Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miletić Mihajlović

Miletić Mihajlović

Socijalistička partija Srbije

Obaveštenja i objašnjenja

Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, postaviću dva pitanja, ministru finansija i ministru poljoprivrede, a reč je o sledećem.

Poslednjih godina suočeni smo sa jednim veoma ozbiljnim problemom koji ne samo da utiče na životnu sredinu, već predstavlja nezakonito korišćenje prirodnih resursa. U pitanju je nelegalna separacija peska i šljunka iz vodotokova širom Srbije koja, nažalost, u nekim slučajevima se toleriše od strane nadležnih organa, što ostavlja sumnju da je povezano sa korupcijom.

Ovaj šljunak se koristi kao građevinski materijal, a veliki broj nelegalnih šljunkara se na ovaj način bogati ne plaćajući naknadu.

Znamo da je 2018. godine donet Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara i u ove naknade spada i naknada za vode, odnosno naknada za eksploataciju i separaciju peska i šljunka iz korita vodotokova.

Nekontrolisanom separacijom peska i šljunka dolazi do velikih poremećaja u vodotokovima, remeti se životna sredina i živi svet, a ima mnogo primera da usled nekontrolisanog vađenja peska i šljunka dolazi do plavljenja i urušavanja poljoprivrednog zemljišta uz rečne tokove.

Drastični primer za to je narušena životna sredina u području reke Drine, gde zbog nekontrolisane eksploatacije peska i šljunka najplodnije zemljište preko noći nestaje. Znamo za slučaj poljoprivrednika kome je Drina odnela oko tri hektara obradivog zemljišta, a da niko ne nadoknađuje tu štetu.

Ovakvih primera ima i u drugim delovima Srbije, naročito u vodotokovima Velike Morave i Južne Morave. U vezi sa tim želim da pitam ministra finansija da li je od donošenja Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara povećana kontrola i naplata naknade za eksploataciju šljunka i peska iz vodotokova i kontrola šljunkara i legalnosti njihovog rada?

Ministru poljoprivrede nadležnom za pitanja vodoprivrede postavio bih pitanje da li postoji evidencija o poljoprivrednim površinama ugroženim legalnom i nelegalnom eksploatacijom šljunka iz vodotokova i da li se preduzimaju mere za sprečavanje nelegalne eksploatacije i koje se aktivnosti preduzimaju da bi se poljoprivrednicima nadoknadila šteta koju trpe zbog nelegalne eksploatacije peska i šljunka? Hvala.
Poštovani predsedavajući, danas želim da postavim dva pitanja ministru Šarčeviću. Prošlo je 15 godina od kada država više nije jedini izdavač udžbenika, odnosno od uvođenja privatnih izdavača udžbenika za osnovne i srednje škole.

Prema nekim podacima, u Srbiji je registrovano više od 80 izdavača udžbenika. To je ogromno područje za privatno izdavaštvo, jer u Srbiji ima oko 800.000 učenika osnovnih i srednjih škola.

Zakon o privatnim izdavačima omogućuje priličnu slobodu i prostor u kome mogu da samostalno uređuju sadržaj, što nije uvek garant kvaliteta sadržaja udžbenika.

Svedoci smo da je bilo dosta sadržaja koji nisu bili primereni za uzrast učenika. Tako smo, na primer, u radnoj svesci za „Svet oko nas“ nalazili da je proizvod od grožđa vinjak, dakle, alkoholno piće. Vi, takođe, iz knjige „Svet oko nas“ za prvi razred pre više godina pisalo je da će sledeće godine avgust imati 29, umesto 31 dan, a april 31 i slično.

Neki od ovih udžbenika su povučeni, ali da ne navodim brojne primere kada su udžbenici za istoriju sadržali netačne i politički obojene podatke bez naučne podloge. Kako udžbenik za učenika treba da bude autoritet znanja, odnosno da daje neporecive činjenice, a ne improvizacije, to je veoma važan kvalitet udžbenika.

U tom smislu, postavio bih pitanje ministru Šarčeviću - da li se, polazeći od petnaestogodišnjeg iskustva privatnog izdavaštva, Ministarstvo, odnosno komisije koje odobravaju pojedine udžbenike, vrše analizu sadržaja udžbenika za osnovne i srednje škole polazeći od ciljeva i programa svakog obrazovnog ciklusa, od očekivanog ishoda obrazovanja na određenom nivou, odnosno da li postojeći udžbenici obezbeđuju taj kvalitet sa aspekta ciljeva i ishoda koji redovnim i obaveznim obrazovanjem treba da postignu?

Drugo pitanje koje bih postavio ministru Šarčeviću odnosi se na osnovne škole koje se više ne koriste za svoju osnovnu namenu. Činjenica je da Srbiju već decenijama pritiska bela kuga, da se mnoge male sredine prazne i da nestaju čitava sela, da gubimo čitav jedan grad stanovništva u toku jedne godine. Vlada je u tom smislu preduzela strateške mere za borbu protiv bele kuge, ali one mogu da daju efekte posle više godina.

Pražnjenje mnogih sredina uzrokuje i smanjenjem broja učenika, tako da veliki broj osnovnih škola, naročito u seoskim sredinama je već napušten, odnosno ne koristi se za osnovnu namenu.

Kako se radi o velikom broju objekata od kojih su mnogi u veoma dobrom stanju i predstavljaju veliku materijalnu imovinu države, želim da pitam ministra Šarčevića - da li se razmišlja o tome ili da li je napravljen određen program kojim bi se školske zgrade sa pripadajućim posedima stavile u funkciju obrazovanja različitih sadržaja koji bi oživeli selo, na primer škole u prirodi, kampovi za mlade, kulturni sadržaji, seoski turizam, rekreativni programi i slično ili da se ustupe seoskim zadrugama, seoskim domaćinstvima za njihove potrebe, pa i nevladinim organizacijama, na primer za potrebe izviđača, planinara, ekologa, za sakupljače šumskih plodova itd?

Tako bi se bar jedan broj stavio u funkciju i sprečilo dalje ruiniranje velike državne imovine, a verujemo da bi sve to doprinelo oživljavanju nekih napuštenih i depopulizovanih seoskih sredina. Zahvaljujem.
Poštovani potpredsedniče, poštovane kolege poslanici, želeo bih da postavim pitanja ministru zaduženom za turizam, gospodinu Rasimu LJajiću.

Pitanja se odnose na razvoj banjskog turizma u Srbiji i perspektive naših banja. Srbija je poznata kao zemlja sa hiljadu izvora zdravlja, odnosno uz hiljadu izvora lekovitih, termo-mineralnih voda, koje su osnova za razvoj banjskog turizma. Po broju lekovitih izvora spadamo u najbogatije zemlje Evrope, a imamo i jedini gejzer na kontinentalnom delu Evrope u Sijarinskoj banji.

Preko 50 naših banja, počev od Vrnjačke, koja je najrazvijeniji banjski centar i ostvaruju oko pola miliona noćenja godišnje, preko Sokobanje, Bukovičke, Prolom, Selters, Junaković, Sijerinske, Vrujci, Gornje Trepče, Vrdnika, Kanjiže, Vranjske, Bujanovačke, Ribarske, Lukovske, Banje Ždrelo kod Petrovca na Mlavi, koja je, na moje zadovoljstvo, pozitivan primer razvoja i drugih, velika razvojna šansa za turizam Srbije.

Tri naše banje imaju najtoplije mineralne vode u Evropi. To su Vranjska, Lukovska i Sijerinska, čije tople vode, nažalost, otiču u reke.

U banjama Srbije je 2017. godine boravilo preko 500 hiljada turista, koji su ostvarili oko dva miliona i 200 hiljada noćenja, od čega preko 90% od domaćih turista. Broj turista, pre svega domaćih, u banjama raste, što je rezultat uvođenja poklon vaučera, ali je činjenica da od banja možemo očekivati i mnogo više, a to je da svojom opremnošću i sadržajima privuku još više stranih turista.

Zato se u njih mora uložiti mnogo više. Trebalo bi slediti primere drugih kontinentalnih zemalja, kao što su Mađarska ili Češka, a koje su se afirmisale preko jedne ili samo par banja koje su danas svetski poznate, kao što su, na primer, Karlove Vari u Češkoj.

Naše banje se moraju još bolje infrastrukturno i sadržajno opremiti. Neke su tokom poslednjih dvadesetak godina od tradicionalno dobrih destinacija postale jedva vidljive. Smeštajni kapaciteti propadaju, tako da ne mogu da privuku turiste. Dakle, neophodne su nove investicije i nove ideje za valorizaciju izuzetno vrednih prirodnih potencijala u banjama i mineralnih voda i mineralnog blata i gasova.

Srbija jeste tranzitna zemlja i turizam gradova, pre svega Beograda, jeste prioritetan, ali smatramo da ovoliko prirodnog bogatstvo koje leži u banjama ne sme biti zanemareno. Naprotiv, Srbija kao kontinentalna turistička destinacija treba da banjskom, odnosno zdravstvenom i rekreativnom turizmu, koji je veoma tražen na evropskom turističkom tržištu, posveti još veću pažnju, ako ne i prioritetnu pažnju.

Uz razvoj poljoprivrede, pre svega organske proizvodnje, uz unapređenje zdrave životne sredine i prirodnih lepota koje imamo, turizam, a svakako i banjski turizam, imaće značajno mesto u razvoju Srbije.

Strategijom razvoja turizma predviđa se dalji razvoj zdravstvenog, odnosno banjskog turizma. Zato u vezi sa daljom sudbinom našeg zdravstvenog turizma želim da pitam ministra LJajića šta Ministarstvo planira da učini na planu reafirmacije banjskog turima i razvoja banja? Da li se planiraju ulaganja i u koje banjske centre? Da li postoje zainteresovani domaći i strani investitori za ulaganje u naše banje, za koje banje su zainteresovani i za koju vrstu ulaganja? Da li resorno ministarstvo planira neke razvojne mere kojima se može unaprediti banjski turizam u Srbiji i mnogo više i potpunije iskoristiti izuzetno vredni prirodni potencijal kojima naše banje raspolažu.