Dobro ste se ispravili, u poslednjem trenutku.
Dakle, što se tiče dosadašnjih stavova pojedinih kolega iz njihovih što slobodnih govora, što referata, da je ovo epohalno ustanovljavanje sprečavanje borbe protiv nelojalne konkurencije, osnovanje vaše komisije 2006. godine, izmena zakona 2009. godine, to jednostavno nije tačno, jer ovde u ovoj Narodnoj skupštini još 1922. godine, videla sam prvi Zakon o zaštiti industrijske svojine, 1930. godine je izglasan Zakon o nelojalnoj konkurenciji, a moj prvi poslanički mandat je počeo u Saveznoj skupštini 1996. godine, i te godine smo usvojili Antimonopolski zakon.
Imali smo antimonopolsku komisiju i kasnije kad je SRS bila deo vladajuće koalicije 1998. godine, čak smo i predložili predsednika komisije, a to je bio uvaženi profesor Ekonomskog fakulteta i tadašnji dekan Slobodan Anđelković.
Dakle, to nisu neke novine. Sad samo način pristupa tom poslu se možda promenio, neke izmenjene okolnosti posle dolaska ovih DOS-ovaca na vlast i postavljanja sudija koji su pod njihovom direktnom kontrolom, a to govorim zbog toga što ne možete da radite ovaj posao kvalitetno i bez bilo kakvog političkog uticaja sve dotle dok se Upravni sud, a zatim i druge više sudske instance budu podložne političkim uticajima, jer svi ti restlovi, a njih je 99% od strane DS i njihovih satelita su prisutni upravo u ovim sudovima.
I, šta se sada desilo, gospodine Obradoviću, a to sada moraju da znaju i vaši saradnici, a to znaju ojađeni građani Srbije? U međuvremenu se stvorio, što nigde u svetu ne postoji, jedan novi kartel, kartel privatnih izvršitelja, izvršitelja koji su potpuno anulirali i potisnuli rad sudova, jer oni su ti koji naplaćuju, koji presuđuju, koji oduzimaju, koji zaplenjuju imovinu i preduzetnicima i preduzećima i građanima pojedincima, bogate se i u pravom smislu reči stvaraju jednu novu kastu, ne znam kako drugačije da je nazovem. Zato smo mi i pokrenuli inicijativu. Evo i vas pozivam, vi ste, pre svega, građanin Srbije, da potpišete našu inicijativu i da se stavi van snage Zakon o privatnim izvršiteljima, jer u takvoj situaciji teško da možemo da očekujemo da će efikasnije da radi Upravni sud.
Građani moraju da znaju da vi kao predsednik Komisije i vaši saradnici kada podnesete izveštaj i kada postupite po žalbi na neku istragu i rešenje, Upravni sud o tome odlučuje.
Da li treba da podsetimo građane Srbije na čuveni slučaj Salforda? To je stvarno jedna saga koja je trajala devet godina. Oni su stavili u podređen položaj sve druge otkupljivače mleka i pošto ste vi dobili jednom spor, oni su se žalili Vrhovnom sudu i onda je to posle postao Vrhovni kasacioni sud i tek posle devet godina je potvrđeno rešenje vaše Komisije. Oni su morali da plate, čini mi se, oko tri miliona evra.
Dakle, ima i pozitivnih primeraka da ste reagovali kao u slučaju čuvenih patika, a građanima i dan danas nije jasno, jer mnogi su prinuđeni to da kupuju svojoj deci, jer deca to traže, da patike koje se proizvode u Bangladešu, Vijetnamu i u drugim zemljama pojedinih kompanija koje imaju licencu, tamo koštaju par desetina dolara, a u Srbiji par stotina dolara. Normalno, ta vaša istraga je dovela dotle da su „N Sport“, „Planeta“, „Đak“ i već ne znam ko morali da plate na vaš račun, u budžet Srbije 45 miliona dinara.
Međutim, ovde, gospodine Obradoviću, najveća opasnost dolazi od tzv. skrivenih kartela. Kako oni posluju? Vi nikako ne možete njima da doskočite bez MUP, bez Ministarstva finansija, ministarstava i lokalnih samouprava ako neće sa vama da sarađuju, a koji raspisuju javne nabavke.
Evo jednog prostog primera. Javna nabavka za Klinički centar Kragujevac, Klinički centar Niš ili Beograd za određenu medicinsku opremu ili najčešće ono što je najpotrebnije za lečenje pacijenata. Ponuđači se između sebe dogovaraju. Oni stvaraju kartele. Jednom se pojavi jedan, drugi put drugi, utvrđuju cene, a onda dolazimo do toga da ti klinički centri, te bolnice i te zdravstvene ustanove nepovoljniju i nekvalitetniju opremu kupuju od one koje bi mogli da dobiju na tržištu zato što se takve stvari dešavaju i onda stavljamo u položaj nelojalne konkurencije određene proizvođače, jer imamo takav slučaj.
To je javna tajna i to, jednostavno, može samo većom efikasnošću da se spreči ili da se učini to da se, jednostavno, kada dođe sporova pred Upravnim sudom, a to je sada, prosto, nemoguće, jer ustavni amandmani predviđaju da apsolutno nikakve veze neće imati Skupština prilikom izbora nosioca pravosudnih funkcija, da se ta gospoda obuče da moraju da znaju da u toj situaciji kada se sprovodi taj sudski proces, a pre toga vaša istraga, treba da imaju elementarno ekonomsko znanje, jer nije dovoljan zakon sam po sebi.
Znate šta smeta običnom građaninu?. Evo, govorio je gospodin Sreto Perić, kolega Mirčić kao ovalašćeni predstavnik, građani se čude kako je moguće da sam po sebi monopol nije kažnjiv. Samo je kažnjiv onda kada dođe do kršenja procedure. Onda građanin kaže i ovaj malinar i onaj što ima voće i onaj što ima u Leskovcu povrće – čekaj, kako sam ja tako nezaštićen? E, sada dolazimo do toga kada će država najbolje rešenje? Pa, zašto do sada, gospodo, niste napravili? Imate projekte zadruga, hladnjače po svim mestima, pa otkupne cene.
Vi ste sproveli tu istragu. Ja sam pogledala još tada taj izveštaj. Rekli ste da nemate konkretne dokaze o postojanju kartela. Vi nemate dokaze, ali oni postoje, kao što postoje ovi karteli kod javnih nabavki.
Nemam još puno vremena. Tako smo ga podelili za naše poslanike u okviru ovoga, ali osvrnuću se još na jedan problem, odnosno na postupak, sada možete da odgovorite ili ne, koji je u toku, a tiče se Kargoa i tiče se njihovog poslovanja na tržištu Srbije i ovog, sa druge strane, kartela taksista koji se stvara, evidentno je, i nemogućnosti ove kompanije da zadovolji potrebe potencijalnih 400 hiljada korisnika. To bi isto bilo kao kada biste „Viz eru“ rekli – vi ne možete ako imate dozvolu ili ako želite i ako hoćete pod povoljnijim uslovima da poslujete, zato što neka druga kompanija ima tri puta ili četiri puta višu cenu od vas.
Vi ste rekli, gospodine Obradoviću, da postupate u skladu sa zakonom, ali samo da znamo u skladu sa kojim zakonom, da li samo u skladu sa zakonom o vašem poslovanju, jer tu ima više zakona po kojima morate u slučaju „Kargoa“ da postupite i vodite računa o tome da ljudi… Nikoga ne možete da sprečite da bira prevoznika. Isto tako je nelojalna konkurencija i kod zdravstvene zaštite. Nikoga ne možete da sprečite da se on leči gde god želi, a država to onda treba da plati u okviru osnovnog zdravstvenog osiguranja.
Nema više vremena. Eto, toliko za početak. Kolega će nastaviti.