Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vojislav Šešelj

Vojislav Šešelj

Srpska radikalna stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje predsedniku Vlade Republike Srbije Ani Brnabić, s obzirom da smo mi srpski radikali u više navrata zahtevali rekonstrukciju Vlade Srbije, zbog raznih kriminalnih afera u koje su umešani pojedini ministri, a da se Vlada oglušila o taj zahtev i da vodi politiku zaštite svih svojih ministara, bez obzira na sumnjive okolnosti njihovog rada i delovanja.

Danas postavljam pitanje – zašto predsednik Vlade, Ana Brnabić, nije bar zatražila javno ostavku od ministra Zorane Mihajlović? Pohapsiše sve njene bliske saradnike, celi sektor železničkog saobraćaja, njegov vrh u zatvor ili pod istragom, a ona u početku se ograđivala od pojedinih koji su nju prozivali, a onda počela da ih brani. To je demonstracija i protiv zvanično najavljene politike Vlade o borbi protiv kriminala, kad ona državnog funkcionera koji tek što je izašao iz zatvora, svečano prima u svom ministarstvu.

Čak je uticala da postupajući tužilac odluči da odustane od njegovog krivičnog gonjenja, a onda je Tužilaštvo istog dana po podne, preinačilo tu odluku i Poledica se i dalje goni krivično sa ostalim uhapšenim. Sve da je Zorana Mihajlović najnevinija, sve da se, kako vi volite detektorom laži ili lekarskim pregledom, dokaže njena nevinost, ona ima moralnu odgovornost, istog momenta bi morala sama da podnese ostavku.

Moralnost se od nje ne može očekivati, ali zašto Vlada mnoge stvari stavlja na kocku, još pred same izbore? Nije nama krivo što će to vas oštetiti na ovim izborima, broj glasova, čak se tome radujemo, ali nam se ne sviđa situacija u kojoj srpske vlasti tolerišu kriminal u vrhu države. Nije u pitanju samo Zorana Mihajlović.

Kako su počele vaše kriminalne afere? Počele su sa bivšim predsednikom Republike Tomislavom Nikolićem, već su poslovične njegove lažne diplome, fakultetska i master diploma. Svi znaju da ni jedan jedini ispit nije polagao i niko ništa ne preduzima. Kako vi mislite onda goniti uspešno druge kriminalce? Ja mislio Marija Obradović krenula da brani Tomu Nikolića, uplaših se malo.

Kako vi mislite onda druge krupne kriminalce da hapsite, da sudite, ako ne sudite ovog glavnog iz vaših redova? Još Vlada uredbom izmisli državni organ da bi se on uhlebio i posle odlaska u penziju i da bi se tamo zaposlilo tridesetak njegovih nesposobnih saradnika koje po ko zna kojem kriteriju zapošljavao u kabinetu predsednika Republike?

Kako vi mislite da oduzimate imovinu ljudima koji ne mogu da dokažu poreklo, a ne oduzmete i Crkvu Tomislavu Nikoliću koju je za milion evra izgradio u svom selu, gde ima svega 16 živih ljudi i gde je nemoguće da se održava služba Božija, jer ne idu svi u crkvu a nema ko da izdržava parohijskog starešinu odnosno sveštenika?

Kako vi mislite da se krivično gone krupni kriminalci, a da se ne sudi Dragici Nikolić zbog malverzacija u njenoj fondaciji. To su pitanja na koja još nismo dobili odgovor.
Dame i gospodo narodni poslanici, moje pitanje upućujem premijeru Ani Brnabić.

Zašto Vlada, ministri i ostali državni funkcioneri uopšte ne odgovaraju na poslanička pitanja ili to čine veoma retko i selektivno? Za ove skoro četiri godine mandata sadašnjeg skupštinskog saziva mi srpski radikali smo svakog utorka i četvrtka postavljali neko pitanje veoma ozbiljno, veoma važno, a svega tri ili četiri puta smo dobili odgovor od nadležnog ministra.

Ja sam insistirao i da mi se odgovori na pitanje - zašto premijer, Ana Brnabić, ne pristupi rekonstrukciji Vlade? Toliko se afera nagomilalo oko pojedinih ministara…

(Vladimir Orlić: Lažnih afera.)

Šta je bilo?

(Vladimir Orlić: Lažnih afera.)

Kako lažnih afera kada Nebojša Stefanović, nema završen fakultet?

(Vladimir Orlić: Ko kaže?)

Ja kažem da nema.

(Vladimir Orlić: To je drugo.)

To je drugo.

Važno je da ste mi to potvrdili, ovo drugo nisam baš sasvim kompetentan, ali fakultet nije završio, jer fakultet se ne završava u Hajd parku ili na parkingu Sava Centra. Dakle, morala bi rekonstrukcija Vlade da se vrši pre izbora.

Ja čujem, vi ste u nekom velikom poslu spremanja predizbornog programa. Jel vi mislite da ćemo mi sa vama raspravljati o vašem programu dok su još ovi ministri na funkcijama? Ne, mi ćemo samo ministre napadati zbog kriminalnih i korupcionaških afera, one za koje imamo argumente, ne sve ministre, one za koje imamo argumente uključujući i guvernera Narodne banke Srbije, Jorgovanku Tabaković, koja je takođe otkrivena kao plagijator doktorske disertacije.

(Vladimir Orlić: Jel i ona u Hajd parku?)

Šta? Ne, ona je platila izgleda nekoga da joj to napiše, a njemu dosadilo da piše jer ona nije nesposobna da napiše, nego je lenčuga i nekome je platila da joj to uradi, njemu dosadilo da piše pa onda nastavio prepisujući.

(Vladimir Orlić: Jel u parku?)

Ne, u parku je neke druge stvari radila, a to me pitajte posle sednice. Nije baš sada za sednicu, da vam o tome pričam.

Nastavite sa potpitanjem, veoma su inspirativna. Veoma su vam inspirativna.

(Aleksandar Martinović: Koliko je platila?)

Pa, nešto je platila u novcu, nešto u naturi. Hoćete da vam kažem i ime čoveka koji joj je pisao? Hoćete? Javno? Javno da vam kažem ime čoveka koji joj je pisao.

(Aleksandar Martinović: Kako? Kaži.)

Hoćete? Dobro. Uskoro.

Dalje, vi ste krenuli, ja se sada opet obraćam Ani Brnabić kao premijeru, a vi nastavite sa podpitanjima, pa će mi još nešto pametno doći na pamet, vi ste krenuli sa popuštanjem, popuštali ste i ranije, ali od IPAP sporazuma niste više popustili, nego sada kada ste prihvatila da član REM-a bude predstavnik Liberalno-demokratske partije Srbije, LSV i ove stranke Rasima Ugljanina, Sulje Ugljanina, da, a i Rasim ga podržava, jel se Judita Popović zove, Judita Popović, koja je čak potpisivala neku peticiju da je u Srebrenici bio genocid.

Inače, to su stranke izdajnici među izdajnicima, listom podržavaju sve akcije protiv srpskog naroda, a sada su sa vama u koaliciji silom prilika. Ja očekujem kako ste krenuli da popuštate, da ćete uskoro popustiti pa izbore nećemo imati ni u aprilu, nego negde u oktobru, novembru, ili decembru sledeće godine, jer to vaše popuštanje na taj način tim redosledom se nastavlja, a to nije dobro za Srbiju, jer meni je stalo da vi kao stranka što pre propadnete. Da mi je doživeti vašu propast, pa ko velim, evo i naživeo sam se.

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Ali nije dobro za Srbiju, jer ako propadnete na ovaj način uskočiće strani intervecionisti i formiraće nam Vladu. To je taj problem
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje upućujem premijeru Ani Brnabić, ministru kulture Vladanu Vukosavljeviću i ministru prosvete Mladenu Šarčeviću, zašto još nisu reagovali povodom radikalske inicijative da se što pre u Srbiji štampaju sabrana dela velikog srpskog prijatelja, nobelovca Petra Handkea? Iako celi svet zna da je Petar Handke srpski prijatelj, čak i mnogi koji nikad nijednu njegovu knjigu nisu pročitali, Nobelov komitet i njegovo veličanstveno delo nije mogao da zaobiđe, pa mu je nagradu dodelio.

Podigla se kuka i motika, uglavnom nepismeni i polupismeni srpski neprijatelji, ljudi koji uopšte ne čitaju knjige, digli su galamu, demonstrirali su i u Stokhlomu protiv dodele ove nagrade, a zabranjuju mu i dolazak u Sarajevo, u Prištinu, biće još takvih mesta.

Sad je pravi trenutak da Srbija izrazi zahvalnost, da to Vlada ne sebe preuzme, pogotovo ova dva nadležna ministarstva, da se uzme novac iz budžetski rezervi ako nema drugog načina, da se angažuju naše najbolje državne izdavačke kuće, Službeni glasnik i Zavod za izdavanje udžbenika, i eventualno učešće da se ponudi i Srpskoj književnoj zadruzi. Da se angažuju najbolji prevodioci sa nemačkog jezika, da se pregledaju dosadašnji prevodi izdati dela i da se u roku od dva, tri meseca prirede celokupna dela za štampu.

Zatim, bi Vlada trebala da svim bibliotekama u Srbiji, osnovnim i srednjim školama, daruje na poklon određen broj kompleta Handkeovih sabranih dela, a da ostalo bude pristupačno svim građanima po povoljnim cenama. Dakle, nikakva nas zarada ne interesuje, želimo da Petar Handke dobije solidan honorar, a da knjige po najpristupačnijoj ceni budu dostupne građanima, tek toliko da građanin koji plati zna i da čuva tu knjigu, pošto je platio.

Tu bi Srbija demonstrirala svoju zahvalnost i pokazala drugim svojim prijateljima da ne zaboravlja pomoć koju su im pružali u najtežim danima, makar moralnu, makar političku podršku ljudima koji su imali hrabrosti da nasuprot svetskom javnom mnjenju kažu ne to nije istina, Srbi nisu zločinci, Srbi nisu krivci za rat, Srbi su žrtve zapadnjačke propagande i instrumentalizacije tradicionalnih srpskih neprijatelja koji u svakoj prilici i kroz dva svetska rata i krajem 90-iz godina na mig spolja, krvničku kamu podižu na srpske vratove, na srpske žene i decu. Srbi nisu rat izazvali, nisu ga ni započeli, ali morali su da se bore i tom otadžbinskom ratu pretrpeli su ogromne žrtve i razaranja, ali ipak značajnu tekovinu stekli koja oličava Republika Srpska.
Dame i gospodo narodni poslanici, vama je svima poznato i u vašim redovima koliko je istaknutih partijskih kadrova steklo preko noći diplome na univerzitetu Megatrend i kakve su se afere rešavale oko rada i poslovanja tog univerziteta, ali vidimo sad Mića Jovanović, njegov vlasnik, po svaku cenu želi da se otarasi Megatrenda i da ga nekome proda. Obavestio je javnost da ga je prodao za nekih 50 miliona evra, s obavezom novog vlasnika da uloži još 150 miliona.

Međutim, taj novi vlasnik nema više od 5.000 evra, ali daje izjavu u javnosti da iza njega stoji država. I to je za mene bio signal da se malo pozabavim tim pitanjem.

Ja sam malo proučio koja to država stoji iza Megatrend univerziteta i ustanovio da je ta država Zorana Mihajlović, potpredsednik Vlade Republike Srbije, ministar za razne stvari, za građevinarstvo, saobraćaj, infrastrukturu itd.

Ona je od 2008. godine profesor na tom univerzitetu, redovni profesor. Sad, možda će se neko pojaviti sa inicijativom da država bude kupac tog univerziteta. Dala mi je inspiraciju jedna izjava, ne znam ni čija, u jučerašnjoj štampi, da je najbolje da Vlada to i kupi, pa onda ne mora jednu po jednu diplomu da plaća, nego može mesečno šleper diploma da štampa i da deli besplatno onima koji žele diplome, kojima su diplome potrebne iz nekih razloga.

Međutim, iskoristio bih ovu priliku da postavim pitanje predsedniku Vlade Ani Brnabić, povodom još jedne kriminalne afere u koju je umešana Zorana Mihajlović. Ovog puta u pitanju je opasna mafija, mafijaška organizacija, na čijem čelu stoji Vanja Špiljak, sin Mike Špiljka. Vi se sećate da je on osamdesetih godina bio jedan od direktora zagrebačke INE, da je jednom prilikom ukrao celi tanker nafte na Atlantskom okeanu, više od 10.000 tona nafte, da je velika afera pokrenuta i da je Đureković, koji je hteo s tim da izađe u javnost, morao da beži u Nemačku i tamo je počeo da objavljuje neke knjige, da raskrinkava aferu, a onda je na saveznom državnom vrhu odlučeno da Đureković bude ubijen. To su saglasili Stane Dolanc, glavni šef svih policijskih obaveštajnih, kontraobaveštajnih službi, član predsedništva SFRJ i Milka Planinc, predsednik Savezne vlade.

Pavle Gaži, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, insistirao je da se Đureković kidnapuje i živ dovede kako bi mogao da svedoči o svim aferama. Međutim, Gaži je bio nadglasan i ubrzo smenjen. Išla je teren ekipa Dolančevih likvidatora, u kojoj su bili i Arkan i Giška. Nemačka je upravo pre izvesnog vremena osudila Zdravka Mustaća, koji je bio šef savezne UDBA i glavni Dolančev poslušnik i Josipa Perkovića, koji je u to vreme bio šef hrvatske UDBA, mislim obojica na doživotnu robiju, pa se sad pregovara da im se to pretvori u 30 godina zatvora da bi mogli u Hrvatskoj da izdržavaju.

Taj Mika Špiljak je ostao netaknut, a sad je glavni snabdevač naftinim derivatima NATO pakta na Kosovu i u regionu.

Mi imamo veći broj firmi koje su nosioci energetskih licenci za skladištenje i trgovinu derivatima nafte koje koriste rečni saobraćaj. Imali smo i nekoliko terminala za skladištenje tog goriva. Onda je donesen 2012. godine Zakon o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama, koji je obavezao sve firme koje se bave trgovinom naftom i naftnim derivatima da svoje poslovanje usklade u sklopu ovih članova novog zakona.

Međutim, Zorana Mihajlović propisala posebne vrlo komplikovane uslove za preregistraciju tih firmi, tako da je do sada samo jedna firma dobila pravo, monopol, osim NIS-a, NIS se ne računa u to, samo jedna firma, koja se zove „Mitanol“ Smederevo, koja je u vlasništvu Mike Špiljka, Vanje Špiljka. Pa, dobro i Mike, Mika je tu kao duh, svemoćni.

(Predsedavajući: Zahvaljujem.)

Samo da kažem još dve rečenice.

Njihov je cilj da se unište sve domaće firme koje to rade. I to za velike pare radi upravo Zorana Mihajlović. Čak joj se i Privredna komora Srbije obraća sa zahtevom da se te stvari srede, regulišu, da se ne čini ogromna šteta, jer veći broj naših firmi su već došle u situaciju da moraju da prekinu poslovanje. To su domaće firme koje traju po deceniju, dve, i više, i zašto sada da se daje monopol Hrvatima, hrvatskoj firmi, a da se naše firme uguše.

Vlada Srbije mora hitno da reaguje na tu situaciju i konačno jednom da tu Zoranu Mihajlović uhapsite, izvedete pred sud. Dosta je više. Em Megatrend univerzitet, redovni profesor, em ovamo stvara monopole za najkrupniju mafijašku organizaciju, jednu od najkrupnijih koja je delovala na Balkanu, i koja je stasala još u vreme komunizma.

Mi u Srbiji nemamo nijednu mafijašku organizaciju koja je stasala u vreme komunizma, a na Balkanu imamo i upravo ovu hrvatsku, na čijem je čelu Vanja Špiljak.
Dame i gospodo narodni poslanici, moje pitanje upućujem predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću - kada će da javnosti do tančina objasni zašto je krenuo sa inicijativom "Mali šengen", kako je ona nazvana u javnosti, možda je i on tako nazvao, kad već imamo regionalnu međunarodnu organizaciju CEFTA, koja se pokazala dobra, uspešna, dok je nisu odmetnici sa Kosova i Metohije torpedovali, pa kao da polako gubi smisao?

Šta je to novo u "Malom šengenu" što nismo imali u CEFTI? Ako ima nešto novo, da li to zaista nije moglo da se doda CEFTI, da se sačuva CEFTA?

Ja se zalažem, kao i cela Srpska radikalna stranka, da imamo slobodnu trgovinu sa što većim brojem zemalja, u ovom slučaju sa tim novokomponovanim državama na Balkanu, jer od toga i Srbija ima koristi i one imaju koristi. A kada se radi za opštu korist, za opšte dobro, onda treba svi da učestvuju.

Međutim, ovde postoji vrlo realna opasnost. Za sada je, posle Novog Sada i Ohrida, taj tzv. "Mali šengen" sveden na tri države - Srbiju, Severnu Makedoniju i Albaniju. Uzgred, mogli bismo sad i Srbiju nazvati severnom Srbijom, ona je po svemu severna Srbija, jel tako? Kako nije? Znamo mi gde je južna Srbija. Ovi socijalisti ništa ne znaju, Majo.

Dakle, sad su tri - Crna Gora se koleba, a Bosna i Hercegovina nema Vladu još uvek, a ova tehnička Vlada takođe se koleba. Albanci sa Kosova neprekidno daju izjave da su protiv toga, jer žele u Berlinski proces, žele direktno u Evropsku uniju i u NATO.

Gde se krije ogromna opasnost? Ako mi odustanemo od CEFTA i preorijentišemo se na tzv. "Mali šengen", u opipljivoj ekonomskoj koristi ne menja se ništa bitno, jer sve što se može realizovati kroz "Mali šengen", može i kroz CEFTU. Ali, sledeći sastanak je u Draču, 21. decembra. Sve do tog roka Albanci sa Kosova mogu da se nećkaju, a onda može albanski premijer da ih pritisne, kao fol pritisne i oni dođu.

Mi smo na izvestan način obezbeđeni u CEFTI od prejudiciranja statusa Kosova, zato što je Kosovo nastupilo kao teritorija pod upravom UNMIKA, pa pošto ima ona oznaka za fusnotu, pa u fusnoti se kaže da UNMIK upravlja dok se ne nađe trajno rešenje za Kosovo.

Sad toga nema. I kad se pojavi albanska separatistička delegacija iz Prištine, sve države članice tog novog šengena će primiti zdravo za gotovo da i oni prisustvuju. Šta će da uradi srpski predstavnik tada? Šta će da uradi Aleksandar Vučić? Ja trenutno ne znam šta će da uradi, ali bi on trebao da objasni javnosti šta će da uradi. Zato sam ovo pitanje uputio njemu. Šta će da uradi ako mu tamo dovedu predstavnika kosovsko-metohijskih odmetničkih Albanaca i predstave ih kao delegaciju nezavisne države? On nema ni jedno pametno rešenje na raspolaganju. Da ustane i ode i da potopi ono što je sam inicirao ili da stisne zube i tako prećutno prizna nezavisnost Kosova?

Ako Kosovo bude učestvovalo na tom skupu u Draču, bez one fusnote, oznake za fusnotu, onda je ono u statusu nezavisne države.
Dame i gospodo, ja upućujem pitanje premijeru Ani Brnabić.

Zašto je Vlada Srbije pristala da bude partner u pregovorima između vladajućih stranaka i jednog dela opozicionih stranaka od koje su neke van parlamentarne uz posedovanje predstavnika OEBS-a, a zanemarena je najveća opoziciona stranka u parlamentu SRS?

Zvali su i mene ovi predstavnici OEBS-a, pa nisam hteo na taj sastanak. Pa su mi onda zakazivali termini od 45 minuta i naravno čekali uzalud. Ja sa strancima neću da razgovaram o unutrašnjim problemima Srbije, a mi imamo problema koji se tiču izbornog procesa. Trebali bi da ih raspravimo.

Ne mogu se Vladinim uputstvima, ni uputstvima RIK menjati izborni uslovi. To može da se radi samo zakonom, a mi bi trebali onda da okupimo sve parlamentarne stranke, pa da vidimo šta je to najnegativnije u našoj izbornoj praksi.

Kao prvo, Ustavni sud je prekršio Ustav i zakon. U Ustavu stoji da narodni poslanik može svoj mandat da poveri političkoj stranci kojoj pripada. To stoji u Ustavu. Ustavni sud je to ukinuo. Mi živimo u protivustavnom stanju.

Ustavni sud ukida ustavnu odredbu i to nikoga nije zabrinulo. To je bilo doduše još pre desetak godina, je li Vjerice, ti pamtiš dugo ovde. Dakle, prvo to mora da se ukloni, da se ispravno tumači i primeni Ustav.

Drugo, koji su to naši problemi. Medijsko predstavljanje stranaka, stranke moraju biti ravnopravne, pogotovo u elektronskim medijima, i sa nacionalnom frekvencijom i sa regionalnom i sa lokalnom. Ne može to biti privilegija samo stranaka koje imaju najviše novca, a mi smo u situaciji da ogromna količina novca odlazi na televizijske spotove, mnogo više nego na sve ostale vidove kampanje zajedno.

Drugo, moralo bi pod hitno da se zabrani podmićivanje građana. Stranke u predizbornoj kampanji mogu da dele letke, nalepnice, novine, knjige i ostali materijal grafičke obrade. Ali, kod nas se stranke nadmeću koja će više brašna, ulja, šećera, sirćeta, pa i frižidera podeliti građanima.

Gospodine Marinkoviću, jeste to pomalo smešno, ali to govori o shvatanju demokratije. Dakle, nije važna izborna volja građana, naroda, nego to hoće li on biti zadovoljan predizbornim paketom. To mora da se ukine, to mora da se zabrani. Delite van izborne kampanje kad ste toliki humanisti i šećer i brašno i ulje i sve što treba građanima. Ne morate ništa da delite, samo stalno pomalo dižite penzije i plate onim najugroženijim, a ne u predizbornoj kampanji, pa neki su i frižidere delili, neki su delili veš mašine. Šta je još bilo Nataša? Neki su naočare delili i to neke, i smederevce u Aranđelovcu, jel tako? I naočare i to one skuplje, ne ove obične kakve ja nosim, nego one „Ray Ban“, koliko to košta? Ja bih kupio 15 naočara za jedne takve.

To je ono o čemu treba da razgovaramo ozbiljno, da stavimo na tapet i kažemo to je problem. Problem je što se na kosovskim biračkim mestima ne broje glasački listići odmah na licu mesta, nego se nose u centralnu Srbiju pa usput negde prenoće, kobajagi uz stražu, pa se tek sutradan prebrojavaju.

Znamo mi nas, nema poverenja tako paušalno nikome. Ima razvijenih demokratija u svetu kod kojih stranke ne moraju da imaju kontrolore na biračkim mestima, sve rade državni činovnici i u njih se ima poverenja, retko nešto pronevere, ukradu. Daleko smo mi od toga, mi za 100 godina to nećemo postići. Zato su nam kontrolori najvažniji. Ali, ko da nam obučava kontrolore? Stranke same, a ne da pustimo kontrolore da ih neko drugi obučava i na taj način vrbuje.
Dame i gospodo, kad smo poslednji put menjali Krivični zakon, mi srpski radikali sugerisali smo Vladi, Ministarstvu pravde, a i vladajućoj većini u celini da se uvede još jedna odredba u Krivični, zakon po kome bi svaka javna izrečena tvrdnja, da je u Srebrenici bio genocid krivično bila kažnjavana.

Hitno je da se donese takva odredba, jer one stvari koje se dešavaju u našoj javnosti gore su od svih naših mogućih najcrnjih očekivanja.

Danas, u pola šest ujutru, kad čitam dnevnu štampu, u ruku mi dođe današnji broj „Danas“ i tamo članak Snežane Čongradin. Znate, čuli ste za Snežanu Čongradin, vrlo je ružna, ružnija čak i od Staše Zjajović. Staša Zjajović je starleta prema njoj. Ova liči na mungosa. Pravi mungos, očiju mi.

Ta, Snežana Čongradin, koja liči na mungosa, zamislite piše – novinarka sam u državi koja je pre 24 godine počinila genocid i koja ni dan danas, ne da se nije suočila sa tim, već je celokupno društvo u načelu sve dalje od tog procesa. I, kako vreme odmiče, državni aparat koji naziva ratnozločinačkim i itd, to vas naziva ratnozločinačkim, hajde za mene se zna, meni je zločin u krvi, ali što vas kad ste vi tako mirni i pitomi. Sad ste zato zločinački režim.

Ona kaže – Srbija je izvršila genocid. Kaže – država u kojoj je novinarka, to je Srbija i to će proći nezapaženo i nekažnjeno, a nama stižu primedbe od EU da u Srbiji nema slobode štampe, a ja bih svakog ovakvog novinara, koji ovo napiše poslao na 20 godina robije, pa nek od njega grade opozicionog lidera, neka grade mučenika. Pazite, ona bi bila odličan opozicioni lider, ružnija je i od Đilasa, i od Boška Obradovića i Sergeja Trifunovića, od Vuka Jeremića, ružnija je od sve četvorice.

(Marijan Rističević: Janko Veselinović.)

Nemoj te iz marginalnih partija, to je tvoj sektor, ti se sa njima bavi, ja samo ove kapitalce jurim.

Šta još ona piše? „Žene u crnom“, Inicijativa mladih za ljudska prava, to su oni kreteni što se pojavljuju često u antisrpskim medijima...

Šta?

(Marijan Rističević: Beško.)

To su sledbenici one Biljane Kovačević Vučo, što su joj presadili bubreg, pa ni bubreg tuđi nije uzdržao u njoj, morao je da joj otkaže poslušnost. Kaže bolje joj je u ilovaču, nego u njenom telu.

Pazite, možda se ja grublje izražavam, ali ja nemam tako loših reči kojima bih okvalifikovao ovakve ljude. Grozim se i ne daj Bože da sam već na vlasti, znao bi da se obračunam sa njima. Ovako, vi znate, ja ne volim da kršim zakone, ako koga pregazim džipom…. Na džip sam nabacio i gusenice, na otpadu sam našao sa nekog borbenog vozila, pa sledeći put kada budem gazio ove što mi zabranjuju ulazak u Skupštinu, to će ići kao po loju.

Evo, šta ona kaže: „Žene u crnom“ Inicijativa mladih za ljudska prava, jedina su i prava vrednost i elita ovdašnjeg društva. Elita! Eto vam elite. To zapadni mediji to smatraju elitom. Vi nećete da ih priznate elitom, vi mislite vi ste elita. Ne, oni su elita, a vi ste potrošna roba od danas do sutra. Vas će lako da se otarase, ako se prethodno mene otarase.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja postavljam pitanje premijeru Ani Brnabić i ministru inostranih poslova Ivici Dačiću – zašto niko od njih nije reagovao na izjavu, koju je u ponedeljak dao komesar za proširenje EU Johanes Han? On je rekao da u EU nema mesta za one koji negiraju genocid u Srebrenici, a mislim da je krajnje vreme da naša Vlada kaže zaista nema mesta za Srbiju u EU, hvala vam, mi nećemo u EU.

U Srebrenici nije bilo genocida, a napokon Vlada Republike Srbije treba da prikupi svu raspoloživu argumentaciju kojom bi obavestila svetsku javnost da je reč o velikoj podvali u kojoj je učestvovao Međunarodni sud pravde tako što uopšte nije proveravao da li je bilo genocida, nego zdravo za gotovo zahvaljujući Radetu Stojanoviću, jednom izdajniku, koga je Drašković tamo poslao da zastupa našu zemlju po tužbi BiH.

Uopšte nije proveravano da li je bilo genocida, nego su se pozvali na presudu generalu Krstiću, a general Krstić je osuđen za pomaganje i podržavanje genocida, mada ta krivična dela ne postoje u konvenciji o genocidu.

I do tada niko nije bio osuđen za genocid, a oni njega osuđuju za pomaganje neutvrđenog genocida, jer se genocid ne može utvrditi dok se konkretnom čoveku ne dokaže da je imao genocidnu nameru.

Ja vas danas upućujem na upravo štampanu knjigu Milivoja Ivaniševića „Saga o Srebrenici“ u kojoj imate konkretne poimenične podatke da muslimanski sudovi u Federaciji donose rešenja kojim se udovicama menjaju datumi i mesto smrti supruga, i kaže se u rešenju da je to zbog toga da bi ona mogla da dobije odštetu od holandske Vlade, to piše u rešenju.

Zatim, utvrdio je Milivoje Ivanišević da je skoro 1.000 koji se vode na spisku nestalih u vezi sa Srebrenicom glasalo na izborima 1996. godine, da su u međuvremenu postepeno umirali, jer su bili u tim godinama i sahranjivani sveži leševi u Memorijalnom centru u Potočarima, a ne kao iskopane kosti, kako oni vole da kažu iz masovnih grobnica.

Ovde ima i 86 fotokopija raznih dokumenata gde se falsifikuju podaci ljudi koji su poginuli 1992, 1993. i 1994. godine proglašavaju da su ubijeni, da su streljani u julu 1995. godine.

Ono što je ovde važno napomenuti, premijer Brnabić kaže da je bio strašan zločin. Jeste strašan zločin kad se strelja između 1.000 i 1.200 zarobljenika, ali je još strašnije zločin kad Muslimani u Sarajevu ubiju između 4.000, 5.000 srpskih civila, pa niko ne postavlja to pitanje, čak je i Srbija na to u priličnoj meri zaboravila.

Ne sme više da nas prati taj kompleks Potočara, kompleks Srebrenice, hoćemo istinu, ali potpunu istinu. Ja sam se potrudio da u dva toma od po 1.000 strana i više od 1.000 strana, koncentrišem sve podatke do kojih smo do sada došli, i na putu je i treći tom u kome ću to dovršiti.

Ali to je posao koji treba Vlada Republike Srbije da okonča, da stane svojim autoritetom iza podataka, da ih naravno, prvo proveri, a onda kaže celom svetu – nemojte više da se sa tim stvarima igrate.

Genocida nije bilo, a ko je organizovao zločin?

To niko nije pokušavao da utvrdi na pet mesta je bilo streljanje, ustanovljeno je samo na jednom mestu na vojnoj ekonomiji Branjevo, ko je streljao oko 300 Muslimana, jer je tamo bio onaj Erdemović, a na četiri mesta se ne zna, ali se zna da nije bio ni jedan pripadnik Drinskog korpusa. Ni jedne brigade u sastavu Drinskog korpusa, a sam Erdemović je govorio o velikoj količini zlata i deviza koje je došlo uoči tog streljanja.

Dakle, neko je spolja spremao to, Beara, koji je bio glavni organizator na terenu umro je, odneo sve tajne sa sobom u grob, do kraja je ćutao.

Mi to moramo sad na drugi način da utvrđujemo, ali imamo podatke iz izveštaja holandskog Centra za istraživanje ratne dokumentacije, za ratnu dokumentaciju, da je specijalna jedinica SAS bila na području Srebrenice za sve vreme streljanja, jer su vojnici SAS-a dolazili naveče u holandsku bazu, da se peru, da skidaju blato sa sebe, da čiste oružje, itd.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja postavljam pitanje predsedniku Republiku, predsedniku Vlade i ministru inostranih poslova, zašto Republika Srbija nije preduzela mere odmazde, odnosno retorzije prema Republici Crnoj Gori, nakon što su u lažiranom krivičnom procesu osuđeno 11 državljana Srbije, zbog izmišljenog krivičnog dela, čak su osuđena i dvojica izmišljenih Rusa, koji uopšte ne postoje.

Cela javnost je mogla da prati to suđenje i da vide da nikakvih dokaza nema, da se proces vodio na osnovu lažnih svedoka, inače kriminalaca ucenjenih, kupljenih itd.

Postavlja se pitanje – šta Srbija može da uradi? Srbija bi, pre svega, trebala početi da otkazuje neke bilateralne međunarodne ugovore sa Crnom Gorom i to one koje su više u korist Crnoj Gori nego Srbiji, a takvih ima dosta.

Srbija bi hitno morala da povuče ambasadora iz Crne Gore, da otkaže gostoprimstvo crnogorskom ambasadoru u Beogradu i, ako to ništa ne pomogne, Srbija bi onda morala da uhapsi 11 crnogorskih državljana, obavezno crnogorske nacionalnosti, i da im sudi u Beogradu.

Zašto da im sudi? Za pokušaj puča. Nema dokaza, pa nisu ni oni imali dokaza. Mi ih osudimo, pa onda ponudimo razmenu. Nema drugog načina. Tako rade civilizovane države.

Drugo, mi Crnoj Gori možemo napraviti mnogo diplomatskih problema, a kad se budu hapsili crnogorski državljani, da se vodi računa da se hapse oni koji imaju određene funkcije u državnoj upravi, od predsednika opštine pa nadalje, pa da se uplaše i da ne dolaze u Srbiju.

Drugo, sve olakšice koje su imali srpski turisti za letovanje u Crnoj Gori, da se ukinu, jer Crna Gora nije prijateljska država sve dok ima ovakav režim Mila Đukanovića.

Crna Gora ne zaslužuje bilo kakve olakšice srpske Vlade, bilo kakvu pomoć na ekonomskom, diplomatskom, stručnom, tehničkom, naučnom planu, jer danas se u Crnoj Gori, najgore postupa sa pripadnicima srpske nacionalne manjine. Odavno je Crna Gora prevazišla postupke albanskih ili hrvatskih vlasti na tom planu.

Danas u Crnoj Gori ni jedan Srbin ne može da se zaposli u javnoj službi, ni u javnom preduzeću. Ko god se izjasni da je Srbin, on je praktično van zakona. Progone se srpske političke partije. Lideri tih partija se hapse i takođe sude zbog izmišljene krivice, režim Mila Đukanovića odavno je prešao u otvorenu diktaturu, a sramota bi bilo za demokratsku Srbiju da uopšte održava diplomatske odnose sa diktatorskim režimom u bilo kojoj zemlji sveta, pa i u Crnoj Gori.

Mi treba da obaveštavamo neprekidno svetsku javnost šta se sve dešava u Crnoj Gori i da zatražimo od nadležnih međunarodnih institucija da stanu u zaštitu ugrožene srpske nacionalne manjine.

U Crnoj Gori živi 30% deklarisanih Srba, a kad se uzmu u obzir i oni koji su uplašeni i naterani da se izjasne kao Crnogorci, verovatno ih ima više od 50%. Srpska nacionalna manjina je najugroženija u Crnoj Gori. Ni prema jednoj drugoj nacionalnoj manjini vlast se ne ponaša kao prema Srbima. To su sve razlozi da zaoštrimo do kraja naše odnose sa crnogorskim režimom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja postavljam pitanje premijeru Ani Brnabić.

Zašto premijer okleva sa podnošenjem zahteva Narodnoj skupštini za rekonstrukciju Vlade? Ako je bilo nekih ovako nedoumica oko snage kroz zapadni političkih partija koje finansiraju zapadne obaveštajne službe oko političara koji po svoje mišljenje idu u američku i englesku ambasadu, posle fijaska tog zapadnog izdajničkog dela opozicije postoje vrlo stabilni društveni uslovi da se rekonstrukcija Vlade izvrši.

Srpska radikalna stranka je opoziciona politička partija i mi želimo što pre da padne vaša vlast, ali da padne u jednom normalnom parlamentarnom ili izbornom postupku, a ne da to pokušavamo izvesti uz pomoć neprijateljskih sila.

Sada kada su se ti uslovi stabilizovali Vlada bi morala da se rekonstruiše na sledeći način. Da se prvo odstrane svi ministri koji svoje mišljenje na revers dobijaju u američkoj ili engleskoj ambasadi. Ja sam pominjao često te ministre, imena nisu tu naročito važna.

Vi i sada znate bolje nego ja. Zatim, svi ministri koji su se pokazali nesposobnim, svi ministri koji su se pokazali pohlepnim, alavim, koji su ulazili u kriminalne afere, koji su vršili postupke nedostojne ministarske funkcije, pošto nam je do izbora ostalo još nepunih godinu dana, i te kako rekonstrukcija Vlade ima praktičnog smisla. Vlada bi bila uspešnija, pa bi smo na izbore išli u još stabilnijim okolnostima.

Drugo, pošto se evo pod stalnim pritiskom zapadnih sila, Srbija nalazi neprekidno godinama i pošto je taj pritisak sve jači, rekonstrukcija Vlade bi stabilizovala našu poziciju i u odmeravanju snaga sa tim zapadnim silama.

Dobro bi bilo kada bi se Vlada rekonstruisalo pre ovog susreta predsednika Republike sa premijerkom Angelom Merkel i predsednikom Francuske Makronom.

Znate, rekonstruisana Vlada, stabilnija situacija, jači aduti u rukama. Ja bih tako uradio. Svaka bolećivost donosi ogromnu štetu. Prema kome treba biti bolećiv? Polazim od pretpostavke da nije nekome ministarska funkcija babovina, nasleđena u Vladi Srbije. Polazim od toga da nema nezamenljivih, polazim od toga da se može protresti i cela ta vladajuća koalicija. Imate vi tu stranaka koje su pokazale da žele da sede na dve stolice. Sa vama su dok vam dobro ide, a čim vam krene nizbrdo, oni u drugi tabor.

O tome niste razmišljali kada ste pravili koaliciju. Vi ste koaliciju pravili pod parolom kud svi Turci, tu neka ide i mali Mujo. Međutim, to nije ispravna politička platforma. Svako ko je nedostojan, treba mu što pre reći u lice da je nedostojan. Ako to niste u stanju, zaoštriće se situacija ponovo do septembra meseca, u nekim drugim okolnostima, nekim drugim uslovima.

Ja ovo ne govorim zato što vašoj Vladi želim dobro, ja ovo govorim zato što iskreno Srbiji želim dobro, jer joj je potrebna stabilnost, jer želim na sledećim izborima da imamo što bolji rezultat, a da naravno narod nam u zasluge pribroji i to što smo bili korektni i što smo povlačili poteze koji su uvek bili najbolji za Srbiju, pa makar i ne bili u našu stranačku korist.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja imam pitanje za ministra unutrašnjih poslova Stefanovića dr Nebojšu, što bi rekao neko ovde.

Pošto mi ne odgovara na moja prethodna pitanja, a ja i dalje temeljito obavljam istražne radnje, sad mu postavljam novo pitanje – zašto MUP dozvoljava da potpredsednik Vlade Rasim Ljajić kriminalnim radnjama kupuje celi Novi Pazar? Evo, nekoliko detalja. Bačevac, piši sve.

Ugostiteljsko preduzeće „Lipa“ iz Novog Pazara čim je Rasim Ljajić došao na vlast u tom starom srpskog gradu, prodato je za 1.250.000 evra. „Lipa“ je imala na desetine svojih objekata u Pazaru, gde, na primer, samo hotel „Vrbak“ vredi par miliona evra. Dakle, višestruko ispod cene preduzeće je prodato. Kupili ljudi Rasima Ljajića za njegov račun, jer on, znate, nije toliko glup da sve ovo što zaradi raznim kriminalnim radnjama drži u nekom budžaku, pa da miševi pojedu ili da mu neko jednog dana otme, on pametno ulaže u nekretnine.

Motel „Pazarište“ ili „Stari Ras“ takođe vredi par miliona evra. „Pazarište“ se prostire na nekoliko hektara zemlje gde prolaze dve reke, reka Raška i Sebečevska reka, a Rasim Ljajić je taj najatraktivniji objekat u okolini Novog Pazara uzeo za sebe.

Firma „Lađar“ se prostire na preko 50 hektara zemljišta. Nalazi se na putu Novi Pazar-Raška. Firma se vodi na ime Muje Ljaljara, a to je čovek koji se ceo svoj život borio da jedva preživi. Imao je jedan traktor i vadio je kamen, pesak i šljunak iz obližnjih reka. Sada je kupio za račun Rasima Ljajića i glumi vlasnika. Naravno, pravi vlasnik se zna. Zna celi Novi Pazar. Bačevac možda i ne zna. On retko ide u Novi Pazar. On je zauzet ovde nekim... Da li si ti lekar, Bačevac?

(Muamer Bačevac: Poznati…)

Jesi? Dobro.

(Predsedavajući: Molim vas, bez ličnog obraćanja)

Evo, još malo. Sad je to najjača firma u ovom delu Srbije. Poseduje firme za registraciju svih motornih vozila, parking prostor za hiljade kamiona i autobusa. Najsavremenije praonice auto, kamiona i autobusa i sva ta imovina nalazi se pored magistralnog puta Novi Pazar-Raška. Sva ova milionska imovina je vlasništvo najvećeg narkobosa Rasima Ljajića. Rasim Ljajić je zaposlio svu familiju. Muji Lađaru je dao veliku platu, naravno, kao pouzdanom čoveku, a taj Mujo nema ni osnovnu školu završenu.

Ovo građevinsko preduzeće je prodato za milion evra, a jednu firmu Rasim Ljajić je kupio za bagatelu i takođe se vodi na drugo lice.

Ribnjak „Vojin Popović“ u Novom Pazaru kupio je, takođe, Rasim Ljajić i o tome priča celi Novi Pazar. To je nešto najnovije. Moraću uskoro da odem i u Novi Pazar da se raspitam još među ljudima kako stoje te stvari.

Šta, ne smem u Novi Pazar, je li Bačevac?

(Muamer Bačevac: Bujrum, dobrodošao.)

Hvala ti na izrazima gostoprimstva. Neki dan sam bio u Sarajevu.

(Predsedavajući: Privodite kraju, gospodine Šešelj.)

Dakle, upozoravam ministra unutrašnjih poslova da se mnogo ovih informacija prikupilo, da policija ne sme ostajati skrštenih ruku, a i da je on lično odgovoran, ako ne zna, za sve ovo. Sramota je za jednog takvog ministra da ja pre njega saznajem za ovakve stvari.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam već nekoliko puta postavljao pitanje ministru unutrašnjih poslova povodom kriminalnih afera potpredsednika Vlade, Rasima Ljajića.

U međuvremenu, ja sam objavio i celu knjigu na hiljadu strana u kojoj sam dokumentovao te kriminalne afere, a sada bih zahtev ministru Nebojši Stefanoviću dopunio još nekim saznanjima.

Srpska javnost sve do jutros nije znala, od ovog trenutka saznaje da je potpredsednik Rasim Ljajić, vlasnik građevinske firme „Ikan kompani“, koja je podizvođač firmi „Alk kompani“, vlasnika njegovog bliskog prijatelja iz Novog Pazara, koji se zove Numan Barjamović.

Rasim Ljajić finansira izgradnju 14 zgrada po sto stanova u Sočiju. Ne bih ja imao ništa protiv da Rasim Ljajić, kome je od babovine ostalo bogato nasledstvo, finansira 1.400 stanova u Sočiju. Međutim, čini mi se da je to nespojivo sa funkcijom ministra i potpredsednika Vlade Srbije.

Vas je verovatno malo unervozila ta kampanja koja je protiv mene pokrenuta na stadionu u Novom Pazaru, gde su prvo pevali da im je prva i poslednja želja da zakolju vojvodu Šešelja. Ja im otpevam i ne zameram, meni je to zabavno, duhovito, pa onda počnu da psuju mrtvu majku, a ja kažem - ne mogu da vam uzvratim istom merom jer ja nisam nekrofil, ja mogu samo nad živima da ispunjavam obećanja, a onda sam se postarao lepo da dođem do podataka ko su ti ljudi i po čijem nalogu rade.

Navijačke grupe u Novom Pazaru „Torcida Sandžak“ i „Ekstremi“. „Ekstremi“ su bili pod kontrolom Sulejmana Ugljanina, a „Torcida“ je bila Rasima Ljajića. Rasim je uspeo da ih spoji i stavi pod svoju kontrolu. Grupa navijača je s njegove strane angažovana u raznim firmama, gde imaju nadoknadu 40.000 dinara mesečno, a da ništa ne rade, niti se pojavljuju na poslu.

Navijači koji primaju plate, a da se nikada ne pojave na poslu su Mirza Gračanin, zvani Ćufte, Emir Rapović, zvani Bombaj, Mirsad Puzović, zvani Mikan, Enes Koničanin, zvani Tange, Tarić Šehović, zvani Tarzo, Iksan Zejnelović i Suad Zoni, zvani Sutko.

Sva saopštenja, psovke, vređanja i uvrede pišu i plasiraju Mirsad Jusufović, savetnik gradonačelnika Novog Pazara, brata Rasima Ljajića, Kasim Zirnić, koji nema ni srednju školu završenu, i Kasimov sin, Suad Zirnić, koga zovu Sutko.

Dakle, pošto naša policija sva ova saznanja ima, a od koga bih ja dobio ako ne od njih, jel tako? Vi znate za moje standardne mreže, sisteme obaveštavanja, informisanja i javljanja, onda je velika opasnost za Srbiju da policija ne obaveštava ministra Nebojšu Stefanovića i da ministar Stefanović ni na ovo neće reagovati.

Umesto sada da se bavim pametnijim poslovima, da dovršavam svoje knjige, obećao sam naciji da ću ih dovršiti pre nego što me Bog pozove sebi, ja moram moje dragoceno vreme da trošim na istraživanja ove vrste.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja imam pitanje za ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanovića.

Pošto sam došao u posed vrlo poverljive informacije, a računam ako sam ja sa svojim ograničenim materijalnim i kadrovskim resursima došao do takve informacije, onda mora i da su sve naše službe bezbednosti, državne službe, takođe o tome informisane i da imaju potpunije informacije.

Rasim LJajić je dugogodišnji saradnik britanske obaveštajne službe. Na vezi je sa Lusi Mejzels, šefom političkog odeljenja britanske ambasade u Beogradu. Sa njom se povremeno sastaje i pouzdano sam obavešten, na poslednjem ili pretposlednjem razgovoru, da su dogovarali moju likvidaciju. I još je rekla Lusi Mejzels da bi volela da se taj posao obavi dok je ona u Beogradu, pošto joj uskoro ističe mandat i odlazi iz Beograda. Nekim od tih razgovora prisustvuje i Silija Somestin, koja od jula meseca radi u Beogradu i priprema se da zameni Lusi Mejzels.

Ja postavljam pitanje ministru unutrašnjih poslova – šta je služba bezbednosti, odnosno policija, pod njegovom nadležnošću, uradila povodom ovoga? Imaju li neki plan? Da li njihov plan znači hapšenje onih koji planiraju i pripremaju ovo krivično delo pre nego što ga pokušaju, pa da podnese krivičnu prijavu zbog planiranja i pripremanja, gde su kazne slabije ili čekaju da se prvo izvrši krivično delo, pa da ih onda pohapse ako im na vreme ne pobegnu i onda bi to krivično delo bilo kažnjivo mnogo višom kaznom? Ja zahtevam, kao narodni poslanik i kao građanin, informacije o tome.

Uostalom, vi znate, gospodo narodni poslanici, da naša policija ima vrlo sposobne službe i praćenja i javljanja i obaveštavanja, a dosta resursa koriste za zaštitu određenih ličnosti kojima niko ne preti i kojima nikakva zaštita nije potrebna. Celi bataljon policije angažovan da se štite osobe poput Nataše Kandić, Sonje Biserko i slične. Koliko bi policija mogla drugih poslova da obavi? Koliko bi ti kadrovi bili uspešni u gonjenju počinilaca krivičnih dela, sprečavanju šverca, gonjenja trgovaca drogom i svih ostalih?

Krajnje je vreme da policija izađe sa nekim konkretnim rezultatom i u borbi protiv kriminala, koji ima političke atribute, ali u suštini mnogo opasniji predstavlja mafijaški vid kriminala povezan, pre svega, sa trgovinom, sa proizvodnjom i trgovinom droge, jer se ta droga proizvodi i u našoj zemlji i nesmetano postoje čitave laboratorije. Kad se desi incident u nekoj od tih laboratorija, pa se izlože smrtnoj opasnosti dvojica radnika, pa ih spašava LJajićev brat, uspe njih da spasi, a on sam pogine zbog vazduha zasićenog heroinom. Policija dođe, napravi uviđaj, a posle toga neko skloni celu laboratoriju.

Eto, to je moje pitanje. Očekujem da napokon ministar unutrašnjih poslova počne da odgovara na moja pitanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam prvo pitanje za ministra unutrašnjih poslova, Nebojšu Stefanovića – da li je napokon profunkcionisala veza između ministra i direktora policije i da li je direktor policije stigao u međuvremenu da obavesti ministra Stefanovića o svim kriminalnim radnjama ministra LJajića, Rasima LJajića, o kojima policija ima urednu evidenciju? Šta će ministar povodom toga preduzeti?

To je toliko mnogo kriminalnih radnji i prikrivanja kriminala drugih, zloupotrebe funkcije itd, da jednostavno celu Vladu dovodi u pitanje ukoliko Vlada ne reaguje i ne krene na rekonstrukciju.

Zatim, nedavno su bili izbori za Savet Bošnjačke nacionalne manjine. Na tim izborima su učestvovala tri politička subjekta. Ni jedan nije dobio apsolutnu većinu. Iako se u toku izborne kampanje Sulejman Ugljanin otvoreno svrstao u najgore neprijatelje Srbije, pozivao na destrukciju Srbije kao države, politički subjekti iza kojih stoji Rasim LJajić, koji valjda još nije organizovan kao stranka nego politička organizacija, pod nazivom „Vakat“, stupio je u koaliciju sa Sulejmanom Ugljaninom. Znači, potpredsednik Vlade Srbije i ministar trgovine i telekomunikacija Rasim LJajić direktno je u koaliciji sa Ugljaninom.

Za predsednika Bošnjačkog nacionalnog saveta izabran je Esad DŽudža, čovek koji je do nekada imao lepo prezime – DŽudžević, starinsko, lepo, zvučno, na – ić. Odjednom mu je palo napamet da promeni prezime i da se preziva DŽudža ili DŽudžo, kako već, nije bitno. Značenje je isto. Pogledajte na turskom jeziku, pogledajte na srpskom jeziku. Značenje je – čovek bez morala, bez velike pameti, primitivan, bez ikakvog ukusa itd. To je DŽudža ili DŽudžo ako ćemo bliže originalnom turskom.

Taj čovek sada kroji Srbiju i izdvaja centar Srbije, Vojvodinu, Sandžak i Kosovo. On uživa podršku Rasima LJajića. Da nije Rasima LJajića on nikada ne bi bio izabran na to mesto.

Ovo je pitanje za Anu Brnabić – dokle će ona Rasima LJajića da trpi u Vladi Srbije? Šta to znači – da li Vlada cela stoji iza Rasima LJajića, iza njegovog kriminala, korupcije i protivdržavne delatnosti?

Da vas upozorim, celi svet već 15 godina i više zna za kriminalne rabote Rasima LJajića. Oni među vama obrazovaniji sigurno su čuli za časopis „Defence and Folling Strategic Policy“.

(Muamer Bačevac dobacuje.)

Šta je, Bačevac, nisi nikada čuo? Sada ćeš čuti.

Taj časopis je još 2004. godine objavio naučni članak Gregori Koplija o terorizmu na Balkanu i on na jednom mestu kaže, na internetu možete naći članak Gregori Koplija i na srpskom jeziku, postarali smo se da se prevede i da bude i na srpskom …

(Narodni poslanik dobacuje: Vreme.)

Nije još isteklo.
Dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje ministru unutrašnjih poslova Nebojši Stefanoviću. Interesuje me kakvi su odnosi ministra Stefanovića sa direktorom policije, generalom Vladimirom Rebićem?

Bio sam na službenom putu kada je vršeno ovo prestrojavanje organizacione strukture policije i ja sam pristalica one stare podele na resore, kad je ministar imao mogućnost direktnog nadzora u sve organizacione jedinice policije, direktno. A, sada je došao u situaciju da sve može da radi preko direktora policije. I, od toga kakvi su njihovi odnosi zavisi da li će ministar biti dobro obavešten šta se dešava u njegovom resoru.

Po nastupu ministra policije na ovoj sednici ja bih zaključio da on uopšte nema kontakt sa generalom Rebićem, da uopšte ne razgovaraju. Jer, cela policija, na svim nivoima rukovođenja i komandovanja zna za kriminalne radnje Rasima LJajića. To je došlo do direktora policije, generala Vladimira Rebića, i tu je stalo. Zbog čega? Valjda zbog njegovih loših odnosa sa ministrom Stefanovićem.

Pošto ministar Stefanović o tome nije obavešten, on nije mogao da obavesti premijera Anu Brnabić, premijer Brnabić nije mogla da obavesti predsednika Republike Aleksandra Vučića. Samo tako mogu da objasnim njihovo neznanje nekih stvari koje se već godinama dešavaju, a o kojima je, pre svega, novopazarska javnost i te kako dobro obaveštena. Videli smo sada, iako ja nisam imao nameru i nisam se ni mešao u izbore za Bošnjačko nacionalno veće, jednostavno to me ne interesuje. Kao i svaki građanin ove zemlje možda sam za nekoga malo navijao, a za drugog nisam, a možda sam i bio ravnodušan.

Ali, u svakom slučaju je jedna stvar ovde simptomatična sa političkog aspekta, Rasim LJajić je potpredsednik Vlade i kao potpredsednik Vlade, on je sklopio predizbornu koaliciju sa Sulejmanom Ugljaninom oko formiranja rukovodećih organa Bošnjačkog nacionalnog veća. Ovde Rasim LJajić ima Socijaldemokratsku partiju koja službi za održavanje skupštinske većine i za pomalo mužu iz budžeta, a tamo ima sandžačku demokratsku partiju. Znači, dve političke partije koje su često u raskoraku. Vidimo iz ponašanja ove njegove beogradske partije da oni imaju sasvim drugačiju poziciju u odnosu na Sulejmana Ugljanina, a vidimo iz ponašanja njegove sandžačke demokratske partije da stvari u pogledu Rasima LJajića stoje potpuno drugačije.

I, još jedno pitanje, premijeru Ani Brnabić, kako je moguće da Vlada donese ovakvu skandaloznu uredbu kojom će ozakoniti nezakonito stanje u pogledu korišćenja predsedniče rezidencije od strane bivšeg predsednika Tomislava Nikolića. Znate, to me je podsetilo na slučaj Čedomira Jovanovića kad je uhvaćen kako prelazi na nedozvoljenom mestu preko ulice i kad su ga novinari saletali, on je odmah sutra dan nacrtao zebru i postavio svetlosnu signalizaciju, odnosno semafore. To je sitnica u odnosu na ovo što se desilo sa Tomislavom Nikolićem. Vlada uhvaćena u korupciji, Tomislavu Nikoliću dato, nešto prećutno, nešto na šta nije imao pravo, a onda umesto da se Tomislav Nikolić iseli, očigledno ga nije moguće iseliti osim na silu, oni mu ozakone to stanje. Ali, to nije u pravom smislu reči ozakonjenje. Ovo je jedna uredba koja je u svojoj suštini protivustavna.

Ovde se jednom čoveku na protivustavan način obezbeđuju neverovatne privilegije. On će do kraja života valjda ostati da živi u toj predsedničkoj vili. Kako sam saznao, ja nikada nisam bio u toj vili, ali to je najlepša vila na Dedinju. Morala bi Ana Brnabić po tome pod hitno da se izjasni, a mislim da po ovom pitanju da i nema nikakvih drugih problema oko pojedinih ministarstava, trebalo bi da padne Vlada.