Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Nikolić

Dejan Nikolić

Demokratska stranka

Govori

Ja sam se, gospodine predsedavajući, javio po amandmanu i iskreno dao bih prednost i ministru Siniši Malom, ako želi da se javi po replici ili u replici da odgovori predsednici parlamenta.

Pre svega, ja sam te 2000, 2001, 2002. i 2003. godine, jeste bavio sam se politikom, ali lokalno, bio sam klinac. Ministar finansija, Siniša Mali, je bio produkt 5. Oktobra i kadar stranaka koje su izvojevale 5. Oktobar. Možda bi mogao da replicira na sve ovo što je pričala predsednica parlamenta.

Sve i da hoćemo da govorimo o prvom zakonu, o Centralnom registru, sa kime da razgovaramo? Gde su vam ministri? Gde je Vlada? Gde su ministri koji su predložili 62 zakona i sve stavili u jednu tačku dnevnog reda? Sa kime da razgovaramo o Centralnom registru? Sa kime da razgovaramo o ostalim tačkama dnevnog reda?

Siniša Mali je ministar finansija, možemo sa njim da razgovaramo o budžetu, ali on nije na dnevnom redu i vi to znate i zato niste pozvali ostale ministre jer neće doći ostali zakoni na dnevni red, nećemo moći da razgovaramo o njima.

O čemu bi trebalo da razgovaramo? O tome što se Srbija nalazi u vanrednom stanju. U vanrednom stanju se nalazi sada i parlament. Vi ste do toga doveli da nam ne date da govorimo o onome o čemu imamo pravo da govorimo. Radnici se nalaze u vanrednom stanju, gledaju kako da prvi u mesecu dođe deset dana ranije, kako da mesec ima manje dana da bi izdržali sa svojom platom.

Penzioneri se nalaze u vanrednom stanju. Doveli ste ih do egzistencijalne borbe. Nema reči o tome da im se vrati ono što je oteto za četiri godine desetine i stotine hiljada dinara.

Deo mladih iz Srbije se ne nalazi u vanrednom stanju, jer nema vanrednog stanja u Nemačkoj, u Austriji, u Kanadi, u Americi. Oni koji su ostali ovde jesu u vanrednom stanju.

Ministre, kome ćemo mi da se obraćamo za 20 godina i kome se vi obraćate danas? Koliko budućnosti ima u ovom budžetu? Po zvaničnim podacima OECD, 100 hiljada ljudi godišnje u poslednjih šest godina je napustilo Srbiju. Četrdeset hiljada ljudi više umre nego što se rodi. 140 hiljada ljudi godišnje je manje u Srbiji. Za šest godina, koliko ste na vlasti, 840 hiljada ljudi nema u Srbiji ili je otišlo ili nije više živo. To je taj procenat od 25 do 11%. To je sramota da razgovarate da ste zaposlili ljude.

Mladi ljudi danas moraju da kleknu, da obuku beli šuškavac, da uzmu sendvič, u autobus, pa cirkus, obilazak po Srbiji, da tapšu na mitinzima. To je danas budućnost za mlade ljude. O tome treba da razgovaramo. I razgovarali bismo, da imamo prilike. Ovo je naš protest. Imamo pravo da stojimo ovde. Imamo pravo da razgovaramo o tome.

Odgovorite na ova pitanja. Uključite se u raspravu. Odblokirajte parlament. Odblokirajte društvo već jednom. Ako ne, sami ćemo to da uradimo.
Zaboleće vas ruka od tolikog tapšanja Vlade po ramenu. Kolega Birmančević je dao sjajnu analizu izmena i dopuna Zakona o PIO Fondu. Nadam se da će konačno predsednik stranke da ga prepozna kao jednog vrednog poslanika.

Dakle, buči mi dva dana u glavi od fiskalne stabilnosti, konsolidacije, od stabilnosti fiskalnog poretka. Da li znate koji su rezultati, koji bi trebalo da budu rezultati fiskalne stabilnosti? Predvidivost, stabilnost, mogućnost planiranja. Da li je tako, ministre Mali? I, vi upravo ukidate član zakona koji to garantuje penzionerima.

Član zakona koji vi ukidate penzionerima je garantovao koliku će penziju imati. Garantovao im je i davao im mogućnost planiranja svoje starosti, svog života. Ne samo penzionerima, ministre, i radnicima koji se približavaju penziji. I, vi upravo ukidate taj član zakona i uvodite ponovo penzionere i radnike u jedan period nesigurnosti, nestabilnosti, turbulencija, nemogućnosti planiranja. Godine 2014. ste doveli penzionere do egzistencijalne nesigurnosti. To ponavljate danas. I, možda je moguće da to prođe na nekim izborima uz ogroman medijski tvist, ali ovo penzioneri ne smeju da vam zaborave.

Dakle, vi napuštate jedan standardni, evropski model usklađivanja penzija sa troškovima života, da tako, kolokvijalno, kažem, i prelazite na jedan sistem koji se koristi u zemljama u kojima vlada vojna hunta, u kojima je državno uređenje teokratija, u kojima vlada monarhija, gde je kralj i religijski lider. Uvodi se postupna demokratičnost koja traje i 20 godina, to nisu demokratske zemlje. Vi sa jednog modernog, evropskog modela prelazite na ovaj model koji se koristi u Južnoj Africi i u arapskim zemljama.

Dakle, to je ono što vi postižete ovim zakonom. A, na naše pitanje, ministre, oba ministra – kako i čime garantujete da ćete usaglašavati penzije, vi odgovarate – pa, evo, neka nam veruju na reč, časna pionirska, ma, videćete, sigurno ćemo usaglašavati.

Ministri, ne veruje vam se na reč. Verovale su vam i trudnice i mame, pa danas moraju da šetaju da bi odbranile svoja prava. Verovali su vam i penzioneri 2014. godine da nemamo šta od njih da uzmemo, pa nećemo smanjivati penzije, govorili ste. I, onda, šest meseci kasnije, na stotine hiljada dinara svakom penzioneru za ove četiri godine.

Još jednom, neverovatna je stvar da unazad godinu dana ulazite u zakonska rešenja koja daju Vladi diskreciona prava. Pa, tako ministar obrazovanja dao sebi diskreciono pravo da postavlja direktora u deset škola. Gde je postavio direktore u pet štrajkuju roditelji, ne samo nastavnici.

Ministar finansija je došao sa zakonom koji daje vama diskreciono pravo da nagrađujete svoje zaposlene onoliko koliko vi mislite da može, bez ikakvih kriterijuma.

Danas dolazite sa zakonom koji ukida jasnu sigurnost penzionera da će im penzija biti usaglašena na zakonom utemeljenoj formuli i prelazite na diskreciono pravo nekog ministra, predsednika Vlade, ili predsednika države. Previše diskrecionih prava.
Ne veruje vam se više na reč. Ulazite ponovo i uvodite penzionere u period nestabilnosti. To vam neću oprostiti na sledećim izborima.
Član 27.

Ne znam na osnovu kog člana ste dali gospodinu Orliću sada reč. On je replicirao. Nemam ništa protiv replike.
To je na osnovu člana. Ali, on nije imao pravo da govori sada o replici na osnovu člana 107.
Loše ste procenili, ali dobro, vaše je pravo da loše procenite.

Dakle, potrebno je da vrlo jasno zakonski definišete na osnovu čega, odnosno onako kako je to sada bilo. Ukoliko ste hteli da razgovarate o penzionom sistemu, mogli ste da dođete u parlament i tako otvorite debatu, mi bismo rekli naše predloge. Mogli smo da razgovaramo o invalidskim penzijama, mogli smo da razgovaramo o starosnim, porodičnim penzijama. Ovako dolazite samo da Vladi, sebi da date veća ovlašćenja i penzionere uvede u novu nestabilnost i nesigurnost.
Mi vrlo jasno postavljamo pitanja.
Član 104.

Dakle, penzioneri su do sada imali vrlo jasnu garanciju i vrlo jasnu formulu kako se usaglašavaju penzije. Ono što je najvažnije, to je bilo zakonsko utemeljenje, to je bila zakonska definicija, oni su tačno znali, kada je nešto zakonom definisano, vi onda možete da planirate, vi onda možete da predvidite. Vi imate jednu stabilnost i sigurnost. To je proizvod fiskalne stabilnosti.

Vi ovde samo govorite o fiskalnoj stabilnosti, a ukidate član koji upravo garantuje penzionerima usaglašavanje, povećavanje određeno penzija. I, mi pitamo, na osnovu čega ćete vi definisati finansijsku stabilnost PIO Fonda? Vi, onda kažete – pa, verujte nam na reč. U pravnoj državi se ne veruje na reč, veruje se zakonima. Samo to vas ne interesuje. Ovo je izborni zakon. Povećaćete penzije pred izbore da zamaglite ovu priču da ste im uzeli na stotine hiljada dinara za četiri godine, da ste ih uveli u jednu fiskalnu egzistencijalnu nesigurnost. To ste uradili 2014. godine i nekako pokrili medijskim tvistom. Danas vam to neće oprostiti. Ponovo uvodite penzionere u nesigurnost, u egzistencijalnu nesigurnost, u nemogućnost planiranja, u neizvesnost. To je ono što najmanje treba našim penzionerima.

A, da, nismo znali bolje, povećali smo penzije samo 10%, a nismo samo to, vratili smo 12 penzija, vratili smo 18 poljoprivrednih penzija, i to nismo znali bolje od vas. Vi ste zadužili, dve godine niste isplatili socijalna davanja. Mi smo to vratili 2000. godine. Ne samo da smo povećali penzije, i ovo smo uradili za njih.
Što se mene tiče, gospodine Mali, zaista nema razloga da odgovorite o vama lično i o tome šta ste radili i gde ste bili. Prvo, ja lično politiku ne svodim na lično, reč nisam rekao o tome da li ste bili. Gospodin Ćirić je rekao da ste bili deo jednog sistema koji napadaju vaše kolege, čak oni napadaju i određene privatizacije na kojima ste vi radili. Mi to ne govorimo i mi to ne spominjemo. To govore vaše kolege ovde u parlamentu. Što se mene lično tiče, ja ću ostaviti to, ukoliko postoji neki sudski proces, neka sud odgovori šta ste vi radili, da li ste nešto pogrešno uradili, na osnovu zakona ili nije bilo na osnovu zakona. Zaista ne želim da ulazim u to.

Vi ste sada ministar finansija i želim da govorim o ovom zakonu. Vaš odgovor na sve to – pa dobro, i vi ste ovo uradili 2008, 2009. i 2010. godine. Vi ne odgovarate na zakone, vi kažete – vi ste bili loši, što valjda daje vama pravo da budete još gori. Jel to odgovor ministra finansija?

Pre svega, zamrzavanje penzija jeste bila određena vrsta stabilnosti. Jel znate kakva su bila globalna finansijska i ekonomska kretanja tada? Jedna najveća ekonomska sila, Amerika, izgubila je milione radnih mesta. Jedna Kina, druga ekonomska sila, izgubila je milione radnih mesta. Jedna Nemačka je gubila nekoliko stotina hiljada radnih mesta. Svi budžeti su bili u problemu. Zamrzavanje penzija je bila jedna mera koja je takođe garantovala da neće doći do smanjivanja penzija, koju ste vi onda učinili 2014. godine. Ja govorim o tome da vi nama definišete na osnovu čega i na čemu temeljite to što sada govorite da će biti određenih povećanja. To mora da bude zakonima utemeljeno, morate da definišete vrlo jasno, a ne da kažete – pa dobro, ako bude određene finansijske stabilnosti.
Zašto niste onda stavili na osnovu finansijske stabilnosti budžeta Vlade, ako je toliko fiskalno konsolidovan? Zašto? Vi ste stavili finansijsku održivost sistema PIO fonda, koji je sam po sebi neodrživ u ovom trenutku zbog demografskog starenja. Dakle, zbog takvih mutnih definicija mi ne verujemo i postavljamo pitanja, a vi ne odgovarate već dva dana.
Gospodine Arsiću, uvaženi ministre, dobar dan.

Pa, da vam kažem, dakle, mi smo podneli amandman na član 4. koji se tiče sastava saveta koji treba da da mišljenje na uređenje ili uklanjanje vojnih i ratnih memorijala.

Dakle, šta je naša ideja? Da većinu u tom savetu čine, upravo, stručnjaci iz sfere nauke, istorije umetnosti, istorije uopšte, da ljudi sa univerziteta, ljudi iz Zavoda za zaštitu spomenika jer je, zapravo, uloga saveta da da mišljenje na predlog o uređenju jednog vojnog memorijala. Samim tim vrlo je važno da to mišljenje bude bazirano na struci, na istoriji i zato je važno da većinu u ovom savetu imaju upravo ljudi iz naučne sfere, iz istorije, iz Zavoda za zaštitu spomenika, a ne ljudi iz državne uprave. Mislim da je ovaj amandman bolji od vašeg predloženog rešenja i mislim da treba još jednom da razmislite o tome da usvojite ovaj amandman.

Ni sami niste znali, ministre, kada ste došli u parlament, da ste došli sa jednim multi disciplinarnim zakonom koji će rešiti, otprilike, po amandmanima vladajuće većine sve u ovoj zemlji. Dakle, ne mislim da će ovaj zakon rešiti sve u ovoj zemlji, naročito ne mislim da može da reši digitalizaciju, centralizaciju, decentralizaciju, itd, elektronsku upravu, kurs dinara, ekonomiju, ali mislim da o ovom zakonu treba da govorimo sa dignitetom, sa uvažavanjem prema herojstvu koje su žrtve za slobodu našeg naroda i naše države dale unazad kroz istoriju i zato mislim da ovu raspravu treba da vratimo zapravo tamo gde joj je mesto. Da sa dignitetom pričamo o ovom zakonu, o ovim rešenjima, jer, ministre, morate da znate da morate da učestvujete …
Pa, imam vreme poslaničke grupe.
Imam još pet minuta.
Pogledajte elektronsku …
Recite?