Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Muamer Bačevac

Muamer Bačevac

Socijaldemokratska partija Srbije

Obaveštenja i objašnjenja

Uvažene koleginice i kolege, svi smo svedoci da se u prošlim danima dešavalo nešto na šta mi ukazujemo, a to je da imamo ogromne kiše, ogromne poplave, da se menja klima i da se moramo o problemu koji pogađa sve naše građane posvetiti maksimalno da bi izbegli komplikacije, da bi izbegli gubitak ljudskih života, što se takođe dešavalo da bi smanjili štetu i mogu da kažem da „Srbijavode“ čine puno, kao i lokalne samouprave i mi u Novom Pazaru smo imali javnu raspravu i pripremamo se za korićenje tri reke. Oko više od sedam miliona evra iz sredstava Evropske banke će biti opredeljeno za to. Istovremeno, grad je opredeli preko 90 miliona dinara za rešavanje kanalizacije u gradu, u onim delovima u kojima nije to rešeno.

Mogu da vam kažem i potvrdim da je lokalna samouprava u gradu Novom Pazaru jako posvećena rešavanju ovog problema, da je gradonačelnik, reći ću i ministar, kojem to, da kažem, nije direktan posao, svaki dan na terenu i sa našim građanima naš gradonačelnik, gospodin Biševac, i naš ministar sporta i omladine, gospodin Husein Menić.

Završena je javna rasprava. Čeka se da se završi tender i najavljeno je da ćemo za par meseci, a rekli su nam sa najvećom sigurnošću krajem leta i početkom jeseni, ući u ovaj proces pre svega preko potrebnog ukorićavanja reke Trnavice koja nam pravi veliki problem.

Grad Novi Pazar je napravio 17 malih brana koje preventivno deluju i sprečavaju ugrožavanje grada preko drugih reka i to je bio zaista fenomenalan projekat. Zaštitili smo da reka Raška koja je najopasnija i najviše može da poplavi ovaj grad, pa sve može i do Raške i samu opštinu Rašku da poplavi, mi smo to ovom preventivom u saradnji sa hidro stručnjacima zaista, mislim govorim o gradu, grad je uspeo da to predupredi.

Mnogo je posla pred nama, treba da svi afirmativno delujemo na ovom polju ovo je veliki problem, bojim se da će kiši biti sve obilnije da ćemo morati svi da izlazimo na teren i da ćemo morati da donosimo i neke oštrije i drakonskije mere da bi sprečili da budu ugroženi vitalni objekti u gradu i domaćinstva ljudi.

Svakako da odgovornost ima vlast i svi oni koji participiraju vlasti, na lokalu u Novom Pazaru dve su političke opcije koje su deo ove vladajuće većine, to je SDPS i SPP koju predvodi gospodin Zukorlić, Na kraju oni imaju i svoje ministarstvo koje se bavi ravnomernim regionalnim razvojem. Tako da je odgovornost velika i za jednu i za drugu opciju koja je u vlasti, a boga mi odgovornost ima i opozicija koja ne bi trebala samo da kritikuje već i da da neka konkretna rešenja i da pomogne u rešavanju, jer ovo je problem svih nas. Što kažu – mi smo na brodu, pa jedna rupa može da ugrozi sve nas i možemo da potonemo u ovom smislu i konkretno svi zajedno.

S toga, postavljam pitanje ministarstvu koje predvodi Stranka pravde i poverenja gospodina Zukorlića, šta su oni uradili da se ovaj krucijalni problem reši, oni su deo vlasti? Šta su do sad učinili? Nismo ih videli na terenu, u konkretnim akcijama pomoći građanima ili bilo kojim drugim metodama da se ovaj problem razreši da se pomognu meštani koji su ugroženi, osim što smo ih videli da vode političku kampanju. Hvala.
Uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, pre svega hoću na početku da u ime građana Novog Pazara i pre svega naselja Lukare, Mur i Salakovac pohvalim rad ministra Gorana Vesića i ispunjeno obećanje u vezi izvođenja radova na povećanju bezbednosti na raskrsnicama koje su bile izuzetno opasne u ovim naseljima. Povećana je bezbednost saobraćaja, izgrađena je signalizacija i sve što je bilo potrebno. Trenutno se radi semaforizacija raskrsnice Teferić po nalogu „Puteva Srbije“.

Moram da naglasim da građani Novog Pazara, nešto više od 120.000, imaju veliki problem jer kroz gusto naseljeni grad prolaze dva državna puta prvog reda. To su broj 22 i 29, praktično putevi koji povezuju Srbiju sa BiH i sa Crnom Gorom.

Ovi državni putevi su već odavno izgubili svoj karakter i postali su obične gradske ulice na kojima je bezbednost izuzetno niska, pogotovo bezbednost za veliki broj dece koja svakodnevno idu u škole.

Podsećam da je grad Novi Pazar, sa Tutinom, najmlađi grad. Najviše ima mladih ljudi u ovoj državi. Nažalost, bezbednost, kažem, ovih učesnika u saobraćaju je posebno niska, a grad ne može ništa učiniti jer ovim deonicama gazduju „Putevi Srbije“.

Stoga bih apelovao na ministra infrastrukture, građevine i saobraćaja, gospodina Vesića, da nekoliko raskrsnica koje su izuzetno opasne što pre dobiju obezbeđenje i dobiju sve što je potrebno, kao što su dobile i ove raskrsnice. To su pre svega raskrsnice na državnom putu broj 22, raskrsnice Parice, Novi Pazar i Dojeviće, kao i raskrsnice na putu broj 29 Teferić i raskrsnice kod Lukoila. Možda još bitnije da se tzv. zone škole, da se na njima postave zaštitne platforme pre svega kod škola „Ćamil Sijarić“, „Meša Selimović“, „Rastko Nemanjić“, „Đura Jakšić“, „Halifa Zajed“, Požega, Sebečevo i Bele Vode. To je trenutno najbitnije i ono što može ovo ministarstvo vrlo lako, sa malo investicija da učini i obezbedi i podigne sigurnost pešaka u ovim zonama grada.

Na kraju bih pohvalio i to što su planirana sredstva i što je najavljeno da će se završiti projektna dokumentacija severozapadnog kraka obilaznice oko Novog Pazar, to je izuzetno bitno za grad ove veličine i što se sa proleća najavilo završetak projektne dokumentacije za izgradnju brze magistrale od Kraljeva do Novog Pazara.

Deonica ibarske magistrale od Kraljeva do Novog Pazara predstavlja zaista, s obzirom da je to jedina veza tog dela Srbije sa ostalim delovima Srbije, prezagušena. Izuzetno je teško putovati ovom relacijom zbog gužve, zbog velikog broja teretnih vozila i izuzetno nesigurno. Stoga zaista pozdravljamo završetak projektne dokumentacije i dodatno apelujem na ministarstvo i na ministra da se što pre uđe u realizaciju ovog projekta i što pre izgradi ta brza magistrala koja je od velikog značaja za uvezivanje ovog dela.

Uopšte više ne pričamo o budućim investitorima, to je uslov svih uslova da neki investitor dođe, ja pričam o običnom životu. Taj običan život u tom delu zemlje je postao nesnošljiv. Jedina veza sa ostalim delom Srbije, naravno, pravi se i praviće se auto-put, ali za nas je od presudne važnosti kao građane koji svakodnevno, obzirom da su građani sve više mobilniji, sve više se kreću, imaju sve više obaveza u drugim delovima ove zemlje.

Za nas je izgradnja ove magistrale od krucijalnog značaja i povezivanje ovog dela zemlje sa zemljama u regionu preko ove magistrale, povezivanje i sa Kosovom i Metohijom isto preko ove magistrale. Znači, izuzetan je značaj ove brze magistrale. Stoga apelujem na Ministarstvo da ne samo završi projektnu dokumentaciju, nego što pre uđe u realizaciju tog projekta. Hvala vam.
Uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, danas je u opštini Priboj tužan dan. Danas je u opštini Priboj Dan žalosti. Reći ću da je opština u kojoj, moram naglasiti, u toj opštini većinu čine Srbi, četiri petine su Srbi, samo 20% ima Bošnjaka, tako je i u samoj opštini. E, oni su odlučili da danas bude dan tuge u Priboju, zato što se saosećaju sa svojim sugrađaninom, njegovom porodicom, koji je tragično nastradao i zato što žele da pošalju poruku da ne žele da se to više ikome ponovi.

Mi smo imali prošle godine nešto što je zaista ocrnilo i policiju naše države i našu državu u okruženju, a to je da su policajci pevali nekakve neprimerene pesme i pozivali na nešto što oni ne bi smeli da čine. I tada smo imali posetu predsednika Republike, imali smo angažovanje svih da se strasti smire i imali smo pozive da se ti ljudi adekvatno sankcionišu.

Ja sam ovde tražio, znajući bar toliko iz života, da dobre međuljudske odnose, bratske odnose koji postoje između Srba i Bošnjaka, treba graditi pažljivo, kontinuirano i da je to težak put, a da treba uvek kada postoji ovakvo iskakanje i ljudi koje prave ovakve strašne stvari, takve ljude kazniti strogo, za primer i javno, nagraditi one promovišu pozitivne stvari, koji grade dobre odnose i koji unapređuju ovu zemlju, a kazniti one koji to zaslužuju.

Zato pozivam ministra policije da mi da izveštaj na koji način su ovi ljudi u tom trenutku kažnjeni. Ja sam to i tad tražio i najavio da ću tražiti da vidim šta je, kako su ti ljudi sankcionisani.

Takođe, tražim da se vinovnik ovog gnusnog zločina, i samo ga gledam kao policajca, nikako drugačije, što pre privede pravdi i adekvatno kazni. Nikako drugačije ga ne gledam nego kao policajca, nekog prema kome smo mi građani kojima je trebao da zaštiti integritet, čast, o životu da ne pričam, smo davali novce da se školuje, danas mu plaćamo platu da živi, da pokaže se takva agresija da se jedan mladi ljudski život ugasi.

Zato pozivam policiju da što pre privede pravdi ovog vinovnika. Pozdravljam to što su uspeli da se uhapse i uhapšeni su oni koji su mu pomagali da pobegne i najavljujem da ću pratiti, a verujem i svi vi, sudski proces i da ovakva zverstva treba kazniti maksimalnom kaznom, onako kako se zaslužuje javno i da se to više nikada ne ponovi nigde, a najmanje u sredinama u kojima Bošnjaci, Srbi ili druge međunacionalne zajednice, manjinski narodi sa većinskim narodima žive u vekovnim dobrim odnosima i bratskim odnosima, zaista je nešto što moramo imati pozornost za ovakve stvari.

Još jednom ponavljam i prosleđujem ovo pitanje ministru policije. Očekujem najskoriji odgovor.
Uvažene koleginice i kolege, dragi prijatelji, 18. maj je 2017. godine, Vlada Republike Srbije proglasila za nacionalni Dan sećanja na žene žrtve nasilja.

Na ovaj dan, podsećamo se, 18. maja 2015. godine kada je za samo tri dana ubijeno sedam žena, nažalost i ove godine na ovaj dan, a to je današnji dan obeležavamo sa izuzetno lošom statistikom i sa jednim kontinuitetom koji ne uspevamo kao društvo da prekinemo. Govori se da je 15 žena i dve devojčice od početka godine u porodičnom nasilju ubijeno i to je zaista strašno, jer statistika kaže da je nedeljno po jedna žena od početka godine ubijena.

I pored velikog rada na unapređenju zakonodavnog okvira svih nas, usvajanja zakona koji su jako moderni i na zapadu efikasni, mi kao što vidimo nismo rešili ovaj problem. Koliko je ovo slojevit i težak problem pokazuje i činjenica i podatak da je 28.000 poziva bilo za pomoć samo ove godine, policiji za ovakav vid nasilja. Ogroman problem.

Ono što mi možemo da uradimo jeste da pre svega ličnim primerom i svojim angažovanjem menjamo položaj žena u svim oblastima na bolje, da pre svega preduzimamo najjače mere u vidu preventive.

Što se tiče Odbora za ljudska i manjinska prava, mi smo dobili nekoliko inicijativa i Odbor je izuzetno aktivan na ovom polju. Krajem godine smo održali jednu konferenciju u saradnji sa Ženskom parlamentarnom mrežom koju smo nazvali institucionalni okvir na femicidu u Republici Srbiji i tu čuli sve aktere tog našeg sistema šta se čini, šta oni misle da su problemi i šta možemo da unapredimo.

Najavljujem ispred Odbora, ne jedno javno slušanje, nego sesiju javnih slušanja i sednica koje će se baviti ovim pitanjima i pozivam sve da svojim predlozima doprinesemo rešavanju ovog izuzetno teškog problema. Podsećam vas da je Odbor podneo na usvajanje određene zaključke kada smo raspravljali o Povereniku i Zaštitniku građana i ti zaključci prevashodno su se odnosili na ovaj problem gde tražimo od institucija, države da na svim nivoima izvrši presek i analizu šta još treba da učinimo, šta je pogrešno ili šta možemo da unapredimo.

U tom smislu, na današnji dan, pored ove najave, želim da podsetim da mi imamo o koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost i ovom prilikom šaljem sugestiju predsednici ovog koordinacionog tela, potpredsednici Vlade, Maji Gojković da maksimalizuje svoje delovanje i postavljam pitanje šta je planirala i šta će učiniti da dođe do bolje sinergije u radu državnih organa da bi ovaj problem koliko-toliko usporili i došli do nekog rešenja kojim ćemo zaista napraviti neke pomake.

Na kraju, želim da vam kažem i podatak da je trećina ovih žena ubijena vatrenim oružjem. Tako da, ono što je Vlada učinila i što čini, i što smo videli za desetak dana da je preko 15.000 komada različitog oružja predato, izuzetno je veliki korak razoružavanje, demilitarizacija, pacifikacija svih nas je jedan veliki korak u pravcu smanjenja ovog problema. Hvala vam.
Uvaženi predsedavajući, uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, u junu 2020. godine u Novom Pazaru je otvoren Regionalni inovacioni startap centar i, pre svega, insistiranjem gradonačelnika grada Novog Pazara započeo je sa radom i kroz jedno kratko vreme, brojnim aktivnostima, je pokazao da zaista može da bude i treba da bude i jeste rasadnik novih ideja i mogućnosti za privredni razvoj ovog kraja.

Ono sa čime se bavi ovaj regionalni inovacioni centar je, pre svega, kroz tri osnovne grane. Prva, razvoj poslovnih ideja, što je u današnje vreme izuzetno bitno. Znači, inovacije, nove poslovne ideje. Zatim, kancelarijska podrška, što je opet takođe bitno i edukacija u oblasti primene informacionih tehnologija.

Regionalni inovacioni centar već u prvim mesecima je, zahvaljujući ostvarenim rezultatima, nametnuo se kao pokretač u budućnosti za razvoj privrede ovog regionu.

Moram da naglasim da ovim centrom rukovodi zaista jedna grupa jako stručnih i posvećenih ljudi, da je veliko interesovanje i da se velike aktivnosti obavljaju u njemu. Međutim, urgentna je potreba za uspostavljanje naučno-tehnološkog parka. Nažalost, grad Novi Pazar koji ima 130 hiljada stanovnika i ovaj naš inovacioni centar nema kompletnu i potpunu novčanu podršku od strane Ministarstva za inovacije i nove tehnologije, kojim rukovodi i ministar Popović i moram da kažem da u Srbiji postoji 18 ovakvih centara koji su u potpunosti podržani od strane ovog ministarstva.

No, ono što još više može da zabrine jeste da nijedan projekat aplikanata sa teritorije grada Novog Pazara kroz program, bilo koji program Ministarstva za inovacije i tehnološki razvoj, nije odobrilo za to nijedan dinar.

O svemu navedenom je upoznat ministar Popović i on je planirao posetu, pokazao je veliko interesovanje i planirao je posetu Novom Pazaru i ovom inovacionom centru. Najavio je posetu za kraj oktobra ili početak novembra i najavio je da će Ministarstvo ovaj nesporazum rešiti na najbolji način, da ima posebno sluha za ovaj kraj i da će obezbediti novac za njegovo stabilno finansiranje i još više, ministar je najavio da će se novcem Ministarstva formirati i praktično izgraditi potpuno nove prostorije, odnosno potpuno novi centar za inovacije u Novom Pazaru i da će za to ovo ministarstvo opredeliti oko 80.000.000 dinara.

Ovim uvodom želeo sam da podvučem koji značaj i potencijal ova institucija može i mora da ima za ovaj kraj i da još jednom podsetim ministra i da ga još jednom pozovem da bude gost inovacionog centra u Novom Pazaru i grada Novog Pazara i da ono što je obećano ispunimo u najkraćem periodu.

Lično jako poštujem napore ovog ministarstva i posvećenost ministra Popovića da novim poslovnim idejama, da modernizacijom i ubrzavanjem mikro privrede, damo osnovni i najznačajniji impuls u razvoju naše privrede.

Sandžak zaista obiluje mladim, potentnim ljudima, koji su, pre svega, vešti u informatičkim naukama i imaju tog, da kažem, talenta za biznis i bilo bi zaista od velikog značaja ove ljude uposliti da na pravi način budu pokretači privrede kompletne naše zemlje, a i ovog regiona na kojem su ponikli. Hvala vam.
Uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, prošle nedelje na lokalnim portalima u Novom Pazaru pojavila se vest da je na konkursu za prijem novih radnika u Poreskoj upravi u Novom Pazaru primljeno devet lica i od toga devet pripadnika srpske nacionalnosti i ni jedan Bošnjak, i ako je bilo jako puno Bošnjaka koji su konkurisali na ovaj konkurs i zadovoljavali sve uslove koji su konkursom traženi.

Takođe se navodi da je više uposlenih, odnosno onih koji su prošli konkurse i dobili radna mesta za ove inspektore, da nisu uopšte iz Novog Pazara, iz praktično regije ovog dela Srbije. Ja vas podsećam da zakoni, kao i Ustav Republike Srbije izrazito zahtevaju da, naravno, pre svega stručnost se ispoštuje i to da u državnim institucijama se preslika odnos stanovništva u toj regiji, odnosno da nacionalne manjine i većinski narod budu zastupljeni u odnosu u kojem žive na toj teritoriji.

Nažalost, Bošnjaci su i pre ovog konkursa u ovoj instituciji bili manje zastupljeni. Ako je istinit ovaj podatak, on bi bio i porazan i izrazito nepravedan. Zamislite u jednom gradu u kome je 90% do 95% preduzetnika bošnjačke nacionalnosti dolaze inspektori finansijskih koji su isključivo srpske nacionalnosti. To bi zaista bilo neprihvatljivo i to ne bi bilo u skladu razvoja dobrih međunacionalnih odnosa u toj regiji.

Stoga tražim od Ministarstva finansija da mi informacija o broju i nacionalnoj pripadnosti zaposlenih na ovom konkursu daju i dostave, na ovom konkursu za inspektore finansijske u Novom Pazaru. Ukoliko se ispostavi da je ova informacija tačna, tražim od Ministarstva da se poništi navedeni konkurs zbog očiglednih nelogičnosti i nepravilnosti, jer logici je neprihvatljivo da na svih devet mesta budu primljeni pripadnici srpske nacionalnosti, ako je većina prijavljenih imalo bilo bošnjačke nacionalnosti i zadovoljavali su sve kriterijume. Sigurno je bar na jednom mestu jedan konkurent Bošnjak bio bolji od njegovog konkurenta ili konkurencije.

Želim da kažem da treba o ovakvim stvarima pristupiti jako pažljivo u cilju izgradnje jednog multietničkog društva i promovisanju Srbije kao države, kao što je i tradicija, da vodi računa o pravima nacionalnih manjina u ovoj zemlji.

Takođe, želim da pozovem praktično državu da sa posebnom pažnjom ne vodeći se za tendencionalističkim izjavama određenih političara ili tendencioznim novinskim naslovima se ophode prema slučaju, da kažem, prema novinskoj aferi koja je ispala u gradu u Novom Pazaru oko intoniranje himne.

Ja vam dajem podatak čist, jer moja deca idu u tu školu. Ja sam pitao svoju decu da li je intonirana himna Republike Srbije, rekli su mi da jeste. Znači, troje moje dece pohađa bosanski jezik u toj školi.

Znači, molim nadležne organe i pozivam da vrlo pažljivo istinito ispitamo šta se desilo, da se ne podižu tenzije i da se ne pravi jaz između Bošnjaka i Srba u jednoj sredini u kojim su tradicionalno dobri odnosi između ta dva naroda. Hvala.
Uvažene koleginice i kolege, uvaženi zemljaci koji gledate ovu Skupštinu, podsetiću vas da se nalazimo u zadnjoj sedmici svetog meseca Ramazana, kada su muslimani posebno posvećeni molitvi, posebno posvećeni činjenju dobrih dela i solidarnosti.

Međutim, ovaj harmonični, lepi trenutak za sve Muslimane, preseklo je i uzbudile su zaista ružne scene koje dolaze iz Jerusalima, gde se strašan teror i nasilje sprovodi i sprovedeno je nad vernicima u velikom kompleksu, velikom islamskom centru Al-Aksa.

Situacija zaista preti da eskalira. Već je veliki broj poginulih Palestinaca i dece u ovom brutalnom napadu. I ovo je nešto što je osudio ceo kulturni i ceo savremeni svet. Pogledajte izjave i od Putina, od svih drugih velikodostojnika, pa i od Bajdena, osuđuje se nasilje. Osuđuje se sprovođenje političkih, da kažem, ciljeva na nasilan način.

U osnovi je želja da se upotrebom sile i nasilja ostvare politički ciljevi i nametne političko rešenje od strane izraelskih vlasti, a to je okupacija Jerusalima, koji je danas zajednički grad svih onih koji žive tamo, a to su, podsetiću vas, Izraelci i Palestinci. Ali, Palestinci nisu samo muslimani, nego je jako brojna i pravoslavna, da kažem, konfesija, koja je druga po brojnosti i koja takođe godinama unazad trpi zaista velike pritiske i nema mogućnost da ostvari svoja opšta prava, opšte ljudsko pravo na život i na sprovođenje verskih obreda.

Izraelci protivno odluci Saveta bezbednosti UN, kažem, na silu žele da okupiraju ceo Jerusalim i da ga proglase za glavni grad Izraela.

Ja duboko verujem u onu Monteskjeovu tezu da kada se pojavi mnogo zla u jednoj državi ili na zemlji, treba vera i religija je ta koja treba da da mnogo razloga za pomirenje.

Stoga pozivam sve verske zajednice u našoj državi, pozivam sve organizacije koje se bave očuvanjem ljudskih prava u ovoj državi, da osude svako nasilje, pogotovo ovo nasilje nad civilima i ovaj teror koji se sprovodi u Jerusalimu i da apeluju na mir i pravedno rešenje koje je svima na interes.

Mir u Palestini i pravedno rešenje palestinskog pitanja je ključ ne samo stabilnosti Bliskog istoka, već dobrih i kvalitetnih međureligijskih odnosa u celom svetu.

Naravno, želim i da podsetim sve vas da se danas slavi jedan od nacionalnih praznika Bošnjaka u ovoj državi, to je Dan nacionalne zastave, koja je simbol, da kažem, nacionalnog jedinstva Bošnjaka i željom za prosperitetom, ali ono i svedoči, ovaj praznik tradicionalnim, dobrosusedskim odnosima i saradnji Bošnjaka sa drugim nacionalnim zajednicama na ovim prostorima.

Stoga želim da Bošnjacima čestitam ovaj praznik, u želji da doživimo zajedničku prosperitetnu budućnost u ovoj državi zajedno. Hvala.
Uvaženi prijatelji, Fond za razvoj Republike Srbije svake godine raspisuje konkurs za dodelu kredita koji daje svim delovima naše zemlje, i to su jako povoljni krediti. Reč je o sredstvima koja se isplaćuju 10 godina, sa grejs periodom od jedne godine i sa minimalnom kamatom od 1,5-2,5% i to ide u zavisnosti da li preduzeće iz te opštine u kojem je stepenu razvijenosti opština. Naravno, s druge strane i od vrste kredita, odnosno ko ga traži, da li je to razvojni kredit, da li je namenjen mladim ljudima, trudnicama, odnosno ženama i u tim uslovima on ima bolje karakteristike.

Razvojna agencija Srbije je takođe preko Ministarstva privrede i Fonda za razvoj privrede takođe opredeljuje kredite, jako dobre, jako povoljne, koje čak subvencioniše od 25-45% i to zavisi od stepena razvoja za nerazvijene opštine, npr. opštinu Tutin koja spada u devastirane opštine u Republici Srbiji i peta je kategorija razvijenosti, 45% su potpuno besplatna, odnosno bespovratna sredstva koje država donira ili daje tim preduzećima.

Naravno da zahteve može preduzetnik, mikro-preduzeće za ove kredite podneti fondu ili lokalnim, odnosno regionalnim razvojnim agencijama npr. u našem kraju postoji regionalna razvojna agencija SEDA koja obuhvata tri opštine, Sjenicu, Tutin, Novi Pazar i preko nje se predaju zahtevi za ove kredite. Ona vrši monitoring, administrativno pomaže, sa druge strane prati iskorišćavanje ovih sredstava.

Međutim, jednim ispitivanjem koje je uradila ova naša razvojna agencija u Sandžaku SEDA, oko 90% ljudi koji su zainteresovani za ovaj kredit iz razloga što ga prati kamata, jer vi dobro znate da je kamata strogo zabranjena Muslimanima, i to je nešto što islam strogo zabranjuje, kamatu, lihvarstvo, zelenaštvo, izrabljivanje na takav način. To znači da, mi podržavamo tu, da kažem, moralnu ekonomiju, i praktično onemogućava se zarađivanje samo na osnovu novca, samo na osnovu kamate, ali sa druge strane je dopušteno da se uzima zajam, da se ulaže, da se stvara profit. Naravno, da se podeli rizik i sa onim koji ulaže, zajmodavcem i onim koji uzima, u takvim uslovima vrlo korektno, je moguće i može jedan Musliman uzeti zajam.

Stoga, želim da uputim sugestiju Ministarstvu ekonomije i Fondu za razvoj da kamata koja je predviđena ovim programima, otpiše, odnosno da je umanji za iznos koji se subvencioniše. Vrlo jednostavno, to je rešenje koje postoji npr. u BiH, jednostavno kamatu odbijte od onog dela koji država besplatno daje i omogućite ljudima iz ovog kraja, a to je preko 1.000 malih preduzetnika, jako uspešnih, da posluju sa ovim novcem koji država opredeljuje za ove programe.

Veliki je moralni problem verujućih ljudi da uđu u nešto što im je zabranjeno. To je problem verujućim ljudima i meni samom, i mislim da ovim rešenjem koje predlaže, da ima u vidu Ministarstvo privrede, možemo da omogućimo ljudima islamske veroispovesti, koji su uspešni preduzetnici, da konzumiraju ovaj novac i na taj način pomognu i sebi i ovoj državi, jer je reč o izuzetno uspešnim mikro-preduzećima. Hajde da podelimo rizik. Ja vam garantujem da će Sandžaklije sigurno ostvariti profit i za sebe i za ovu državu. Hvala vam.
Uvažene koleginice i kolege, volontiranje afirmiše ono najplemenitije u jednom čoveku, a to je pacifizam, zajedništvo, briga za druge, solidarnost, pomaganje itd.

Vreme kovid pandemija, pogotovo nama u Novom Pazaru pokazalo je značaj volontiranja, značaj volontera, značaj njihove uloge u našem društvu. Borba protiv ove pošasti koja je pogodila kompletan zemljin šar bila bi nezamisliva ili čak mogu i da kažem i nemoguća da volonteri u Novom Pazaru nisu dali ogroman doprinos i zaista radili najteže poslove, omogućili da zdravstvene institucije funkcionišu.

Znači, od izuzetno teških poslova, a to je nošenje preteških boca kiseonika, preko teških fizičkih radova, a to je pravljenje toplih veza u našoj bolnici, pripremanje kovid ambulanti, odvajanje crvenih i zelenih zona, to je svakodnevan, težak fizički rad i ogroman broj volontera se, kako samo ime kaže, volonterski, besplatno javio i stavio na uslugu zdravstvenim ustanovama što je bilo zaista i što jeste za svaku pohvalu.

Naravno, i nemedicinska pomoć, njihova aktivnost svaki dan, oni svakodnevno pomažu bolesnicima, pa i lekarima i medicinskom osoblju, prave na hiljade litara limunade i drugih vitaminskih napitaka, hrane i to dostavljaju obolelim, bolesnima i onima kojima je to najpotrebnije. Naravno, to ne bi bilo moguće da nemamo jednu veliku finansijsku pomoć od naših preduzetnika i pre svega naše dijaspore.

Gospodo, čini mi se da u ovom teškom vremenu globalizacije, jednog liberalizma koji ne zna za solidarnost, ono što se dešavalo u Novom Pazaru je zaista pokazalo kolika je bratska ljubav, kolika je saosećajnost, kolika je humanost dijaspore Sandžaka. I ne samo tamo, nisu pomagali Novi Pazar i Tutin i Sjenicu i Prijepolje, nego i druge gradove u Srbiji. Volonteri Novog Pazara su za svaku pohvalu volonteri, 020 volonteri Novi Pazar su pomagali i nosili pomoć i u okolne gradove, pre svega u Kragujevac koji je prvi pomogao Novom Pazaru što se tiče medicinskog osoblja i to je takođe za svaku pomoć.

Naravno, sve je to rađeno preko naših humanitarnih organizacija, preko otvorene ruke, preko sevapa, preko puta sredine i drugih organizacija koje su se zaista bravurozno snašle u ovom jako teškom trenutku.

Šta hoću da vam kažem? Hoću da vam kažem da je Novi Pazar grad dobrih ljudi, nije to centar kriminala kako neki žele da predstave. U Novom Pazaru ima isto, ako ne i manje, kriminalnih radnji nego u drugim gradovima iste veličine, to je sasvim sigurno. Dva nesrećna obračuna koja su se desila za razliku od drugih krajeva, većih delova, većih gradova u Srbiji, nisu motivisana prevlašću za narko-tržište, ovim ili onim, već ličnim nesporazumima, povređenim dostojanstvom, kafanskim svađama itd.

Hoću da kažem, da je grad Novi Pazar i njegova okolina, grad plemenitih ljudi, mirnih ljudi, dobrih domaćina koji gaje volontarizam, koji žele da pomognu i sebi, ali i drugima. Zbog toga, obzirom da je Zakon o volontiranju usvojen 2010. godine i da ne odgovara današnjem vremenu i uslovima tražim od Ministarstva za rad i socijalnu politiku da što pre uđe u proces pravljenja novog zakona koji će odgovoriti ovom teškom vremenu, jer volontiranje je ne samo plemenito, ono pomaže i onima koji volontiraju, oni stiču određena iskustva i znanja i nešto što trebamo gajiti kao društvo socijalne pravde. Hvala vam.
Uvažena predsedavajuća, uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, pre nekoliko nedelja u poseti našoj državi i institucijama naše države bio je generalni sekretar Muslimanske svetske lige, gospodin Muhamed El Isa, pri čemu naglašavam da je pomenuta organizacija jedan od najznačajnijih i najuticajnijih faktora među islamskim zemljama i reprezent interesa i uticaja skoro svih islamskih država u svetu.

Ova organizacija ima sedište u Meki, u Saudijskoj Arabiji i prvenstveno cilj njenog delovanja jeste da svetu predstavi islam onakav kakav jeste u pravom istinskom svetlu, kao jednu tolerantnu religiju koja podstiče ljude na dobročinstvo, koja je otvorena za dijalog, za saradnju i pre svega opredeljena za humanitarnu pomoć i pomaganje svim ljudima koji su u svetu u nevolji.

Podsećam vas da je generalnog sekretara gospodina Muhameda El Isu primio i predsednik naše države gospodine Aleksandar Vučić, a istovremeno je bio gost potpredsednika Vlade i ministra trgovine, našeg predsednika, predsednika socijaldemokrata Rasima Ljajića i imao je zaista plodonosne razgovore, pri čemu je gospodin Isa istakao jedan značaj Srbije kao multinacionalne i multikonfesionalne države u međuverskom dijalogu, ne samo u regionalnim, već i u međunarodnim okvirima.

Meni je jako zanimljivo da je on tada istakao jednu zaista veliku istinu, da je kroz istoriju kvalitetan dijalog i saradnja između islama i pravoslavlja upravo bila stabilizacioni faktor i praktično plodno tlo za kvalitetne međuverske razgovore, ali i za stabilizaciju prilika u svetu i jedan kvalitetan međuverski dijalog i mir.

U tom slučaju i u tom svetlu ministar Rasim Ljajić je zatražio od generalnog sekretara ove zaista cenjene organizacije, svetski cenjene organizacije, da Srbija, obzirom da u njoj živi jedan popriličan broj autohtonih muslimana, dobije status posmatrača u Organizaciji islamske konferencije. To je zaista od velikog značaja za našu državu, ne samo zato što će pristupanje ovoj organizaciji poboljšati poziciju naše države za budući ekonomski razvoj, obzirom da je to jedno ogromno tržište od preko milijardi korisnika, preko milijardu ljudi, već će i ojačati geostrateški položaj i poboljšati geostrateški i politički uticaj Republike Srbije koji ona danas ima. Naglašavam da tradicionalno sa ovim državama Republika Srbija ima kvalitetne međudržavne odnose.

U svakom slučaju, zatražiću stoga od Ministarstva spoljnih poslova da nastavi ovu započetu inicijativu da Srbija dobije status posmatrača u Organizaciji islamske konferencije. Moram iskoristiti ogroman autoritet koji ima ministar Rasim Ljajić i koji se danas, zahvaljujući svom kvalitetnom pre svega političkom stavu i ljudskim kvalitetima, svrstava u red najuticajnijih lidera u islamskom svetu.

Mislim da je ovo izuzetno bitno za Republiku Srbiju i stoga tražim da Ministarstvo inostranih poslova pokrene ovu inicijativu i sve neophodne korake koji će brzo realizovati ovaj započeti stav. Hvala.
Uvažena predsednice Skupštine Republike Srbije, uvažene koleginice narodne poslanice i kolege narodni poslanici, teška saobraćajna nezgoda koja se dogodila pre neki dan u novopazarskom naselju Selakovac, u Ulici Dubrovačkoj, uznemirila je zaista javnost u Novom Pazaru i pokrenula niz pitanja koja se odnose, pre svega, na bezbednost učesnika u saobraćaju i bezbednost saobraćaja u gradu Novom Pazaru.

Uznemirujući snimak ove nezgode u kojoj je teško povređena jedna 27-godišnja žena i njeno dete, zaista je zgranuo i uplašio građane Novog Pazara i alarmirao sve nas. Ovakva situacija je zaista jedna velika opomena, pre svega, svim nesavesnim vozačima koji voze u gradovima naše države, ali i nadležnima koji su zaduženi da kontrolišu i obuzdavaju ovakve, reći ću, nasilnike u saobraćaju.

Problem je utoliko veći što grad Novi Pazar ima sedam osnovnih škola koje su u neposrednoj blizini državnih puteva. Lokalna samouprava nema ingerencije da na tim državnim putevima postavlja ležeće policajce i to je jedan veliki problem, na šta su oni ukazivali već duže vreme, obzirom da su građani tražili da se i na ovoj problematičnoj lokaciji, kao i na drugim problematičnim lokacijama državnih puteva koji prolaze kroz sam Novi Pazar postave ležeći policajci i na taj način onemogući divljanje vozača koji su nesavesni.

Lokalna samouprava, još jednom ponavljam, nema ingerencije da na državnim putevima postavlja ležeće policajce i to je prema mom mišljenju jedan od ozbiljnih propusta koji ima naš pravni sistem u Republici Srbiji. I građani traže što hitnije postavljanje usporivača brzine i u Dubrovačkoj ulici ili na drugim problematičnim mestima.

Savet za bezbednost grada Novog Pazara za bezbednost saobraćaja je tražio od nadležnih institucija da se pozabave ovim problemom i da se omogući da grad postavi ležeće policajce u problematičnim lokacijama. Stoga, ja pozivam ovom prilikom Javno preduzeće „Puteve Srbije“ da što pre omogući da se postave usporivači brzine, tzv. ležeći policajci, na ovim problematičnim deonicama državnih puteva koji prolaze kroz sam grad.

Ukoliko je to baš toliki problem, postavljam pitanje i direktoru „Puteva Srbije“ – zašto se na ovim problematičnim lokacijama ne postave kamere koje beleže brzinu kretanja vozila? Čini mi se da je istovremeno ovo jedno od mogućih i vrlo kvalitetnijih rešenja za ovaj gorući problem, ne samo u Novom Pazaru, gde je i najevidentniji, već i u drugim delovima naše države. Na ovaj način rešićemo problem divljanja neodgovornih vozača, a ponavljam vam da je na snimcima koje su zabeležile kamere na okolnim lokalima da se nečesto ovde vozi i preko 200 kilometara na čas. Bezbednost pešaka, posebno dece, mora nam biti zaista na prvom mestu, jer svi mi imamo decu koja bezmalo svaki dan idu u školu, izložena su ovoj opasnosti.

Takođe apelujem na ministra unutrašnjih poslova gospodina Stefanovića da hitno ojača saobraćajnu policiju u Novom Pazaru i iznađe način da uposli, zaista, još jedan broj saobraćajaca, jer je evidentno da je malo saobraćajne policije i malo saobraćajaca u gradu Novom Pazaru, a čini mi se i u drugim delovima naše države. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, kolege narodne poslanice i narodni poslanici, 4. marta 2019. godine u Zemunu, prelazeći ulicu na pešačkom prelazu, pokošen je student Novopazarac Edin Bakan, praktično raznet na pešačkom prelazu, da bi nakon dva dana tragično umro u KBC u Zemunu i to je strašna slika o kojoj sam ja govorio i snimak koji je obišao internet portale i koji je preplašio sve roditelje u zemlji Srbiji, koji imaju decu koju školuju u nekom većem centru u našoj Republici.

Od početka slučaja bilo je nejasnoća i nelogičnosti u sprovođenju predistražnih radnji, tako da sam ja 27. marta zatražio informacije o ovom slučaju od Ministarstva pravde i posebno apelovao na ministarku Nelu Kuburović da sa posebnom pozornošću i pietetom se odnosi prema ovom slučaju, s obzirom na to da je jako osetljiv.

Dvadesetog maja sam dobio odgovor od ministarke da Treće osnovno javno tužilaštvo u Beogradu postupa po prijavi MUP-a protiv okrivljenog i preduzima radnje u skladu sa zakonom. Međutim, gospodo, već 237 dana traju predistražne radnje, već 237 dana nije pokrenut nikakav postupak, već 237 dana nemamo započinjanje suđenja za ovaj slučaj koji je prenerazio našu državu i javnost. Neobično dug period za predistražne radnje, tako da pitam ponovo ministarku pravde Nelu Kuburović – zašto se po ovom slučaju ne pokreće postupak i zašto ne počinje suđenje pred nadležnim sudom?

Predugo trajanje predistražnih radnji rađa ozbiljnu sumnju kod porodice nastradalog i velikog broja građana koji je zainteresovan za ovaj slučaj. Ako predistražne radnje treba da traju bezmalo godinu dana, postavlja se pitanje koliko bi i koliko će trajati i koliko bi trebalo da traje samo suđenje. Rekao sam tada, pa i sada želim da ponovim da unesrećenim roditeljima ništa ne može nadoknaditi njihov neutešni gubitak, ali će jedino pravda i istina biti za njih lekovita.

Takođe želim da spomenem još jedan događaj u Novom Pazaru koji je takođe uznemirio javnost. Naime, u jednom od kafića prilikom proslave dečijeg rođendana došla je policijska racija i jedan od roditelja je pokušao da zaštiti decu, došlo je do verbalne rasprave između policije i njega i on u jednom trenutku biva udaren od strane policajca pesnicom u lice i isto takav jedan snimak kruži mrežama i na njemu se jasno vidi da policajac potpuno nepotrebno prekoračuje svoja ovlašćenja i nepotrebno udara jednog čoveka koji traži objašnjenje.

Možda ćete se setiti da je grupa entuzijasta i grupa ljudi koja je nezadovoljna ovakvim postupkom protestovala ispred Policijske uprave u Novom Pazaru, tu je bilo jedno stotinak ljudi, uglavnom građana, učitelja, jako finog sveta, predstavnika nevladinih organizacija i na sreću na njihov protest je odgovorio direktor policije gospodin Rebić, koji je saslušao i zaista korektno se odneo prema slučaju, naglasivši da niko, ni policija, ni bilo koji građanin ne sme da nepotrebno sprovodi silu i da prema tome ne smemo nikako biti tolerantni.

Naravno da je tada najavljeno da je započeo proces, pokrenuta procedura kojom bi se utvrdilo da li je bilo prekoračenja prilikom ove intervencije kada je povređen gospodin Edin Hadžović. Zaboravio sam reći, jako je bitno da je on prilikom privođenja zatražio medicinsku pomoć i da su mu u bolničkom centru u Novom Pazaru konstatovane teške telesne povrede u regiji lica, odnosno da mu je slomljen nos.

Naglašavam da bi u komunikaciji sa građanima policajci zaista morali poštovati njihov integritet i humanost, odnosno principi humanosti i nediskriminacije.

(Predsednik: Zahvaljujem.)

Na kraju, samo da postavim pitanje, izvinite. Zahtevam od nadležnog ministarstva da mi dostavi informacije da li je završena procedura i da li je utvrđeno da je u ovom slučaju došlo do prekoračenja ovlašćenja od strane službenog lica, da bi izbegli svaku sumnju i ojačali poverenje u policijske službenike naše zemlje.
Uvažene koleginice i kolege, uvaženi predsedavajući, uvaženi građani Republike Srbije, 4. marta 2019. godine jedan brucoš iz Novog Pazara, dvadesetogodišnji Ernad Bakan, prelazeći ulicu na pešačkom prelazu u Zemunu, prelazi ulicu u Zemunu, to je slika, jedan automobil staje, a drugi, krećući se u sporoj traci, velikom brzinom naleće na njega, odbacuje ga nekoliko metara napred. Ova stravična scena šokira Srbiju. Dva dana kasnije nesrećni momak umire.

Koliko je ova nesreća bila teška i koliko je vozač koji je pokosio Ernada bahato vozio vidi se sa snimka koji kruži društvenim mrežama, a koji je snimio anonimni prolaznik iz Zemuna. To je snimak, gospodo poslanici, od kojeg se ledi krv u žilama.

Ova tragedija potresla je Novi Pazar, jer je jedan mladić, koji je, takoreći, tek zakoračio u život i došao da se školuje u Beograd, sa željom da stekne znanje i postane koristan član naše zajednice, ali kojem je, nepažnjom, život brutalno prekinut.

Da stvar bude još gora, veliko uznemirenje izaziva činjenica da ni porodica, ni javnost nije obaveštena da li je identifikovan vinovnik nesreće, da li je priveden, saslušan, zadržan, da li je poštovao ograničenje brzine. Detalji nesreće danas još nisu poznati.

Vrlo je simptomatično da se u izveštaju svih medija, koji, naglašavam, korektno su doneli vest, nigde se ne navode inicijali vinovnika nesreće, niti se navodi da li je nakon kobnog slučaja pružio pomoć udarenom mladiću ili je pobegao sa mesta nesreće.

I porodica i javnost trenutno se informišu iz medija koji su nešto pisali. Počinju opravdane sumnje. Zadnja dva dana društvene mreže u Novom Pazaru i okolnim gradovima ova tema je zapalila. Javljaju se razne insinuacije i mnogobrojni scenariji. To dodatno pogađa porodicu i dodatno podubljuje bol i tugu za izgubljenim detetom.

Ovaj slučaj je svakog roditelja u Srbiji koji je poslao svoje dete na školovanje u neki centar prestravio. Velika su deca i velika strepnja. Svi smo bili strepnja i svi ćemo strepeti svojoj deci koju šaljemo da nešto nauče i da se oplemene. Posebno para uši što je ovaj dečak izgubio život na pešačkom prelazu u blizini svojeg fakulteta.

Upravo zbog osetljivosti ovog slučaja, da bi se stvari postavile na svoje mesto i da bi se odagnala svaka sumnja, apelujem na ministarku pravde Nelu Kuburović da sa posebnom pozornošću i pijetetom se pozabavi slučajem našeg Ernada.

Takođe, tražim da se nadležno tužilaštvo u najkraćem roku oglasi o detaljima nesreće i poduzetim koracima u postupku protiv počinioca ove saobraćajne nesreće koja je dovela u smrt i odvela u smrt jednu mladu, plemenitu dušu.

Unesrećenim roditeljima ništa ne može biti zamena za njihov neutešni gubitak. Jedino je istina za njih lekovita.

Što se tiče ovih budalaština od gospodina Šešelja, koje danima slušamo, na njih više nemam nikakav komentar.

Pitanje ću postaviti, jer je zaista vezano za ovaj istup i vezano je za ono što mi radimo u ovoj Skupštini.

Ja ću vas podsetiti da smo mi najveće zakonodavno telo, koje ne samo da donosimo zakone, već se i brinemo o njihovom izvršenju.

Podsećam javnost da je Žalbeno veće Mehanizma za međunarodne krivične sudove odbilo zahtev Vojislava Šešelja, čime su postale jasne dve stvari - da nema više nijedne sumnje i da nema više nijedne zakonske nedoumice da ovaj čovek više ne sedi u ovoj Skupštini i druga stvar, da je Vojislav Šešelj pisanjem ove žalbe priznao sam Hag i ovo veće kao nadležno i kao validno da mu presuđuje.

Podsetiću javnost da su u aprilu ove godine sudije osudile Šešelja na kaznu zatvora od 10 godina, po tri tačke optužnice za podsticanje, za progon, deportaciju i druga nehumana dela, kao i za zločin protiv čovečnosti.

Svi dobro znate, po Zakonu o izboru narodnih poslanika, u članu 88. u stavu 3. se jasno kaže da osoba koja je osuđena na zatvorsku kaznu dužu od šest meseci ne može biti narodni poslanik. I, pozivam vas da što pre, pre svega, pozivam predsednicu Skupštine da sazove Administrativni odbor, da se konstatuje ova stvar.

Još jednom ponavljam, nema u Evropi parlamenta u kojem sedi jedan osuđeni ratni zločinac.

Šešelj je podsticao na ubijanje i progone, pozivajući dobrovoljce svoje SRS da nikog među svojim istorijskim neprijateljima, citiram, ne pošteđuju, a njegovi istorijski neprijatelji su Bošnjaci, kojima se treba posebno osvetiti jer su, citiram Šešelja, muslimanski dušmani, i Hrvati, citiram Šešelja, kojima treba ispostaviti račune za žrtve iz Prvog i Drugog svetskog rata i citiram opet gospodina Šešelja, svetiti im se tamo gde su najslabiji.

Gospodo draga, u 21. veku čovek koji daje ovakve izjave, u modernoj Srbiji, protiv zakona ove države treba da sedi ovde i da promoviše parlamentarizam, zakonodavstvo i sve ono što je savremena Srbija.

Takvim govorima, gospodo, Šešelj je stvorio okolnosti za izazivanje nasilja i direktno upućivao na zločine u ratu, koji je iza sebe ostavio 20.000 mrtvih u Hrvatskoj i 100.000 mrtvih u BiH.

Na osnovu iskaza 72 svedoka, dokazano je da je Šešelj odgovoran za osnivanje paravojne formacije – srpski četnički pokret, poznate pod nazivom „Šešeljevci“, koji su počinili zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Vukovaru, Bjeljini, Zvorniku, Brčkom, Nevesinju i okolini Mostara. Zar je više išta dovoljno dodati osim ovoga što je izrečeno.

Posebno zabrinjava poplava ove rijaliti zvezde u medijima sa nacionalnom frekvencijom, pa čak i njegovo sve veće prisustvo u kulturi.

Gospodo, podsetiću vas šta se desilo na poznatom sajmu knjiga, gde je, ne znam kakvim čudom, gospodin Šešelj imao svoje mesto, na mestu gde stoje reprezentativni izdavači i gde je širio nacionalne mračne ideje, pozivao i zloupotrebljavao mladu decu u političke svrhe. Pa, kako da se oseća jedno odeljenje koje dođe iz Novog Pazara, kada čuje da on promoviše četnike i srpski četnički pokret i poziva da se slikaju sa njim oni koji su četnici? Kako da se osećaju manjine? S toga vas pozivam da u što kraćem roku ispunite zakone ove države.
Uvažene koleginice i kolege, narodni poslanici, narodne poslanice, uvažena predsedavajuća, uvaženi gledaoci, pošto je aktualiziran problem nacionalnih saveta i mnogo puta, često pominjano ovde Bošnjačko nacionalno veće, želim, evo tu je i sam ministar koji je odgovoran i za same izbore i za njegovo funkcionisanje, njemu da postavim pitanje, a pre svega želim sve građane Srbije da obavestim da u skladu sa zakonima ove države se i konstituišu ti saveti i da je apsolutno pravo nacionalnih manjina, u koje ne bi trebalo apsolutno niko da se meša, izbor tih nacionalnih saveta. Oni imaju svoje domene političkog delovanja, odnosno nemaju domene političkog delovanja, već se bave kulturom, tradicijom, obrazovanjem na maternjem jeziku, itd.

Upravo zbog toga želim da pitam ministra lokalne samouprave, gospodina Branka Ružića, koji je, čini mi se, bio jako korektan, da li su izbori prošli kako treba, u zakonu, da li su konstituisana veća, odnosno i drugi nacionalni saveti po zakonima ove države? Jer, nažalost, videli smo u samoj kampanji da su neke političke opcije odavde, pre svega, čak iz Beograda, iz Srbije, čak i nacionalističke stranke, pokušale da se upletu u to i da daju podršku određenim kandidatima, odnosno određenim listama, što je vrlo neukusno i nije dobro i nije dobar znak i nije dobro za ovu državu koja stremi evropskim standardima. Čini mi se da Vlada na dobar način je ustanovila ova veća.

Pomenuto je malopre da je lista „Vakat“ lista SDP-a, što apsolutno nije istina. To je lista intelektualaca, ljudi koje ja uglavnom znam, pre svega, njihovog nosioca, gospodina profesora Saita Kačapora. To su odgovorni ljudi. Mi smo ih podržali zato što mislimo da će se baviti onim čime se inače saveti bave, da neće dozvoliti politizaciju ovih veća. Zbog toga jesu dobili podršku i Rasima LJajića i naše opcije. Ali, svakako nisu naša zvanična lista, jer da su naša lista, e onda bi i ja bio na toj listi i čini mi se da bi mi onda možda i pobedili, najverovatnije.

Stoga želim da uputim, pre svega zbog građana Republike Srbije, da znaju ingerencije i da znaju da apsolutno nije na mestu ono što smo čuli ovih dana, a često optužbe na račun Rasima LJajića.

Podsetiću vas da je danas Rasim LJajić, juče i prekjuče bio na najvećem savetu i da je na najvećem savetu islamske organizacije, da je tu Srbija zvanično pozvana kao član da pokušava da ekonomiju i trgovinu ove države ojača, da ojača bilateralne odnose sa Republikom Srbijom i sa kojim ćemo svi imati koristi i da zaista se na svaki način bori za sve građane ove države, dok, eto, čujemo određene tonove koje vrlo neargumentovano i u vrlo lošem maniru iznose optužbe koje su apsurdne i koje su dečijeg nivoa i koje, pre svega, nanose štetu Republici Srbiji.