice da smo nedavno imali zadovoljstvo da ga ugostimo i u glavnom odboru SPS-a, ali nije bilo opoziciono delovanje što se tiče SPS, koliko znam. Možda je sad prilika to da obnarodujemo, da gospodin kolega, uvaženi visoki funkcioner Nove stranke namerava da piše još jednu novu knjigu o bivšem predsedniku Slobodanu Miloševiću. Pretpostavljam da je ova njegova molba za pomoć i oko kadriranja unutar Narodne skupštine na tragu te njegove lične ambicije.

Naglasila bih takođe da se zaista svi mi borimo na prvom mestu za podršku građana, ne biramo sredstva. Ovo je jedno od simpatičnijih sredstava da bismo ojačali naše političke pozicije, ali isto tako smo odgovorni prema građanima. Svako ovo mesto u Skupštini Srbije poreske obveznike košta oko 20.000 evra. Govorim u evrima, a to je preko dva miliona dinara. Možemo se šaliti do unedogled, ima vremena, kao što sam rekla, sunčan je dan, ali vas zaista molim da vodimo ozbiljne i argumentovane rasprave i da ne zloupotrebljavamo ni vreme ni pažnju naših gledalaca. Hvala.
Dakle, istine radi, zato što u našoj poslaničkoj zakletvi je i rečeno da ćemo se boriti za istinu, znači, pojašnjenje. Pomenut je Glavni odbor, rekla sam – gost u Glavnom odboru naše partije. Sedište Glavnog odbora je Studentski Trg.

Dakle, vrlo dobro sam obaveštena da je gospodine narodni poslanik tamo zatražio prijem kod visokog funkcionera SPS upravo sa tim objašnjenjem, ambicijom da pište knjigu o Slobodanu Miloševiću. Prema tome, rekla sam, ovde smo zato da činjenicu iznosimo na sto. Sad, da li je to bio skriveni pokušaj u dogovoru sa gospodinom predsednikom Nove stranke ili neke njegove lične ambicije. Skriveni pokušaj da ponudu ruku koalicionog partnerstva sa nama, ja to ne bih tako daleko tumačila.

Jednostavno hoću vam reći, kada krenete da prozivate SPS mi zaista na transparentan način želimo da vodimo politiku. Znači, naše glavno sedište je u Studentskom trgu i činjenica jeste, o tome sam dobro obaveštena, da ste vi tamo ušli i da ste razgovarali koliko znam o knjizi o Slobodanu Miloševiću. Nemojte bežati od istine kada prozivate SPS.
Poštovani predsedavajući…

(Borislav Stefanović, s mesta: Povreda Poslovnika.)

(Vladimir Pavićević, s mesta: Kakav je ovo način?)

 
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, predstavnici Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, mislim da je i vama pravo zadovoljstvo da vidite da se mi, narodni poslanici, danas sa toliko žara i sa toliko temperamenta borimo za pravo na reč da govorimo o ovoj izuzetno važnoj temi, o Zakonu o visokom obrazovanju, o izmenama i dopunama ovog izuzetno važnog zakona.
Isto kao što sam već rekla, svedok sam mnogo žara i temperamentnih diskusija, ali sam mnogo više fascinirana mudrošću mojih kolega. Svako je u svom izlaganju dao vrlo korisne savete. Meni je zadovoljstvo što je ministar Verbić rekao da je radna grupa za izradu budućeg novog zakona o visokom obrazovanju u stalnom zasedanju. Sigurna sam, kao i na sednicama odbora ili prilikom javnih slušanja, da će predstavnici, njegovi saradnici iz Ministarstva prosvete i nauke imati prilike da inkorporiraju neke od ovih saveta.
Ovo što mi danas činimo svi zajedno jeste da sagledavamo predlog izmena i dopuna i sam zakon iz različitih uglova. Ali, želim da naglasim isto ono što mislim da bi svako od vas naglasio, a to je da se zna ko treba da bude u fokusu ovog zakona o visokom obrazovanju, a to su i studenti i profesori, to su oni koji najviše energije i najviše znanja ulažu u implementaciju onoga što se ovim zakonom propisuje.
Na početku mog izlaganja bih želela da ukažem na neke principe, na nešto što mene podstiče na razmišljanje, a to je da mi u 21. veku pokušavamo da izbegnemo da znanje i obrazovanje bude vrednovano kao roba koja se može kupiti, prodavati na tržištu intelektualno-obrazovnih usluga. Dakle, ne mislim u pežorativnom smislu. Jednostavno, činjenica je da, bez obzira na budžetsko finansiranje, mnogi studenti i njihove porodice ulažu velike količine novca da bi neko stekao diplomu visokoškolske ustanove. Obrazovanje nije samo roba. To je jedan od najvažnijih državnih resursa.
Zatim, sledeće načelo na kojem bih insistirala jeste da ne možemo dopustiti, bez obzira u kakvoj ekonomsko-socijalnoj krizi bili, da imamo onoliko znanja i onoliko obrazovanja u našem društvu i da se ono vrednuje koliko ima novca da ulažemo u visokoškolski sistem. Na kraju, moramo biti svesni da živimo u 21. veku informacionih tehnologija, kad znanje vrlo brzo zastareva.
Mi smo u procesu učlanjenja u EU, zemlja smo kandidat i vrlo ubrzano moramo da harmonizujemo naše zakonodavstvo. Kao predstavnik SPS sa zadovoljstvom ističem da ovaj ministar i ovaj tim njegovih saradnika nastavljaju posao koji su započeli raniji ministri. Naravno, ističem sa zadovoljstvom i našeg partijskog kolegu, ministra Obradovića. Hoću da kažem da nikad jedan ministar ne počinje od početka, već nastavlja rad koji su započele ranije kolege ili koleginice.
Sa zadovoljstvom ističem da mi kao levičarska partija zaista želimo da podržimo ovaj predlog izmena i dopuna zakona, zato što mislimo da on širi prostor šansi ljudima da se usavršavaju i da se obrazuju.
Takođe, rekla bih da je moj utisak, mnoge su kolege govorile o detaljima, u ovom zakonu i sa usavršavanjem, koja se pokušavaju uvesti, da dolazimo u jednu malu protivrečnost između, ne samo autonomije i otvorenosti i dostupnosti javnosti univerziteta otvorenosti, nego isto tako i principa inkluzije. Znači, zato što želimo da širimo krug šansi za obrazovanje i znanje, istovremeno poučeni iz drugih oblasti društva ili ekonomije, socijalnog staranja, znamo da ovde postoje i neki manipulativni prostori, odnosno prostor za korupciju. Prema tome, zaista je teško naći taj ekvilibrijum i odmeriti pažljivo svaku odredbu, svaki član i svaku stipulaciju nekog zakonskog regulativa.
Identifikovala sam, u ovome što je danas nama dato na razmatranje i načelnu raspravu, a kasnije na razmatranje u pojedinostima, da insistiranje na autonomiji, na otvorenosti… To je već u članu 1. rečeno - autonomija univerziteta nije ugrožena principom otvorenosti. Mislim da to zaista jeste tako, jer svi smo pod lupom javnosti. Građani imaju pravo da znaju šta se dešava u takvim institucijama koje troše, na kraju krajeva, i budžetska sredstva, a ne samo privatnim univerzitetima ili visokoškolskim ustanovama. Zatim, tu je kao što je ministar i naglasio, naglasak na transparentnost. Znači, formiraće se repozitorijum tog vrhunskog proizvoda obrazovanja, repozitorijum doktorskih teza i zaista će šira javnost imati pravo, da tako kažem, elektronskog pristupa toj bazi podataka.
Zatim, vrlo važno je ono što radi akreditaciona komisija za kontrolu, odnosno za proveru kvaliteta visokoškolskih ustanova i tu su različite institucije uočile, kao što je Agencija za borbu protiv korupcije, da tako kažem, rupe u zakonu i zato smo insistirali možda na nekim odredbama koje će zaprečiti davanje konkretnih rokova, koje će zaprečiti bilo kakvu manipulaciju u odugovlačenju davanja akreditacija.
Veoma je važna ta transparentnost finansiranja. Znači, visina školarina i izvora finansiranja. To je vrlo važno. Za svaku porodicu, za svakog studenta je izuzetno važno koliko će novca i na koji vremenski rok uložiti u svoje obrazovanje. Znači, mislim da ta javnost podataka, sa odredbama članova od 12. do 15, jeste sad povećana.
Isto tako, prilikom formiranja tih elektronskih baza podataka ili prilikom izdavanja diploma, vrlo je važno da se zaštite podaci o ličnosti i naglašavam da je u ovom setu izmena učinjena. Dakle, istovremeno se omogućava javnosti da ima uvid u repozitorijum, na primer, doktorskih teza, odnosno disertacija, ali isto tako da budu zaštićeni i njihovi lični podaci, autora tih doktorskih disertacija.
Takođe, širi se krug učesnika u obrazovnom procesu. Ne samo da se tu uvode gostujući profesori na umetničkim fakultetima, profesori meritusi koji su najugledniji, koji imaju najveći fond znanja i činom penzionisanja njihova karijera ne prestaje, jer im ovaj zakon omogućuje da nastave svoj rad i da edukuju nove generacije.
Budući da dolazim iz te oblasti, iz oblasti naučno-istraživačkih organizacija, sa izuzetnim zadovoljstvom naglašavam činjenicu da ove dopune zakona omogućavaju da istraživači, koji su stekli ili izabrani u naučno zvanje, imaju pristup nastavi, omogućeno im je da budu mentori, članovi komisije za izradu i odbranu doktorskih disertacija, odnosno članovi komisija za pripremanje predloga za izbor nastavnika i saradnika univerziteta. Time, kao što je rečeno u obrazloženju, se još više učvršćuje veza između akademske i naučno-istraživačke zajednice. Mislim da nema razloga zašto ti ljudi, koji imaju isti stepen znanja, da tako kažem, ili podjednak, ne bi bili uključeni u obrazovni visokoškolski proces. To je jedan veliki korak napred.
Sa izuzetnim zadovoljstvom naglašavam da je proširen prostor za angažovanje saradnika van radnog odnosa, mladih ljudi koji postaju demonstranti, saradnici, praktičari ili klinički asistenti. Dakle, oni se vezuju za obrazovne akademske i naučno-istraživačke institucije i koji će sigurno raditi na usavršavanju svoje karijere.
Ovo što sada nameravam da kažem jeste jedno malo ohrabrenje. Sada je ova diskusija pokazala. Mi smo parlamentarci. U vis je podignut par puta Poslovnik. Hoću da kažem da mi kao parlamentarci, kao zakonodavna grana vlasti u ruci često držimo Ustav, u ovom slučaju Poslovnik ili zakon. Zakon je naše najjače oružje, ali oni koji učestvuju u Vladi, bez obzira da li su političari sa iskustvom, da li pripadaju političkim partijama ili su stručnjaci zahvaljujući svojim stručnim kapacitetima, moraju da pokazuju jedan veći stepen odlučnosti da za donošenje nekih teških, pri tom nepopularnih, odluka.
Kao što sam rekla, u fokusu, u centru ovog zakona o visokoškolskom obrazovanju, o visokom obrazovanju su studenti, pored profesora i ostalih koji su angažovani u procesu nastave. Isto tako, bojim se da mi već duže vreme idemo u susret lošijim studentima. Sa punim pravom nekog, većina vas su bili vrlo dobri i odlični studenti, mislim da mora svako ko je na čelu resornog ministarstva da pokaže čvršći stav prema studentima i prema fakultetima oko stupanja na snagu tog sistema, evropskog sistema, prenosivih bodova, dakle da svaki početak akademske godine ne bude jedna mučan proces licitiranja oko zadržavanja nižeg stepena bodova, odnosno oko većeg broja ispitnih rokova. Zaista se nadamo onome, kako je ovde rečeno, da će od školske 2015. i 2016. godine broj ispitnih rokova biti smanjen.
Zašto ovo kažem? Zato što studenti u Srbiji, kao budući zaposleni, dolaziće strani investitori, dolaziće strane kompanije, zaista moraju da uđu u jednu evropsku i svetsku konkurenciju nivoa znanja i vrednovanja nivoa znanja i zato oni moraju da pokažu mnogo veću spremnost da ubrzano uče i da se prilagođavaju evropskim i svetskim standardima obrazovanja. To se odnosi i na susret tzv. večitim studentima. Sada je ovom odredbom taj rok za završetak po starijem programu produžen za dve godine, izuzev za polje integrisanih medicinskih nauka. Mislim da je puno bolje ohrabriti nekoga ko ne želi, ne može ili nije u stanju da završi iz razno raznih razloga studije, da jednostavno se zaposli, nego da bude u statusu večitog studenta.
Ono što je ministar naglasio i što je jako dobro je konačno uređenje nostrifikacije stranih visokoškolskih isprava i priznavanje kvalifikacija. Ministar je naglasio da će biti formiran nacionalni centar za priznavanje stranih visokoškolskih isprava. Rekao je koliko će tu ljudi, koji znaju više stranih jezika, biti zaposleno. To više ne može biti diskreciono pravo. Studenti u međusobnoj komunikaciji, kada se vraćaju iz inostranstva, ne trebaju više biti zaprepašćeni koliko proces nostrifikacije traje ili da budu pogođeni tom nepravdom da sa istim ili sličnim programom strane visokoškolske ustanove njihove diplome ne bivaju priznate, odnosno njihov kvalitet ne biva dovoljno uvažavan.
Ovo su otprilike bile ključne teme koje su i druge kolege isticale u svojim diskusijama. Neki od njih možda nisu uspeli da završe svoju diskusiju, ali zaista skrećem pažnju na nešto što je većina od nas, barem šefova poslaničkih grupa dobila dopis od Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta. Dakle, tu izraženu bojazan da možda ove predložene izmene i dopune zakona možda neće omogućiti opstanak naše Komisije za akreditaciju u toj evropskoj mreži akreditacionih asocijacija, odnosno učlanjenje u Evropski registar za akreditaciju.
Biće prostora da o tome razgovaramo i u pojedinostima. Ministar će se sigurno izjasniti i na Odboru, ali molim da dugoročno odmeravamo, da ne bi došli u situaciju da zbog nekih odredbi, da bi se sprečio prostor za manipulaciju, onog trenutka kada nas ocenjuju u procesu skrininga ili procesu pregovora za članstvo u EU da ne dođemo u opasnost da ne ispunjavamo neke evropske standarde i očekivanja.
Naposletku, ništa manje važno danas na dnevnom redu jeste i sporazum između Srbije i EU o programu Horizont 2020. godine kojim se insistira na istraživanju i inovacijama. Srbija je možda još uvek daleko od tog kriterijuma, 3% BDP se ulaže u inovacije, odnosno u istraživanje i razvoj, ali uspeli smo da se umrežimo. To je zaista veliki napredak, sa povećanjem stepena našeg članstva, kandidature za EU dobili smo i veće pravo pristupa ovim evropskim fondovima, jer znate da se ekonomija u 21. veku zasniva na ekonomiji znanja. Naše naučno-istraživačke institucije su zaista uspele da se umreže i da pokažu absorpcioni kapacitet, da mogu da upravljaju novčanim sredstvima i da ih ulažu u razne projekte koji će sigurno dati rezultate u nekoj praktičnoj primeni.
Ovim sporazumom se umrežavamo u evropski prostor naučno-istraživački. Mislim da je to jedna velika šansa da se spreči proces odliva mozgova iz naše zemlje. U Danu za glasanje poslanička grupa SPS će podržati izmene i dopune ovog zakona i sporazuma. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani prvi potpredsedniče Vade Republike Srbije, poštovani gospodine Vujoviću, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, danas smo se okupili da raspravljamo o čelnom čoveku koji će da predvodi izuzetno važan resor u Vladi Republike Srbije.
Podsećam vas da pre nešto više od sto dana smo usvojili Zakon o ministarstvima i između ostalih, resor Ministarstva finansija je taksativno navedeno 40 različitih vrlo važnih nadležnosti u sistemu Vlade, u ekonomskom sistemu Srbije.
Od republičkog budžeta od bilansa javnih prihoda i rashoda, od politike poreza, taksi, naknade i drugih javnih prihoda, politike javnih rashoda, sada taksativno navodim istovremeno i preskačući od javnih nabavki, fiskalnih, regulisanje fiskalnih monopola, do kreditno-monetarnog sistema, bankarskog sistema i drugih vrlo važnih oblasti.
Mi danas raspravljamo o onome što je naša zajednička sudbina, a to je konstatacija da smo u krizi.
Mi koji imamo malo veći broj godina, možemo se setiti da je reč kriza upotrebljavana još od početka 80-ih godina, kada je nakon smrti Josipa Broza Tita, narodovano koliki je spoljni dug bivše Jugoslavije.
Od tog vremena pa do danas, bili su različiti programi stabilizacije, različiti programi reformi, usvajani predlozi, sarađivali smo kako međusobno različiti politički akteri, tako i sa MMF. Ako se ne varam ovo je 13. po redu Vlada Srbije, od kada je uveden višepartijski sistem.
Apelujem da ekonomske probleme i ekonomsku krizu posmatramo u kontinuitetu.
Mislim da nije važno toliko da se bavimo o utvrđivanju krivice, nego da se raspravlja o tome šta su različita rešenja.
Doktor Vujović kao stručnjak Svetske banke, vrlo dobro zna da postoje različiti modeli. On je istovremeno i ekspert, on je učestvovao u mnogo debata i na osnovu njegovih radova se vidi da je on vrlo studiozno izučavao modele postkomunističke tranzicije ka tržišnim ekonomijama, ne samo u regionu centralne i istočne Evrope, našem regionu, nego i regionu Dalekog Istoka azijskih zemalja.
To je vrlo dragoceno iskustvo i zbog njegove reputacije i zbog njegovog iskustva, zbog njegovog znanja isto tako i ljudske i političke volje da preuzme odgovornost.
Poslanička grupa SPS će glasati za njegov izbor na mesto ministra finansija.
U svojstvu aktuelnog ministra u Vladi Srbije, gospodin Vujović je u poslednjih nekoliko nedelja, uputio nekoliko važnih strateških poruka i smernica privrednicima Srbije, a istovremeno i građanima.
Nabrojaću ih, pod tačkom jedan, to je jedna ohrabrujuća poruka da teret reformi jeste na svima, da svi solidarno treba da delimo odgovornost i da snosimo odgovornost tih ekonomskih reformi, a ne samo jedan sloj, a pogotovo ne onih koji su najugroženiji.
Poruka broj dva, gospodina Vujovića jeste bila, da čak i kada se raspravlja o eventualnosti smanjenja plata i penzija, ne više u iznosu od 10%, mada postoje različiti predlozi, i više od toga, od različitih stručnjaka iz MMF, da taj graničnik od 10% ne može da bude pređen.
Takođe je najavljeno da će se ukinuti solidarni porez u septembru, a isto tako špekulacije u medijima od različitih stručnjaka, da će doći do povećanja cena struje od 30%, gospodin Vujović je ukazao da to ne može tek tako dekretom da se odluči, nego mora da se poboljša profesionalni menadžment i efikasnije poslovanje u EPS-u. Isto tako, imali smo prilike kada smo ga slušali oko rasprave o Zakonu o privatizaciji i Zakonu o stečaju, da je apelovao i na našu kulturu štednje, govoreći o energetskoj efikasnosti.
Sledeća poruka gospodina Vujovića je bila da će DRI biti glavni sudija u javnim preduzećima, da će budućim zakonom o javnim preduzećima, doći do profesionalizacije u upravljanju javnim preduzećima, a istovremeno i stabilizaciji i restrukturiranja ovih javnih preduzeća, ali isto tako što je bilo ohrabrujuće za sve nas, a to je poruka gospodina Vujovića, da će parlament biti uključen u kontrolu rada javnih preduzeća.
Očekuju se da će se takvim odnosom prema profesionalizaciji javnog sektora i boljeg upravljanja i menadžmenta, ostvariti uštede koje na godišnjem nivou mogu da iznose najmanje 200 do 300 miliona evra.
Dakle, nije samo reč o preduzećima, nije samo reč o privrednoj supstanci, nego je isto tako reč i o sudbini 60.000 ljudi koji rade u ovom sektoru. Hoću da naglasim da svako ko preuzima čelnu poziciju, bilo u Ministarstvu finansija ili Ministarstvu privrede ili u nekim drugim resorima koji su važni za životni standard građana, treba istovremeno ne samo da bude dobar ekonomski stručnjak i analitičar, nego isto tako i odlučan političar. Ja mislim da to upravo ova Vlada, na čelu sa premijerom Vučićem i sa ministrima, pokazuje da su odlučni reformsko orijentisani političari, ali isto tako i motivatori i komunikatori, jer, ako ne objasnimo građanima šta je cilj ovih ekonomskih reformi, ako ne uspemo da ih motivišemo da zajednički solidarno podnesemo teret tih promena, mi onda ne možemo uspeti.
Sledeća 4. tačka i poruka gospodina Vujovića jeste vezana za rebalans budžeta. On je konkretno najavio da će sredinom septembra doći do preispitivanja svih stavki budžeta i da ćemo sredinom septembra raspravljati i odlučivati o tom rebalansu, zato što je on prvi korak u krupnoj fiskalnoj konsolidaciji koju očekuju naši inostrani partneri, ne samo političari, nego i potencijalni investitori.
Nešto što bih želela takođe na posletku da istaknem, to je to partnerstvo i apel za ekonomskim patriotizmom od strane političara ka privrednicima i ka građanima. Naime, Ministarstvo finansija je uputilo poziv poreskim obveznicima na zajedničku borbu protiv sive ekonomije. Siva ekonomija i rad na crno je identifikovano od ove Vlade kao najveće zlo naše ekonomije, a protiv čega se zajednički borimo.
Ministarstvo finansija, ja očekujem to od budućeg ministra finansija, će uvesti jednu oštriju finansijsku disciplinu, kao što sam već rekla i taj ekonomski patriotizam da bi se ta sva privredna preduzeća koja funkcionišu u nelegalnoj zoni, u potpunosti poštovali poreske propise i postali ravnopravni i fer igrači u tržišnoj utakmici.
Isto tako, Ministarstvo finansija će apelovati da se iskoriste ove poreske olakšice za poreze i doprinose za novozaposlene radnike da ostvaruju sva svoja prava na osnovu socijalnog, zdravstvenog i penzionog osiguranja. Juče smo imali priliku da čujemo premijera da su u iskorišćavanju ovih poreskih i socijalnih olakšica mnogo agilnije strane kompanije nego naše, jer one mnogo češće prate te propise i ponude za olakšicama, dok su svega četiri kompanije iz Vojvodine se dosad prijavile da iskoriste ove povlastice.
Ja bih takođe rekla da postoje različite analize. Sad od predstavnika opozicije čujemo različita obećanja da ne valja ovako kako jeste, da je loše, da je katastrofalno, ali isto tako podsetila bih uvažene predstavnike DS, nekad jedinstvene, da su oni još 2010. godine koncipirali jedan strateški dokument, Strategiju razvoja Srbije do 2020. godine, u kojoj su za daleku budućnost ustanovili cilj da će 2020. godine 65% radno sposobnih ljudi od 20 do 64 godine biti zaposleno.
Hoću reći da svi mi zajednički snosimo deo odgovornosti za ono što jesmo činili na ekonomskim pozicijama i što nismo. Isto tako, mi moramo da uđemo u dijalog sa građanima i sa privrednicima. Dozvolite mi da samo ukratko navedem jedan analitički okvir koji je rađen pod kišobranom, da tako kažem, Nemačke razvojne agencije za međunarodnu pomoć GIZ, koji je održao 12 okruglih stolova na teritoriji čitave Srbije sa predstavnicima privrede i lokalnih samouprava i gde je izložena vizija 2016. Samo ću vam reći šta su ključna ta očekivanja bila od privrednika i lokalnih samouprava.
Dakle, na prvom mestu, ono što upravo ova Vlada radi, siva ekonomija je suzbijena, ukinuti su parafiskalni nameti, takođe je ova Vlada i prethodna Vlada na čijem je čelu bio sada prvi potpredsednik Vlade Dačić, zatim su smanjeni porezi na plate, ali su povećani nameti na imovinu. Dakle, govorimo o projekciji za 2016. godinu, govorimo da ova Vlada kao i prethodna agilno radi na nekim od ovih tačaka. Ograničeni su rokovi plaćanja, to smo takođe ostvarili. Subvencije su zamenjene investicijama i naposletku, nešto što mi kao SPS, gledajući šta rade socijaldemokratske partije u Evropi, o čemu razgovaramo unutar naše partije, na čemu bismo insistirali možda, a to je da se osnuje državna razvojna banka i posebna banka za finansiranje poljoprivredne proizvodnje. Dakle, to su sve teme za razmišljanje za ministra finansija.
Ono što smo do sada uspeli da uradimo, što je zaista u ovih 100 dana, a i u prethodnoj Vladi ostvareno, a to je nešto što se zove „investicioni ambijent“. Dakle, promenili smo imidž Srbije u svetu, u regionu, svetu i Evropi. Ne moram ja da vas podsećam koliko je bio loš imidž Srbije ne samo tokom devedesetih, kada je naša privreda bila jednostavno ophrvana raznim problemima kao što je bio veliki priliv izbeglica i raseljenih lica, etničkih sukoba, na posletku i bombardovanja, nego i od 2000. pa do 2010, do 2012. godine, kada Srbija nikako nije mogla da izađe iz te, da tako kažem, sive zone lošeg imidža. Upravo stručnjaci koji govore o imidžu raznih zemalja i koji prate uporedne podatke kažu sledeće, da ona država koja uspe za 10% da popravi imidž svoje zemlje u pozitivnom smislu, može da očekuje za 11% veći priliv turista u zemlji, samim tim što se šire dobre vesti o zemlji i za 2% veći priliv direktnih stranih investicija.
Upravo podaci iz Turističke organizacije Srbije govore da je ova zemlja, odnosno ova Vlada u periodu, ne ovih 100 dana, nego unazad 700 dana što broji opozicija, ili dve godine uspela, dakle podaci Turističke organizacije Srbije govore da su prihodi od turizma u dolarima povećani za 11%, da je došlo u Srbiju više od dva miliona turista, od čega je oko 1,2 miliona bilo domaćih i oko 900.000 stranih.
Dakle, desilo se upravo ono što su nam stručnjaci govorili da se dešava kada poboljšavamo spoljno-politički imidž ove Vlade i u tom smislu pohvaljujem i predsednika Vlade gospodina Vučića i prvog potpredsednika Vlade gospodina Dačića, zato što vode jednu aktivnu spoljnu politiku koja će biti krunisana činjenicom da 2015. godine Srbija predsedava OEBS koja okuplja 57 zemalja i to je naša šansa da još više ojačamo spoljno-politički imidž.
Moram reći nešto, dozvolite mi da citiram i akademika, uvaženog akademika, Matiju Bećkovića i to će biti moj apel, a on je rekao sledeće: „Sve što su stranci loše rekli o nama, najpre su čuli od nas samih.“
Dakle, hajde da se trudimo zaista da o Srbiji u svetu pošaljemo jednu bolju sliku, samim tim što ćemo se svi truditi da mi sami budemo bolji, i vlast i opozicija, jer partije na vlasti uvek su zadovoljne kada imaju, neću apelovati za konstruktivnu opoziciju, ali opoziciju koja će stručnim argumentima i koja će konstruktivno da podstakne javnu raspravu o ključnim ekonomskim problemima.
Govorila sam, spomenula sam upravo jednu sintagmu koju je premijer Vučić naglasio, a to je da mi očekujemo povećanje i poboljšanje investicionog ambijenta, da bi došao zdrav novac u Srbiju. Dozvolite mi da predočim još samo jedan podatak, postavljam pitanje – kako ćemo mi privući strane investitore, ako od pet milijardi dolara koji dolaze od naše srpske dijaspore iz celog sveta godišnje, svega 9% jeste u vidu direktnih investicija, a 91% jeste u vidu doznaka.
Dakle, ako nam naši sunarodnici iz dijaspore, iz inostranstva ne veruju da imamo jedan kredibilan poslovni i investicioni ambijent zbog različitih loših zakonskih regulativa ili regulative koje se ne poštuju, kako ćemo onda privući strane investicije? To je nešto na čemu ova Vlada agilno radi.
Naposletku, dozvolite da citiram brata američkog predsednika Kenedija, Boba Kenedija, koji je rekao da bruto društveni proizvod kazuje sve o nekoj zemlji, osim onog za šta je vredno živeti. Hoću da vam kažem sledeće - građani Srbije su navikli da žrtvuju svoje loš ekonomski standard za neke više ciljeve.
Bilo je pogrešno da dajemo žrtvu u krvi za te neke više ciljeve, koje smo možda pogrešno interpretirali, pogrešno shvatili. Platili smo zaista veliku žrtvu, ali sada je krajnje vreme zaista da političari uspeju da motivišu građane na pošten rad i da im omoguće da za pošten rad dobiju takođe i poštenu platu.
Dakle, to je jedan interaktivni dijalog između nas koji se bavimo politikom, ekonomskih stručnjaka, ministara koji vode ekonomske resore i neke druge resore u Vladi Srbije i građana. Dakle, moramo da ih motivišemo i moramo da im obezbedimo ambijent da se za pošten rad dobija poštena plata.
Na kraju, dozvolite da pohvalim gospodina Vujovića, pošto smo imali prilike da ga slušamo, upravo kao što sam rekla, kada je branio Zakon o privatizaciji i Zakon o stečaju. U svojstvu politikologa, ja zaključujem da je on vrlo dobar komunikator ekonomskih reformi, da jednim pitkim, da tako kažem, tečnim rečnikom, ilustrativnim rečnikom, uspeva da objasni građanima zašto bolne reforme, da ih ne zaplaši, nego da ih motiviše da se pridruže.
Dakle, ja sa punim samopouzdanjem u ime poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije izjavljujem da ćemo mi sa zadovoljstvom glasati za gospodina Vujovića na mestu ministra finansija. Hvala.