Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Stevanović

Aleksandar Stevanović

Stranka moderne Srbije

Obaveštenja i objašnjenja

Hvala, potpredsedniče.

Sigurno ćete svi imati priliku da govore, ako žele i pre, nemam ništa protiv, sve je to u redu.

Dakle, poslanička grupa SMS imaće dva pitanja ovog dana. Prvo pitanje je upućeno, što bi se reklo, na svojevrsni „deliviri junit“, pošto se upućuje na adresu Ministarstva informisanja i kulture, MUP i Ministarstva zdravlja Republike Srbije. Naime, država može obavljati različite funkcije i to nije sporno. Ako postoji neko neslaganje u okviru svakog parlamenta jeste šta to tačno država treba da radi. Sada mi koji smo sada malo više moderniji, u centru, slobodarski, bi zamislili da mnoge funkcije, država ne mora da radi. U ekstremnim slučajevima možemo zamisliti čak da se država ne bavi ničim osim krivičnim sudovima, zaštitom privatne svojine, zaštitom od napada s polja, mada to može, recimo kao što je uradio Island.

Mnoge funkcije država ne mora raditi. Sutra možemo da usvojimo tuđi novac, ne moramo imati ni naš, ali jednu funkciju država mora uvek da radi, to je zaštita privatnih vlasničkih prava, a jedno od osnovnih privatnih vlasničkih prava je život. Pravo na život potiče od toga što posedujemo sami sebe. Da bismo mogli da uživamo to pravo država treba da obezbedi jednu ključnu stvar, a to je zaštita od zaraznih bolesti.

U Srbiji je zaživela praksa koju čak prenose i neki nosioci narodnog suvereniteta u javnim medijima da se vakcine i vakcinacija kao osnovni način zaštite od zaraznih bolesti koje ostavljaju teške posledice i mogu ostaviti smrtonosne posledice u nekim slučajevima, svesno širi panika da vakcine koje proizvode najbolje multinacionalne kompanije u svetu, koje bi trpele troškove koji se mere u stotinama milijardi evra kada bi bilo dokazano bilo gde u svetu da te vakcine nisu adekvatne, u Srbiji se širi propaganda da se putem procesa vakcinacije u stvari šire neke druge vrste bolesti, da te vakcine imaju štetne sastojke i uopšte time se potkopava proces imunizacije stanovništva, što ne bi bilo strašno da ne postoji jedna osnovna konstanta, a to je da se svi ljudi ne mogu imunizovati vakcinama i da jedni način da te ljude zaštitimo upravo da obuhvatnost bude bliže 100% ako je ikako moguće.

Stoga je moje pitanje šta osim kažnjavanja roditelja koji ne dovode svoju decu na vakcinaciju namerava da uradi Ministarstvo informisanja, koje ima instrumente da informiše građane o tome da su vakcine multinacionalnih korporacija vrlo pouzdane, da se daju u celom svetu i koje su posledice odbijanja imunizacije kako za njihovu decu, tako i za društvo u celini?

Isto pitanje se odnosi MUP - da li planira pokrenuti istrage, a takođe i za Ministarstvo zdravlja šta misli da uradi da se njihovi napori ne potkopavaju u Republici Srbiji?

Mi ćemo uvek braniti slobodu govora, jer je sloboda govora je jedino ograničena onda kada vašom slobodom govora možete proizvesti objektivno verovatno loše posledice prema grupi koja je žrtva vaše slobode govora.

Drugo pitanje Stranke moderne Srbije upućeno je Ministarstvu za zaštitu životne sredine. U ovom trenutku Srbija je konačno postala svesna onoga što je naša konstanta decenijama, a to je da udišemo vazduh očajnog kvaliteta tokom zimskog perioda. To je problem koji se ne može otkloniti za sedam dana, deset dana, sedam meseci ili deset godina, ali ono što možemo da radimo da počnemo da otklanjamo te probleme.

Jedan od osnovnih načina i osnovnih saveznika u našem otklanjanju problema jeste evropski put Republike Srbije, odnosno otvaranje poglavlja koje se odnosi na zaštitu životne sredine.

Analizirajući relevantna dokumenta koja su dostupna javnosti na veb stranici Ministarstva zaštite životne sredine, odnosno Kancelarije za evropske integracije, odnosno Ministarstva za evropske integracije, došli smo do zaključka da proces u ovoj oblasti kasni u Srbiji, tako da je moje pitanje kada će Srbija dobiti pregovaračku poziciju u ovom poglavlju, kolike prelazne periode planiramo i koji su razlozi kašnjenja? Hvala.
Uvažena predsednice, dame i gospodo, poslanička grupa Stranke moderne Srbije imaće dva pitanja upućena ministrima u Vladi Republike Srbije.

Prvo pitanje upućujemo Ministarstvu trgovine, turizma i telekomu-nikacija. Skupština grada Novog Pazara donela je odluku kojom se ograničava prodaja alkoholnih pića u periodu između 20 časova i verovatno šest ili sedam ujutru.

Iako smo imali slične pokušaje širom Srbije, jedan od najpoznatijih je bio u Beogradu i ta odluka je, na svu sreću, ukinuta, više puta je Ustavni sud pokazao da ta odluka pravi jedan veliki problem, iz prostog razloga što se tom odlukom ne zabranjuje samo maloletnicima i nekim drugim grupama koje bi mogle napraviti objektivno probleme konzumacijom alkohola u noćnim satima, nego svim građanima da kupuju alkoholna pića i, takođe, se trgovci teraju u gubitke.

Analize udruženja poslodavaca na nivou Beograda pokazale su koliko je odluka o noćnoj prohibiciji bila štetna za razvoj trgovine, a s druge strane bila je neobično korisna za razvoj ugostiteljskih objekata koji su noću imali veći promet nego što bi ga imali kada ne bi došlo do narušavanja načela slobode trgovine.

Stoga moje pitanje nije da li će Ministarstvo trgovine intervenisati i na pet dana odložiti tu odluku, nego je pitanje zbog čega se u članu 43. Zakona o trgovini zadržava pravo da trgovinski objekti mogu, iako je to suprotno Ustavu Republike Srbije, da odrede određeni period u toku dana kada se ne mogu prodavati određene robe koje mogu bitno da utiču na javni red i mir. Taksativno u zakonu su pobrojana alkoholna pića i pivo, pirotehnička sredstva i slično.

Sama mera ne može na bilo koji način dovesti do toga da se smanje problemi uzrokovani konzumiranjem alkohola, ko želi to da radi može kupiti pre devet sati, može da pije u kućnoj radinosti, može da na bilo koji drugi način dođe do alkohola. Međutim, to otvara dva velika problema. Prvi problem koji se javlja je da se država postavlja kao mama i tata punoletnim osobama i određuje im kakav će životni stil imati i, na neki način, uskraćuje njihovu slobodu da kupuju robe i usluge koje nisu zabranjene za prometovanje, niti zahtevaju neke posebne dozvole. U sadašnjem pravnom sistemu Republike Srbije svaki trgovac može da prodaje alkoholna pića.

Druga stvar, jednom kada se otvori ta mogućnost, moguće je da će se neko sutra setiti pametno, na primer, da zabrani prodaju naftnih derivata jer ljudi mogu brzo da voze kola noću ili da zabrani bilo šta što se lokalnoj samoupravi učini korisnim.

Imali smo iskustva iz nekih mnogo boljih tržišnih demokratija koja su pokazala koliko je bilo koji oblik prohibicije pogrešan i vodi u pogrešna ponašanja, ne postiže efekte koji se žele postići, osim, naravno, efekta povećanja prometa trgovinskih objekata.

Drugo pitanje upućujem ministarki saobraćaja. Naime, raspisan je i u toku je, sada se već i pojavio neočekivani pobednik na tenderu za subvencionisane avio linije iz Niša, neočekivano, to niko nikada ne bi pogodio, na tenderu je jedina uslove ispunila "Er Srbija". Ono što se javlja kao problem u celoj toj priči, linija od javnog značaja, kako se navodi u pozivu i kako se navodi u uslovi na osnovu kojih je "Er Srbija" pobedila na tenderu za 10 linija iz grada Niša, je da se ta odluka Vlade Republike Srbije zasniva na evropskoj direktivi koja govori da postoje linije od javnog značaja, ali koje moraju biti linije koje povezuju centar jedne države sa udaljenim regionima te države, kao što su, na primer, daleka ostrva, regioni do kojih se ne može stići automobilom i slično.

Od svih subvencionisanih linija, na taj način u evropskom saobraćaju, avionskom, gotovo 95% su nacionalne linije, nisu linije za Bolonju, za Malme, za Salzburg i slična mesta, nego bi moglo biti jedino linija Beograd – Niš, koje trenutno možemo imati, ili možda Kraljevo – Niš, drugih trenutno nemamo mogućnosti da imamo, a nikako ne mogu biti linije ka inostranstvu.

Takođe, Niš ni na koji način nije udaljena i nerazvijena oblast Republike Srbije da bi mogla potpasti pod taj režim. Stoga je moje pitanje – da li na taj način promovisanjem linija od javnog značaja mi na mala vrata nastavljamo da subvencionišemo „Er Srbiju“, iako to nije dozvoljeno prema propisima EU? Hvala na pažnji.
Poslanička grupa Stranke moderne Srbije ima dva pitanja koja ću uputiti na ovoj sednici.

Prvo pitanje, koje je dosta kraće, usmereno je na ministra finansija. Pre nekih petnaestak dana čuli smo izuzetno dobru vest, a to je da se Srbija zadužila na 10 godina po kamatnoj stopi od 1,6% evro obveznicama na Londonskoj brezi. To jeste dobra vest, međutim, nakon što smo malo duže razmatrali celo pitanje, ostala nam je jedna doza, kako da kažem, straha da li je tih 1,6% indikator toga da će Srbiji biti podignut kreditni rejting u narednom periodu ili investiciona zajednica ceni da će u evro zoni u nekom skorijem periodu doći do deflacije.

Ako je prvi slučaj, nema nekog razloga za brigu. To bi onda bio kontinuum rasta kreditnog rejtinga. Međutim, ako je to indikator deflacije, pošto je 1,6 izuzetno dobra kamatna stopa za trenutni kreditni rejting Srbije, pitanje koje ja postavljam je koja je strategija Ministarstva finansija da se nosi sa deflacijom u evro zoni?

Drugo pitanje je malo duže i kompleksnije, pa ga s toga upućujemo predsednici Vlade Republike Srbije. U ovom momentu, na osnovu pokazatelja koji se odnose na broj traženih radnih dozvola u zemljama EU i imajući u vidu činjenicu da će od 1. januara za većinu poslova u zemljama EU biti moguće tražiti taj posao i bez radne dozvole, uz prezentovanje, naravno, odgovarajućih finansijskih sredstava, ono što je izvesno je da će se pred Srbijom pojaviti jedan veliki rizik, a to je rizik masovnog iseljavanja iz Srbije.

U ovom momentu već sada imamo neke grane gde je nemoguće naći ljude za prilično dobro plaćene poslove. Imamo probleme da se popune radna mesta kod složenijih poslova, a u nekim manjim mestima u Srbiji, koja su i ranije bila podložna iseljavanju, imamo problem da se nađu poslovi najjednostavnije vrste, pa je stoga moje pitanje kada će Vlada Republike Srbije predložiti izradu jedne nacionalne strategije koja će se odnositi ne na sprečavanje iseljavanja, nego na to kako ćemo delovati, pošto ne verujem da iko može da ga spreči i kako ćemo privući neke od ljudi da se vrate u Srbiji nakon određenog perioda?

Takođe, moje pitanje predsednici Vlade Republike Srbije je kada ćemo utvrditi koji su tačno uzroci iseljavanje, jer nisu uvek u pitanju plate i kako delovati na one uzroke na koje možemo delovati danas?

Takođe, pitanje je kada ćemo dobiti odgovore kako delovati u smislu gde podizati plate, pošto u nekim oblastima apsolutno je nemoguće da ćemo zadržati skoro bilo koga ako ne bude bilo jačeg podizanja plata, posebno u oblastima kao što su zdravstvo i kao neka vrlo bitna mesta u javnom sektoru gde je nemoguće zadržati ljude sa sadašnjim nivoom plata?

Takođe, pitanje je gde seći troškove, pošto će iseljavanje imati za posledicu da ćemo imati smanjeni broj aktivnog stanovništva uz nesmanjeni broj ljudi koji su u penziji na „pay as you go“ sistemu? Dakle, pitanje je gde ćemo seći troškove?

Da li će opredeljenje Srbije biti da se uvoze ljudi i kako ćemo to uraditi budući da tradicionalni priliv ljudi iz BiH i Crne Gore se više neće dešavati? Kako ćemo reagovati, pošto znamo koliko je bilo osetljivosti kada su se samo na kratko zadržavali ljudi koji nisu južni Sloveni u Srbiji?

Takođe, naša poslanička grupa smatra da bi to trebala biti tema posebne sednice, ali ostavićemo većini koja je ta koja bi trebala da zakaže jednu takvu sednicu u neko određeno vreme da to uradi.

Specifično pitanje je usmereno i ka ministru obrazovanja, a to je kako ćemo promeniti profile i broj ljudi koje upisujemo, upravo imajući u vidu odliv koji se dešava iz Srbije?

Za ministra privrede - ovaj koncept i subvencija će se susresti sa velikim problemom, jer neće biti jeftine radne snage koja je bila osnov privlačenja stranih investicija, na koji način ćemo promeniti koncept privlačenja stranih direktnih investicija i kako ćemo doći do onih investicija koju daju veću dodatu vrednost po radnom mestu?

Takođe, pitanje je kako ćemo smanjiti opterećenje na plate, imajući u vidu da će zbog porasta cene radne snage mnoga mala i srednja preduzeća biti u velikom problemu. Hvala vam.
Dame i gospodo, poštovana predsednice, poslanička grupa Slobodnih poslanika ima tri pitanja.

Prvo pitanje upućujemo Ministarstvu pravde. Od 2006. godine u Srbiji je u toku izrada građanskog zakonika. Dakle, 12 godina je prošlo, činjenica jeste da je to jedan ključan zakonik koji treba da traje decenijama, ako ne i vekovima, kao što je na primer slučaj u Francuskoj. Međutim, iako svake godine imamo obećanja da će ovo biti baš poslednja godina i da će ovo biti poslednja godina, to se nije desilo.

Imajući u vidu da mnoge ugrožene grupe u Srbiji, koje su diskriminisane po osnovu nevoljnih razlika i po nekim drugim kriterijumima, trpe posledice zbog ne usvajanja građanskog zakonika.

Moje pitanje za Ministarstvo pravde je – da li je kraj ove godine definitivan rok, kao što se neformalno najavljuje ili ćemo imati jedno dodatno prolongiranje izrade građanskog zakonika?

Drugo pitanje je za Komisiju za zaštitu konkurencije. Lokalne samouprave u Srbiji dosta često imaju praksu kojima u stvari, de fakto, potvrđuju kartelske sporazume iz svoje ingerencije, odnosno dogovorno formiranje cena, čime se jasno definiše da pružaoci određenih vrsta usluga ne mogu da pružaju cenu ispod minimalno dogovorene cene. Ako postoji nešto što je klasičan kartel, to je kada se mnogo pružalaca usluga udruži tako što se dogovori oko toga po kojoj minimalnoj ceni će raditi.

Član 10. Zakona o zaštiti konkurencije poznaje institucije kada se može prihvatiti nešto što liči na ograničenje konkurencije, ali član 11. vrlo jasno pokazuje šta treba da se desi da bi se ograničenje konkurencije smatralo blagotvornom. To su stvari kao što su ubrzani tehnički razvoj, kao što su podela koristi jednaka sa potrošačima i pružaocima usluga i još neke druge stvari koje imaju neosporno pozitivne efekte na građane Republike Srbije, kao i na privredu.

Kartelski sporazumi koji definišu najniže cene, a posebno u oblasti pružanja transportnih usluga u lokalnim sredinama, ni na koji način ne mogu da budu deo objašnjenja koje postoji u članu 11. paragraf 2. tačka 1. tog zakona. S toga bi bili veoma zahvalni da dobijemo tumačenje Komisije za zaštitu konkurencije, kako je utvrđivanje minimalne cene, u duhu zaštite konkurencije u Srbiji.

Treće pitanje upućujemo Vladi Republike Srbije. Skorašnji događaji na tržištu rada u EU, a posebno u nekim od zemalja koje su najveće, ukazuju na to da ćemo se vrlo brzo suočiti sa jednim većim iseljavanjem ljudi iz Republike Srbije. Iseljavanjem koji će se po svojim razmerama teško moći porediti sa nekima koje smo imali ikada u našoj istoriji, barem u mirnodopskoj i koje će verovatno dovesti do toga da mi u Srbiji zaista više nećemo imati nezaposlenost, da nećemo imati niske plate iz prostog razloga što ćemo u najskorijem roku imati situaciju da ćemo u mnogim delatnostima ostati bez radnika.

To se sada, recimo, već dešava u oblastima gde imate stručnu radnu snagu, kao što je medicina, kao što su opet neke vrste radnika u granama koje trenutno sada imaju jake stope rasta, npr. kao građevinarstvo.

Sa sadašnjim promenama u zakonodavstvu, npr. u Nemačkoj, doći će do toga da ćemo mi vrlo skoro imati velike probleme. Čak i neke strategije protiv kojih smo mi duboko u pokretu centra, npr. strategija privlačenja subvencijama, neće imati smisla jer neće više biti jeftine radne snage koja će moći da radi. To se već dešava u nekim delovima Srbije. I mnoge druge strategije će nam biti mrtvo slovo na papiru jer nećemo imati ljudi.

Moje pitanje za vladu Republike Srbije je šta možemo da uradimo, odnosno kako da prepoznamo koji su ključni razlozi iseljavanja, na materijalne ne možemo uticati, ali na neke druge razloge možemo da utičemo i to jeste deo onoga što bi Vlada trebalo da uradi, da saznamo gde ćemo imati deficit radne snage, on će se desiti, i kako reagovati na to. Da vidimo jednostavno kako ćemo uopšte imati strategiju reagovanja na razvoj događaja koji će se neminovno desiti u Republici Srbiji. Hvala na pažnji.
Hvala lepo.

Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa Slobodnih poslanika ima četiri pitanja.

Prvo pitanje upućujem ministru zdravlja i takođe ministru informisanja. Naime, ovih dana se spominje fenomen lažnih vesti i ja moram priznati da su lažne vesti jedna izuzetno štetna stvar. Prave i zbunjenost među građanima, među privredom, navode ljude da donose pogrešne odluke. Koliko je to bitno svedoči da je delegacija Narodne skupštine Republike Srbije bila protekle sednice na jednoj konferenciji Evropskog parlamenta i Donjeg doma češkog parlamenta upravo o temi i slobodi izražavanja, gde jedna od ključnih tema su bile lažne vesti.

Stoga je pitanje za oba ministra šta će učiniti da spreče lažne vesti koje su postale, maltene, medijske atrakcije, a vezane su zato da su vakcine štetne i da obuhvat vakcina treba da bude što manji, da bismo decu zaštitili od autizma, što je jedna potpuna budalaština, mogu tako da kažem, upotrebivši jednu tešku reč, a čiji je rezultat dvocifren broj smrtnih slučajeva?

Ako ćemo govoriti šta su strašne „fejk njuz“, ja mislim da je ovo jedno od ključnih pitanja na šta treba da reagujemo i kao ministarstvo i kao društvo i da sprečimo da možda neko još sa pogubnijim namerama, još sa manje pameti, recimo, dovede do toga da se vrati u dečija paralize u Srbiju. Dakle, jedna užasna kampanja lažnih vesti.

Drugo pitanje vezano je za naše evrointegracije, odnosno pitanje za ministarku zaduženu za integracione procese. Nažalost, definitivna realnost je da se otvaraju samo dva poglavlja u junu. Od toga jedno poglavlje, iskreno govoreći, nam nije uopšte bitno. Čak smo i kreativno napisali pregovaračku poziciju za trinaesticu. Otvoriće se najverovatnije i 33.

Razlozi nisu do nas i to je tačno, ali tri poglavlja stoje zbog toga što procesi dobijanja saglasnosti, a treba da se saglasi još uvek svih 28 članica EU. Jednostavno, nismo dobili saglasnost za barem tri poglavlja i verovatno ih nećemo dobiti.

Naše je pitanje – šta radimo na bilateralnoj diplomatiji i da li činimo sve napore da se proces otvaranja poglavlja ubrza, jer ovim tempom nećemo ispuniti naš ambiciozni cilj da do 2025. godine postanemo deo evropske porodice, naroda, gde pripadamo po svojoj trgovini, po svojoj kulturi i po svemu ostalom što je i naš identitet kao građana Srbije?

Treće pitanje je namenjeno premijerki Vlade Republike Srbije. Dakle, Poslanička grupa Slobodnih poslanika je gledala dva vrlo bitna rangiranja zemalja u svetu. Jedan se zove indeks opažene korupcije i u njemu možemo primetiti da u poslednjih pet godina imamo nešto što se zove stagnacija napretka.

Dakle, mi se negde klackamo između 72. i 77. mesta po stepenu korupcije u svetu. Ocena nam ide i od 39 do 42. Što je viša ocena, ocena je bolja.

Imajući u vidu da ističe i Strategija borbe protiv korupcije ove godine i Akcioni plan za borbu protiv korupcije. Moje pitanje je da li ćemo u narednim planovima poći od jedne osnovne realnosti, da korupcija nije moralni problem prevashodno, nego da je racionalni odgovor pojedinca na postavljanje prepreka u životu, odnosno da li će plan ići ka tome da se smanji broj mesta gde neko, koristeći svoju moć, može da traži novčane usluge koje mu po zakonu ne pripadaju, od ljudi koji žele da ubrzaju procese?

Smisao borbe protiv korupcije je da se država izmesti iz mesta gde ne treba da bude. Dakle, moje pitanje je da li će naredni plan strategije i akcioni plan uvažavati tu činjenicu, jer korupciju ne možete uništiti ni sa više države, ni sa više sile, barem ne u zemljama koje su južno-evropskog mentaliteta, nego tako što otklanjate prepreke?

U skladu s tim, takođe, ima još jedan interesantan indeks ekonomske slobode, koji takođe govori da smo nakon jednog velikog zamajca, koji smo imali 2012, 2013. i 2014. godine, opet ušli u stagnaciju i da nemamo napretka u nekim oblastima, a znate i sami da ako ljudi nisu slobodni da se bave biznisom, ako nisu slobodni u dovoljnoj meri da se ugovaraju, takve zemlje ne mogu da se razvijaju dugoročno i da imaju stope rasta 6% i 7%, što zemlja na nivou razvitka, kao što je Srbija, svakako može da ima.

Dakle, moje pitanje je šta misle da urade povodom stavki koje jesu ocenjene kao najproblematičnije, a to je finansijska sloboda, vlasnička prava i opet pitanje korupcije? Hvala na pažnji.
Uvaženi potpredsedniče, dame i gospodo, moje pitanje je usmereno predsednici Vlade Republike Srbije.

Naime, kao i svi dobronamerni ljudi u Srbiji, a mi spadamo u takve ljude, barem u poslaničkoj grupi SP, iako smo ustanovili kada smo čitali jedan obiman ekspoze da se ne slažemo u mnogim stvarima u oblasti ekonomske politike, tačka pet nam je privukla pažnju i rekli smo – ovo zaista nisu loše ideje.

Glava pet se bavi digitalizacijom. Mi smo to i detaljnije pročitali i u četvrtom delu glave pet imamo jednu oblast koja se zove „Digitalno poslovanje“. Tu se na nedvosmislen način, kao prioriteti naše države, tokom barem ove postojeće Vlade, navode najrazličitije oblasti digitalnog poslovanja, analizira se njihov potencijal u privatnom sektoru, inovativni potencijal, potencijal porasta produktivnosti, kako to utiče na poslovno okruženje.

U toj oblasti ja, kao i uostalom moje kolege, nismo mogli da se ne saglasimo da su to jako dobra razmišljanja i ako bi im se dodalo još malo mesa, da bi to stvarno bilo dobro.

Šta je tu problem? Nedavno smo imali jedan, tako da kažem, štrajk jedne određene profesije u Beogradu i jedna od ministarski u Vladi, konkretno ministarka koja je zadužena za građevinarstvo, saobraćaj, infrastrukturu, rekla je izjavu – ako oni koji štrajkuju ne žele inovativnu firmu kao konkurenta na tržištu, njih biti neće i nema razloga da se brinete. Meni je to malo kontradiktorno i nikako mi ne ide da povežem sa ekspozeom koji ima jedan dobar deo, taj peti deo.

Na koji način se mi onda odnosimo prema inovatorima, i to inovatorima u Republici Srbiji? Srpskim firmama koje su inovirale inovaciju, prodale u zemljama regiona, kakvu im poruku šaljemo?

Svi znamo da su inovacije preduslov rasta produktivnosti, otvaranja novih radnih mesta, investicija. Imajući u vidu izveštaj Evropske banke za obnovu i razvoj, koji kaže da Srbija nije ni blizu potrebnog nivoa investicija da bi mogli imati stope rasta od četiri do pet procenata u kontinuitetu i da su najveći problem, ne nedostatak stranih investicija nego domaćih. Kakvu mi poruku šaljemo time što kažemo domaća inovativna firma ne mora da postoji zato što je nešto inovirala, ali se tradicionalnim granama to ne dopada?

Takođe, kada imamo sukob modernog i tradicionalnog u privredi, da li ćemo takve sukobe rešavati tako na primer što bi smo ukinuli elektronsku poštu? Pre deset godina da su ljudi iz Pošte štrajkovali, hvala Bogu pa nisu, znali su šta je napredak, ili ćemo pokušati da damo stimulans da se tradicionalne industrije modernizuju. Hvala vam na pažnji.
Dame i gospodo, počeću sa pitanjima koja jesu ponavljanje, ali mi iz Pokreta Dosta je bilo imamo takva iskustva da pitanja se zagube 22 do 29 puta kada ih mi postavimo, pa nije loše dva puta ponoviti.

Dakle, za premijeru Anu Brnabić - zbog čega niste prihvatili poziv na sastanak sa Grupom za slobodu medija koja okuplja više stotina medija, organizacija, novinarskih i medijskih udruženja, građanki i građana?

Šta vam govori podatak da su tokom 2013. godine zabeležena 23 napada, pretnji ili pritisaka na novinare, a ove godine samo prvih osam meseci 54 slučaja?

Kada će članovi Vlade početi da poštuju Zakon o javnom informisanju i medijima koji zabranjuje diskriminaciju po bilo kom osnovu?

Koliko novinara je pod merama kao što su praćenje, snimanje i tajni nadzor pri komunikaciji, za svaki slučaj kažem?

Pored ovih pitanja, koja jesu goruća, budući da imamo velike probleme u našoj medijskoj sferi, pitanja za ministra finansija – Zakon o budžetskom sistemu, član 27e stav 4. tačka 2) jasno navodi da je maksimalan mogući konsolidovani dug države Srbije 45%. Država Srbija se 2011. godine, de fakto, nezakonito zadužuje, budući da je ukupna visina javnog duga značajno premašila taj iznos i da je u ovom momentu iznos 62%.

Bez obzira na dobre rezultate u smanjenju javnog duga, potrebno je da ministar finansija, kao vlasan organ, predloži izmenu zakona i da se konačno realnost uskladi sa zakonom koji imamo u Srbiji.

Dakle, šta ministra tačno sprečava da predloži zakon po kojem bi visina javnog duga bila 60% npr. što je mastriški kriterijum i za koji mislim da će biti dostignut u naredne dve godine?

Takođe, u Pokretu Dosta je bilo, kao i kod svih poštenih građana Srbije, koji se raduju uspesima koje postižemo, je bila izuzetna radost zbog dobrih pokazatelja kada je reč o smanjenju nezaposlenosti. Sa ushićenjem smo dočekivali svaku konferenciju kada bi čuli da nezaposlenost u Srbiji opada i da je sada došlo do 10%, a bila je 22%.

Međutim, nakon što smo pregledali neke pokazatelje, videli smo da postoji nešto što mi možemo i nadamo se protumačiti samo kao postojanje paradoksa. Naime, u vremenu kada je nezaposlenost opala sa 22 na 11%, beležimo ukupan rast BDP koji je jedva 4% kumulativno, a u isto vreme imamo porast nominalnih plata 15%, što je negde otprilike, kad se odbije inflacija, realni porast plata koji je nešto veći od porasta BDP. Dakle, BDP raste izuzetno malo, nezaposlenost pada izuzetno brzo.

U ekonomiji nema načina da se to desi, osim ako ne postoje neke druge stvari, a ja bih voleo da ministar koji je nadležan za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nam odgovori – da li je u pitanju neki paradoks i da li imamo neki novi doprinos ekonomskoj teoriji u Srbiji ili je možda to rezultat promenjene metodologije ili, ne daj Bože, iseljavanje ljudi iz Srbije, koji se posle toga ne pojavljuju na birou?

Pitanje za predsednika Razvojne agencije Srbije. Godina 2016. je bila godina preduzetništva. Duboko podržavamo u Pokretu Dosta je bilo, sve što je usmereno na poboljšanje preduzetništva u Srbiji, jer je to ono što nam treba.

Ono što je naše pitanje - kada ćemo dobiti izveštaj po svih šest kategorija koje su bile predmet godine preduzetništva, i takođe kada će Razvojna agencija Srbije uraditi analizu efekata, jer vama su potrebne analize efekata da bismo znali da li radimo prave ili loše stvari, gde treba da pojačamo naše napore kao država, a gde treba da odustanemo ako tu rezultata nema? Dakle, jako je bitno meriti inpakt koji imamo.

Pitanje za ministra privrede - kada ćemo dobiti jednu sveobuhvatnu analizu efekata subvencija? Subvencije su deo, kako se zove u našim medijima, politika Vlade, ona se zove eklektički pragmatizam, ako se ne varam, i ona služi tome da mi imamo, je li, više zapošljavanja, brži rast BDP i slične stvari.

Dakle, jako je bitno da izmerimo efekte, pošto imamo nekih par parcijalnih analiza koje su radile zaista kredibilne institucije, gde imamo pokazatelje koji, kako kažu, su izuzetno ohrabrujući. Ako su subvencije izuzetno dobre, moje pitanje za ministra privrede kada se uradi ta analiza je – ako su efekti dobri, zašto mi to ne bismo uvećali barem jedno 10 puta? Ako imamo toliku pamet i ako je to jako dobro, pa mi bi zaista želeli iz opozicije da to jeste jako dobro, barem mi iz Pokreta Dosta je bilo?

Zašto mi naš „know how“ ne bismo preneli susednim zemljama koje nisu uspešne kao mi? Na primer Rumuniji ili BiH, Crnoj Gori koje rastu svega 4 do 5% godišnje, ali nisu imali pre pet godina tako tešku situaciju pa možemo razumeti zašto je kod nas stopa rasta BDP sporija?

Zašto ne bismo preneli ta iskustva drugim zemljama jer nama je bitno da ako se ovako već brzo razvijamo, da imamo gde da plasiramo naše robe i usluge.

Hvala vam na pažnji.