VLADIMIR HOMAN

Nestranačka licnost

Vladimir Homan rođen je 1969. godine. Po zanimanju je pravnik.
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 19:51

Osnovne informacije

  • G17 Plus
  • 01.01.1901.

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

DRUGA POSEBNA SEDNICA, 09.11.2006.

Evo, posle sat i nešto otkako ste me prozvali, konačno da dobijem reč i da podsetim sve koji su prisutni i sve koji posmatraju ovaj prenos da je tačka dnevnog reda ustavni zakon, da se malo vratimo na dnevni red. Koliko je to državno pitanje govori i to što sve ovo vreme nismo čuli mnogo toga o samom ustavnom zakonu.
Smatram da je Ustav bio državno pitanje. Ustavni zakon se pretvorio u političko pitanje. Ustavni zakon je tehnički zakon, koji govori o tome kada i u kojim rokovima zakoni moraju da budu usklađeni sa novim ustavom, kako će sve to da izgleda. To je tehnička stvar. Nažalost, ponavljam, ovde se to pretvorilo u političku stvar.
Mi smo ostali principijelni i zalažemo se i sada za ono za šta smo se zalagali, a to je da ne smeju da se prave truli kompromisi sa snagama bivšeg režima. Nije nam jasno zbog čega su neke stranke koje su se do juče zalagale za izbore u decembru od tog zalaganja odustale.
Kada je već sve to tako i pošto je ova rasprava objedinjena, tj. u isto vreme se govori i o amandmanima, reći ću samo nekoliko reči o amandmanu na član 3, koji je podnela naša stranka, a i o amandmanu na član 5.
Što se tiče rešenja u članu 3, koje je usvojeno na Odboru za ustavna pitanja, a to je da izbori treba da se raspišu u roku od 60 do 120 dana, smatram da to predstavlja zaista nepotrebno i opasno prolongiranje parlamentarnih izbora. Za to prolongiranje, interesantno je, zalagala se stranka koju tri godine slušamo kako priča da je za izbore spremna i da želi da izbori budu raspisani sutra. Sada kada mogu da budu raspisani u vrlo kratkom roku, žele da budu što kasnije.
Između ostalog, ovo je loše zbog toga što međunarodnoj zajednici dajemo loš signal da smo neozbiljni i da želimo da prolongiranjem ovih izbora još duže prolongiramo rešenje za Kosovo i Metohiju.
Zašto je, takođe, loše? Građani Srbije očekuju brz nastavak reformi. Očekuju da ne treba da se staje. Zašto je još loše? Ostaćemo kao država na duže vreme bez budžeta, tj. privremeno će se finansirati od nove godine, a to nije budžet. Staće privredni razvoj neko vreme; Vlada će, ovakva kakva je sada, vladati bez punog kapaciteta.
Danas se ovde pričalo o problemima i o tragičnoj smrti čoveka na Kosovu. Nažalost, bojim se da ćemo imati još drugih stvari o kojima ćemo morati da raspravljamo, a nećemo imati Vladu duže vreme.
Osim toga, mnogo zakona, to može da se vidi i u ustavnom zakonu, treba uskladiti sa Ustavom. Moramo što pre da nastavimo prekinute pregovore sa Evropskom unijom. Zbog svega toga ne treba prolongirati izbore.
Pokazalo se danas, kao na dlanu, da su nekima stranački interesi, nažalost, iznad državnih.
Ne može se realno objasniti zbog čega su bili državni interesi da se referendumska kampanja svede na najmanju moguću meru, jer je to bio interes države, a sad odjednom više nije interes države da se što pre održe parlamentarni izbori. Teško je poverovati da je sada interes države drugačiji.
Nije se smelo toliko popuštati Srpskoj radikalnoj stranci i Socijalističkoj partiji Srbije. Ovakav ustupak je odraz ucene ovih stranaka, koje su rekle da ako ne bude kako one žele neće glasati za ustavni zakon. Demokratske snage su pokazale nedopustivu slabost. To nije smelo da se desi.
Kažem, mi smo ostali principijelni, zalažemo se i dalje i tražimo od ovog parlamenta da usvoji naš amandman u kome se predviđa da se izbori raspišu u roku od 30 dana, kao najkraći rok. Vama ne bi odgovaralo ni 250.
Što se tiče drugog amandmana, on ima za cilj zaštitu nezavisnosti Narodne banke Srbije. O tome ću da pričam vrlo kratko, jer je tu sve jasno. Ako ste guverner Narodne banke danas u Srbiji i ukoliko podignete devizne rezerve zemlje na rekordan nivo, a te devize vam nisu na Kipru, ukoliko imate jak dinar i jasnu monetarnu politiku, ukoliko imate razvijen bankarski sistem i nezavisni ste, pre svega u svom radu, u Srbiji ćete biti smenjeni prvom prilikom. To je rezultat trulog kompromisa.
Vreme će pokazati na koji način i ko je šta sa kim dogovorio, kada se bude održavala prva sednica novog parlamenta, kako stoji u ustavnom zakonu, i kada se bude smenjivao sadašnji guverner. Naravno, tu postoji i Savet guvernera. O tome se ne govori, to nije bitno, bitno je smeniti guvernera. Mi se zalažemo za stručnost iznad politike, a ovde je upravo obrnuto.
I još nešto: mi nikada nećemo da paktiramo sa Srpskom radikalnom strankom. Ne želimo da zbog njih izgubimo nijedan mesec, jer smo izgubili 10 godina. Da hoćemo fotelje, ostali bismo u Vladi do kraja mandata. Ustav još ne bi bio donet, a pregovori sa Evropskom unijom ko zna kad bi bili nastavljeni. G17 plus je za izbore odmah, a za pakt sa radikalima nikad.
Još jednu stvar da kažem, na početku je jedan kolega govorio o tome "što se grbo rodi vreme ne ispravi" – koja se stranka iz DB-a rodi, vreme je ne ispravi.

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 27.09.2006.

Javljam se povodom amandmana. Slušali smo fakultativna izlaganja poslanika SRS o njihovim fakultativnim amandmanima.
Prvo hoću da kažem nešto (tako je rekla vaša koleginica, tako da nema potrebe da replicirate) što se tiče Barajeva, pošto ste spomenuli Barajevo. Opštinska izborna komisija je potvrdila listu G17 plus koja je na drugom mestu, a da smo znali unapred toliko dugo koliko ste vi rekli da znamo kada će biti izbori, ne bismo bili drugi, nego prvi, verovatno. Sada, to što ste vi tamo ko zna gde na toj listi, to nije naš problem.
Što se tiče razlike u ponašanju i u shvatanju politike između nas i vas, to smo mogli da čujemo u izlaganju malopre.
Mi ne potcenjujemo i ne izražavamo se loše o članovima bilo koje stranke, pa ni Srpske radikalne stranke. Cenimo mišljenje svakoga, cenimo opredeljenje svih građana Srbije. Ne pričamo sa nipodaštavanjem o članovima vaše stranke, kao što vi pričate o članovima naše stranke. To je jedna stvar.
Drugo, to je briga za srpski narod. Spomenuli ste generala Mladića, tog famoznog generala Mladića, a rekli ste da ga nikada nećete dati. Da li je tako bilo? To pominjete stalno. Sada, ili lažete da ga nikada ne biste dali, ili lažete građane Srbije da im želite bolji život. Jedno od ta dva je laž. Neka građani ocene šta.
Što se tiče toga da se ministar Dinkić ili stranka G17 plus u propagandne svrhe kiti Nacionalnim investicionim planom, kao što ste rekli, pristao bih, da ste vi devedesetih godina imali mogućnosti, znanja i želje da tako nešto uradite, slobodno se slikajte koliko god hoćete, ali ne, vi ste se slikali sa Jezdom, Dafinom, Sadamom Huseinom i slično. Šta da radimo.
Još pre neki dan sam, u ponedeljak, rekao da vi ne razumete stvari u pogledu toga zašto je rebalans budžeta ovakav kakav je i zašto je donet Nacionalni investicioni plan. Zato mi nije jasno da li ga napadate zbog toga, odnosno da li pišete ove amandmane da se nešto briše, da se nešto ne briše, fakultativne, iz razloga što kritikujete Nacionalni investicioni plan zbog same ideje ili zbog toga što neka od vaših opština nije dobila dovoljno novca. Jer, jednom ćemo nešto, a jednom ćemo nešto drugo. Znači, molim vas, opredelite se da li je to zbog toga što ste želeli vašim opštinama da obezbedite više novca, ali niste imali neke projekte ili zato što vam se ne sviđa ideja Nacionalnog investicionog plana.
Na kraju bih rekao da mi je drago što smo čuli od poslanika koji se u sve razume, ali se ne razume u tehnologiju pravljenja puteva, drago mi je zbog toga. Nažalost, vaši poslanici se razumeju i u krađu struje i u tuče po kafanama i u mnoge druge stvari, a bilo bi bolje da se ni u to ne razumeju. Ali, bar ste priznali da se u tehnologiju pravljenja puteva ne razumete.

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 25.09.2006.

Zahvaljujem, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo, danas je na dnevnom redu rebalans budžeta i ja bih se kratko osvrnuo na izlaganje mog kolege.
Što se tiče mobilnih ekipa poreznika i poreza, nisam čuo ni video nijednog privrednika i trgovca koji se žalio na porez, a to su oni koji poštuju i primenjuju zakon. Žale se samo oni koji žele nešto da utaje. Da bismo uveli poresku disciplinu, za šta se i vi zalažete, dakle, moramo da poštujemo zakon.
Što se tiče rebalansa budžeta, naša javnost je dugo godina bila navikavana da je jesen doba za rebalans budžeta, ali način da se obim tog budžeta povećava da bi se pokrio deficit je bio takav da je povećana javna potrošnja, zakrpljeni manjkovi tu i tamo, povećane plate državnih službenika i drugo.
Što se tiče penzionih fondova, mnogi zaboravljaju da se poslednjih nekoliko godina i danas penzije redovno isplaćuju, a znate kako je bilo pre 2000. godine. Penzioneri to najbolje znaju. Zbog toga nije u redu pominjati te stvari koje se tiču penzionera.
Rebalans budžeta koji je poznat nama odavno, nije bio nikome nikakvo iznenađenje, jer su građani navikli da državni funkcioneri nemilice troše novac na reprezentaciju. Oni su trošili na sve što je bilo potrebno njihovim službama, opštinama, javnim preduzećima i ministarstvima, tako da je to bilo odobreno i dodeljeno. Nije bila retkost da pojedina ministarstva celokupni budžet potroše do polovine godine, a do kraja godine potroše još toliko.
Navešću primer jednog takvog ministarstva, koje je vodio zamenik zamenika predsednika jedne od opozicionih stranaka, koja je od 2000. godine, pa ubuduće, opoziciona. Mislim da je sada u Pečenjevcima, kako je rekla danas popodne jedna koleginica.
Kada smo već kod pečenja, jedan novopečeni poslanik je, takođe, vodio ministarstvo, ali voleo je da državni novac troši u kafanama, pa sada u Skupštini, iza imuniteta, mora da se krije od ruke pravde.
Danas je potpuno drugačija situacija kada se radi o rebalansu, što takvi ljudi ne mogu da shvate. Nema dodatnog novca za kupovinu stanova za razne zaslužne funkcionere i ostale, što je bila do sada navika. Nema dodatnih para za trošenje u ugostiteljskim objektima, na primer, „Želtursa“.
Danas ministar finansija Dinkić predlaže da se novac, koji se slio i sliva u državnu kasu zahvaljujući rekordnim stranim investicijama, ali i mnogo boljoj i redovnijoj naplati poreza i doprinosa, jer je tu uveden red, uloži u sasvim nešto drugo.
O jednoj stvari smo danas malo govorili, a to je otplata dugova. Malo smo govorili o tome, iz razloga što oni koji su se samo zaduživali, i to uglavnom kod građana, sada govore o deviznoj štednji, koju su krstili „starom deviznom štednjom“; nisu je nikada vratili, a mi je sada vraćamo.
Oni ne mogu da shvate da moraju da se otplaćuju dugovi prema ljudima u zemlji i prema onima kojima dugujemo u inostranstvu.
Drugo o čemu ću govoriti jeste projekat Nacionalnog investicionog plana koji je osmislio gospodin Dinkić, a Vlada ga jednoglasno usvojila. To je najbolji znak, koliko skeptici i zlonamernici budu pričali o tome, da je Srbiji konačno krenulo.
Ovaj plan je rezultat svih onih teških odluka i poteza koje je pravila Vlada, a ministar finansija je u tome prednjačio. To je dokaz da ulazimo u završnu fazu tranzicije, gde će svaki građanin početi da oseća dobrobit od onog što je učinjeno. To je, takođe, rezultat i svih onih poslednjih, teških godina odricanja, na koja su pristali naši građani.
Govorim o odricanjima iz razloga što se u prethodnim godinama budžet izvršavao racionalno i planski, a nije išao u jednokratno povećanje plata i penzija, pa onda sutra šta bude. Tako se ranije radilo i mislilo se na to sutra na takav način.
Smatram da će to sutra, kada se budu ostvarivali svi oni veliki i mali projekti koji su odobreni na osnovu Nacionalnog investicionog plana, a njih je oko 2.000, stvarno doći.
To je samo prvi krug. One opštine i pojedinci koji nisu dali na vreme ili nisu uopšte dali svoje projekte, imaće prilike za to. Ovi projekti i izvršenje Nacionalnog investicionog plana značiće zajedničku dobit i boljitak za sve građane Srbije, a mnogi od njih ostaće generacijama koje za nama dolaze. Do kraja sledeće godine će se investirati preko milijardu i 200 miliona evra.
Takve stvari će i te kako biti primećene u ovoj zemlji koja decenijama nije videla ovakve investicije, a kad ih je viđala - u Titovo vreme, to je bilo zahvaljujući stranim kreditima.
Ove investicije će dovesti, naravno, do privrednog rasta i razvoja, a samim tim do onoga o čemu se ovde mnogo priča, do povećanja zaposlenosti i životnog standarda.
Pomenuću Beograd kao svoj grad. Projekti predviđeni za realizaciju do kraja sledeće godine vrede oko 550 miliona evra. Zamislite Beograd sa izgrađenom zaobilaznicom, sa izgrađenim novim mostom preko Dunava kod Vinče, sa sigurnim Pančevačkim mostom i Gazelom, koji će biti rekonstruisani, s novim i jeftinim stanovima, rekonstruisanim Kliničkim centrom i domovima zdravlja i zamislite Hram Svetog Save na Vračaru u punom sjaju.
Zamislite sve to, jer uskoro nećete morati da zamišljate, pošto će sve to biti moguće videti kao ostvareno Nacionalnim investicionim planom i pomoću vlasti Beograda, koje će, takođe, učestvovati u finansiranju ovih projekata.
Naravno, kritičara uvek ima i to su oni koji se hvale da ih je u sali najviše, a proporcionalno ih je 10 odsto od broja poslanika koje imaju. Oni, obično, znaju samo da pričaju, a ne i da rade. Kada iskreno pogledam, za sobom nisu ništa ostavili da bi nas ubedili u suprotno.
Mi ćemo iza sebe ostaviti moderniju, lepšu i srećniju Srbiju, zahvaljujući napornom radu ministara iz G17 plus i radu cele Vlade Srbije. To će biti i zahvaljujući građanima Srbije, koji su nam dali poverenje da tako nešto ostvarimo i da njihov novac ulažemo, jer, podsećam, novac iz budžeta je novac građana Srbije. Sa tim novcem investiramo u budućnost svih nas i naše dece.
Istorija će kritičare upamtiti po fenomenu da su mogli mnogo a nisu uradili ništa pozitivno, samo loše.
Što se tiče G17 plus, taman da ništa drugo nismo uradili, ponosni smo što smo u ovom mandatu velikim delom zaslužni za ideju i za implementaciju Nacionalnog investicionog plana i što smo Srbiju, koja je toliko godina išla unazad ili stajala u mestu, ubacili u prvu brzinu i dodali gas, i nećemo se zaustavljati sve do Evrope.
Zato, Srbijo, nema nazad, samo napred!

Whoops, looks like something went wrong.