Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nataša Vučković

Nataša Vučković

Demokratska stranka

Govori

Znači, DS je jako posvećena borbi protiv korupcije i borbi protiv organizovanog kriminala i vi to ministre znate. Da nije bilo zakona koji smo mi doneli 2009. godine, kao što je npr. Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije itd. ne bi bilo moguće na vreme početi ni vašu akciju tzv. borbu protiv korupcije.
Niste rekli, kažete, da je bio državni udar, ali šta je onda bio razlog ministre, da ste na taj način upotrebili, doveli pred lice javnosti tolike ljude, koji pošteno rade svoj posao, koji su po našem dubokom uverenju i uverenju ogromnog broja građana, zloupotrebljeni za tu predstavu od konferencije za štampu. To je bila jedna režirana predstava koja je imala određeni politički efekat.
Kada vi kažete danas da ulice Pariza jesu pune predstavnika policije, Žandarmerije Francuske, itd, pa tačno, oni vrše svoju funkciju. Njihova funkcija je zaštita bezbednosti ljudi, imovine itd. Oni vrše svoj posao time. Šta su oni radili na vašoj konferenciji za štampu?
Poređenje koje vi pravite sa ulicama Pariza mene uverava u to da ministre vi ne razumete dovoljno razliku između onoga što su stvarne funkcije policije i onoga što je zloupotreba policije i organa javnog reda i mira.
I nije na nama, ali nije ni na vama, da vam se rezultati pojedinih istraga sviđaju ili ne. Dakle, nije cilj privođenje, cilj je borba protiv korupcije, iskorenjivanje korupcije za koje se koriste i generalne i specijalne mere da bi se do toga došlo, a naravno, ukoliko je potrebno i privođenje, ali ne neosnovano držanje ljudi u pritvoru toliko vreme, što posle svi građani plaćaju iz budžeta.
Hvala, gospođo predsednice Skupštine.
Ja bih upravo htela da se nadovežem, obrazlažući ovaj amandman, na prethodno izlaganje, jer je očigledno da obavezno članstvo u Privrednoj komori Srbije jeste jedna obaveza koju država nameće svih privrednim subjektima, i to je nešto gde ona narušava njihovu slobodu udruživanja. To je ne tržišni uticaj države na privredne subjekte.
U tom smislu se pitamo – na koji način vi mislite da funkcioniše Privredna komora Srbije zajedno sa ugovornim privrednim komorama koje nameravate da osnivate po članu 6. Predloga zakona?
Mi smatramo da će tu dolaziti do sukoba interesa i da ne postoji nikakav normalan način funkcionisanja Privredne komore Srbije. Sa jedne strane, obavezno članstvo, a sa druge strane, ugovorne privredne komore, gde predviđate 100 privrednih subjekata kao najmanji mogući broj.
Zbog čega, na kraju krajeva, 100? Da li to znači da je, na primer, u nekoj manjoj sredini nemoguće, gde nema 100 subjekata, formirati udruženje? Zbog čega na taj način limitirate, dakle, udruživanje privrednika prema njihovoj slobodnoj volji da na svoj način, a u skladu sa svojim najboljim interesima, te interese štite?
Dakle, ono što je sigurno to je da ćemo naravno pogledati stenogram, ali ono što je važno ministre da imamo u vidu da kad kažete – obavezno članstvo u Privrednoj komori Srbije, vi namećete dažbine i …
(Željko Sertić, s mesta: To ne piše u članu 6 . Što pričate o tome?)
Znači, naš je problem u tome što ne vidimo zašto namećete obavezu privrednim subjektima da budu članovi Privredne komore Srbije i da imaju finansijske obaveze u odnosu na to. To nije u skladu sa tržišnom ekonomijom. To je suštinsko pitanje, a ugovorne privredne komore mi podržavamo.
Drugo je pitanje što nam niste dali dovoljno vremena da na konstruktivan način o svim zakonima razgovaramo i što smo naravno imali jako malo vremena za amandmane, ali smo ih podneli smatrajući da nije dobar sistem predložen ovim predlogom zakona. Mislimo da će biti velikog sukoba interesa između Privredne komore Srbije, ugovornih privrednih komora i da to neće funkcionisati na dobar način.
Zahvaljujem predsednice.
Moje pitanje se odnosi na to šta se događa sa Komisijom za reformu političkog sistema koja je prošle godine počela sa radom, odnosno radila još ove godine nekoliko sednica s obzirom da iz neobjašnjivih razloga rad te komisije nije nastavljen. Mi se pitamo šta se događa uopšte sa pokrenutim temama i pitanjima koja su postavljena na dosada održanim sednicama te komisije s obzirom da ovih dana vidimo po štampi, po novinama da se vodi jedna kampanja za promenu Ustava kojim se briše sto poslanika, vidimo i danas u „Večernjim novostima“ i to nije izuzetak, poslednjih dana se jako mnogo predstavnika vladajuće većine izjašnjava u tom pravcu.
Zašto nas to brine? Ne zato što smo apriori protiv ili za ustavne promene nego zbog toga što jedan pokušaj da se ova debata vodi u instituciji gde joj je mesto, to je parlament, da se ta debata sada vodi po medijima čime se stvara jedan utisak da se zapravo vodi jedna kampanja, vrlo populistička kojom se zapravo smatra da će se povećati ugleda parlamenta ukoliko bude manji broj poslanika i ukoliko se smanje troškovi, za šta se svi zalažemo. Svi se naravno zalažemo, pretpostavljam, to bi nam bio zadatak i za povećanje ugleda parlamenta.
Međutim, ima nekoliko problema. Prvi problem je taj što smo juče imali priliku da čujemo promena Ustava je planirana tek za 2017. godinu, to nam je juče rekao ministar pravde. Tako je zapisano i u akcionom planu finalnom dokumentu akcionog plana za poglavlje 23. Postavlja se pitanje ko iz kojih razloga sada vodi tu kampanju za promenu navodno Ustava i za smanjenje broja narodnih poslanika. Pre svega, radi se o tome da sam broj narodnih poslanika ne odlučuje o tome kakav je karakter parlamenta, da li on ima ugled, da li on dobro vrši svoj posao.
Ono što mi ovde imamo priliku da vidimo, a to je da se iz dana u dan, urušava uloga parlamenta, urušava njegovo dostojanstvo. Imali smo priliku juče da počnemo jednu sednicu zakazanu u roku od dva dana sa 73 tačke dnevnog reda od kojih 68 po hitnom postupku. Imali smo priliku da vidimo objedinjavanje rasprave gde smo spojili nespojive tačke od naučno-istraživačke delatnosti, finansijskih zakona i zakona o zadrugama, o privrednim komorama.
Dakle, poslanici ne mogu da rade svoj posao. Nije tu bitno da li ih je 250 ili 150, radi se o metodu rada, radi se o tome da se na taj način urušava i položaj i uloga svakog pojedinačnog narodnog poslanika, svake političke stranke koja predstavlja građane i parlamenta u celini.
Ono što je naše pitanje je ponovo – šta se događa sa Komisijom za reformu političkog sistema? Šta namerava vladajuća većina sve da uradi da bi dalje ugrozila dostojanstvo parlamenta i na koji način mislite zaista da vladavina prava, demokratski standardi i evropske integracije mogu da se odvijaju, kad se na taj način dovodi u pitanje dostojanstvo i ugled najvažnije institucije u zemlji?
Demokratska stranka će uvek biti za to da učestvuje i radi u Komisiji za promenu reformi političkog sistema, ali ovakve kampanje, uglavnom populističke, koje nemaju nikakvih realnih mogućnosti ni da se ostvare, s obzirom na to da će promena Ustava biti tek u 2017. godini. Opet ponavljam, to je juče rekao ministar Selaković, nemaju nikakve šanse da se ostvare. Da li su ovo samo neke predizborne igre ili je zadatak da se sakrije nešto drugo, kao što mislimo da se i ovakvim načinom rada u parlamentu zapravo sakriva nešto drugo? Hvala na pažnji.
Hvala predsednice.
Javljam se za povredu Poslovnika po članu 286. po kome narodni poslanik ima pravo da bude blagovremeno obavešten o pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika.
Sazivajući ovu sednicu u ovako kratkom roku vi ste onemogućili narodnog poslanika da on koristi svoje pravo da bude blagovremeno obavešten time što je najveći broj zakona koji su predloženi za dnevni red po ovoj sednici dostavljen Skupštini u petak, a neki čak u subotu.
Znači imali smo manje od 48 sati da primimo ove zakone, a da ne govorimo tome koliko je malo vremena bilo za pripremu.
Neki zakoni stavljeni su, predlog je stavljen da se radi po hitnom postupku, na primer, Predlog zakona o zadrugama. Kad pročitate obrazloženje zbog čega je taj zakon predložen po hitnom postupku, kaže se da je potrebno jedinstveno, pravno, institucionalno regulisanje ove oblasti, čime bi se omogućilo što brže oživljavanje zadrugarstva i pružila pravna sigurnost i predvidljivost poslovanja.
Molim vas lepo, sada ste našli da je to hitno, toliko hitno da moramo u roku od 48 ili 72 sata da raspravljamo o ovom zakonu. To je vrlo važan zakon i važan zakon za svakog seljaka u Srbiji. Zbog toga bi bilo izuzetno važno da imamo dovoljno vremena da se pripremimo, da razgovaramo sa ljudima, da podnesemo valjane amandmane. Na ovakav način mi smo onemogućeni u vršenju naše funkcije i u obavljanju našeg posla.
Tražim, naravno, da se izjasnimo.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Nesumnjivo je da je izbor javnih tužilaca izuzetno važno pitanje za jednu zemlju koja ima toliko puno problema u funkcionisanju pravosuđa. Mi danas treba da donesemo odluku koja predstavlja najozbiljniji izbor za nosioce javnotužilačke funkcije još od početka reforme pravosuđa 2010. godine. Bira se njih 85, među kojima i tužioci za organizovani kriminal i ratne zločine.
One koje danas izaberemo imaće mandat šest godina, oni će dakle, voditi u ovoj zemlji borbu protiv kriminala, borbu protiv korupcije, treba da doprinesu zaštiti ljudskih, građanskih prava svakog člana ovog društva. Dakle, jako mnogo zavisi od ove naše današnje odluke.
Mene je malo zbunilo izlaganje malopređašnje gospodina ministra, kada je govorio o razlici između samostalnosti i nezavisnosti javnotužilačke funkcije. Mi smo tu debatu o samostalnosti i nezavisnosti imali kad smo govorili o Narodnoj banci, još kad je SNS došla na vlast 2012. godine. To je bio jedan od prvih zakona i bojim se da ćete se prisetiti da je samostalnost tada morala biti zapravo tumačena više kao nezavisnost, a ne kao neka samostalnost koja je neka posebna kategorija.
Vezano s tim, kolega Homen je govorio o tome u kom pravcu bi trebalo da se kreće procedura izbora javnih tužilaca, imajući u vidu preporuke i Evropske komisije i Venecijanske komisije ako imaju za cilj da našu pravnu državu, vladavinu prava dovedu u neki evropski standard.
Tačno je, da je ovo što mi danas treba da uradimo u skladu sa sadašnjim propisima, sadašnjim Ustavom itd, i to nema spora. Ja mislim da ni kolega Homen nije govorio da je to nešto drugačije, ali se postavlja pitanje – da li je to u svetlu onoga što mi moramo da uradimo? Dobar metod i dali smo mogli sada, da zapravo, napravimo jedan, rekla bih korak napred u toj proceduri u tom smislu da je Državno veće tužilaca nama poslalo po jednog kandidata za svaku funkciju kako bismo mi znali šta sama struka najbolje misli i najviše misli o ovim kandidatima. Zašto? Onda bismo mi bili lišeni situacije da danas donosimo jednu manje ili više političku odluku, jer mi ćemo danas doneti političku odluku ko će biti tužilac od ovih kandidata koji su predloženi.
Državno veće tužilaca se u skladu sa zakonom pridržavalo kriterijuma i Pravilnika koji je donet. Udruženje tužilaca je iznelo mnoge kritike na sam proces uvodeći jedno pitanje da li je subjektivni kriterijum zapravo imao dominantan uticaj u određivanju novih kandidata. Mi to ne znamo, nedovoljno transparentno.
S druge strane, postavlja se pitanje, pošto Državno veće tužilaca je bilo dužno da se pridržava kriterijuma, ne znamo na koji način, na osnovu kojih kriterijuma je Vlada utvrdila kandidate kako ih je utvrdila, odnosno ovo što nam je predložila kao predloge, na osnovu kojih kriterijuma je to učinila? Ako ne budemo imali transparentno objašnjenje zbog čega su neki kandidati predloženi, mi imamo osnovanu sumnju da neke odluke možemo doneti vrlo arbitrarno, dakle, kao čisto političke ko će biti javni tužilac u nekom gradu ili nekom mestu.
E, sada ministar nam je ovde govorio, naravno kao profesor Pravnog fakulteta, on vrlo često ulazi u jednu razumljivu, ja bih rekla čak potrebu da nam objasni pravni sistem i pravna pravila i ja tu nemam ništa protiv i mogu sa njim mnogo da se saglasim, ali imam jedno pitanje – da li je gospodin ministar učestvovao u izradi, u pregovorima o poglavlju 23. koje kaže sledeće, a pro po ove nezavisnosti, odnosno samostalnosti javnotužilačke funkcije – preporuka iz izveštaja o skriningu tačka 1.1.1. uz podršku spoljnih eksperata Srbija bi trebalo da izvrši temeljnu analizu postojećih rešenja, mogućih amandmana na Ustav, imajući u vidu preporuke Venecijanske komisije i evropske standarde, obezbeđujući nezavisnost i odgovornost pravosuđa u kome se ne pravi ta razlika između sudstva i javnog tužilaštva, promene bi između ostalog trebalo da obuhvate sledeće: sistem odabira, predlaganja izbora, premeštaja i prestanka funkcije sudija, predsednika sudova i javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca bi trebalo da bude nezavistan od političkog uticaja.
Pa se kaže šta treba da bude rezultat sprovođenja istrage, kakav će biti indikator uticaja, gde kaže – sudije i tužioci se biraju na osnovu stručnosti i učinka što u celini ima pozitivan uticaj na kvalitet i efikasnost pravosuđa itd. neću čitati dalje, ali hoću da govorim sledeće.
Da li smo se mi obavezali da ćemo u tom pravcu da idemo? Ako smo se obavezali, da li znamo da li su nam poznati rokovi kada ovo hoćemo da uradimo? Moguće je da postoji neka reforma pravosuđa i strategije reforme pravosuđa koja je drugačija, ali ovo je finalna verzija akcionog plana za poglavlje 23. Meni sada to nije jasno, da li ćemo mi i dalje da držimo to samostalno javno tužilaštvo kakvu zastupa ideju gospodin ministar ili ćemo da sprovodimo akcioni plan za poglavlje 23? Šta zapravo hoće Vlada da uradi u reformi pravosuđa? Mislim da je za sve nas i za građane Srbije to ključno pitanje.
Da li ono što smo tokom skrininga i tokom akcionog plana rekli našim sagovornicima u EU, da nameravamo da uradimo, da li je to stvarno ili nije stvarno? Dakle, u tom smislu za nas bi bilo važno da smo možda kao što je i kolega Homen rekao, u ovom izboru tužilaca napravili jedan korak napred u tome da je taj izbor javnih tužilaca lišen političkog uticaja u najvećoj mogućoj meri, imajući u vidu da je sadašnji Ustav i sadašnji zakon ovakav kakav jeste.
Ono što je za nas takođe pitanje – zbog čega nema kandidata za skoro oko 30 javnotužilačkih pozicija? Zbog čega se to desilo? Dakle, ono što mi danas treba da uradimo s obzirom da nije bilo dovoljno transparentnog pristupa i postupka u onome što nam j Vlada predložila, s obzirom da se ni odbor nadležni nije izjasnio o kandidatima, nego je samo prosledio predlog, ako dobro razumem, onda mi danas donosimo par ekselans političku odluku o tome koje ćemo kandidate za javne tužioce izabrati.
Dakle, ono što je tačno, to je da evropski standardi zahtevaju da se Narodna skupština što pre isključi iz procesa izbora nisilaca pravosudnih sudija, a da ne govorimo o tome da se naravno izvršna vlast iz tog postupka treba isključiti. To je nešto što je u interesu našeg približavanja i EU.
U Srbiji je znamo svi, oduvek važio princip kadija te tuži, kadija ti sudi, to je princip koji nikako da pobedimo i nikako da uvedemo pravnu državu i vladavinu prava. Mi znamo da je u godišnjem izveštaju Evropske komisije o napretku već treći put za redom jedna od ozbiljnih kritika curenje informacija iz istraga koje dolaze u tabloide i kojima se u ogromnom broju slučajeva ugrožavaju pojedinačna prava građana, pretpostavka nevinosti dovodi u pitanje.
Za nas je najvažnije pitanje – da li će se ovim predloženim rešenjima, da li će ovi predloženi kandidati i politička odluka koju vi danas, kao većina budete doneli, da li će se preseći taj trougao koji postoji između policije i tužilaštva sa jedne strane i tabloida sa druge strane i naravno izvršne vlasti.
Jer ako se to ne bude desilo, ukoliko i naša policija i naše tužilaštvo, čast izuzecima budu i dalje na stalnoj vezi za pres službom SNS, bojim se da nećemo napraviti korak napred i da nećemo imati garantovanu nezavisnost, odnosno samostalnost javno tužilačke funkcije, a samim tim da ni naša borba za pravnu državu protiv korupcije, za zaštitu ljudskih i građanskih prava neće dati dobar rezultat.
  Hvala predsedavajući.
Htela bih samo još jednom da naglasim one tačke iz naših diskusija dosadašnjih i moje koleginice Gordane Čomić i kolege Homen. To je glavo pitanje kriterijuma.
Na osnovu kojih kriterijuma je Vlada nama dostavila ove predloge? Mi imamo osnovanih razloga da sumnjamo da ti kriterijumi nisu samo kriterijumi stručnosti. Zbog toga smo mi govorili o tome da ćemo mi sada na osnovu tog predloga Vlade ovde morati doneti političku odluku. Naravno, parlament donosi političke odluke, ali je vrlo loše kada su te političke odluke, odluke o političkoj podobnosti, jer postoji sumnja da će onda ako nema dovoljno transparentnosti i dovoljno argumentacije kada se predlažu kandidati od strane Vladi, Skupštini, da se onda može sumnjati u to da se onda radi o kandidatima koji su pomereni sa rang liste na drugačiji način od onoga što je predložilo Državno veće tužilaca. Dakle, da se radi o kandidatima koji su politički podobni po mišljenju Vlade i vladajuće većine u ovom parlamentu. To nije dobro, to nije dobro za vladavinu prava i nije dobro za neko poverenje u pravnu državu.
Mi ćemo naravno pratiti šta će raditi tužilaštva, pratićemo na koji način će oni postupati. Ja ću podsetiti ponovo na ono što je jedna od glavnih kritika koja je iznesena više godina unazad u godišnjem izmeštaju o napretku Srbije od strane Evropske komisije da je jedna od čestih pojava koja zahteva veliku osudu i na kraju krajeva zahteva da se iskoreni iz naše prakse curenje informacija koje ide iz policije, tužilaštva u tabloide i u kojima se ljudi blate. To curenje informacija dovodi do toga da su razni ljudi optuživani. Iako nikakvi sudski postupci nisu pokrenuti, dolazi do kršenja pretpostavke nevinosti i do ugrožavanja ljudskih prava pojedinaca i brojnih sudbina porodica i njihovog okruženja.
To je nešto na šta moramo da obratimo pažnju i ukoliko ne bude bila prekinuta ta veza između policije i tužilaštva i tabloida na državi je naravno da tu vezu razotkrije i da na neki način efikasno spreči njeno postojanje, mi onda nećemo imati pravnu državu i nećemo imati vladavinu prava i onda će se potvrditi ono što mnogi sumnjaju i što nas stalno kritikuju, da mi donosimo dobre zakone, da donosimo čak i dobre odluke, da možda imamo čak i dobre namere, ali da u primeni toga ne valja praksa i da u primeni zapravo ne sprovodimo reforme, a reforme nisu ništa drugo nego da sprovedete ono što ste obećali da ćete sprovesti.
U tom smislu je naravno pomenut i Akcioni plan za Poglavlje 23 i u tom smislu smo govorili o obavezi koju smo spremni da prihvatimo, a to je da isključimo Narodnu skupštinu, odnosno da smanjimo, ako hoćete da tako budem preciznija, politički uticaj na izbor nosilaca pravosudnih funkcija, a tu spadaju i sudije i javni tužioci, barem prema onome što je usvojena finalna verzija Akcionog plana za Poglavlje 23.
U tom smislu sam naravno i razumela ovu Vladu da ona namerava da se kreće i na kraju krajeva o tome je govorio i ministar i zbog toga smo mi u našoj raspravi istakli da bi bilo dobro da se i u ovom izboru javnih tužilaca negde išlo ka tome da se Državnom veću tužilaca zaista da dominantna uloga u predlaganju kandidata, a da Vlada ne izvitoperuje njihovu odluku time što će neke kandidate, koji nisu bili rangirani onako kako ih je rangiralo Državno veće tužilaca, rangirati na drugačiji način bez transparentnih kriterijuma. To je bila naša primedba i mislimo da zbog toga nismo možda dovoljno, odnosno Vlada možda nije dovoljno mudro u tome postupala, u pogledu izbora javnih tužilaca. Bilo je prilike da se ovde pokaže upravo drugačija namera i da se prikaže želja da se politički uticaj iz pravosuđa minimizira, smanji, redukuje i ukine na kraju krajeva jer to je ono što onemogućava vladavinu prava i pravnu državu.
Samo jedno pitanje. Na osnovu kojih kriterijuma je Vlada predložila Skupštini kandidate koje je predložila, a koji su drugačije rangirani u odnosu na predlog Državnog veća tužilaca? Za nas je bitna transparentnost tih kriterijuma, da znamo da to nije politička odluka, odnosno da nije politička podobnost. To je za nas glavno pitanje.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Mi smo podneli ovaj amandman zato što smatramo da bi drugačiji naziv ovog zakona bolje oslikavao zapravo problem koji se rešava i cilj koji se želi postići. Naš je predlog da ne bude ni legalizacija ni ozakonjenje, nego da bude – Zakon o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama. Na taj način se zapravo oduzima taj jedan epitet – ozakonjenje, odnosno legalizacija nečega što je bespravno. Slažemo se u tome da je ovo problem koji moramo da rešimo i da je za Srbiju rešavanje ovog problema izuzetno važno.
Replika.
Gospodine predsedavajući, gospođa ministar, već drugi put pominje ovde da je problem bespravne gradnje nastao u vreme poslednjih deset godina što je u potpunoj suprotnosti sa tekstom obrazloženja koje su sami dali uz ovaj zakon. Ja ću da ga pročitam. Kaže – problem bespravne gradnje postoji unazad nekoliko decenija ali je naročito eskalirao devedesetih godina prošlog veka kada se beleži masovna bespravna gradnja itd.
Druga stvar, ono što sam istakla i u načelnoj raspravi, SNS je na vlasti već četiri godine. Četiri godine ste imali vremena da počnete da rešavate ovaj problem, 2013. godine ste doneli takođe jedan zakon koji se ticao legalizacije, nije napravljen nikakav pomak. Zašto da vam verujemo da će to sada biti slučaj?
Ponovo se vraćam na obrazloženje zakona koji ste sami podneli uz ovaj zakon. Dakle, problem bespravne izgradnje nastao je, naročito eskalirao 90-ih godina prošlog veka kada se beleži masovna bespravna gradnja koja je uzrokovana velikim prilivom stanovništva sa ratom zahvaćenih područja. Nedostatkom svake vrste kontrole nad bespravnom gradnjom kao i nepostojanjem planske dokumentacije koja bi omogućila legalnu gradnju. Da li je ovo obrazloženje koje ste podneli uz taj zakon. Prema tome, nemojte govoriti o tome da je najveći deo i problem bespravne gradnje nastao u vreme vlada u kojima je dominantnost stranaka bila DS.
Vi jeste četiri godine na vlasti, odnosno u martu mesecu 2016. godine će biti četiri godine na vlasti, a to što niste imali premijera tokom prve dve godine ne znači da niste imali dominantnu ulogu i da niste uticali dominantno na rad ove vlade. Dakle, četiri godine ili tri i po tačnije, trebalo vam je da počnete da rešavate po vašem mišljenju ozbiljno ovaj problem.
Drugo, što se tiče ovog zakona. Mi smo rekli jasno i u ovoj raspravi, mi jesmo za legalizaciju onih objekata, za ozakonjenje onih stanova i kuća koje služe za stanovanje ljudi koji nemaju drugu nekretninu za stan, podobno za stanovanje i za njih smatramo da je opravdano što imaju najpovoljnije uslove, ali kada smo mi rešavali pitanje legalizacije bespravne gradnje, nismo predviđali nejednak, nejednaka pravila za investitore. Ovo je diskriminatorski zakon prema svim onim investitorima koji su radili u skladu sa zakonom u proteklim pet, deset ili 20 godina.
Čl. 108. i 109. Poslovnika.
Pre svega, niste opomenuli prethodnog govornika kada se uvredljivo izražavao i o poslanicima i time je ugrozio dostojanstvo parlamenta. Znači, vi se starate o redu na sednici.
Sa druge strane, član 109. ste povredili time što ste potpuno neosnovano dali opomenu poslaniku Markoviću, jer je on u skladu sa Poslovnikom reagovao na povredu Poslovnika i na urušavanje dostojanstva i ugleda parlamenta.
Zaista nema nikakvog razloga da na ovaj način vodite sednicu. Mi razgovaramo o amandmanima i trudimo se da uvažavamo argumente, da iznosimo svoje argumente i da ovu raspravu i da ovaj parlament uljudno predstavimo građanima Srbije. Zaista nema nikakvog razloga da na ovaj način kršite poslovničke odredbe.
Zaista ne mogu da razumem kada potpredsednica Vlade i ministar govori o tome kada je nastao problem bespravne gradnje i onda pitam da li je ovo obrazloženje koje su oni dali uz ovaj zakon tačno ili nije?
U obrazloženju koje ste nam poslali kaže se – problem je nastao 90-tih godina. Ko je tada bio na vlasti u Srbiji? Zašto je nastavo problem bespravne gradnje? Nije baš nastao 90-tih, velika naselja su izgrađena 70-tih godina u okolini Beograda itd. Zašto je nastao najveći problem 90-tih godina, zbog čije politike, ko je vodio politiku koja je unesrećila tolike ljude i tolike izbeglice u Srbiju 90-tih godina i početkom 2000. godine? To je glavno pitanje, nemojte o tome da li je DS mogla da reši. Naravno da nije mogla da reši pitanje tako što će svakom investitoru dati tako reći besplatno ozakonjenje i legalizaciju, ono što vi ovim predlažete.
Ovim zakonom će se stvoriti nova klasa bogataša, jer će svi oni investitori koji su bespravno gradili objekte za tržište, koji nisu mogli po prethodnim zakonima besplatno, kako sada predviđate da dobiju legalizaciju. Sada će oni steći ogromno bogatstvo, legalizovaće svoje bespravno podignute objekte za tržište, za prodaju i to je ono protiv čega ustajemo kada govorimo protiv ovog zakona, a ne ustajemo protiv zakona zbog toga što će ljudi koji su imali potrebu da reše svoje stambeno pitanje, izgradili neke kuće od 50, 60 ili 100 kvadrata u kojima žive i kojima je to jedina nekretnina koju poseduju. To je ključno pitanje ovde.
Juče je tačno pomenut taj slučaj. Međutim, mi smo juče dali odgovor koji mislim da niste uzeli u obzir, a to je sledeće. To što spominjete na Paliluli, reč je o objektu koji ima 8.000 kvadrata. Zna se da su za objekte do 800 kvadrata zadužene opštine, a preko 800 kvadrata dozvolu izdaje Grad Beograd i nadležne građevinske inspekcije Grada Beograda. Prema tome, nemojte nama pripisivati stvari koje apsolutno ne stoje. To činite stalno i mislite da ako sto puta kažete neku neistinu, da će narod pomisliti da je to istina. To nije dobar metod i, na kraju krajeva, obiće vam se o glavu. Hvala.