Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Marinković

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Hvala, potpredsednice Kovač.

Dame i gospodo narodni poslanici, vrlo je interesantno da čujem ovakve stvari od gospodin Gliša prema kojem imam jako veliko uvažavanje.

Koliko se sećam, gospodin Glišić je nekada bio i delio istodobno mišljenje i političke stavove sa ljudima i čovekom koji se, recimo, za primer slikao, fotografisao ispred fabrike „Teklas“ u Vladičinom Hanu i učestvovao u kampanjama koje su se zasnivale na tome da Srbiji nisu potrebne strani i direktni investitori, da nam nisu potrebne investicije, bez ijednog predloga, bez ijedne ideje ko će to da investira u Srbiju, kako će da investira u Srbiju i na koji način ćemo mi ovde da učino ovde sve da zaposlimo građane Republike Srbije.

To je prosto neverovatno da neko danas može da se bavi politikom na takav način, dakle u 21. veku. Ljudi, najbitnija stvar za jednu zemlju, i mi se ponosimo time, SNS se ponosi time što je uradila sve i što činimo sve da zaposlimo svakog građanina Republike Srbije, što činimo sve da svako ko završi zanat, ko završi fakultet, ko završi univerzitet ima mogućnost i priliku da se zaposli. Mi smo ti koji su uveli ono što nam je bilo najpotrebnije.

Sećate se, gospodine Glišiću, do 2012. godine kakva je privatizacija urađena? To treba da govorite u tom kontekstu špekulativnih privatizacija, pljačkaških privatizacija. Mi smo ove doveli najbolje moguće svetske investitore. Nemojte uopšte da sumnjate u to. Ne samo kada je u pitanju „Rio Tinto“, da kada svaka kompanija kada želi da uloži u Srbiju da mora da ispuni određene uslove i standarde. I to je normalno.

Ono što mi želimo ovde da uradimo, je da napravimo samo jednake uslove i za strance i za domaće privrednike i onda nema problema. Zato što smo napravili takav ambijent zato imamo, gospodine Glišiću, rast od 7,5%. Zato imamo investitore iz Amerike i iz Nemačke, nemačke kompanije, preko 70.000 ljudi.
Nemojte da brinete oko toga da ćemo uraditi sve da svi oni koji žele da investiraju ovde u Srbiju ispune sve standarde po pitanju socijalnih, radnih, naravno i ekoloških standarda koji su važni za dalji život i napredak naših građana i naše zemlje. Hvala.
Naravno, hoću. Uvek je zadovljstvo da vodim debatu sa gospodinom Vladanom Glišićem.

Dakle, kada govorimo o stranim investicijama, pominjali ste i Tomislava Nikolića koji je tada bio u pravu kada je to govorio, jer jesu tada stvarno do 2012. godine, tu je i on potpuno u pravu i vi ste u pravu, da je Srbija na neki način bila dominion, bila neka vrsta prelata i nije tajna, mi to stalno govorimo, da su neki strani ambasadori i određeni centri moći iz inostranstva čak imali mogućnost ovde da određuju ko će da bude ministar, ko će da vodi privredu, ko će da vodi finansije ove zemlje. Ništa drugo nismo mogli ni da očekujemo i rezultat krajnji je bio, 2012. godine da je naša ekonomija bila pred bankrotom.

Na svu sreću, 2012. godine, je došao neko ko ima viziju Srbije i neko ko je uspeo da izbalansira, upravo i strane i domaće investicije i da ih stavi u potpuno isti red. Mi prema ekonomiji i prema tržištu, prema ekonomskom razvoju imamo isti odnos prema svima. Ovde su svi ljudi jednaki, kako u socijalnom smislu, tako i u ekonomskom smislu i po pitanju ekonomskih, i svih drugih sloboda.

Mi želimo da ovde investiraju svi. To je velika prednost Srbije, zato što, ne znam zašto se bojite toliko stranih investitora. Nas apsolutno zanima da investitor, odakle god da dođe, da li je to Slovenija, da li su to Emirati, da li je to Južna Koreja, da li je Japan, da li je Nemačka, da ispunjava sve one standarde koji se tiču radnih prava, socijalnih prava, da ulažu u te kompanije, da ulažu u njihov razvoj, da ulažu u nove tehnologije.

Pogledajte, gospodine Glišiću, fabrika koju je pre nekoliko nedelja otvorio predsednik Vučić u Pančevu, 1.700 evra neto zarada će biti u toj fabrici. To znači da smo mi sada prešli potpuno tu fazu od onih poslova i investitora koji su zahtevali tu tzv. radno intenzivnu radnu snagu. Sada nam je potrebna visoko kvalifikovana radna snaga. To govori o tome da najbolji investitori dolaze u Srbiju i mi sada imamo najbolje iz Nemačke, Amerike, iz EU, iz svih zemalja koje dolaze ovde.

Nemojte da sumnjate da je to tako i kada je u pitanju poljoprivreda, a i te kako vodimo računa da sve naše resurse zaštitimo. Takvu politiku ćemo voditi u narednom periodu.

Hvala.
Hoću i kraće, naravno.

Samo jedan kratak odgovor o čemu je gospodin Glišić pričao. Znači, vi ste i te kako svesni da ova vlast i Vlada Republike Srbije sa raširenim rukama prima investicije iz svih delova sveta. Vi ste govorili o kineskim, ruskim investicijama. Dakle mi ne pravimo nikakvu razliku, između toga odakle investitori dolaze, iz koje zemlje, i to je jedan od najvećih rezultata Aleksandra Vučića što je uspeo od Srbije da napravi zemlju koja je interesantna za investiranje svima u svetu.

Mi smo, upravo kroz te dobre ekonomske odnose, stvaranje dobrog i prijateljskog ambijenta za sve njih koji dolaze ovde, investiraju i zainteresovani su da investiraju, poboljšali svoj geopolitički položaj.

Isti taj Aleksandar Vučić je u Vašingtonu i u Briselu imao snage i imao dovoljno suverenosti i liderstva da kaže i Amerikancima i našim evropskim partnerima, mi želimo investicije iz EU, i iz Amerike, ali Kinezi rade dobar posao u Boru, Kinezi rade dobar posao u Železari u Smederevu, utiču i te kako na naš izvoz, zapošljavaju u Smederevu pet i po hiljada ljudi, desetine malih i srednjih preduzeća su vezane za rad Železare u Smederevu.

Mi smo spasili, Aleksandar Vučić je spasio i Smederevo, i Železaru i RTB Bor, kao što je u poslednjih nekoliko godina celu Srbiju povezao infrastrukturno i danas Istočna Srbija se podiže, modernizuje se, nije više pupak ove zemlje i nismo više u situaciji da se narod iseljava i odlazi na neka druga mesta zbog traženja posla i boljeg života.

Danas je, gospodine Glišiću, Srbija dobro mesto za život i dobro je kada govorimo o tim ideološkim razlikama i o strategijama ko nam je potrebniji kada su u pitanju investicije, ali verujte da ova država ima dovoljno i snage i znanja da dovede najbolje ovde, jer Srbija zaslužuje najbolje zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću, njegovoj politici i njegovom patriotizmu.

Hvala.
Hvala, uvaženi potpredsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici.

Mislim da je kolega Tomić na jedan jako dobar i kvalitetan način analizirao trenutnu političku situaciju u našoj zemlji i ono što sve nas čeka u narednom periodu, dakle za pet meseci, a to znači – parlamentarni izbori, predsednički izbori, izbori na nivou grada Beograda opredeliće i dalju budućnost političke scene i sve ono što će se dešavati po pitanju budućnosti naše zemlje.

Kada je u pitanju Republička izborna komisija, i tu će SNS zajedno sa svojim koalicionim partnerima maksimalno izaći u susret svim zahtevima opozicionih stranaka. Tokom ovih pregovora koji su trajali nekoliko meseci, koji su vođeni ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, SNS je pokazala da ima jedan ogroman demokratski kapacitet i da je u stanju da postigne minimum nacionalnog konsenzusa koji nam je potreban kako bi odgovorili svim geopolitičkim, ekonomskim i socijalnim izazovima koji predstoje našoj zemlji u narednom periodu. Naravno da će to biti teško, naravno da će veliki deo tog bremena da padne na predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, ali mi ovde, kao većina u parlamentu, kao predstavnici SNS, ali i u Vladi Republike Srbije smo spremni da odgovorimo tim izazovima i spremni smo da dalje reformišemo našu zemlju, da je ekonomski, vojno i na svaki drugi način osnažujemo, kako bi, naravno, mogli da obezbedimo bolji život građanima Republike Srbije.

Moram da napomenem jedan jako važan aspekt koji se tiče ovog dijaloga koji se vodi između vladajuće stranke ili vladajuće koalicije i određenih opozicionih stranka, da je potpisan sporazum, da mi uvažavamo sve zahteve, predloge, na kraju krajeva i kritike, posebno onih opozicionih stranaka za koje imam mnogo više poštovanja nego za one koje su tražile posredništvo stranaca u tom dijalogu, ali i u tom delu je SNS i predsednik SNS Aleksandar Vučić odgovorio kao jedan veliki demokratski lider i rekao – u redu, nema problema, neka dođe bilo ko sa strane, neka bude medijator, mi ćemo i dalje voditi ovu zemlju u dobrom pravcu i spremni smo da na svaki mogući način unapređujemo demokratski kapacitet naše zemlje i naših institucija.

Treba istaći tu činjenicu da ti ljudi koji nisu želeli prisustvo stranaca zavređuju mnogo više poštovanja, bar za mene lično, imam pravo kao narodni poslanik da izrazim to mišljenje, s obzirom da se ta praksa i to što se događalo od 2000. do 2012. godine, praksa onih koji su vodili državu, praksa udvorištva, praksa slugeranstva, pretočila i u današnje vreme i sve ono na šta su navikli u tih 12 godina, a to je da izvršavaju i da služe interesima raznoraznih centara moći u svetu, to žele da pretoče i na današnju Srbiju.

Naravno, to je danas, posle nekoliko godina obavljanja vlasti i vođenja države SNS, nemoguće. Ti ljudi su tokom tih 12 godina napravili od Srbije, to slobodno mogu da kažem, jednu vrstu dominiona, zemlje koja nije bila u stanju da donosi sopstvene odluke, nije bila u stanju da rukovodi državom i državnim resursima, što je jedno od najbitnijih obeležja jedne odgovorne i suverene vlasti u jednoj zemlji, već su upravo navikli i bilo im je valjda lakše po njihove džepove i bolje da slušaju i da rade za interese raznih tajkuna i za interese različitih centara moći, koji su imali samo jednu želju – da vide Srbiju na kolenima i da iscede iz Srbije i poslednji dolar ili evro koji je moguće iscediti od strane naših građana i od strane svega onoga što Srbija poseduje od prirodnih, materijalnih i svih drugih resursa.

Zato posebno želim da akcentujem odsustvo patriotizma, odsustvo svake odgovornosti onih ljudi na srpskoj političkoj sceni koji su tako slavodobitno zahtevali i očekivali od predstavnika stranaca u dijalogu da će im oni valjda doneti ne bolje izborne uslove, ne kvalitetniju i bolju izbornu utakmicu, već da će ih dovesti na taj pijedestal vlasti bez glasova građana Republike Srbije i bez jasne političke platforme i političke ideje koju će da ponude građanima Republike Srbije.

Dame i gospodo i svi oni kojima su bili draži stranci i kojima je medijatorstvo stranaca draže i milije nego da se dogovaraju sa svojim političkim protivnicima i da suprotstavljaju svoje ideje i da suprotstavljaju svoj plan za Srbiju, Srbija nije više ono što je bila do 2012. godine, Srbije je danas jedna suverena zemlja kojom rukovodi i kojom upravlja očigledno i jedini suvereni lider u ovom delu Evrope, a to je Aleksandar Vučić.

Nije im pomoglo to što su stranci bili medijatori u tom dijalogu i oni su ljudi, posle nekoliko meseci uvideli da se apsolutno ne radi o bilo kakvoj borbi za izborna prava, za bolji izborne uslove, kako to oni umeju da kažu unapređenje modela vladavine prava u Srbiji, nego da se radi o jednom klasičnom politikanstvu i jednom klasičnom odsustvu političke snage i političke moći, koju su hteli da kompenzuju, tako što će valjda ubediti strance koji će ih podržati i koji će ih dovesti na vlast ovde u Republici Srbiji.

Ono što želim isto tako da kažem je, da su tokom tih pregovora, na tim pregovorima strance predstavljali i oni koji su predstavnici socijaldemokratske opcije, dakle, socijalističkih stranaka u evroparlametnu, ali i oni koji su predstavnici desnog centra i Vladimir Bilčik i bivši evroposlanik Kukan. S druge strane, sa strane levice Tanja Fajon i Knutom Flekenštajnom koji je bio nekadašnji poslanik, koji je dolazio iz Savezne Republike Nemačke.

Svi oni su i shvatili, i svi oni su na kraju ovog procesa rekli da u Srbiji postoje najnormalniji i demokratski uslovi za održavanje izbora, što je naravno, ovaj deo opozicije koji je prvi zahtevao medijatorstvo i uključivanje stranaca u pregovore, odnosno dijalog o izbornim uslovima i to je dočekao na nož, pa su do juče, one koje su se kleli i polagali najveće nade, počeli su i njih da kritikuju i da govore kako je to zajednička, dakle, i koordinisana zavera valjda između predsednika Aleksandra Vučića, SNS i evroparlamenta i Evrope, koja eto, listom podržava Vučića iz određenih razloga.

Želeo bih da kažem i da prokomentarišem izjavu Zdravka Ponoša od pre nekoliko dana i smatram da nije tužno, bilo bi jako smešno, radi se o čoveku koji je obavljao najvišu moguću funkciju u vojnoj hijerarhiji jedne zemlje. Ovde se radi o Republici Srbiji, o našoj zemlji, on je obavljao funkciju načelnika Generalštaba. On je, kao predstavnik stranke Vuka Jeremića pre neki dan izjavio da sigurno potencijalno novi američki ambasador Kristofer Hil za kojeg se još uvek ne zna da li će da dođe u Srbiju, s obzirom da nije dobio prihvatanje od strane Senata, da on neće završiti svoj mandat, a da ne skloni sa vlasti Aleksandra Vučića.

To je u stvari jedan verovatno nesvestan potez, nesvesna izjava koja dovoljno govori o tim ljudima koji su vodili našu zemlju, našu politiku, našu ekonomiju, naš sistem odbrane, oružane snage i podrazumeva i jasno pokazuje, sada izašlo na videlo ta slogeranska politika i ono na šta su oni navikli i načuli tokom 12 godina njihove vladavine ovde u Republici Srbiji.

Možete zamisliti jednog vojnika, jednog časnog i dostojanstvenog čoveka koji može samo da pomisli tako nešto da izjavi. Radi se o čoveku koji je za njegovo vreme, dok je bio na toj funkciji, ništa nije uradio za našu vojsku, ništa nije uradio za odbranu naše zemlje. I sada sa lagodne pozicije potpredsednika kvazi opozicione stranke u našoj zemlji, poziva valjda na puč, i poziva na to, i šalje nam poruku da će neko od ambasadora sutra moći da smeni predsednika Aleksandra Vučića i da ga otera sa vlasti.

Valjda zbog toga što Srbija u ovoj godini beleži rast od 7,5%, valjda zbog toga što Srbija danas gradi puteve, valjda zbog toga što Srbija gradi pruge, valjda zbog toga što Srbija na našu sramotu za tih 12 godina do 2012. godine, imala samo jedan i to pokvaren avion, a sada ima celu eskadrilu što Srbija naoružava svoje bezbednosne snage, što investira u opremu, što investira u ljudske resurse i što danas imamo mnogo bolju geopolitičku poziciju i poziciju da branimo sopstvene vitalne i nacionalne interese.

To su ljudi koji prema poslednjim istraživanjima javnog mnjenja imaju podršku od 2% ili 2,2% građana Republike Srbije. Dragan Đilas, pošto kada je video istraživanje Američkog demokratskog instituta, valjda mu nije bilo pravo što ga čak i ova stranka Ne davimo Beograd pobeđuje u mnogim opštinama u Beogradu, a o SNS i da ne govorim, on je čak počeo da proganja i da proziva po svojim medijima, tajkunskim medijima istraživače javnog mnjenja, počeo je da proziva analitičare i sve one koji žele na jedan kvalitetan i realan način da predstave političku scenu i političku sliku u Republici Srbiji.

Mi znamo da je to veoma gorak oseća za one koji žele u Srbiji Ukrajinski scenario, za one koji žele da opljačkaju ovu zemlju, koji su to već jednom uradili, koji misle da srpski narod ima veoma kratko pamćenje. Ja znam da je to gorka pilula, da isti taj Aleksandar Vučić ima preko 65% podrške građana Republike Srbije.

Za razliku od njih on je to zaslužio svojim radom, svojom posvećenošću i svojom borbom za bolju i moderniju Srbiju. To pokazuju u prethodnih nekoliko dana u Glazgovu na velikom klimatskom samitu susreo se sa gotovo svim ključnim, svetskim liderima. Pogledajte sa kim se prvo susreo, sa Borisom Džonsonom, premijerom Velike Britanije. Zašto se susreo sa njim? Pa, zato što Srbija ima mnoge i teške probleme koji još uvek nisu rešeni, političke probleme koji su u mnogome izazvani od strane Velike Britanije i od strane Engleske, ali je razgovarao sa njim, kao što je razgovarao i sa Emanuelom Makronom, kao što je razgovarao i sa Angelom Merkel. Uspeo je da od tih zemalja koje nisu apsolutno bile pozitivno nastrojene prema Srbiji napravi prijatelje, da od tih zemalja i od tih lidera napravi strateške partnere, ali ne na rečima, ne kroz mitomaniju i na nešto našta smo mi nažalost decenijama navikli, nego na konto konkretnih poteza, konkretnim poslova, konkretnih ulaganja firmi iz Nemačke, firmi iz Francuske.

Ubeđen sam da će i naši bilateralni odnosi sa zemljama i sa Ujedinjenim Kraljevstvom, posebno sa Belikom Britanijom da dožive jednu vrstu kvantnog skoka, da posebno u oblasti trgovine i ekonomije možemo da iskoristimo punu priliku i da imamo tu puno prostora za šta smatram da će predsednik Vučić maksimalno uraditi i napraviti po tom pitanju, maksimalni rezultat.

Tako da mi ćemo i dalje nastaviti i spremni smo da razgovaramo sa svima koji žele dobro Srbiji, da vodimo dijalog sa svima koji dele istu viziju Srbije koju delim mi ovde u SNS, a to je bogata, moderna zemlja, zemlja koja ima snažnu vojsku, koja vodi računa o sopstvenim nacionalnim i vitalnim interesima. Zemlja koja nema lidere koji će samo ići i trošiti svoje vreme na to da idu po regionu, idu po belom svetu da se izvinjavaju, nego će voditi računa o sopstvenim građanima, o njihovom novčaniku, o njihovom blagostanju, o njihovom boljem životu.

Želim, pre nego što završim podsetim svoje koleginice i kolege narodne poslanike i da napravim jednu kratku retrospektivu svega onoga što ovi kojima nije malo, odnosno kojima je malo prava, kojima tobože izborni uslovi smetaju da učestvuju u izbornoj trci i da se sučeljavaju sa nama programe i ideologije. Da su to isti ljudi koji su palili knjige i Knez Mihajlovoj ulici.

To su isti ljudi koji su palili knjige Gorana Vesića pre dve godine u sred Beograda. To su isti ljudi koji su na TV kanalima, tajkunskim TV kanalima, govorili da će nas juriti po ulici i da će nas hvatati, loviti po ulici, valjda zato što radimo posvećeno za ovu zemlju, valjda zato što smo rodoljubi, valjda zato što smo patriote.

U aprilu mesecu naredne godine, iako siguran sam da ćemo imati jednu tešku borbu, da će konkurencija da bude velika, SNS ide u maniru, ide sa jednom dobrom voljom i dobrom verom partije koja voli ovu zemlju, ali koja ima program za Srbiju, ne do 2025. godine, nego ima program za Srbiju u narednih nekoliko decenija. I tu se radi o jednoj vizionarskoj politici i o jednoj partiji, kako to kaže predsednik naše stranke, jeste upravo partija koja okuplja sve, „keč-ov“ partija, najveća partija verovatno po broju članova u celoj Evropi.

To je Srbija i srpski interesi su ideologija koja je okupila ljude u SNS i koji, naravno, svako na svoj način, u zavisnosti od one ideologije koju propagira i prema kojoj ima afinitete, želi i deli isti interes, a to je da unapređuje Srbiju, da unapređuje kapacitete Srbije i da se bori za ovu Srbiju.

Zbog toga je SNS ona stranka koja će voditi dugo, dugo Srbiju u budućnosti zbog toga što su njoj ljudi koji vole ovu zemlju i koji imaju plan za ovu zemlju, ne samo za naredne četiri godine, nego za mnogo, mnogo duži vremenski period.

Mi ćemo nastaviti da snažno, kao da smo juče došli ovde, podržavamo politiku i našeg predsednika Aleksandra Vučića, jer je to jedina politika koja garantuje Srbiji suverenitet i koja garantuje građanima Republike Srbije bolji i kvalitetniji život. Hvala.
Hvala, potpredsedniče Narodne skupštine.

Poštovana ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, Agencija za privredne registre je jako značajna karika u lancu koji funkcioniše u našoj državi, a koji za cilj ima da napravi što bolji i što kvalitetniji poslovni ambijent i poslovnu klimu zarad koje smo u proteklih nekoliko godina imali benefite i kao država i kao građani, s obzirom da smo 2014. godine u stvari najviše uradili na tom planu unapređenja poslovne klime i unapređenja mogućnosti za poslovanje kako domaćih, tako i stranih investitora.

Zbog toga smo za samo nekoliko godina od zemlje koja je bila 2012. godine u situaciji da ima ogroman fiskalni deficit, ogroman javni dug, broj novih preduzeća mnogo, mnogo manji nego onih koji se otvaraju, dakle zavredeli smo jednom jasnom držanom strategijom, ekonomskom strategijom da ta poslovna klima i poslovni ambijent budu baš onakvi da svi oni koji žele da ulažu, svi oni koji žele da oplode svoj kapital vide Srbiju kao jednu od najpovoljnijih destinacija za ulaganje ne samo u regionu Zapadnog Balkana, ne samo u regionu Jugoistočne Evrope, nego i cele Evrope ukupno, dakle i čitavog sveta. Zato danas Srbija ima investitore iz Narodne Republike Kine, iz Južne Koreje, investitore sa Bliskog Istoka, SAD, dakle sa svih svetskih meridijana.

Ono što jeste posao Agencije za privredne registre, a to je a omogući procedure koje su lake i relaksirane za otvaranje novih preduzeća, mislim da Agencija taj posao radi jako dobro, da su te procedure jako povoljne i dobro i ono što je najbitnije motivišuće za one koji žele da pokrene sopstveni biznis, da osnuju svoju preduzetničku radnju ili društvo sa ograničenom odgovornošću, a isto tako nije problem ni stranom investitoru da na jedan brz, efikasan i efektivan način otvori firmu ovde u Srbiji i što pre započne svoj posao.

Dakle, APR je jedna od važnih karika u tom lancu. Ono što je jako značajno je da i sam proces digitalizacije koji jeste predmet ovih izmena i dopuna zakona će se maksimalno unaprediti i biće još lakše da se firme otvore i da se neke procedure u APR-u relaksiraju po pitanju imenovanja zastupnika i odgovornog lica u određenim preduzećima.

Dakle, rad APR-a u toku proteklih nekoliko godina možemo oceniti kao vrlo efikasan i vrlo efektivan i treba podržati takav njegov rad u narednom periodu i raditi, naravno, na tome, zašto ne, menjati zakonsku regulativu, menjati zakonska rešenja kako bi imali najbolje i najlakše i najjednostavnije procedure za otvaranje firmi u celoj Evropi.

Imamo mnogo dobrih i kvalitetnih primera koje smo sledili tokom ovih nekoliko godina kada je u pitanju otvaranje firmi, kada je u pitanju ta relaksiranost i potencijal i motivacija, posebno onih koji žele da otvore svoj novi, sopstveni biznis, da to bude lako, da to bude jednostavno. Zbog toga danas imamo situaciju, kolega Vujić je govorio o tome, da imamo u proteklih dve ili tri godine mnogo veći broj onih preduzeća koja se otvaraju, nego preduzeća koja se zatvaraju. To predstavlja jedan od ključnih i glavnih rezultata naše ekonomije i naravno naše ekonomske politike.

Zbog takvog rada APR, to smo mogli da vidimo, i naša pozicija na duing biznis listi u jednom trenutku je bila mnogo mnogo bolja nego u periodu od pre sedam ili osam godina i unapređenjem rada APR mi možemo da računamo na to da svi oni koji žele da investiraju u Republiku Srbiju da će i to biti jedan od parametara s obzirom da je njihova efikasnost jedan od parametara koji se definiše i koji je jedan vrlo važan deo i izveštaja koji se tiče duing biznis liste, a mogu slobodno da kažem da mnogi svetski ozbiljni investitori kada razmišljaju o tome gde će da investiraju svoj kapital gde će dugoročno da ulože svoj novac i te kako gledaju duing biznis listu, i te kako gledaju kakva je poslovna klima i da li je jednostavno voditi posao, otvoriti biznis, zaposliti ljude, kompletnu jednu ekonomsku politiku, politiku radnih odnosa, Zakona o radu, ceo korpus tih zakona i zakonske regulative koji definitivno treba da bude što liberalniji, što bolji, što kvalitetniji i prijam čiviji za privrednike i investitore, jer to su ljudi koji otvaraju nova radna mesta, to su ljudi koji kreiraju nova znanja, koji kreiraju nove tehnologije i koji na kraju krajeva kreiraju rast u jednoj zemlji.

Mi smo se uverili da to kod nas u Srbiji jednostavno radi kada imate ljude koji imaju viziju, kada imate nekoga kao što je naš predsednik Aleksandar Vučić koji je jasno znao šta želi da napravi od Srbije i da ekonomija i rast ekonomije je nešto što će opredeliti celokupni razvoj, društveni razvoj ove zemlje i njenu modernizaciju i imati situaciju da u tom ekonomskom planu i na ekonomskom nivou i nivou rasta imate za samo nekoliko godina ogromne rezultate.

Sada bih se dotakao i ovih izmena i dopunu zakona koje se tiču borbe protiv pranja novca i to nije samo pitanje o kojem ste vi govorili u vašem uvodnom obraćanju, kontrole i borbe države protiv terorizma. Radi se dakle o jednoj složenijoj politici borbe i zaštite nacionalne bezbednosti s obzirom da je za jednu ekonomiju i za jednu zemlju od strateškog značaja ko to investira u toj zemlji, ko dolazi da ulaže ovde novac i kakav novac se ulaže ovde. Upravo ove izmene i dopune ovog zakona idu ka tome da taj proces bude transparentan i da ne samo političari, ne samo ljudi koji su zaduženi za kontrolu ovakvih procesa u APR, u Ministarstvu finansija, u Upravi za sprečavanje pranja novca kontrolišu taj proces, nego da on bude transparentan i da sami građani Republike Srbije prosto znaju ko su ti ljudi koji donose ovde novac, koji investiraju ovde, koji grade pogone, grade fabrike i to je stvar koja treba da bude definitivno otvorena i transparenta i zato se mi iz SNS zalažemo već godinama i tu bih ja napravio jednu jasnu distinkciju između onoga što je rađeno do 2012. godine i navešću neke primere kako to izgleda kada se ekonomija vodi na jedan način koji podrazumeva ne baš veliko znanje i odsutnost kontrole ovih procesa.

Imate u periodu od 2000. godine do 2012. godine u procesu privatizacije država je prodala negde oko 1800 preduzeća koja su bila u državnom ili u društvenom vlasništvu, i svota novca koja je dobijena, koja se slila u budžet naše zemlje od tih 1800 preduzeća je bila negde oko dve milijarde evra.

S druge strane, 2006. godine imate prodaju „Mobtela“, koji je prodat Norveškoj kompaniji „Telenor“ za 1,6 milijardi evra. Jedna kompanija u mešovitom vlasništvu, većinski privatnom vlasništvu, je bila prodata za 1,6 milijardi evra, dakle, skoro za onu sumu za koju su bila prodata sva preduzeća koja su prodata u procesu privatizacije za 12 godina. Svi smo svedoci toga koliko je loše za ekonomiju, koliko je katastrofalno za razvoj jedne zemlje kada ulazi špekulantski kapital, kada ne kontrolišete proces ko će da uloži u određene privredne grane, ko donosi taj novac, kakvo je poreklo tog novca. Rezime svega toga 2012. godine je, da su čitave industrijske grane potpuno pale na kolena. One industrijske grane gde je Srbija tradicionalno snažna, tekstilna industrija zbrisana sa lica zemlje, energetika i rudarstvo zbrisani sa lica zemlje.

Amerikanci su 2010, ili 2011. godine napustili Juesstil, odnosno Železaru u Smederevu, država ga je otkupila za jedan evro. Podsetiću naše građane i moje uvažene kolege kako je tada u to vreme izgledao Rudarsko topioničarski basen Bor, koji je i tada zapošljavao negde oko tri, četiri hiljade ljudi i bio izvor zapošljavanja, života i egzistencije jednog dobrog dela Bora i okolnih gradova. Dakle, gotovo motor razvoja cele istočne Srbije. Vlast tada nije uspela u toj nameri da ga proda, a danas imamo, zbog upravo jedne mudre i promišljene spoljne politike, ali i jedne ofanzivne i agresivne ekonomske diplomatije situaciju da sva ta preduzeća koja su bila na kolenima, su preuzeli ozbiljni investitori, da se u ta preduzeća ozbiljno investira, i slobodno mogu da kažem, Aleksandar Vučić je spasao Smederevo i ceo taj region, pet i po hiljada ljudi radi u Železari Smederevo, ali ne radi seo pet i po hiljada ljudi, radi se o pet i po hiljada porodica, radi se o stotinama malih i srednjih preduzeća čija je sudbina, čija je egzistencija vezana za funkcionisanje Železare u Smederevu.

Da napomenem sada kako se uz izgradnju infrastrukture i revitalizaciju RTB Bor, kako se razvija istočna Srbija na koju su svi bili zaboravili, od koje država, nažalost, digla ruke, koja je bila zarasla u korov i koja je bila izvor siromaštva i personifikacija za siromaštvo, nedostatak infrastrukture i bedu koja je zadesila ovu državu u periodu od 2000.-2012. godine.

Tako da, danas na ovom primeru posvećenosti unapređenja poslovnog ambijenta možemo da vidimo da i oni industrijski sektori, one industrijske grane, o kojima nismo možda pre nekoliko godina mogli ni da sanjamo, kako oni mogu da se podignu i kao mogu da pozitivno utiču na rast BDP. Pogledajte samo turističku industriju, prvi put dakle, mi smo u ovom prepandemijskom periodu 2019. godina zaradili od turizma 1,4 milijarde evra, premašili smo jednu milijardu od informacionih tehnologija i poslova koji se tiču informacionih tehnologija. Znam ministarka, da vi vrlo dobro poznajete i tu granu industrije i znate njen strateški značaj koliko je važno da mi budemo taj hab za inovacije, za razvoj tehnoloških parkova i koliko je to važno za jačanje i očuvanje demografskih karakteristika naše zemlje u domenu da uspemo u toj nameri da nam mladi ljudi ostaju ovde, da mogu da se zaposle u svoj struci, kao visoko obrazovani, visoko kvalifikovani kadrovi.

Dakle, ono što je uradili ova vlast, ono što je uradio predsednik Aleksandar Vučić, to je jako važno napomenuti, istaći, dao je mogućnosti, dao je mnogo mogućnosti od onih koji su zanatlije, bravari, tesari, ljudi koji rade u automobilskoj industriji na proizvodnim trakama do onih koji imaju najviše škole, doktorate, inženjeri, oni koji se bave novim tehnologijama. Napravili smo od Srbije zemlju u koju svaki građanin, svaki čovek može da nađe svoje mesto. Svako može da dostojanstveno živi od svog rada. Unapredili smo maksimalno ceo taj korpus i paket i čvrste infrastrukture. Dakle, tu govorimo o autoputevima, o železnicama, o ravnomernom regionalnom razvoju. Bavili smo se kako investicijama Beogradu, sa istom snagom, istom posvećenošću sa investicijom u Surdulici, u Vladičinom Hanu, Gadžinom Hanu, Krupnju, Koceljevi, gradu i opštini, bez obzira da li ima tri, četiri, pet, 15 hiljada stanovnika ili se radi o gradu koji ima 150, 200 ili 300 hiljada ljudi.

Pobrinućemo se sigurno i mislim da ćemo to uraditi do kraja narednog mandata, da autoput i da dobar put i da brzi put dođe do svake opštine, do svakog mesta u ovoj zemlji, jer smo to prepoznali. Naravno, Aleksandar Vučić se zato i pobrinuo da imamo jedan veliki izbor onih ljudi koji investiraju u našu infrastrukturu i autoputeve da prvo taj deo razvijemo. Zbog toga nam strani investitori i dolaze. Dolaze zato što smo jedna stabilna zemlja, dolaze zato što smo na jednom jako povoljnom geopolitičkom prostoru. Dolaze zbog toga što imamo sjajne odnose i političke i ekonomske i sa Kinom, i sa Rusijom, i sa Amerikom i sa zemljama EU i predstavljamo jednu stabilnu zemlju u koju kada dođu, kada ulože svoj novac, ne treba da razmišljaju o tome da li će se određena javna politika menjati od danas do sutra, da li ćemo odjednom kako nekom padne na pamet, da menjamo poresku stopu ili će inflacija divljati i postati galopirajuća od neke koja je bila do juče normalna i u nekim normalnim okvirima, a za inflaciju se smatra da je u normalnim okvirima ako je ona do 10%.

Dakle, vodili smo računa o svakom segmentu ekonomske politike i stvaranja jednog stvarno dobrog ambijenta za ulaganje i investicije u ovoj zemlji. Naravno da ćemo to raditi i u narednom periodu, imajući u vidu da to jeste ključ politike i naše stranke i ove Vlade i predsednika naše države, a to je da svakom obezbedimo mogućnost da ima radno mesto.

Znate, pre dok je bio na vlasti u Brazilu, pre jedno dvadesetak godina, poznati njihov aktivista, bio je i sindikalni aktivista i predsednički kandidat, predsednik Brazila jedno vreme, Lula da Silva, rekao je da on nikada neće da se smiri i nikada neće mirno spavati ako zna da će i jedan Brazilac ostati bez tri obroka u jednom danu. Tako i mi iz SNS nećemo da se smirimo i nećemo da stanemo na tome da nezaposlenost u Srbiji bude 10%, iako je bila 2012. godine 26%, ne zadovoljavamo se sa time. Želimo da napravimo od cele Srbije ono što je recimo danas Beograd, gde je stopa nezaposlenosti 6 ili 7%, gde svako ko to želi može da nađe posao, može da ga nađe u struci, može da ga nađe u fabrici, može da ga nađe u nekoj IT kompaniji, domaćoj, stranoj. Dakle, želimo da budemo zemlja mogućnosti u kojoj svako može da nađe svoju sreću, da unapredi svoju karijeru i da pošteno i dostojanstveno živi od svog rada.

To jeste ono što predstavlja srž politike Aleksandra Vučića i naše stranke, a to je blagostanje i boljitak kada su u pitanju građani naše zemlje, imajući u vidu da mi prvo put možda u modernoj istoriji imamo jednu državu koja suvereno upravlja sopstvenim resursima i sopstvenim institucijama i kao prvi prioritet svoje politike ima svoje građane, blagostanje svojih građana i zaštitu sopstvenih interesa, a ne nekih tuđih interesa.

Nismo više zemlja koja je pogodna za manipulaciju, nismo više zemlja koja predstavlja predmet manipulacija i ostvarivanja interesa nekih drugih iz regiona ili nekih velikih stranih centara moći, već smo jedna zemlja koja je respektabilna, koja je zahvaljujući predsedniku Vučiću zaslužila jedan oreol države koja je pouzdana u međunarodnim odnosima, koja je pouzdan partner i to se naravno preslikalo i na ekonomsku politiku i na investicije.

Završiću time što ću malo prokomentarisati ovu borbu protiv terorizma. Koliko god se kod naših građana možda i stvara jedna vrsta razmišljanja da je terorizam daleko od Srbije, da je to negde na nekom Bliskom istoku ili u srednjoj Aziji, ili na Dalekom istoku, mi se ponašamo, kada je u pitanju bezbednosna kultura, kada je u pitanju borba za očuvanje nacionalne bezbednosti, na jedan vrlo, vrlo ozbiljan način i ozbiljno pristupamo ovome. Zbog toga i vodimo računa, ne samo iz ekonomskih interesa, ko ulaže pare u Srbiju, ko otvara firme u Srbiji, kako bi mogli prvenstveno, kao prioritet to ova Vlada i ova država ima, da zaštitimo i da naši ljudi imaju bezbednost i da mogu mirno da žive, rade i da mirno spavaju.

Ono što isto tako moram da istaknem je da iako je pretnja klasičnog terorizma, možda daleko od nas, mi imamo situaciju da na teritoriji KiM, evo u samo proteklih nekoliko nedelja imamo pojavu ljudi koji su se borili i koji su bili deo islamske države, u Iraku i Siriji. Pa, zar to nije pretnja našoj nacionalnoj bezbednosti? To je, i ne samo nacionalnoj bezbednosti Srbije, nego nacionalnoj bezbednosti, odnosno bezbednosti celog ovog regiona, ali i cele Evrope.

Mi o tome treba da razgovaramo otvoreno sa našim partnerima i iz regiona, i iz zemalja zapadnog Balkana, ali i sa našim partnerima iz EU i da zajednički radimo na tome i da zajednički koordiniramo rad naših službi kako bi se na što bolji način, što kvalitetnije i sa što većim rezultatima borili zajednički, ali i bili deo koalicije, kao što to i jesmo, u borbi protiv terorizma i svih onih koji tu borbu predvode.

Mi ćemo naravno tu da se pridružujemo svakoj ozbiljnoj inicijativi, a pored toga, kao što smo to uvek radili, zahvaljujući našem predsedniku, vodićemo i te kako računa i fokusiraćemo se posebno na ekonomski rast, na ekonomski razvoj. Smatram da posle ove godine, iako postoji kriza na globalnom nivou, završavam uvažena potpredsednice, vidimo i oko lanaca snabdevanja i poskupljenja određenih roba i usluga, krize po pitanju energenata, da li primećujete svi da Srbija se vrlo ozbiljno i uspešno nosi sa svim tim problemima.

Nismo o tome apsolutno mnogo opterećivali naše građane, jer umemo da se izborimo sa krizom, umemo da radimo i da se ponašamo ozbiljno u kriznim okolnostima i prevazići ćemo ovu krizu i siguran sam da ćemo u 2022. godini imati veći privredni rast nego što smo imali ove godine, a imaćemo najveći privredni rast, znači zemlja sa najvećim privrednim rastom u Evropi i nastavićemo da sledimo politiku našeg predsednika Aleksandra Vučića. Hvala.
Hvala, potpredsedniče Orliću.

Poštovani ministre Mali, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj rebalans budžeta za 2021. godinu dovoljno govori o tome kakvi su bili ekonomski uspesi i kakvi su ekonomski rezultati Republike Srbije, ne samo u ovoj godini, nego predstavljaju jedan skup rezultata koji se odnosi na 2020. godinu koja je krizna godina, godina koja je bila obeležena žestokom pandemijskom krizom, koja je posle prelivena na globalni nivo i pojedinačni nivo nacionalnih država, gde je većina država u svetu zabeležila ogroman pad, kako bi se to ekonomski reklo, privrednog rasta. Neke zemlje u našem okruženju su zabeležile čak padove od po 15% BDP, zemlje kao što je Austrija je zabeležila istorijski loš rezultat po pitanju stope nezaposlenosti koji je prevazišao u jednom trenutku 2020. godine, 20%.

Za sve to vreme Srbija je uspela zahvaljujući jednoj promišljenoj ekonomskoj politici i strategiji i vas gospodine ministre, ali naravno uz palicu predsednika Republike Aleksandra Vučića da donese optimalne i dobre mere koje će imati, ne samo kratkoročni, nego koliko možemo da vidimo i dugoročni efekat, a on se ogleda u tome što će naša zemlja očigledno ove godine, na kraju ove godine biti šampion u rastu BDP. Kada uporedimo 2020. i 2021. godinu, kada izračunamo taj nivo privrednog rasta, Srbija je definitivno, Srbija će biti zemlja sa najvećim privrednim rastom u Evropi.

To nije samo pitanje cifre, to nije pitanje da li će biti 7%, da li će biti 7,2%. Mi smatramo da će biti negde oko 7,5%. To jeste istorijski nivo kada je u pitanju rast BDP, to treba napomenuti, ali nešto što je još važnije od toga odnosi se na unapređenje privrednog ambijenta i ukupne ekonomske klime u našoj zemlji i na unošenje jedne velike doze optimizma po pitanju novih investicija, otvaranja novih radnih mesta. To može da se vidi na terenu, to možemo da vidimo svakodnevno da se u Srbiji gotovo svaki dan otvaraju nove fabrike u različitim delovima naše zemlje, otvaraju se nova radna mesta, otvaraju se novi tehnološki naučni parkovi. Naša zemlja napreduje po pitanju inovacija, uvođenja novih tehnologija, napreduje po pitanju nauke, naučnih dostignuća, istraživanja i naravno postajemo jedan svojevrsni ekonomski hab koji je vrlo interesantan za sve svetske meridijane i za kompanije koje dolaze u Srbiju iz svih zemalja na svetu.

Dakle, bez pravila i bez postavljanja pitanja o tome odakle dolaze i to smo na kraju krajeva i potvrdili kroz mnogobrojne međunarodne aktivnosti, kroz mnogobrojne aktivnosti našeg predsednika Republike, gospodina Aleksandra Vučića na međunarodnom planu, koji je uspeo da za jedno vrlo kratko vreme napravi i stvori za našu zemlju nove partnere, da obnovi savezništva i da obnovi tradicionalna partnerstva sa mnogim zemljama. Tako da je još jedan potvrda takve promišljene i mudre spoljne politike, filigranski odmerene i Samit nesvrstanih zemalja koji je na šezdesetogodišnjicu osnivanja održan ovde u Beogradu, gde je bila prilika i prilika koju smo definitivno iskoristili da obnovimo i ekonomske odnose sa mnogim zemljama Afrike, Azije, Latinske Amerike, da obnovimo politička savezništva, ali da ta politička savezništva usmerimo na ono što jeste dobrobit i blagostanje naših građana, na nove investicije, na jačanje trgovinske razmene i na jednostavno jednu sasvim novu političku doktrinu koju je uveo naš predsednik, a to je odbrana vitalnih i nacionalnih interesa.

Mogu slobodno da kažem da je uticaj na ovih sedam, sedam i po posto rasta BDP nešto što predstavlja, u stvari taj rezultat predstavlja najveći vid patriotizma u jednoj zemlji. Danas, u 21. veku u ovom globalizovanom svetu, u jednoj velikoj krizi u kojoj se svet nalazi, jedna mala zemlja koja je do juče bila vrlo siromašna, koja čak i prirodne resurse koje je imala, ljudske resurse koje je imala, nije umela i naravno političke elite nisu ni želele da iskoriste te resurse na pravi način, niti ih je to interesovalo, počinje da se modernizuje i počinje da stvara jednu ekonomski jaku, snažnu državu koja definitivno postaje jedina suverena država u ovom delu Evrope i držav au kojoj njen predsednik i lider može da donosi suverene odluke koje su u najboljem mogućem interesu njenih građana, a to jeste Srbija.

To se pokazalo mnogo puta koliko je taj u stvari ekonomski razvoj, ekonomski napredak značajan za celokupni razvoj društva, za celokupni razvoj zemlje i za naše geopolitičke pozicioniranje.

Prethodni govornici su na jedan sjajan način govorili o ključnim aspektima i parametrima koji se tiču ovog rebalansa budžeta u odnosu na uticaj na smanjenje fiskalnog deficita, o javnom dugu, o Mastrihtu, o našim obavezama koje imamo prema međunarodnim organizacijama i ekonomskim projekcijama.

Govoriću malo o uticaju ovog rebalansa budžeta i našeg ekonomskog napretka na geopolitiku naše zemlje, na sve ono što predstavlja izazov i što će predstavljati izazov za našu zemlju, a što se možda golim okom i ovako u svakodnevnom životu i ne vidi, nečemu čemu je i naša Vlada i naš predsednik izložen gotovo svakodnevno, a tiče se geopolitičkog pozicioniranja naše zemlje, odbrane naših vitalnih nacionalnih interesa, odbrane i borbe za Republiku Srpsku, za naš narod, srpski narod koji živi u regionu i za odbranu njegovih interesa i njegovog opstanka u zemljama gde on živi, gde egzistira i gde funkcioniše.

Ono što bih posebno napomenuo i gde je Vlada Republike Srbije, gde je naša država uradila puno po pitanju same nacionalne bezbednosti i ekonomske bezbednosti, dakle, privredne bezbednosti, to je polje energetike. Ja ću samo napomenuti jednu činjenicu, recimo, da je u samo nekoliko dana u SAD galon prirodnog gasa poskupeo sa 1,5 na 3,35 dolara. Možete zamisliti kakav bi skok, kakve bi turbulencije na tržištu izazvalo to da cena gasa u Srbiji ili, ne daj bože, nafte ili naftnih derivata poraste samo u nekoliko dana za 100 ili 150%, koliko bi to pomerilo tržišna kretanja i koliko bi poremetilo sve ono što smo planirali po pitanju privrednog rasta, privlačenje investicija i ono po čemu smo mi poznati, ne samo u Evropi, nego i u celom svetu, a to je da smo stabilna država, država u kojoj možete kada dođete da investirate, da projektujete kakva će biti njena fiskalna politika, kakvi će biti porezi i možete to da projektujete na jedan srednjoročan i dugoročan period.

Naravno da vi kao jedan dobar znalac, ja sam više puta govorio ovde u parlamentu da smatram da jeste jedan od najboljih ministara finansija u celoj Evropi, ste dobro projektovali i definisali politiku stabilnosti kao nešto što opredeljuje našu ekonomsku politiku i zato mi imamo toliku količinu investicija, zato se u Srbiju sliva 62% ukupnih investicija u zemlje zapadnog Balkana, zbog toga što ovde kada investitori dođu, da li iz Japana, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kine, iz bilo koje države, znaju unapred, za godinu dve ili tri, kakva će biti poreska stopa, da se to neće menjati samo zbog toga što neko nema dovoljno znanja ili ima neku trenutnu političku ili dnevnopolitičku potrebu, već da se država vodi, posebno njena ekonomija, na jedan strateški, taktički, veoma promišljen način i tu smo mi u stvari zaslužili taj epitet jedne sigurne zone za investiranje, zbog toga što kada investirate u Srbiju, znate da vam je investicija sigurna i znate da to ne može da poremeti nikakav politički, posebno unutrašnji uticaj.

Mi smo obezbedili energente. Mi smo obezbedili vrlo korektne cene energenata, počevši od električne energije, gasa, naftnih derivata. Nismo dozvolili da zbog toga što imamo dosta velikih zaliha, pogotovo kada je u pitanju gas, to naravno ima najviše veze sa privredom, zbog toga što mnoge kompanije, mnogi proizvodni pogoni, u stvari zavise od toga kakvo će biti snabdevanje gasa i kakva će cena gasa biti. Tu se radi o jednoj strateškoj politici i o tome da se na vreme razmišljalo da može da dođe do jedne ovakve krize, gde se danas hvataju za glavu u jednoj Nemačkoj, u Francuskoj, u Italiji, kada divljaju cene gasa i kada oni koji su želeli da investiraju u nove pogone, u nova radna mesta sada moraju da se povlače ili moraju da povlače mnoge svoje planove i investicije, a samim tim i da to negativno utiče i na bruto domaći proizvod i na razvoj tih zemalja.

Srbija i građani Srbije, kako je to predsednik Aleksandar Vučić lepo rekao, ne treba da brinu oko toga, ne treba da brinu domaćinstva oko toga, ne treba privreda da brine oko toga. Zato je danas Srbija možda i jedina zemlja u Evropi u kojoj gotovo svake nedelje imate nekog novog investitora, svake nedelje dolazi neko novi da otvori neki novi pogon, novu fabriku, zainteresovan je da gradi u Srbiji. Mi imamo porast građevinske industrije gotovo za 100% na godišnjem nivou. Vrlo se lako to vidi i zaključi, kada pogledate broj građevinskih dozvola i uporedite ga sa prethodnim periodom i sa prethodnim godinama, jasno vam je da građevinska industrija, infrastruktura, putna industrija, jednostavno imaju taj kvantni skok koji je potreban i koji u stvari kreira radna mesta.

Mi smo jedna od retkih zemalja u Evropi koja je uspela da dovede ekonomiju do te situacije da ne bude drastičnog rasta nezaposlenosti. Štaviše, nama je potrebna radna snaga. S obzirom da smo i zaustavili taj "brain drain", zaustavili smo odliv mladih i obrazovanih ljudi u druge zemlje, posebno u zemlje Evropske unije, ja se bojim da će u narednom periodu, u narednih nekoliko godina, mi apsolutno već sada nemamo problem sa tim da može da se nađe posao u Srbiji, adekvatan posao, u skladu sa stručnom spremom i kvalifikacijama, bojim se da ćemo doći u situaciju da nećemo imati radne snage.

Zbog toga predsednik Aleksandar Vučić tako posvećeno radi na unapređenju demografskih karakteristika u zemlji i podsticanja rađanja, pronatalitetne politike koja je jako važna zbog toga što, naravno, ako nas bude više, imaćemo više i resursa, imaćemo više mogućnosti da obezbeđujemo dalju modernizaciju i rast i u narednom periodu.

Dakle, mislim da je ključna stvar koja je pokazala koliko je važno da ljudi koji su znalci, ljudi koji znaju šta je država upravo upravljaju državom, radi se o energetici, gde smo otvorili jednu mogućnost, to je predstavljeno ovde u rebalansu budžeta, da se finansira i napravi interkonekcija gasna sa Bugarskom. Da bi to bilo bliže i da bih bolje pojasnio građanima Republike Srbije, radi se o tome da Srbija hoće da diverzifikuje svoje snabdevanje gasom. Ta interkonekcija ka Bugarskoj će dovesti do toga da imamo nove puteve snabdevanja gasa, dakle, dobijaćemo gas iz Grčke, radi se konkretno o američkom gasu, i otvaramo Srbiju kao jednu zemlju koja je u stvari poprište konkurencije, jedno ozbiljno tržište za koje će se boriti veliki svetski igrači, kada je u pitanju prodaja i snabdevanje energentima. Naravno, što ima više konkurencije, to će biti bolje za naše građana. Što ima više konkurencije, biće bolje za našu privredu, zato što će jednostavno cene biti povoljnije, cene će biti bolje i, naravno, sami proizvodi će biti jeftiniji. To će uticati generalno na cene proizvoda i na unapređenje životnog standarda građana Republike Srbije.

Što se tiče ovog ekonomskog rasta i razvoja i ovog privrednog rasta od 7,5%, treba posebno napomenuti to da je u stvari to upravo izvor te suverenosti naše zemlje i to je izvor, to je ono o čemu je Vučić govorio 2014. godine, da samo na taj način, ako smo ekonomski osnaženi, ako smo vojno osnaženi, možemo da vodimo sopstvenu politiku i možemo samostalno da upravljamo svojom zemljom.

Želim da napomenem da je ova zemlja i da je naš predsednik bio u proteklih nekoliko godina izložen ogromnim pritiscima pojedinih stranih zemalja, stranih centara moći. Nažalost, u proteklih nekoliko meseci vidimo da se ta kampanja nastavlja ovde i na unutrašnjem planu, da su te akcije koordinisane, i to samo iz jednog prostog razloga - što ne mogu da manipulišu Vučićem, što ne mogu da mu narede i da mu kažu koji će ministar da bude za koji resor u Vladi Republike Srbije, već se te odluke donose u Srbiji, donose se u našim institucijama i, na kraju krajeva, donose ih građani i donosi ih narod Republike Srbije.

Podsetiću građane koliko je bilo pritisaka kada su dolazili Kinezi da investiraju ovde, na njihov tzv. maligni uticaj, na njihove investicije. Sada mi imamo negde oko šest milijardi evra projekata zajedničkih sa kompanijama iz NR Kine, koje zapošljavaju više desetina hiljada ljudi u našoj zemlji.

Kada je u pitanju Ruska Federacija, koliko je bilo pritisaka da se uvedu sankcije Ruskoj Federaciji, da se usaglasi i upodobi spoljna politika naše zemlje sa spoljnom politikom Evropske unije. Vučić je rekao - ne, to nije interes našeg naroda, to nije interes naše zemlje, mi ćemo voditi računa o našem interesu i odupro se tom interesu. Zato što smo imali snage da se odupremo, zato što smo imali dovoljno novca da i sami pokrenemo neke projekte, ali i da privučemo neke druge kojima smo postali zanimljivi, zato što smo pokazali da sami možemo da se brinemo o sebi, a ne da tražimo od nekoga milostinju, kao što je to bilo u periodu između 2000. i 2012. godine, kada je naša ekonomija bila potpuno rasturena raznoraznim špekulantskim privatizacijama, pljačkama i svemu onome što je doprinelo da se unazadi naša zemlja na ekonomskom planu.

Vašingtonski sporazum. Gospodine ministre, bili ste u Vašingtonu? Niste slučajno bili tamo kada je taj sporazum potpisivan. Da li neko misli da bi Vučić uspeo da se izbori, da se tačka 10. izbaci iz Vašingtonskog sporazuma, da nije imao toliku podršku građana, da nije imao dovoljno snage, ali i poverenja u svoju zemlju i u snagu svoje zemlje, da možemo da nastavimo dalje i da možemo da se odupremo tim pritiscima?

Naravno, na kraju se vaša delegacija vratila sa jednim dobrim sporazumom. Konačno posle toliko godina delegacija naše zemlje se vraća sa dobrim sporazumom u našu zemlju koji će doprineti boljitku života građana naše zemlje i našeg naroda, novim investicijama, novim izvorima stabilnosti i naravno saradnji i novom poverenju između SAD i Srbije.

Briselski sporazum. Iako naravno jedan deo ovih sporazuma, veliki deo što se tiče druge strane se ne ispunjava, mi smo pokazali da smo ozbiljna zemlja, da smo pouzdan partner i sve je to uticalo na to da mi možemo da se odupremo pritiscima i da možemo da se izborimo sa tim pritiscima.

Na kraju da pomenem, i „Otvoreni Balkan“, kao jednu sjajnu inicijativu, kao jedan nastavak kontinuitet one njegove ideje iz 2016. godine, o carinskoj uniji, koja će definitivno doprineti tome da ova zemlja strateški može da napreduje sama. Naš jeste strateški spoljno-politički cilj EU, ali nas niko niti može da spreči da mi sarađujemo u okviru inicijative „Otvoreni Balkan“ sa Albanijom, Severnom Makedonijom i ko god hoće da se priključi tome kako bi mogli da razvijamo naše trgovinske i ekonomske odnose. Niko ne može da nas spreči da sarađujemo sa Višegradskom grupom, ja se čak lično kao poslanik i zalažem i ne krijem to da bi Srbija trebala da bude i deo Višegradske grupe, s obzirom da su to zemlje sa kojima Srbija nema nijedan politički problem, a ima puno, puno mogućnosti da ekonomski i na svaki drugi način sarađuje.

To je ta Srbija od koje je Vučić napravio jednu zemlju koja je prihvatljiva za sve i za one na istoku i za one na zapadu, koja je, kada je trebalo oduprela se određenim pritiscima zarad blagostanja i zarad interesa sopstvenog naroda. To pokazuje šta je pravi lider, to pokazuje šta je jedna ozbiljna suverena država u ovo vreme u 21. veku, koji vodi jedan suvereni i ozbiljni lideri. Zato, naravno, po najnovijim istraživanju koje sam imao priliku juče da vidim, predsednik Aleksandar Vučić, kao ličnost i istorijsku podršku naših građana, 150 dana pred izbore, preko 70% kao ličnost ima po istraživanju Agencije „Faktor plus“.

To dovoljno govori o tome na kom putu se nalazi Srbija, koliko je taj put dobar, pozitivan i koliko u stvari i političke i ekonomske i sve druge reforme će tek biti izvedene i koliko će Srbija napredovati zbog toga što ono što radi SNS i Aleksandar Vučić prepoznaje naš narod, vidi to na terenu, vidi to u svakodnevnom životu na kraju krajeva, vidi to u kući, vidi to na njegovom radnom mestu i na kraju vidi to u novčaniku kroz ovo povećanje zarada jednokratne pomoći.

Ovi što se bune protiv ovih helikopter para, koji imaju naravno po nekoliko hiljada evra platu, naravno oni se i bune protiv toga, ali ne shvataju koliko je važno i koliko je za jednu državu značajno da napravi dobar ambijent i dobru klimu kada je u pitanju ekonomija, kada je u pitanju zapošljavanje i nove investicije.

Mi ćemo nastaviti snažno da podržavamo ovakvu vrstu reformske politike koja beleži ogromne rezultate, niti drugog izbora imao, imamo izbor da se Srbija modernizuje, imamo izbor da sledimo politiku našeg predsednika Aleksandra Vučića, ta politika daje rezultate i mi ćemo naravno ovde u parlamentu nastaviti tu politiku da sledimo. Hvala.
Ja ću se potruditi da ostavim prostora i vremena za moje kolege iz poslaničke grupe.

Naravno da ću danas uvažena potpredsednice Narodne skupštine da govorim o aktuelnoj situaciji na KiM, o svemu onome što se dešava i što je uzrokovalo takvu situaciju prethodnih nekoliko meseci, odnosno nekoliko godina. Smatram da su moje kolege iz poslaničke grupe kojoj pripadam dovoljno rekle o današnjoj temi dnevnog reda, dali svoje sugestije, primedbe i na jedan kvalitetan način diskutovali o kadrovskim rešenjima, odnosno o predlozima koji su danas na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije, a tiču se potencijalnog predloga za izbor sudija.

Ono što se danas dešava i što je u toku na KiM je samo nastavak jedne divljačke politike predstavnika privremenih institucija na KiM. Divljačke, slobodno mogu tako da ih nazovem, divljačke horde su danas upale na sever KiM. One se samo zovu, njihovo ime je ROSU, ali u stvari to je jedna razularena horda koja je po nalogu privremenih institucija na KiM, odnosno po nalogu Aljbina Kurtija, Vljose Osmani i tog tzv. političkog vrha koji stoluje u Prištini, naredila da se upadne na sever Kosova i da se rani i povredi više desetina ljudi, nažalost da se teško rani naš sugrađanin Sofronijević.

Na sreću, on nije više u životnoj opasnosti, ali ono što moram da napomenem je da je predsednik Aleksandar Vučić danas sa državnim vrhom i vojnim vrhom i upravo sada ima sastanak sa predstavnicima Srba sa KiM i sa narodom, što je najbitnije, sa narodom KiM, želeći da kao što je to uradio pre jedno desetak dana, kada je došlo do one krize kada su opet te ROSU jedinice upale i zauzele administrativne prelaze na Jarinju i Brnjaku, da reaguje na jedan državnički, liderski način i da pošalje poruku da ćemo učiniti sve i da ćemo dati jedan snažan odgovor da zaštitimo naš narod i naše vitalne nacionalne interese na KiM.

Na to kao država imamo pravo, na to kao narod imamo pravo i jednostavno poražavajuće je i toliko je glasna ćutnja i ćutanje Međunarodne zajednice i naših partnera u EU, posebno, obzirom da naš strateški, geopolitički i spoljno politički cilj je punopravno članstvo u EU, da je Srbija toliko zahvaljujući predsedniku Vučiću uradila na regionalnoj stabilnosti, na pitanju regionalne saradnje da je sramota da imamo ovakvo ćutanje Međunarodne zajednice, da imamo ćutanje i na aktivnost KFOR-a, odnosno NATO na severu KiM i pored svih sporazuma, pored dobre volje, pored pružene ruke Republike Srbije, našeg predsednika, naših državnih organa i poruke da ćemo biti posvećeni i pored svega što se desilo u prethodnim godinama, regionalnoj stabilnosti, regionalnoj saradnji i onom idealu koji je predsednik Vučić definisao 2014. godine kada je bio premijer, podsetiću naše građane, ali i građane celog regiona, njegova prva ideja carinske unije kada su u pitanju zemlje zapadnog Balkana, ideja slobodnog protoka roba, ljudi, kapitala, ekonomija pod broj jedan, trgovinska saradnja kao nešto što kao rezultat glavni imati relaksiranje odnosa, stvaranje jednog međusobnog poverenja između naroda, između predstavnika političke vlasti i onda pristupanje jednom političkom rešenju koje može da bude dugoročno i koje će obezbediti dugoročni mir na zapadnom Balkanu.

Predstavnici privremenih institucija na KiM, na čelu sa Aljbinom Kurtijem koji je dokazani radikalni ekstremista, koji to i ne krije, danas su šenlučili na severu KiM, pokušavajući da prikriju činjenicu da je pre nekoliko dana tamo uhapšeno nekoliko pripadnika tzv. islamske države i pripadnika tzv. tahri aš šam, terorističkih jedinica koje se bore, koje su prisutne na teritoriji suverene države, na teritoriji Arapske Republike Sirije. To govori o tome i šalje jednu poruku da je Kosovo u stvari meka za ljude koji vrše raznorazne kriminalne i terorističko delovanje i aktivnosti širom sveta i na globalnom nivou.

Ovo je njihov odgovor na Samit nesvrstanih koji se održao u Beogradu i koji je trajao nekoliko dana, na kojem su bili prisutni predstavnici više od 120 država celog sveta. Naravno, ne sviđa im se ova proaktivnost Srbije, ne sviđa im se diplomatska ofanziva Srbije, ne sviđa im se to što i ne morate da budete mnogo politički potkovani da znate puno o spoljnopolitičkim odnosima da znate šta je poruka svega toga, a poruka je da će se Srbija žestoko, još žešće boriti za zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše zemlje, da dobija sve veću i veću podršku, da će se iz ovog Samita nesvrstanih koji je održan ovde u Beogradu, na 60. godišnjicu izroditi neka nova podrška, neka nova suspendovanja priznanja tzv. Kosova.

Oni, naravno, nemajući politički odgovor na diplomatsku ofanzivu, nemajući politički odgovor na diplomatsku umešnost i liderstvo Republike Srbije i predsednika Vučića, pokušavaju da nas isprovociraju, pokušavaju da na jedan brutalan način uvuku Srbiju u jedan konflikt širih razmera, na šta, naravno, na takvu vrstu provokacija nećemo da nasednemo.

U svakom slučaju, možemo da pokažemo koliko smo napredovali prethodnih nekoliko godina, koliko je naša ekonomija snažna, koliko je naša vojska snažna. Imali su priliku svi u svetu da vide i sajam naoružanja koji se održao i koji još uvek traje na Beogradskom sajmu i svi imaju priliku da se uvere u to da je Srbija danas u mogućnosti i da ima pun kapacitet i pun integritet da brani svoju teritoriju i posebno da brani svoj narod i da apsolutno, ono što predsednik Vučić govori već godinama, nećemo dozvoliti, i to je istina i to je nešto što mi branimo ovde kao SNS u parlamentu, nikakav pogrom koji se desio 2004. godine, nećemo dozvoliti 2008. godinu, nećemo dozvoliti nikakav "Bljesak", nećemo dozvoliti "Oluju", nećemo dozvoliti nikada više akcije takvog tipa posle kojeg je Srbija podvijala rep, posle kojega smo imali more i reke izbeglica srpskog naroda, našeg naroda, koji je dolazio u Srbiju utučen, poražen, proteran, pobijen, kao da se radi ne o 20. ili kraju 20. veka ili 21. veku, nego kao da živimo u nekom periodu srednjeg veka, gde je to tada i bilo moguće, kada su kolonizatori istrebljivali one na čiju su teritoriju dolazili i želeli da je zauzmu i da zauzmu njihove resurse.

Ja ću vam sada ispričati jednu, mogu slobodno da je nazovem anegdotu, a to se desilo 2006. godine. Naime, tadašnji aktuelni američki senator Džim Inhof, koji je danas predsednik Komiteta za vojna pitanja i naoružanje u američkom Senatu, jedan od najuticajnijih ljudi u američkom Senatu, je posetio Beograd, Srbiju i imao je priliku tada da razgovara sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem i pitao ga je šta on misli o situaciji na KiM, kakvo je to njegovo mišljenje, da mu opiše tamo situaciju, a blaženopočivši mitropolit Amfilohije mu je odgovorio: "Na Kim je Hrist još uvek razapet i Hrist još uvek krvari. Ako negde krvari i ako je negde razapet, to je KiM". Jedan jednostavan odgovor, human odgovor, ali odgovor koji odgovara na sva moguća pitanja koja se tiču dešavanja i objašnjenja svega onoga šta se dešava na KiM.

U 21. veku, u ovoj tzv. modernoj, liberalnoj Evropi, dešava se to da jedan narod pati, biva ubijan, bivaju mu uništavani manastiri, crkve, kulturna i istorijska baština, isključivo i samo iz razloga što je hrišćanski narod, što je pravoslavni narod. I to treba otvoreno reći u današnjoj ovoj modernoj, liberalnoj Evropi kojoj, naravno, zbog toga nekada smeta Aleksandar Vučić kada kaže da će štititi svoj narod i kada pokazuje to na delu, na terenu, i mi to, naravno, žestoko i snažno podržavamo. Ali, smeta im i Orban, smeta i predsednik Poljske, smetaju svi oni koji kažu da su, ono što je normalno i logično, interesi njihovih naroda prioritet i interesi svih interesa mnogo pre nego sve druge političke i ekonomske integracije koje su jako važne.

Kako danas u razgovoru sa narodom sa KiM, srpskim narodom, naš predsednik Aleksandar Vučić kaže - sami ćemo se boriti. Sami smo došli do toga i do tog nivoa da budemo dovoljno i ekonomsko i vojno i na svaki drugi način snažni, da bar možemo da izađemo i da kažemo javno istinu, da kažemo da imamo i resursa i kapaciteta da zaštitimo svoj narod na KiM i da ćemo se, naravno, i u narednom periodu boriti da ga maksimalno zaštitimo, s obzirom na to da ovi predstavnici privremenih institucija apsolutno nemaju nikakvu nameru, i prosto treba biti tu otvoren i jasan, da vode bilo kakav dijalog, da žele bilo kakvo mirno rešenje.

Možete zamisliti sa njima razgovarati o slobodnom protoku roba, ljudi, kapitala, o biznisu, o rastu bruto domaćeg proizvoda. To je svetlosnim godinama daleko od tih ljudi, kojima je svaki dan u glavi i glavni cilj njihov nacionalni i ono što ih najviše boli to je taj sever KiM. Valjda ne mogu da se suzdrže ni deset ni petnaest dana da pokažu da isključivo to jeste njihov politički cilj i da im je politički cilj da isteraju i to malo Srba koje je ostalo na KiM iz svojih kuća, iz svojih ognjišta danas pod firmom borbe protiv nekakvog šverca ili organizovanog kriminala. Pre nekoliko godina, pre dve godine kada su upali tukli su bake i deke, tukli su starije ljude i isterivali ih iz kuća, ali konačno je Srbija toliko snažna i toliko jaka i toliko odvažna i ima dovoljno dostojanstva da kaže šta se stvarno dešava na KiM i da kaže i da deluje na način da zaštitimo svoje interese i da zaštitimo svoj narod koji živi na teritoriji KiM.

Taj posao i taj zadatak će biti jako težak. Moram da pomenem i jedno pismo koje su uputili predstavnici tzv. albanske, milogorske i bošnjačke, odnosno bosanske dijaspore u SAD, senatu, kongresu, Stejt departmentu, američkom predsedniku i „Beloj kući“. Radi se o jednoj koordiniranoj akciji koja za cilj ima dezavuisanje Srbije na međunarodnom planu i šta u tom pismu, koje nemam sada vremena ni da čitam, niti zaslužuje toliko ovde našu pažnju, ali želim da zbog naših građana pošaljem jednu poruku i da kažem koliko je u stvari istinita ta tvrdnja da pored sve posvećenosti regionalnoj saradnji, pored sve miroljubivosti koju iskazujemo u prethodnom periodu, ne valja jaka Srbija. Ne valja, smeta Srbija koja je centar sveta geopolitički, kada dođu predstavnici 120 zemalja ovde. Smeta Srbija koja strateški, kojoj dođu ovde predstavnici zemalja, i to treba napomenuti i kazati javno, zemlje koje su nestalne članice Saveta bezbednosti, koje su bile ovde u Beogradu.

Napomenuću koje su to države, to je Vijetnam, to je Tunis, to je Niger, to je Meksiko. Sa svim tim predstavnicima svih tih zemalja su naši predstavnici Ministarstva spoljnih poslova i predsednik naše države je razgovarao.

Sada njima smeta što te zemlje i predstavnici tih zemalja dolaze u Srbiju, što Srbija jača, što će Srbija ove godine imati veći rast BDP od 7% i valjda bi da nas isprovociraju, da nas uvuku u neki novi konflikt gde bi sve to što je Aleksandar Vučić zajedno sa svojim kolegama i saborcima iz SNS stvarao i našim koalicionim partnerima sve ove godine da to bacimo u vodu.

Naravno da to nećemo da uradimo, ali nećemo i ne želimo da izgubimo svoje dostojanstvo. Siguran sam da će predsednik Aleksandar Vučić u narednih nekoliko sati i u narednih nekoliko dana povući strateški važne poteze koje će zaštititi naš narod na KiM, koji će dovesti do toga da nikada više te ROSU jedinice, da nikada više te lažne, predstavnici lažnih privremenih institucija na KiM mogu da naprave takav akt agresije koji ima za cilj ubijanje, povređivanje i proterivanje nevinih ljudi samo zato što pripadaju jednom narodu i samo zato, to želim da akcentujem posebno, samo zato što su hrišćani.

Da li mi to, evo gospođo Kovač, vi dobro znate, Mađarska ima kancelariju koja se bavi progonom hrišćana širom sveta. To je jedna jako važna i jako značajna institucija u mađarskom društvu i u mađarskoj državi. Mi znamo da naši prijatelji iz Mađarske imaju senzibilitet za nas, iako je Mađarska priznala tzv. Kosovo, ali zna se ko je prvi partner Mađarske u ovom delu Evrope, zna se ko je prvi partner Mađarske na zapadnom Balkanu, ali mi smo sada u situaciji da možemo da kažemo šta su problemi i da jednostavno zajednički sa našim partnerima radimo na tome, i da kažemo svima da ćemo još više osnaživati našu vojsku, da nemamo problem da to kažemo, ne zbog toga što mi želimo bilo kakav sukob ili bilo kakav konflikt, nego upravo zbog toga da ne bi više nikada u istoriji, kao što smo to nažalost sopstvenom krivicom dozvolili od 2000. do 2012. godine, da nikada više niko ne bi brisao patos našom zemljom.

Srbija nije šaka zobi da ko god želi i kome god padne napamet da je pozoba. Srbija je danas jedna ozbiljna zemlja, zemlja koja ima dostojanstvo, pouzdan partner. Ono što govori u Moskvi, Aleksandar Vučić govori u Pekingu, govori u Vašingtonu, govori u Briselu, govori u Berlinu.

Dakle, mi smo ozbiljna zemlja i siguran sam i želim da pošaljem poruku da poslanici SNS, siguran sam da se moj prijatelj i uvaženi kolega kao šef poslaničkog kluba, Aleksandar Martinović slaže, da pošaljemo snažnu poruku, snažnu podršku našem predsedniku Aleksandru Vučiću u borbi za naš teritorijalni integritet, u borbi za naš narod. Nećemo nikada odustati. Odustajanje nije opcija zahvaljujući našem predsedniku koji vodi ovu zemlju na jedan snažan, ozbiljan i dostojanstven način, i nećemo nikada ostaviti naš narod na KiM na cedilu. Hvala.
Hvala uvaženi potpredsedniče.

Poštovana ministarka sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, nama je jako drago što ste vi tokom ovog mandata, za vreme vašeg mandata kao ministra zaštite životne sredine, vrlo često u Skupštini, što govori o jednom sasvim drugom formatu rada ovog ministarstva u ovom mandatu i ulozi koju ima u društvu i koje treba da ima u društvu u vremenu u kojem živimo, s obzirom da se nalazimo u jednoj opštoj, velikoj, globalnoj krizi, koja ne može a da ne pogodi i ovaj naš region, kako pogađa i EU i celi svet.

Radi se o tome da i naša zemlja, kao i cela EU i zemlje Evrope, gde mi pripadamo, se bori i želi da napravi jedan balans između onoga što se zove razvoj, što se zove ekonomski napredak, rast, ono što diktira razvoj nauke, tehnologije i inovacije i, naravno, zaštitu životne sredine, bezbednost građana i bezbednost naših prirodnih resursa.

Mislim da smo mi na jako dobrom putu da taj balans napravimo, s obzirom da kada je u pitanju ekonomija, zahvaljujući jednoj jasnoj strategiji i ekonomskoj doktrini predsednika Aleksandra Vučića, mi smo danas u situaciji da očekujemo u ovoj godini privredni rast koji će biti veći od 7%. Mislim da je taj rast koji Srbija ostvaruje nešto što može da se definiše kao jedan istorijski vrh, kada je u pitanju privredni razvoj, kada je u pitanju rast BDP.

Ono što je još interesantnije od toga je što neki instituti, Svetska banka i MMF, koji su radili istraživanja, govore o tome da će taj rast da se nastavi u narednim godinama i da ćemo u narednih pet godina imati rast koji će biti veći od 5%. To je nešto što će Srbiji i našim građanima obezbediti da uradi sve ono što smo mi definisali kao većina u parlamentu, kao SNS, kao, naravno, vodeća partija u parlamentu i državi, kroz program "Srbija 2025", a tiče se ekonomskog razvoja, zapošljavanja, novih investicija i nastavka one politike koja definiše Srbiju ekonomskim tigrom ovog regiona, ekonomskim habom, koja je definitivno najbolja i najpovoljnija destinacija za ulaganje ne samo u ovom delu Evrope, ne u jugoistočnoj Evropi, nego već sada možemo da govorimo o tome da smo konkurentni u odnosu na sve zemlje Evrope i na zemlje EU.

Moram da napomenem da je jedan od velikih uspeha Republike Srbije naš nastup i prvi put otvaranje Paviljona na "Dubai ekspo" i to pokazuje snagu i posvećenost naše Vlade, naše države tome da promovišemo naše resurse, da promovišemo domaće kompanije, ali da promovišemo Srbiju kao najpovoljniju destinaciju za ulaganje u ovom delu Evrope.

Ono što je predsednik Vučić doživeo u Dubaiju od šeika Nahjana bin Zaeda govori o tome da je on jedan od najpoštovanijih lidera, za arapske lidere i lidere u Ujedinjenim Arapskim Emiratima u celom svetu.

Bila je velika ponos za sve građane Republike Srbije, za nas u ovom parlamentu, kada smo imali priliku da vidimo da Srbija pobeđuje, da je Srbija u vrhu, da je Burdž Kalifa obojena u boje zastave Republike Srbije i grb Republike Srbije i to govori o tome koliko je Srbija odskočila u proteklih nekoliko godina i govori o tome koliko Srbija može da bude pobednik, koliko može da bude u vrhu i kada je u pitanju i spoljna politika i ekonomija i socijalna politika i obrazovanje i nove tehnologije i inovacije, ali i, naravno, zaštita životne sredine.

Ono što je jako važno da pošaljemo kao poruku iz parlamenta je da one reči predsednika Vučića iz Dubaija i sada iz Slovenije, da se mi nalazimo usred jedne velike krize koja nije samo ekonomska, koja je i energetska i da će borba za energiju i energetske resurse biti borba koja će opredeliti kompeticiju odnosno konkurentnost država u narednih nekoliko decenija i Srbija se za tu konkurenciju vrlo ozbiljno priprema.

Kada je u pitanju energetika, kada je u pitanju ono što je ključna stvar po pitanju mogućnosti da imamo bezbednost naše zemlje, naših građana, naših granica, naše države, da smo to naravno uradili, s obzirom da radimo intenzivno na tome da naše snabdevanje gasa ne bude samo iz jednog izvora, došli smo do toga da sad i mi naplaćujemo tranzit gasa prema drugim zemljama, a ne da budemo samo korisnici i da ga plaćamo, kao što je to bio slučaj samo do pre nekoliko nedelja, kada smo plaćali ruski gas koji je dolazio iz Ukrajine preko Mađarske u našu zemlju i, naravno, otvaramo nove mogućnosti sa našim partnerima iz EU gradeći interkonekciju sa Bugarskom, preko Bugarske do Grčke, snabdevajući se i otvarajući mogućnost za naše građane i našu privredu da se snabdeva američkim gasom.

To govori u stvari o jednoj strateškoj politici koju vodi predsednik Aleksandar Vučić, koji je definitivno jedan od možda retkih suverenih lidera u ovom delu Evrope koji je od Srbije načinio suverenu zemlju koja sama donosi odluke, a to je uradio zbog toga što je imao jasnu strategiju kako će Srbija da izgleda, ne govorim o tom vremenu kada je on postao premijer 2014. godine, ne kako će da izgleda 2020. i 2021. godine, nego kako će Srbija da izgleda 2050. godine, i uhvatio se u koštac sa ključnim pitanjima koje su tištile naše društvo već nekoliko decenija i, nažalost, nismo imali ni političke snage, niti političke mudrosti, niti dovoljno onih lidera koji su bili dovoljno veliki i patriote, da rade dovoljno za svoju državu, za svoje građane i za svoj narod kako bi sve one resurse koje Srbija ima stavili u kontekst i stavili u prilog jačanju i osnaživanju naše zemlje.

Nažalost, to je bilo sasvim drugačije. Velika većina onih koji danas kritikuju Vučića, koji vode jednu brutalnu i besomučnu kampanju protiv njega, pokušavajući da ga dehumanizuju vodeći kampanju protiv njegove porodice, njegove dece, njegovih roditelja, njegovog brata, to rade ljudi koji su ekonomski sistem ove zemlje potpuno urušili, kada govorimo o zaštiti životne sredine, gospođo Vujović. Oni su, koliko je poznato nama ovde u parlamentu, ali i građanima Republike Srbije, sproveli jednu jako važnu i veoma poznatu akciju, gotovo na regionalnom nivou, a ta akcija se zvala - Očistimo Srbiju.

Ta akcija je kao svoj domet, kada je u pitanju zaštita životne sredine u gradu Beogradu i na nivou Republike Srbije, imala to da je budžet Republike Srbije očišćen, da je bilbord, odnosno pano na zgradi u Pop Lukinoj ulici od strane Ministarstva zaštite životne sredine i tadašnjeg ministra iz redova Demokratske stranke Olivera Dulića plaćen 500 hiljada evra za samo sedam dana, gospodine Martinoviću, a da su isti takvi panoi na jednom teniskom turniru, koji su se našli na tribinama, plaćeni u istoj toj cifri. Toliko je bilo njihovo ulaganje u životnu sredinu.

A moj kolega Marijan Rističević je jako dobro, kako to samo on ume, obrazložio kakve su bile i potrebe da se brine i radi na zaštiti životne sredine u tom vremenskom periodu, posebno između 2000. i 2012. godine, s obzirom da ekonomskih aktivnosti gotovo da nije bilo.

Ja sam imao priliku da se uverim, i to je nešto što reflektuje politiku SNS, i pre nekoliko dana kod mog kolege i prijatelja Marijana Rističevića, kako izgleda Inđija, tako treba da izgleda i Srbija, sa fabrikama, industrijskim zonama, sa obradivim površinama, sa domaćinima koji ostaju na svojoj zemlji, koji stvaraju dodatu vrednost, koji uspevaju da hrane građane svoje zemlje, da izvoze tu hranu. I to je Srbija koju SNS želi da napravi. Srbija koja radi, Srbija koja gradi, ljudi koji grade, ljudi koji plaćaju poreze, od kojih gradimo infrastrukturu, gradimo puteve, gradimo fabrike. Evo, tu imamo jedan primer, u Inđiji je jedna fabrika koja plati više poreze i akcize za 10 godina nego što je, recimo, jedan budžet Crne Gore.

Dakle, ima Srbija mogućnosti, ima velikih šansi, ima puno kapaciteta i dalje da se razvija u tom domenu i, naravno, i u domenu zaštite životne sredine. Toliko o tome šta su na tom planu i po tom pitanju radili ovi koji danas kritikuju, oni koji danas žele da optuže predsednika Aleksandra Vučića. Ja sam te podatke i pripremio. Recimo, da je on taj i da je SNS ta koja je dovela ovde „Rio Tinto“, on je, naravno, ogolio sve te laži.

Meni samo nije jasno kako nije sramota jednog Vladetu Jankovića, koji ima i godina, koji ima i akademsku titulu, da govori neke stvari koje apsolutno nisu tačne i koje… Naravno, radi se o čistim lažima.

Govorimo o tome da je vlast i da su vlade od 2000. do 2012. godine potpisale razne ugovore sa Rio Tintom, koji je danas predmet najveće kritike ovih protesta o kojima smo do malopre govorili. Godine 2002, 2004, 2005, dakle Đinđićeva Vlada, Živkovićeva Vlada 2004. godine, 2005. godine Koštuničina, 2007. godine Koštuničina, 2008. godine Vlada Mirka Cvetkovića, sve vlade žutog i DOS-ovskog režima su pregovarale i razgovarale i potpisivale ugovore sa tim prokazanim, zlim Rio Tintom.

To ne bi bio problem apsolutno da razgovaramo o tome da li je to potrebno našoj zemlji, da li su nam potrebne investicije, da li nam je potrebno još više radnih mesta, da vodimo jednu ideološku, političku i ekonomsku raspravu o tome da li ćemo da razvijamo rudarski sektor, da li ćemo da razvijamo obnovljive izvore energije, šta po tom pitanju da radimo. Užasno je loše i užasno nekorektno prema ovom narodu, prema građanima Republike Srbije optuživati Aleksandra Vučića i SNS za nešto što su oni radili godinama, a optužuju ga, ne zato što su oni za zaštitu životne sredine, ne zato što ih briga za zdravlje i bezbednost građana Republike Srbije ili zapadne Srbije ili gde god već ima mogućnosti za investicije u rudarskom sektoru. Njih boli što su nesposobni, što su lopovi, što nisu uspeli ništa da realizuju. Ne bi ni mi bili protiv toga da su oni nešto realizovali, da su napravili rudnik, da su to uradili po svetskim ekološkim i svim drugim standardima i da su zaposlili ljude.

Mi iz SNS smo uvek podržavali sve ono što ide u prilog razvoju, sve ono što ide u prilog razvoju naše ekonomije, novi radnih mesta i svega onoga što doprinosi modernizaciji našeg društva. Ono što smo mi najpametnije uradili, što je Vučić uradio, to je da smo se mi otvorili za sve. Na Srbiju nema pravo, niti polaže pravo senioriteta ni jedna velika sila, ni jedna moćna sila. Sa svima sarađujemo na jedan čist, ravnopravan, korektan način, ako to oni žele, na ravnopravnim osnovama i sa Ruskom Federacijom sa kojom imamo sjajnu saradnju u oblasti energetike i rudarstva, i sa SAD, i sa Narodnom Republikom Kinom, i sa Nemačkom, i sa Francuskom. Dakle, sa svim zemljama imamo jednu sjajnu saradnju, sa svima onima koji uvažavaju, koji poštuju Srbiju, koji poštuju naše građane.

Želim da podsetim kakve investicije dolaze u Srbiju sad za vreme Vučića. Pogledajte američki „NCR“, pogledajte zgradu na Novom Beogradu. Stotinu miliona dolara je uloženo u tu zgradu koja će biti tehnološki park, koja će biti sutra mogućnost da se naši mladi ljudi razvijaju, da dolaze, da osnivaju svoje firme, da razvijaju svoje kapacitete, svoje znanje tamo i da ga unovče, i što je najbitnije da ostanu ovde da žive, da zasnuju svoje porodice. Zašto? Zato što će imati mogućnosti za to. Zato što će imati mogućnosti da imaju dobru zaradu.

Mi smo stranka koja podstiče, koja želi da svi dobro zarađuju, da mi postanemo bogato društvo. Za razliku od onih koji su napravili jednu najobičniju katastrofu i doveli našu zemlju do toga da minimalna zarada bude 170 evra. Oni treba da se pokriju ušima zato što su neznalice, zato što ne znaju ništa, zato što im je glavna stvar bila gde će da popiju kafu, u kom fensi kafiću i restoranu. Kao što reče Marijan Rističević, jedino što su uradili po pitanju zaštite životne sredine i barijera, o toj temi su danas mnoge moje kolege govorile, uradili su to ispred restorana gde su rado odlazili, da bi valjda mogli na miru da ručavaju, da provode svoje vreme vodeći računa samo o sebi i o sebi bližnjima, a ne o svojoj državi, ne o običnom čoveku, ne o radniku, što danas radi naravno SNS i što radi Aleksandar Vučić.

Danas imamo taj „NCR“ u Srbiji i mnoge investicije, pogledajte nemačke investicije ovde, pogledajte uvažavanje nemačke kancelarke Angele Merkel još uvek prema našem predsedniku Vučiću i prema Srbiji. Kada je to bilo? Kada smo imali takvu situaciju da nas ključni svetski lideri uvažavaju i smatraju svojim pouzdanim partnerom?

Slobodno mogu da kažem da je Srbija danas posle toliko godina, od 1878. godine, postala na jedan pravi način suverena država koja odlučuje sama o svojoj sudbini i koja sama i u skladu sa voljom svojih građana odlučuje kako će ti građani da žive i kako će država da se razvija i dalje.

Nažalost, mi smo i jedan, hajde da kažem, loš primer da postoji jedan deo našeg društva, doduše meri se procentima koji definišu statističku grešku, to je možda 1%, 1,5% ljudi koji kao navodno predstavljaju neke opozicione strane, koji sve rade samo da opanjkaju ovu državu, koji bi sve uradili kako bi se vratili na vlast i kako bi mogli kao u kampanji „Očistimo Srbiju“ čiste budžet Republike Srbije.

Vama, gospođo Vujović, želim da istrajete u svim vašim naporima. Znam da vam je jako teško, ali u svakom slučaju da je jako teško da zadržite kurs na kojem ste, kada je u pitanju zaštita životne sredine, a da se on onako žestoko ne kosi sa razvojem energetike, ekonomije, novih investicija, novih pogona, ali je sasvim dovoljno što ste uradili, što ste tu temu zaštite životne sredine delegirali ovom društvu na pravi način i što zajedno sa nama ovde u parlamentu, sa našim predsednikom, sa drugim članovima Vlade govorimo našim ljudima istinu.

Želimo da štitimo životnu sredinu. Želimo da štitimo zdravlje građana. Naravno, to nam je prioritet, ali mi moramo od nečega da živimo, mi moramo da razvijamo našu ekonomiju i, naravno, ne treba da bežimo od toga, jer sve to isto rade najmoćnije, najmodernije, najrazvijenije države na svetu, a Srbija je danas definitivno jedna od država koja se kandiduje da bude, ako ne među prvih pet najrazvijenijih, ali to među prvih 10 najrazvijenijih zemalja u Evropi. To naš narod zaslužuje. To će Aleksandar Vučić uraditi, a mi ovde u parlamentu imamo i volje i snage i posvećenosti da to maksimalno i snažno podržimo pored svih onih izazova koje na spoljnopolitičkom i unutarpolitičkom planu se pojavljuju i javljaju, ali sve ćemo to prevazići i napravićemo od ove zemlje modernu, jaku i bogatu državu, gde mladi ljudi ostaju, gde deca ostaju, gde su stari ljudi zadovoljni. To smo pokazali, imamo rezultate i, naravno, u tome ćemo snažno podržavati našeg lidera Aleksandra Vučića.
Hvala, uvažena potpredsednice Narodne skupštine.

Poštovani ministre Popoviću, dame i gospodo narodni poslanici, slažem se sa kolegom Tomićem da su prethodni govornici sasvim dovoljno rekli o značaju Hilandara i o značaju svega onoga što Vlada Republike Srbije i predsednik države rade u proteklih nekoliko godina vezano za zaštitu kulturne istorijske i religijske baštine našeg naroda i, naravno, koliko je to značajno, ne samo za naš opstanak, ne samo za to da se podsetimo prošlosti, da je uvažavamo, da je poštujemo, nego i za budućnost našeg naroda i za sve one mlade ljude koji će ostati, koji će raditi i koji će podizati ovu zemlju u budućnosti, u narednom periodu.

Čini se da na Balkanu nema ništa novo od dobijanja nezavisnosti naše zemlje Srbije, dakle, od Berlinskog kongresa 1878. godine. I tada su tadašnji naprednjaci predvođeni Stojanom Novakovićem, imajući u vidu da su i tada strateški promišljali, imajući u vidu brojne spoljnopolitičke i regionalne izazove, koje ima i dan danas Aleksandar Vučić i naša zemlja, kao glavni fokus svoje politike stavili zaštitu svog naroda kroz ulaganje i investiranje u obrazovanje, zaštitu crkve, držanja dobrih odnosa u tadašnjoj, naravno, sadašnjoj Severnoj Makedoniji, braneći tada crkvu od Grka, na KiM od Arnauta, od Turaka, gledajući ne samo da se država politički i ekonomski razvije, nego i da obrazovanje, znanje i kultura budu nešto što će opredeliti žilavost i čvrstinu našeg naroda, naše crkve koja će odrediti našu budućnost, koju naravno danas mi živimo, a gledamo kao odgovorna vlast, kao odgovorni ljudi da obezbedimo isto tako jednu stabilnu, mirnu budućnost za naša pokolenja.

Mi nemamo problema sa tim takozvanim „brend rejnom“ više, s obzirom da je naša zemlja predvođena Aleksandrom Vučićem napravila jedna od najboljih poslovnih ambijenata u celoj Evropi, da naša zemlja će ove godine zabeležiti možda i najveći privredni rast u Evropi, negde oko 7%, da mi više nemamo problema sa nezaposlenošću, da više u Srbiju ne dolaze kompanije koje otvaraju pogone koji traže tu tzv. intenzivnu radnu snagu, a to vi, ministre Popoviću, jako dobro znate. Mislim da ste i vi jako dobro napravili tu kombinaciju kao izraziti konzervativac i poštovalac naših tradicionalnih vrednosti sa značajem promovisanja i osnaživanja inovativne politike, politike inovacija novih tehnologija, informacionih tehnologija, imajući u vidu i zaslugu za to da naša zemlja danas jedan dobar deo BDP-a i pravi upravo od te delatnosti inovacija, novih tehnologija, čiji su kreatori upravo mladi ljudi.

Ono što jeste možda najveći problem, ono što jeste problem o kojem predsednik Vučić gotovo svakodnevno misli i pokušava da ga rešava, to je pitanje demografije, to je ono pitanje koje je on postavio pre nekoliko godina, a to je kako će da nas bude više? To je i tema ovog samita danas u Budimpešti, na kojem on učestvuje rame uz rame sa premijerom Orbanom, sa premijerom Češke Babišem, sa Janezom Janšom, sa bivšim potpredsednikom SAD Majk Pensom, promovišući upravo jačanje demografskih karakteristika zemlje, značaj demografije kao nešto na šta moramo da obratimo pažnju i čime ova država ne samo u budućnosti, nego odmah i sada mora da se bavi, da ne bi došli u probleme u narednih nekoliko decenija.

Koliko je važno strateško promišljanje i koliko je ta borba Aleksandra Vučića za zaštitu kulturne, istorijske i religijske baštine važna, govore i sami izazovi pred kojima je naša država, posebno po pitanju KiM. Protiv naše države, s obzirom da živimo u 21. veku, vodi se jedna specijalna vrsta novog specijalnog rata. Albanci na KiM više ne ruše crkve, ne napadaju naše monahe i manastire, ali imaju novu doktrinu, pokušavaju da ih prisvoje. Pokušavaju da promovišu nešto i da kroz veoma agresivnu propagandu pokažu jednom delu sveta koji možda nije zainteresovan, koji nema vremena da bude informisan, koji možda nema vremena ni mnogo da gleda i analizira istoriju, da je sve ono što se nalazi na KiM, počevši od manastira, od Visokih Dečana, od svega onoga što postoji na KiM, a predstavlja srce u stvari naše zemlje, našeg duha, našeg duhovnog i svakog drugog razvoja, u šta naravno spada i Hilandar, pokušavaju da to prikažu kao svoje.

Nama predstoji jedna velika borba na tom spoljno-političkom planu, da jednostavno budemo proaktivni i da uveravamo međunarodnu zajednicu na bilateralnom nivou države u stvari koliko je ta specijalna vrsta rata opasna i da ih uveravamo i da kažemo, da nemamo više problem da kažemo da sve to što se nalazi na KiM jeste hrišćanska pravoslavna baština koja pripada Srbima, srpskom narodu i srpskoj državi.

Zašto smo mi imali rezultat, recimo, pomenuću jedan vrlo svetao primer, ali primer koji pokazuje koliko moramo da vodimo borbu, koliko moramo da budemo odgovorni, koliko ništa ne pada sa neba. Naša borba u UNESKU se uspešno završila kada je tzv. Kosovo apliciralo za članstvo u UNESKO, što smo mesecima pre toga vršili kampanju, slali materijale, posebno onim državama koje su priznale to tzv. nezavisno Kosovo, da je sve ono što se nalazi na KiM u stvari vlasništvo države Srbije, da je baština države Srbije, našeg naroda i, naravno, Srpske pravoslavne crkve.

Zato imate primere da je jedna južna Koreja, koja je na žalost priznala tzv. Kosovo, nije glasala za prijem tzv. Kosova u UNESKO, zato što smo toj državi u kojoj živi preko 50% hrišćana, a koja je daleko od nas pokazali da smo u pravu i da to tzv. Kosovo niti ima kapacitet niti zaslužuje na bilo koji način da bude deo UNESKA.

Mislim da danas prvi put u proteklih nekoliko godina od kada je Vučić premijer, u stvari od 2014. godine, vodimo jednu jasnu, stratešku politiku koja zna koliko znači zaštita kulturne, istorijske i religijske baštine koja nam je u mnogome u prethodnom periodu i pomogla da zaštitimo svoje nacionalne i vitalne interese.

Ja ću podsetiti moje kolege i naše građane da nam je mnogo pomogla u saradnji sa američkom administracijom, posebno dok je vodio predsednik Trampa, koja je imala senzibiliteta za to šta se dešava jednom hrišćanskom narodu u 21. u srcu Evrope. Šta se dešavalo 2004. godine i šta se to dešava dan danas.

Naravno, Evropljane to niti je bilo briga. Smatram da su oni odavno tu neku vrstu vere i saosećanja, senzibiliteta, pa na kraju, krajeva poštovanje i odgajanja onoga na čemu je Evropa i sazdana, to jesu hrišćanske vrednosti, da je u odnosu na to preimućstvo odnela gola politika, goli interesi i gola birokratija EU.

Pokazuje se da polako, ako imate jednu proaktivnu politiku, ako se borite i ako ste u pravu, da ljudi i ako ne znaju mnogo ni o KiM, naravno, ni o našoj zemlji, ni o ovom regionu mogu da shvate o čemu se radi i mogu da shvate da mi vodimo jednu vrlo legitimnu i odlučnu borbu i to isključivo za pravedne ciljeve zaštite naših nacionalnih i vitalnih interesa, zaštite našeg naroda i zaštite naše religije.

Naravno, pozdravljam, i time ću završiti. Pogledajte samo među narodnim poslanicima, posebno SNS, imate puno, puno, i to je ono što je najvažnije, mladih ljudi koji ne sede samo ovde u parlamentu, ne pričaju o zaštiti kulturne baštine ovde u Beogradu iz nekog toplog kabineta, nego idu po Republici Hrvatskoj, BiH, Severnoj Makedoniji, posećuju naše crkve, posećuju naše manastire.

Evo tu je koleginica Sanja Lakić, ja onako nekada imam utisak da je ona svaki dan na nekom drugom mestu u Hrvatskoj u BiH, u RS, u Federaciji. Tako se brane interesi države, interesi Srbije, zaštita kulturne, istorijske, religijske baštine. Ne radi se samo u centralnoj Srbiji, već je upravo ta brana i zaštita mora da se radi u Trebinju, u Podgorici, u Benkovcu, u Pakracu, svuda gde srpski narod živi.

Mislim da smo mi napravili, zahvaljujući predsedniku Vučiću jedan jako dobar temelj i nešto što će odrediti budućnost našeg naroda u narednom periodu, a to je da smo uspeli da sažmemo i da uspostavimo jedinstvo srpskog korpusa i srpskog naroda, posebno na teritoriji zapadnog Balkana.

Mislim da niko, dok je ova žuta tajkunska kamarila vodila ovu zemlju do 2012. godine. Ko je zna ko je jedan Ivan Stoiljković? Ko je znao da li ima Srba u Severnoj Makedoniji? Koga je bilo briga da li su Srbi diskriminisani u Crnoj Gori, iako ih ima preko 30%?

Koga je bilo briga što tamo tuku monaštvo, popove i što ona sekta Miraša Dedejića i Lava Lajovića otima crkve po Cetinju i širom Crne Gore? Da nije bilo Aleksandra Vučića, da nije bilo jedne jasne podrške odavde iz Republike Srbije, mislim tu na podršku koja se tiče toga da smo imali snage da kažemo da je naš narod u pravu, kada kaže da je potlačen i da je diskriminisan, da je u pravu kada kaže da SPC i Mitropolija Crnogorsko-primorska ima prava, sva prava, već 800 godina u Crnoj Gori.

To je bilo nešto najbolje i najlepše, što je naravno i rezultiralo time da smo mi danas u stvari, da su stvoreni uslovi u toj istoj Crnoj Gori, nadam se u narednom periodu da srpski narod živi kao sav normalan svet, kao bilo koji narod u bilo kojoj državi u regionu i u Evropi.

Mogu samo da podržim kao i članovi i moje kolege iz SNS ovaj zakon i sve ono što ide u prilog zaštiti kulturno-istorijske, religijske baštine našeg naroda, jer to pored ekonomskog razvoja, pored stvaranja jednog dobrog poslovnog ambijenta, stvaranja uslova za bolji životni standard naših građana, predstavlja osnovu za naš opstanak i za našu bolju i stabilniju budućnost. I za tu viziju mislim da svi treba da budemo zahvalni predsedniku Aleksandru Vučiću i da sledimo u tom domenu njegovu politiku. Hvala.
Hvala potpredsedniče Orliću.

Gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, moje kolege su do sada sasvim dovoljno rekle o etičkom kodeksu i o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Naravno, Srbija jeste na tom putu već od 2014. godine i jedan od ključnih i strateških ciljeva ove zemlje jeste iskorenjivanje korupcije i ono što je predsednik Aleksandar Vučić definisao kao glavnu doktrinu u borbi protiv korupcije, a to je nulta tolerancija u borbi protiv korupcije.

U tom domenu u proteklih sedam godina je mnogo urađeno u oblasti vladavine prava, u oblasti kontrole trošenja budžetskih odnosno državnih sredstava, dakle, i mnoge novine i mnogi alati koji su potrebni kako bi svaki državni dinar, svaki dinar poreskih obveznika odnosno građana Republike Srbije otišao u prave ruke i iskoristio se na pravi način. To je nešto novo i to je sasvim jedna nova politička doktrina koju je uveo Aleksandar Vučić, koja je rezultirala time da naše kapitalne investicije budu višestruko veće, da imamo mogućnost i imamo novac da gradimo infrastrukturu, da jačamo odbranu i odbrambene kapacitete naše zemlje, ali, naravno, i našu ekonomiju u ekonomski i poslovni ambijent i da vodimo, iako smo kao SNS stranka desnog centra, možda i najodgovorniju socijalnu politiku u ovom delu Evrope, imajući u vidu da smo mi partija koja se podjednako brine o interesima onih koji zapošljavaju ljude, koji plaćaju porez ovoj državi i nemamo problem da kažemo da to jesu heroji naše zemlje, posebno u današnje vreme, vreme koje je puno izazova, počevši od korona virusa, globalne krize, borbe i pretnje od terorizma i mnoge druge stvari koje su imanentne svetu u 21. veku.

Ali, i pored toga, ostali smo verni idejama poštovanja prava onih koji ne mogu da zarade na tržištu, onih grupa ljudi koji su najugroženiji, koji imaju problem da se izbore sa svojom egzistencijom, dakle, radi se o jednoj vrhunski socijalno odgovornoj državi i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala je jedan od ključnih alata da bi nastavili sa ovakvom politikom, da bi nastavili sa politikom koja ima za cilj da naši građani budu bogatiji, da njihov standard bude veći i da kvalitet života naših građana bude u svakom slučaju snažniji, veći i bolji.

Što se tiče etičkog kodeksa, smatram da su kolege poslanici i poslanice danas pokazali, i u prethodnim diskusijama, mnogo puta u ovom sazivu parlamenta, da mi imamo pun kapacitet i da imamo poslanike i ljude koji su predstavnici naroda ovde koji su potpuno odgovorili onom poverenju koje je narod Srbije, koji su građani Srbije dali narodnim poslanicima, posebno SNS 21. juna 2020. godine, imajući u vidu da smo doneli jedan čitav niz vrlo važnih zakona koji su uticali na to da država ima sjajne rezultate u borbi za jačanje našeg zdravstvenog sistema, zaštiti bezbednosti i zdravlja naših građana, ali pored toga, paralelno, ekonomskog razvoja.

I ovaj saziv parlamenta može da posluži kao jedan pravi primer kako se narodni poslanici ponašaju, kako treba da se ponašaju, kao jedna vrsta etalona za sve one sazive u budućnosti. Normalno je da se u parlamentu odvija i politička, ideološka i svaka druga borba koja se odvija, naravno, verbalnim putem. Mi ovde nismo pozorište, nismo bioskop, nismo na sceni, kako bi jedni drugima govorili i ponašali se po sistemu – ja tebi serdare, ti meni vojvodo. Mi smo ovde ljudi koji zastupaju interese građana i nekad je normalno da dođe i do malo težih reči, do žestoke političke borbe u parlamentu, ali borbe ideja, borbe ideologija i borbe stavova i pozicija koje za cilj imaju unapređenje kvaliteta života građana Republike Srbije. To nije sporno.

Podsetiću moje kolege i koleginice i građane Republike Srbije da u kolevci demokratije i parlamentarizma, majci demokratije i parlamentarizma, dakle u Ujedinjenom kraljevstvu, u Velikoj Britaniji, i dan danas, od 13 veka, su oni stolovi, one pozicije gde sedi većina u parlamentu i opozicija u parlamentu su udaljeni na jednoj jasnoj i tačnoj razdaljini, a ta razdaljina se meri u dva mača. Zašto u dva mača? Zato što je, naravno, na početku parlamentarizma dolazilo do potencijalnih i, naravno, fizičkih sukoba gde su ponekada poslanici vadili i mačeve boreći se za svoje političke i ideološke vrednosti.

Naravno, države, narodi i sam parlamentarni sistem je evoluirao da danas nemamo potrebe za tim, ali da vodimo jednu žestoku i ozbiljnu polemiku u parlamentu je normalno i to, naravno, tako treba da bude.

Ovaj etički kodeks doživljavam na taj način da samo treba da nas podseti na ono što nikada ne smemo da uradimo i da, kada se pretera u nekim stvarima koje nisu za ovaj parlament, to bude, naravno, i sankcionisano. Ovaj etički kodeks je nešto u čemu se i srpski parlament izdvaja u odnosu na mnoge parlamente u Evropi, kao što se izdvaja i u mnogim drugim stvarima, iako mi o tome puno i ne govorimo.

Pogledajte, kada je u pitanju poštovanje ljudskih, manjinskih prava, prava jednakosti, koliko ima naših uvaženih koleginica, žena u parlamentu, rad Ženske parlamentarne mreže. To je nešto gde možemo da držimo lekciju i mnogo modernijim i razvijenijim državama koje se hvale time da su kod njih standardi poštovanja ljudskih prava, manjinskih prava, prava žena i svih drugih zajednica veliki, da je to nešto čemu Srbija treba da stremi, a Srbija je u stvari u mnogim, mnogim aspektima mnogo, mnogo ispred onih koji možda imaju za sada bolji marketing i bolje promovišu ono što su tzv. njihovi rezultati.

Ono što izdvaja Srbiju od mnogih drugih zemalja je to što se u Srbiji ozbiljno radi, što se konkretno radi po ovim pitanjima. Tako da mi danas imamo i po pitanju poštovanja ljudskih i manjinskih prava jednu sjajnu, odličnu situaciju koja se ogleda u tome da nikada nismo imali bolje odnose sa našom mađarskom manjinskom zajednicom, bošnjačkom manjinskom zajednicom i drugim zajednicama koje žive u Republici Srbiji. Na tu različitost smo mi ovde ponosni.

Ono što se dešava i što se desilo pre dva dana na teritoriji KiM govori o tome da je u toku jedan koordinisani napad na Republiku Srbiju. Koordinisan mislim na strane, dakle spoljne uticaje i na uticaje zemalja u regionu koje se hvale time kako sarađuju zajedno i kako jedni druge podržavaju u tome da naprave neki incident koji za cilj ima ugrožavanje vitalnih državnih i nacionalnih interesa Republike Srbije.

Ovaj sraman upad ROSU snaga na severu KiM sa dugim cevima govori jasno. Podrška, recimo, Republike Hrvatske, zahvaljivanje Donike Gervale svojim hrvatskim kolegama za punu podršku tzv. vlastima na Kosovu za upad na sever Kosova i saradnja koja se i vidi i ne vidi u mnogim domenima zemalja u regionu, govori o tome da smeta ono što je Srbija uradila prethodnih godina, ne samo po pitanju ovih vrlo važnih stvari o kojima sam malopre govorio, po pitanju borbe protiv korupcije, organizovanog kriminala, poštovanja ljudskih i manjinskih prava, Srbija je prva u ekonomiji, Srbija je prva u domaćinskom upravljanju sopstvenom zemljom.

Mogu slobodno da kažem da je zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću očigledno da je Srbija jedina suverena zemlja u ovom regionu i da Srbija jedina sprovodi i vodi suverenu politiku na svojoj teritoriji i ima kapacitet i ima snagu, bez obzira na bilo čije i bilo koje interese, da kaže – ovo su crvene linije, kao što je to predsednik Aleksandar Vučić danas rekao predstavnicima Kvinte – Srbija može da ide dovde i Srbija će izričito braniti sopstvene nacionalne interese i interese svog naroda gde god on živeo.

Naravno, naš narod je najviše ugrožen na teritoriji KiM. Ne treba očekivati da će Aleksandar Vučić povući bilo kakav nesmotren potez, ali naše poruke i njegove poruke danas posle sednice za nacionalnu bezbednost, gde je razmatrana bezbednosna situacija na teritoriji Republike Srbije, govori jasno o tome da imamo odgovor i imamo rešenje na svaki izazov i na svaki pokušaj onoga što je nažalost polazilo za rukom nekim zemljama u regionu uz svesrdnu podršku stranih sila i stranih faktora tokom devedesetih godina i na kraju prošlog veka. Tu mislim i na BiH, mislim i na dešavanja oko Republike Srpske Krajine i, na kraju, bombardovanje i NATO agresija na KiM.

Aleksandar Vučić i Republika Srbija takve scenarije više nikada neće dozvoliti. Republika Srbija vodi jednu miroljubivu politiku, politiku mira, stabilnosti. Ono što mi možemo da poručimo iz ovog parlamenta, kao predstavnici SNS, je da ćemo mi i dalje da se zalažemo za dijalog. Dalje ćemo se zalagati, iako on, naravno, sa kosovskim Albancima, svima je to jasno, nema više nikakvog smisla. Kako možete da vodite dijalog sa jednim Bisljimijem koji kaže da je Srbija izazvala ovaj napad i ovo maltretiranje Srba na KiM pre dva dana koje se desilo i ovaj dolazak ROSU snaga na administrativni prelaz Jarinje?

Dakle, radi se o dva sveta, radi se o jednom, kako da kažem, kvazi entitetu i kvazi institucijama na KiM koje očigledno vode nedobronamerni, nedorasli svom poslu ljudi i političari koji za cilj imaju da ugroze Srbiju, da ugroze srpski narod. Jedini cilj, očigledno, pregovora oko Kosova i po pitanju KiM je, i ono što ih boli, zauzimanje severa KiM. To je jedini cilj i to je ovaj događaj pre dva dana ogolio.

Naravno da se Srbija neće odreći svega onoga, prvenstveno svog naroda koji živi i na severu KiM i na jugu KiM, bez obzira na njihove napade koji se tiču ugrožavanja naše religijske, istorijske i kulturne baštine, jer svi smo svedoci toga da oni apsolutno ne prezaju ni od čega i glavni trn u oku im je Aleksandar Vučić i glavni trn u oku im je Srpska lista i glavni trn u oku im je to što je Aleksandar Vučić uspeo da homogenizuje srpski narod gde god oni živeo i da pomogne i podrži, da on zastupa jedan jedini interes u celom regionu, a to je srpski interes i zaštita vitalnih interesa Srba i Republike Srbije gde god oni živeli.

Završiću time da bih ostavio vreme i mojim drugim kolegama, smatram da Srbija ne treba da po svaku cenu ide u tu integraciju na polju zapadnog Balkana. Vidimo da Severna Makedonija to želi, vidimo da Albanija to želi. Sjajna je ideja otvorenog Balkana i realizovaće to Srbija. To jeste izvorno Vučićeva ideja, koju su posle podržali i Grenel i Trampova administracija i danas ova američka administracija to podržava. Mogu da budem otvoren i iskren, ako treba da se nadamo da će neko opomenuti oko ovoga kosovske Albance i reći – hajde ljudi, stanite, ovo nije normalno što radite.

Nažalost, ne možemo to da očekujemo od EU, koja poziva na deeskalaciju, jer Miroslav Lajčak govori o deeskalaciji. Samo ne znamo o kakvoj deeskalaciji se priča kada imate sa jedne strane ljude sa dugim cevima i sa druge goloruk narod. Ali, očigledno da jedino Vašington može da pomogne u tome da ovi ljudi se dozovu pamti da se vrate u Prištinu i da ostave ovaj narod na miru.

Predsednik Aleksandar Vučić je 24. septembra, i to je ono što je jako važno, to je glavna poruka za građane Srbije i za ceo svet, u Budimpešti učestvovati na jednoj, strateški važnoj konferenciji, o demografiji, o porodičnim vrednostima, zajedno sa premijerom Mađarske, Orbanom, sa premijerom Češke, Babišem, sa bivšim potpredsednikom SAD, Majk Pensom. To je glavna poruka, to je nešto što smeta svima ovde u regionu, to je što Vučića ključni svetski igrači uvažavaju, uvažavaju ono što je Srbija stvorila i napravila po pitanju modernizacije, po pitanju osnaživanja kapaciteta zemlje u prethodnih nekoliko godina.

Mislim da bi nama bilo mnogo pragmatičnije, mnogo bolje da se okrenemo i da se fokusiramo na saradnju sa zemljama Višegradske grupe, sa zemljama „Pravoslavne kvadrilaterale. Nekada je to radio Milan Stojadinović, učestvovao u radu Male Antante, bio posvećen tom cilju zato što je to bilo u interesu tadašnje Kraljevine Jugoslavije.

Smatram da Srbija ima puno mogućnosti i da će ih predsednik Aleksandar Vučić i naravno Vlada Republike Srbije, maksimalno iskoristi. Mi ovde kao većina u parlamentu možemo samo da budemo jedna velika snažna podrška predsedniku da izdrži po pitanju ovih izazova. Devet godina izdržava. Posebno je to teško, ne zbog pritisaka sa strane. Najveći su problem i ovi pritisci iznutra, onih ljudi koji bi sutra dali Kosovo i Metohiju, koji bi sutra potpisali, jer ih baš briga za Srbe koji žive i na severu i u južnom delu Kosova i Metohije. Aleksandar Vučić je pokazao da jednom doslednom politikom, pouzdanom politikom, jednom velikom borbom i dvadesetčetvoročasovnim radom za svoju zemlju, možemo da imamo rezultate, možemo da se razvijamo.

Zbog toga ne odgovara mnogima što je Srbija danas jaka, što je vojno osnažena, što smo ekonomski broj jedan. Naravno, mi sa takvom politikom nastavljamo, imajući u vidu isključivo srpske interese i interese građana Republike Srbije. Hvala.
Hvala, uvaženi potpredsedniče Narodne skupštine.

Poštovana guvernerko, gospođo Tabaković, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što počnem da govorim o današnjoj temi, o našoj monetarnoj politici, radu guvernera i same NBS, želim da izrazim veliki ponos što danas Srbija pokreće, dakle, udara se kamen temeljac na novu fabriku vakcina koje će proizvoditi kineske „Sinofarm“ vakcine zajedno sa našim kineskim partnerima i partnerima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

To je simbolički još jedan od rezultata dobre i kvalitetne monetarne politike, dobro usaglašene sa fiskalnom politikom i naravno svega onoga što je urađeno u proteklih nekoliko godina po pitanju stvaranja dobrog i kvalitetnog poslovnog ambijenta u našoj zemlji, što je rezultiralo time da podaci upravo NBS koja je danas i u proteklih u stvari nekoliko godina institucija jednog velikog poverenja, ne samo nas političara, privrednika, nego i svih građana Republike Srbije. To govori o tome da je Srbija definitivno ekonomski šampion ovog regiona i da projekcije i sam predsednik Aleksandar Vučić je juče na konferenciji za medije rekao da ćemo imati gotovo istorijski rekordan privredni rast ove godine koji će možda i biti 7,5%, što, da bih lakše to objasnio našim građanima i ljudima koje mi predstavljamo ovde u Narodnoj skupštini, znači nova radna mesta, novo povećanje penzija i plata u javnom sektoru, ali i novu priliku kako za strane investitore, tako i za domaća, mikro, mala i srednja preduzeća.

Dakle, apsolutno sve ono što i jesmo zacrtali onog dana kada je predsednik Aleksandar Vučić 2014. godine postao predsednik Vlade i započeo jednu tešku borbu i ekonomske reforme koje danas, evo posle sedam godina, daju svoj puni rezultat, iako je i naše društvo, kao i ceo svet ima puno izazova, posebno po pitanju ovog izazova pandemije Kovida 19 koji je gotovo uništio mnoge ekonomije u svetu koje su u potpunom kolapsu. Na sreću, naravno i na konto dobre ekonomske politike i dobrog rukovođenja i dobrog liderstva, Srbija je samo godinu dana posle izbijanja pandemije u situaciji da ostvaruje istorijski velik privredni rast, da je jedna od retkih zemalja u Evropi čiji javni dug je ispod 60%.

Dakle, svi ti parametri govore jasno o tome koliko se vodi dobra ekonomska politika i koliko je, naravno, ona plod i proizvod dobre i kvalitetne monetarne i fiskalne politike.

Želim da kažem da ono što jeste najveće dostignuće naše monetarne politike i rada Narodne banke Srbije i vas, naravno, gospođo Tabaković, koja na jedan stvarno maestralan način vodite ovu instituciju, autonoman način, poznajući ekonomski ambijent, poznajući ekonomsku strukturu naše zemlje i šta nam je potrebno strateški kako bi mogli da dođemo do većeg razvoja, modernizacije i radnih mesta, to je pouzdanost.

To je nešto što naša zemlja nije imala do 2012. godine, do tog 5. avgusta 2012. godine kada smo vas ovde i birali u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Sećam se jako dobro tog dana i naravno sa jednom velikom zabrinutošću tada, s obzirom da se država koju su nam ostavili, ostavio tadašnji prethodni režim se suočavala gotovo sa ekonomskim kolapsom, sa nečim što je stvarno bio rezultat jednog velikog neznanja, nebrige, nemara, a to je da 2008. godine je kurs evra bio 78, ako sam u pravu, a da je tog 5. avgusta 2012. godine bio 119,6.

Dakle, ne treba čovek da bude ni ekonomista, niti da bude ekspert za ekonomiju da mu bude jasno da uz samo četiri godine pad vrednosti dinara od preko 50%, koliko je to negativno uticalo na privredu, koliko je to negativno uticalo i na priliv kako stranih, tako i domaćih investicija, jer u to vreme niko ozbiljan nije hteo da investira u Srbiju, jer nije znao koliki će mu kurs biti ne za godinu, dve ili tri, nije znao koliki će kurs biti za mesec ili dva dana.

Tadašnji režim koji je potpuno uništio ekonomiju, pravdao je taj pad dinara i neodgovornu monetarnu politiku time što je bila u jeku svetska ekonomska kriza, ja postavljam jedno pitanje i vama, gospođo guvernerka, ali i svima onima koji nalaze izgovore- šta se desilo sa dinarom za vreme pandemije Kovida 19?

Kako je moguće da je dinar ostao stabilan? Kako je moguće da smo u to najteže vreme kada su mnoge razvijenije zemlje od nas beležile pad od 10, 11, 15% BDP, kada je nezaposlenost, evo pogledajte Austriju koja je primer jedne razvijene zemlje, koja ima razvijenu privredu i razvijeno tržište, došla na 20%? Kako je moguće da Srbija i u tim uslovima zabeleži minus 1%, a da dinar ostane stabilan?

Zato što smo imali na ključnim pozicijama ljude koji su znali da urade na najbolji mogući način svoj posao, koji su u svojim strukama najbolji, koji su umeli naravno da angažuju najbolje profesionalce da urade svoj posao i po pitanju monetarne politike. Tu moram da stvarno pohvalim i ministra finansija koji se bavi fiskalnom politikom, koji je gotovo hirurškom preciznošću definisao mere pomoći i podrške privredi koje su bile potrebne kako bi održali nivo privredne delatnosti, kako ne bi došlo do gašenja preduzeća i naravno kako to ne bi izazvalo jedan veliki negativni efekat koji bi kao krajnji rezultat imao ogromnu i veliku nezaposlenost.

Ova vlast zahvaljujući liderstvu, zahvaljujući jednom kvalitetnom donošenju odluka predsednika Aleksandra Vučića, koji je umeo i pokazao da ume da vodi ovu državu kroz veoma turbulentno vreme ne samo po pitanju ekonomije, ne samo po pitanju ekonomskog razvoja, nego i svih onih spoljnopolitičkih izazova sa kojima se Srbija suočava, pokazuju u stvari ono za šta mi u SNS zalažemo sve ove godine i šta govorimo i promovišemo, kao ideju, da Srbija ima ljude, da Srbija može da bude lider, da može da bude ne samo lider u sportu, nego da može da bude ekonomski lider, da može da bude lider u zapošljavanju, da može da bude lider u novim tehnologijama, u unapređenju obrazovanja i naravno stvaranja jednog poslovnog ambijenta koji je najbolji u ovom delu Evrope, što smo pokazali za ovih sedam godina i za šta ste, naravno, gospođo guvernerka, i vi jako zaslužni, radeći ovaj posao na veoma miran i tih način, baš kako guverner jedne nacionalne narodne banke treba to da radi, vodeći računa o kursu dinara, vodeći računa o monetarnoj stabilnosti, vodeći računa o tome da se stvori jedan utisak i ambijent da ko god želi da dođe u Srbiju da investira ovde, da ulaže svoj kapital, da zna šta ga čeka za mesec dana, za šest meseci, za godinu dana, za dve godine, za pet godina.

Zato je Srbija imala po podacima Narodne banke Srbije u 2020. godini više od tri milijarde evra stranih direktnih investicija. Zato ćemo ove godine imati još veću količinu stranih direktnih investicija koja se meri procentom od 60% ukupnog iznosa stranih direktnih investicija za celi region. To i jeste rezultat jednog jako dobrog tima izvršne vlasti, Narodne banke Srbije, koja opet ima na neki način sopstvenu autonomiju u vođenju monetarne politike, ali govori o tome da predsednik Aleksandar Vučić je vrlo dobro znao šta hoće i kuda treba da vodi Srbiju u narednim godinama i šta je rezultat njegove politike proteklih sedam godina. To je upravo ono o čemu danas mi govorimo i na šta smo ponosni, gospođo guvernerka. To je taj stabilan devizni kurs, to je kontrolisana inflacija, to je poruka koju možemo da pošaljemo svima onima koji žele da investiraju u Srbiju, a to je da mogu da računaju da će taj kurs biti isti za šest meseci, godinu dana, dve ili tri godine i da imamo kapaciteta da vodimo svoju monetarnu fiskalnu politiku na jedan pravi i kvalitetni način, kao jedna ozbiljna i moderna država.

Rezultat čitavog tog rada je na semaforu. To je tih 7,5% rasta BDP koje je predsednik Aleksandar Vučić najavio tokom ove godine. Očigledno je da dobijamo jedan ogroman zamah po pitanju privrednog razvoja. Zašto? Zato što smo upravo pouzdana država za investicije, zato što smo iskoristili ovih sedam godina da izgradimo infrastrukturu, premrežimo našu zemlju autoputevima, napravimo tri aerodroma i pustimo ih u rad, pravimo železnice, pravimo infrastrukturu i naravno da po sistemu

spojenih sudova kada investitori pogledaju naše ekonomske performanse oni kažu – ovo je zemlja idealna za investiranje u kojoj se zna red, u kojoj se zna kakva je poreska politika, kakvi će biti porezi u narednom i srednjoročnom i dugoročnom periodu gde je valuta veoma stabilna i gde je država stabilna. Zbog toga predsednik Aleksandar Vučić stalno govori u svom tom nastupu – pogledajte koliko je za investitore bitno koliki je kurs dinara i kolika je vrednost domaće valute u odnosu na evro, dolar i strane relevantne valute. Toliko je mnogo, mnogo važnije to da ova država bude politički stabilna, da bude mudra i to je nešto što krasi politiku Aleksandra Vučića za razliku od prethodnih režima, koji apsolutno nisu znali ni šta je država, a kamoli da vode državu koja je u jednom veoma specifičnom geopolitičkom položaju, koja je u jednom veoma specifičnom geopolitičkom okruženju i u takvoj vrsti okruženja vi uspete da od mnogih neprijatelja napravite prijatelje, od mnogih država koje su imale velike rezerve prema Srbiji, pa čak i prema srpskom narodu napravite takve partnere koji vrlo rado danas dolaze ovde, investiraju u ovu zemlju, otvaraju radna mesta i ono što je još bitnije preporučuju Srbiju svim investitorima širom sveta.

Danas govorimo o tome ne samo o kamenu temeljcu za novu fabriku vakcina, govorimo o partnerskom poduhvatu UAE, Narodne Republike Kine i Republike Srbije. Ko je mogao samo do pre nekoliko godina da zamisli da ćemo moći, da će Srbija biti toliko otvorena, da će Vučić napraviti takav ambijent i tako otvorenu zemlju koja danas sarađuje sa zemljama Bliskog Istoka, sa Narodnom Republikom Kinom, sa Ruskom Federacijom i da smo svi tim zemljama jedan od najvažnijih partnera postali ovde u Jugoistočnoj Evropi, od jedne zemlje u koju niko nije hteo da ulaže.

Pogledajte samo nivo stranih direktnih investicija od 2001. godine do 2012. godine. Predsednik Vučić je juče govorio na njegovoj konferenciji da smo imali samo jedne godine blizu tri milijarde. To je bila 2011. godina kada je Mišković prodao „Maksi“ „Delezeu“, u stvari to nije bila nikakva strana direktna investicija, to je bila klasična prodaja, klasična kupovina. Mi danas ovde govorimo o Srbiji o otvaranju pogona, o otvaranju fabrika, o novim tehnologijama, o novoj opremi, o novom menadžmentu, o podizanju nivoa plata i mogućnosti da se naši najkvalifikovaniji ljudi, ekonomisti, pravnici, inženjeri zaposle u tim kompanijama koje stvaraju dodatnu vrednost našoj zemlji i na taj način rešavamo i demografske probleme i sve one probleme koje Srbija vuče kroz svoju istoriju još od Berlinskog kongres 1978. godine kada dobijamo nezavisnost.

Nažalost, imali smo vrlo mali broj lidera koji na ovaj način tretiraju i vode politiku, liderski način, koji jasno znaju kakva je pozicija Srbije, kao što zna Aleksandar Vučić i kao što zna da je ekonomija, da je radno mesto, da je novčanik građana Republike Srbije, njihov standard ono što će opredeljivati našu i geopolitičku i spoljnopolitičku poziciju i svaku drugu poziciju i odbrambenu poziciju i sve ono što potencijalno može da bude opasnost za našu zemlju u narednom periodu.

Isto tako je to važna poruka za ne samo investitore nego i za građane Srbije. Mi na ovaj način kroz jednu dobru monetarnu politiku i stabilnost šaljemo poruku jedne ozbiljne države koja na pravi način ume da upravlja svojom zemljom i naravno sopstvenim institucijama.

Nažalost, gospođo guvernerka, sve ovo što sam naveo nije nikakvo hvalisanje i govorimo o egzaktnim podacima, nečemu što se događa na terenu, nečemu što naš narod i naši građani mogu da vide. Mogu da se zaposle u fabriku, mogu da rade u pogonu danas.

Mogu da odu u Pančevo ili u Novi Sad u „Brose“, u fabrike u kojima su prosečne zarade 1.700 evra, ali i pored toga nažalost ima onih i tu je Srbija, nažalost i specifična, ima onih ljudi koji se bave i pokušavaju da se bave politikom na domaćem planu i koji seire nad time što će neki strani investitor zbog nekog zastoja u radu ili trenutne situacije na svetskom tržištu da otpusti nekoliko desetina ili nekoliko stotina ljudi.

To su oni i mediji i političari koji zahvaljujući ulaganjima stotina miliona evra u te medije, ruše Aleksandra Vučića i ruše Srbiju, samo zbog toga što je podigla svoju glavu, samo zbog toga što Srbija je danas u mnogim segmentima, ne samo ekonomskog života investicija, najbolja u Evropi. To su ljudi koji umesto da pozovu, da pomognu da se ti milioni ulože u radna mesta, da se ulože u nerazvijena područja, u razvoj sela, u razvoj obrazovanja, da budu društveno odgovorni, uložili su stotine miliona evra da ruše Aleksandra Vučića i da ruše ono što je SNS napravila za ovih sedam, osam godina na vlasti, imajući u vidu da je glavni cilj i glavni fokus bio još 2012. godine koji je ispunjen, ekonomsko osnaživanje, vojno osnaživanje ove zemlje koje može i koje je naravno, vidno i šta građani Republike Srbije, ali i celog regiona i celog sveta prepoznaju.

Možete zamisliti da oni danas u svojim naslovnim stranama, na svojim portalima govore o tome i smeju se i kažu – evo, našli smo fabrika, dole na jugu Srbije otpustiće 200 ili 300 radnika. Možda će ta fabrika da otpusti 200 ili 300 radnika, ali će ova država, ova Vlada, ali će Aleksandar Vučić da napravi mogućnost za ne još 200, 300 radnih mesta, nego za 20 i 30 hiljada novih radnih mesta.

I to je ta razlika između njih, koji su bili nesposobni. Slobodno mogu da kažem koji nisu bili apsolutno nikakve patriote, jer patriote se tako ne ponašaju. Patriote se ne ponašaju tako što pustite da kome padne na pamet lobira i radi i prizna neodvojivi deo naše teritorije, ugrožava suverenitet naše zemlje, pa kada pustite da nam ugrožavaju suverenitet, politički, državni, što nam ne bi ugrožavali i ekonomski suverenitet. Što nam ne bi ugrožavali monetarni suverenitet? Ništa me ne bi začudilo, gospođo guverner da su zatražili da nam ovde uvedu i valutni odbor i Vašingtonski konsenzus.

Šta će nam dinar? Šta je tim ljudima bio potreban dinar, oni nisu razmišljali o novim firmama, novim preduzećima, njih je zanimalo sopstveno bogaćenje, zato su izneli iz ove zemlje, nažalost stotine miliona evra koliko možemo da vidimo i nadam se da će državni i nadležni organi da utvrde kako su stekli taj novac, da li su platili porez i koliko su oštetili, a siguran sam da jesu, građane Republike Srbije, s obzirom da su ovu zemlju bacili na kolena.

I danas se smeju i raduju se što će neka fabrika potencijalno da otpusti 200 ili 300 ljudi, ali glavna razlika u tome je što je tada u Srbiji bili gašeno 50, 60 hiljada preduzeća godišnje, a otvarano 20, 30 hiljada preduzeća. Prvi put u istoriji, prvi put u protekle tri decenije, 31 godinu, koliko u Srbiji funkcioniše tržišna ekonomija.

Imamo situaciju da se mnogo više preduzeća otvara, nego što se zatvara. I to je isto tako glavni pokazatelj razvoja, jasne strategije i liderstva u ovoj zemlji koja na kraju krajeva, zavaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću danas na ključnim pozicijama ima najbolje ljude.

Jeste Srbija i Jorgovanka Tabaković i Siniša Mali i svi oni koji pomažu i koji imaju rezultat. Zato imaju poverenje i nas ovde kao većine poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije dok god možemo da se pohvalimo stabilnim kursom, kontrolisanom inflacijom i kada god NBS može da objavi to da u Srbiju stiže tri, tri

i po, četiri milijarde evra stranih direktnih investicija koje su zarađene. Znači, niko nije nama došao ovde na lepe oči. Došli su zbog toga što je ova zemlja sigurna, zbog toga što je ova zemlja stabilna i zbog toga što vide da ova zemlja ima jasnu viziju svog razvoja, znajući konačno kako da iskoristi svoje resurse, kako prirodne, pa na kraju krajeva i ljude koje imamo delegirajući najbolje ljude i najkvalitetnije ljude u ključne državne institucije.

Znači, mi nastavljamo sa takvom politikom. Vas samo mogu da ohrabrim, da zajedno sa svojim timom nastavite da radite ono što na kraju krajeva i najbolje znate. Stvari su vrlo jednostavne i to jeste na kraju krajeva ogledalo SNS, semafor, Aleksandar Vučić, svi oni koji slede njegovu politiku, politiku razvoja, razvoja ekonomije, jačanja naše zemlje i naravno vraćanja ponosa srpskom narodu, našem narodu i naravno našoj Srbiji. Hvala.
Poštovana potpredsednice Kovač, poštovana ministarka Vujović, dame i gospodo narodni poslanici, kolege prethodni govornici su dosta govorili o sporazumima i o svim ovim tačkama dnevnog reda koje govore o tome jasno. Kada malo bolje pogledate spisak svih tih sporazuma i čitav jedan niz aktivnosti naše zemlje u domenu spoljne politike i uspostavljanja bilateralnih odnosa na vojnom, privrednom i svakom drugom planu, dovoljno govori o tome koliko je naša spoljnopolitička aktivnost živa, koliko naše, prvenstveno Ministarstvo spoljnih poslova, ali i predsednik Republike, koji vodi jednu proaktivnu i ofanzivnu spoljnu i diplomatsku politiku, koliko rade na tome da se Srbija što bolje pozicionira i da Srbija bude što aktivnija u procesu regionalne saradnje, ali i saradnje sa članicama EU, ali i velikim svetskim silama i igračima na svetskom nivou.

Dakle, ne prođe ni nekoliko nedelja a da mi nemamo na dnevnom redu neki sporazum vojnog, ekonomskog karaktera, karaktera koji se tiče zaštite investicija i svega onoga što će doneti do toga da život građana Republike Srbije bude bolji, da bude kvalitetniji. To je jedna država koja vodi jednu odgovornu spoljnu politiku, koja je se zasniva na onome što je i sam predsednik tadašnje Vlade Kraljevine Jugoslavije Milan Stojadinović definisao u svojoj političkoj doktrini, a to je unutrašnja stabilnost i mir na granicama.

Iz ovoga, koliko sporazuma imamo i sa kim potpisujemo sporazume, jasno se vidi da je Srbija otvorena za partnerstvo, otvorena za saradnju sa svima, sa svim državama na svetu koje imaju nameru i koja naravno respektuju Srbiju na jedan pravi način i vide kao posebnog partnera na ovom delu Evrope, dakle Jugoistočnoj Evropi, na teritoriji Zapadnog Balkana.

Predsednik Aleksandar Vučić kada je postao premijer 2014. godine definisao je dva ključna aspekta i dva ključna stuba razvoja države, a to su ekonomija i vojska i to je nešto što je, evo, posle sedam godina od tog vremena dovelo do toga da Srbija 2021. godine je jedna država koja sasvim drugačije izgleda ne samo građanima ovde koji žive u Srbiji, ne samo onim ljudima koji žive u regionu u susednim državama, nego i državama širom sveta. Od jedne države koja je bila svetski parija, koja je bila svetski gubitnik, koja je u ovom delu Evrope služila kao jedna vrsta džaka za udaranja, večitog i dežurnog krivca za sve ono što se negativno dešavalo u regionu, a i šire, postali smo jedna država koja postaje strateški partner, koja postaje pouzdan partner, ozbiljan partner glavnim svetskim igračima, i Ruskoj Federaciji i Narodnoj Republici Kini i SAD i zemljama EU, a posebno ću tu apostrofirati Nemačku i Francusku.

Predsednik Vučić uspeva da od država koje nisu blagonaklone prema Srbiji, a to je sigurno Nemačka, stvori prijatelje, stvori takvu atmosferu i ambijent da, recimo, nemačke kompanije zapošljavaju u Srbiji više od 70.000 ljudi, da američke kompanije zapošljavaju preko 25.000 ljudi.

Stvorio je preduslove i ambijent da Srbija obnavlja posle toliko decenija, savezništva i prijateljstva, svoje strateško partnerstvo sa Francuskom i stvara jako dobre lične odnose, ali i državne i državničke odnose sa predsednikom Makronom, stvarajući i implementirajući i realizujući jednu spoljnu politiku koja je realno i stvarno maestralna i koja na jedan maestralan način štiti vitalne nacionalne interese ove zemlje.

Mi danas govorimo i o sporazumima u oblasti odbrane i svi oni koji su ga kritikovali, svi oni koji su ga napadali tokom ovih godina da neće moći da vodi izbalansiranu spoljnu politiku, da će Srbija morati da se opredeli, da će morati da se stavi na stranu, doživeli su svoj poraz, doživeli su ga na terenu realnosti, jer, evo, posle sedam ili osam godina Vučićevo insistiranje na vojnoj neutralnosti, Vučićevo insistiranje da ne napušta tradicionalne partnere i prijatelje, da vodi jednu suverenu spoljnu i unutrašnju politiku, doprinelo je tome da se Srbija sve intenzivnije i dinamičnije razvija, da u Srbiju žele svi da investiraju, da sa Srbijom žele svi da sarađuju kako na ekonomskom, tako i na vojnom polju i zato Srbija ima jedan jako visok stepen saradnje sa zemljama koje čine organizaciju NATO pakta, bilateralnu saradnju sa mnogim razvijenim zapadnim zemljama, vojnu saradnju sa Ruskom Federacijom, sa Narodnom Republikom Kinom, sa mnogim državama koje, naravno, dele iste vrednosti koje ima Srbija i koje promoviše Srbija i naš predsednik Aleksandar Vučić.

Ideja vodilja naše i njegove politike je ideja slobodarstva, ideja slobode i jednakosti za sve građane koji žive u jednoj zemlji i poštovanje međunarodnog prava i jednakih aršina za sve koji predstavljaju faktore u međunarodnoj zajednici i to jeste posle sedam, osam godina pobeda te Vučićeve politike, jer smo pokazali da smo kao jedna fleksibilna država sposobni da vodimo izbalansiranu spoljnu politiku na taj način da možemo da sarađujemo sa svima, da možemo da prihvatamo partnerstva, ali da za ono što nije u interesu naših građana i naše države možemo da kažemo i „ne“. Možemo da kažemo „ne“ našim prijateljima u EU i u SAD, da nećemo uvoditi sankcije Ruskoj Federaciji. Možemo da im kažemo da smo željni i da želimo i njihove investicije i njihov novac ovde i otvaranje novih radnih mesta, ali da se nećemo odreći kineskih investicija i naših prijatelja koji su uz nas prethodnih nekoliko godina, pomažući nam, podržavajući nas u izgradnji infrastrukture i u celokupnoj, kompletnoj izgradnji ove države.

Dakle, pokazali smo i Vučić je… U stvari, to je njegova najveća zasluga za sve ove godine, da Srbija konačno ima onu osobinu koja je u spoljno-političkim odnosima najbitnija – pouzdana, da je ona pouzdan partner, da Vučić ono što kaže u Vašingtonu govori to i u Moskvi i u Pekingu i u Briselu i gde god da se nađe. Srbija je jedna ozbiljna država, koja ume da zaštiti svoje vitalne nacionalne interese, ali i Vučić je jedini lider posle toliko godina i toliko decenija koji je rekao ovim građanima i našem narodu da je, pored ekonomije i ekonomskog razvoja, razvoj vojske, razvoj odbrambenih snaga i opremanje naše vojske i spremnost naše vojske i naših odbrambenih snaga nešto što u stvari štiti naš nacionalni interes i što definiše našu poziciju na regionalnom, evropskom i na globalnom planu.

Sada, mnogi su ovde govorili o tome, kako je to bilo pre 2012. godine i jednostavno, kada stavite to kao na tas na jednoj vagi, vidite i uporedite, vidite u stvari do 2012. godine oni koji su vodili državu, koliko to nisu znali, koliko nisu imali kapaciteta i koliko nisu imali osnovnog političkog znanja i naravno, političke mudrosti, liderstva i umešnosti da zaštite naše nacionalne interese.

S obzirom da su nam ta dva ključna stuba naše države na koja smo danas najviše ponosni i koji nam danas najbolje funkcionišu, zbog koga nas danas ceo svet poštuje, a to je ekonomija i vojska i naše odbrambene snage, da su tada 2012. godine gotovo bile pred kolapsom, zato što ljudi koji su tada vodili državu nisu znali to da rade, nisu znali da odrede prioritete, odnosno njihovi partikularni interesi i lični interesi su bili ispred državnih interesa i to je ono što jasno odvaja predsednika Aleksandra Vučića, njegovu političku doktrinu i njegovo političko liderstvo od onih, nažalost, koji su vodili ovu zemlju 12 godina, to je ogroman vremenski period, koji je toliko naneo lošega, toliko naneo zla Srbiji, da su nam sada potrebne godine, možda i decenije, da dođemo u onu poziciju koja Srbiji generalno u ovom regionu, u ovom delu Evrope i pripada.

Vučić je uspeo da povrati ekonomiju, da podigne ekonomiju i uspeo je u onome što je bio možda i najteži zadatak - da vrati ponos ovoj državi, da vrati ponos ovom narodu, da vrati ponos ovoj vojsci, da vrati ponos policiji, da ona bude dobro opremljena, da ona ima svoju svrhu i da ono što najbitnije, građani Srbije budu sigurni, budu bezbedni, da ona bude garant mira, da bude garant stabilnosti i da bude jedina, najbitnija i najveća prepreka bilo kakvom ataku i bilo kakvom ugrožavanju nacionalnih interesa naše zemlje.

Vučić je, kao što je to u procesu vojne saradnje i saradnje u oblasti odbrane, uspostavio jako dobru spoljnopolitičku saradnju koja se ne oslanja samo na EU, gde jeste osnovni cilj i strateški cilj naše zemlje da budemo punopravni član EU, ali sarađujemo i sa Višegradskom grupom. Ja sam jedan od onih poslanika i ljudi koji podržavaju veoma snažno, još snažnije saradnju sa Višegradskom grupom i potencijalno članstvo Srbije u Višegradskoj grupi više nego saradnju sa EU, zato što je to operativnije, zato što je to bolje, zato što mi nemamo nijedan politički problem ni sa Češkom, ni sa Slovačkom, ni sa Mađarskom, ni sa Poljskom, zato što su to zemlje sa kojima delimo iste vrednosti i mislim da je Vučić tu, sarađujući na regionalnom planu, sa zemljama pravoslavne kvadriterale, Višegradske grupe, napravio dodatnu mogućnost za Srbiju koju je krunisao ovom inicijativom „Otvoreni Balkan“, odnosno „Mini šengenom“, o kojoj je prethodni govornik moj uvaženi kolega Vladica Maričić onako detaljno i podrobno govorio, koja kada se realizuje, a siguran sam da hoće u narednom periodu, imaće jako dobre, pozitivne političke, ekonomske i sve druge efekte na našu zemlju, na kvalitet života naših građana i na sve ono što nas čeka kao velike političke, unutrašnje i spoljnopolitičke izazove, izazove u budućnosti.

Kada govorimo o tački dnevnog reda koja ima za cilj unapređenje studentskog standarda, njihovog kvaliteta, njihovog boravka u studentskim centrima, želim da kažem da mislim da u proteklih nekoliko godina ono što je Srbija investirala u obrazovanje, u nauku, u nove tehnologije, da to nije toliko investirano u proteklih 100 godina. One uslove koje danas imaju studenti, one uslove koje danas imaju đaci u osnovnim i srednjim školama u Republici Srbiji, sa time možemo da se uporedimo sa najrazvijenijim evropskim zemljama.

Ja ću vam samo dati nekoliko podataka koji su jako važni da se čuju, a radi se o egzaktnim činjenicama. U toku je podela, grad Beograd deli 67.592 tableta za sve učenike koji pohađaju državne škole od trećeg zaključno sa šestim razredom. Za sve učenike od trećeg do šestog razreda grad Beograd obezbeđuje digitalne udžbenike. To znači da će svaki učenik od trećeg, zaključno sa šestim razredom, u našem gradu imati tablet i digitalne udžbenike i mi to želimo da prošimo na celu Srbiju.

Znači, mi radimo i digitalizaciju, uspevamo u tome i u samom osnovnom i u srednjem obrazovanju, s obzirom da smo kada je u pitanju visoko obrazovanje napravili puno, puno progresa i puno uspeha.

Svaki tablet ima Telekomovu karticu sa besplatnim internetom, tako da će svako dete moći da koristi ovaj tablet u digitalnoj nastavi, bez obzira imaju li njegovi roditelji kući internet ili ne.

Ovo je, dame i gospodo narodni poslanici, patriotizam. Ovo je ljubav prema svom narodu. Ovo su neke stvari koje su životne i koje predstavljaju ono što predstavlja politika Aleksandra Vučića, a to je semafor – koliko ste uradili za vaše građane, koliko ste uradili za vaš narod, koliko je vaša briga o deci, o ljudima, o starima, to sve može da se izmeri. Ja čestitam zameniku gradonačelnika, Goranu Vesiću, na svemu ovome što operativno radi za unapređenje kvaliteta života građana Beograda. I ovo može da posluži kao jako dobar primer za celu Srbiju i svim kolegama na teritoriji cele Srbije.

Srbija će nastaviti sa ovako živim spoljnopolitičkim aktivnostima. Naravno da će naša Vlada i predsednik Republike imati snažnu podršku u tom domenu i naravno, u procesu nastavka vođenja spoljne politike, koja kao glavni prioritet i cilj ima zaštitu nacionalnog interesa i sve ono što je u interesu srpskog naroda i građana Republike Srbije.

Vama, gospođo ministarka, želim još više, naravno, imate našu podršku ovde većine u parlamentu. Možda je vaš posao u Vladi i najkompleksniji. Vi imate taj, hajde da kažem, baš i nezahvalan zadatak da vašim angažmanom obezbedite ono što se zove optimum između ekonomskog razvoja i zaštite životne sredine. Pri tome, imate puno bočnih udaraca i ono što je predsednik države u nekoliko navrata napomenuo, borbu sa tim tzv. izmišljenim ekološkim džihadom. Ali, s obzirom koliko ste uradili na tom polju i da vam nije teško da odete sami, da odete lično i u Prijepolje da rešavate probleme i u Vinču i u mnoga druga žarišta koja se tiču zaštite životne sredine. Ne sumnjam da će i ovaj posao u narednom periodu biti dobro urađen i da ćemo zajednički uspeti da nađemo taj balans između preko potrebnog ekonomskog razvoja, razvoja energetike i energetskog sistema i energetskog potencijala naše zemlje, ali i kroz vođenje računa o zaštiti interesa, bezbednosti i zdravlja naših građana i, naravno, životne sredine, koja nema je svima u interesu da bude bolja, da bude kvalitetnija, da vazduh bude bolji, čistiji i kvalitetniji.

U tom domenu, naravno, SNS, kao što je našla taj balans u procesu ekonomskog razvoja i odgovorne socijalne politike, tako će ga naći i na ovom planu i na ovom pitanju. I, naravno, predsednik Aleksandar Vučić će imati snažnu podršku nas iz SNS i koalicionih partnera u ovom procesu modernizacije naše zemlje, osnaživanja naše zemlje i daljeg jačanja ekonomije, vojske i odbrambenog sistema naše zemlje. Hvala.
Hvala, potpredsedniče Orliću.

Poštovani predstavnici Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, dame i gospodo narodni poslanici, sigurno je da izmene i dopune Zakona o zaštiti potrošača imaju za cilj da unaprede kvalitet života građana Srbije, da unaprede njihova prava, i to jeste jedna od posledica onoga što je urađeno u prethodnih nekoliko godina kada su u pitanju ekonomske reforme i njihovo sprovođenje u našoj zemlji i sve ono što je predsednik Aleksandar Vučić započeo kao proces kada je bio predsednik vlade 2014. godine. Dakle, sa teškim reformama, sa sprovođenjem teške fiskalne konsolidacije i stvaranjem jednog dobrog i povoljnog ambijenta za poslovanje i privlačenje stranih direktnih investicija, ali i podizanje domaće privrede i kapaciteta domaćih, mikro, malih i srednjih preduzeća.

Stvar je vrlo jednostavna kada govorimo o zaštiti potrošača. Radi se o tome da je to jedna faza u kojoj i sami građani, kao ljudi koji imaju pravo da budu birani i da biraju, su ljudi koji traže zaštitu sopstvenih prava i traže u skladu sa ekonomskim razvojem njihov kvalitet života bude bolji, kvalitetniji, dostojanstveniji. Džaba je bilo kakva zaštita potrošača, ako ti potrošači i građani nemaju šta da potroše, ako nemaju gde da zarade svoju platu, ako nemaju gde da se zaposle. To je ono što je napravilo jasnu diferencijaciju svega onoga što je personifikovalo vlast do 2012. godine i sve ono što radi danas vladajuća većina na čelu sa SNS i Aleksandrom Vučićem, a to je da danas građani Srbije imaju posao, da je danas stopa nezaposlenosti niža od 10%. Danas je ekonomija u našoj zemlji veoma žilava, i to smo pokazali tokom ovog veoma izazovnog perioda u kojem se nalazimo već drugu godinu, izazvanog Kovidom-19. Dakle, ogromnom, velikom, globalnom pandemijskom krizom, a gde smo pokazali da možemo da se nosimo sa velikim problemima, da sačuvamo svoju privredu, ali i da pored toga sačuvamo zdravlje naših građana, da sačuvamo naš zdravstveni sistem.

Jedna smo od retkih zemalja, ne samo u Evropi, nego u svetu, koja može da bude ponosna i da kaže da smo sagradili tri kovid bolnice, da gradimo, najaviću jednu lepu vest i nešto što će se desiti u četvrtak, a to je početak izgradnje fabrike kineskih vakcina, Sinofarmovih vakcina, posle onoga što je već započeto kao proces između Torlaka i ruske Gamaleje i ruske Vlade, po pitanju proizvodnje ruske vakcine Sputnjik V.

Sve to govori o tome koliko Srbija ima sposobno liderstvo, koliko je Aleksandar Vučić uspeo da u ovim veoma teškim trenucima po našu zemlju napravi i očuva takav ambijent, kada je u pitanju privreda, kada je u pitanju zaštita naše privrede i naših preduzeća. Tako da će krajnji rezultat toga biti istaknut na semaforu, a taj semafor je takav da će privredni rast u našoj zemlji u ovoj godini biti veći od 6%, čak neki predviđaju 6,5% i 7%, što je nešto što je istorijski rezultat za srpsku privredu, za srpsku ekonomiju. To je sve ono što i jeste, na kraju krajeva, rezultat jednog vrlo mudrog spoljno-političkog liderstva Aleksandra Vučića, sposobnosti da rukovodi ekonomijom i ekonomskim životom naše zemlje, tako da naša preduzeća budu što uspešnija, da zapošljavaju što više ljudi, da budu konkurentnija i da Srbija ide krupnim koracima ka modernizaciji i onome što je najbitnije, a to je ono čime se SNS najviše bavi, a to je običnim čovekom, običnim građaninom koji treba u 21. veku ostvari sva svoja prava i da živi u skladu sa svojim civilizacijiskim tekovinama i dostignućima modernog sveta.

Kada malo bolje pogledate i uđete u analizu situacije u Republici Srbiji i uporedite stanje pre šest, sedam godina kada je strah od gubitka radnog mesta kod ljudi,

po svim istraživanjima javnog mnjenja koja su rađena u našoj zemlji, bio veći od straha od smrti, kada je stopa nezaposlenosti bila 26%. Danas imate situaciju da svako ko želi da radi može da se zaposli. Danas imate situaciju da imate kompanije, strane kompanije koje dolaze ovde, koje zapošljavaju hiljade ljude, a u kojima mogu da se zaposle naši inženjeri, naši ekonomisti, naši vrhunski pravnici, naši mladi ljudi koji mogu da ostvare zaradu, koji mogu da ispune i da unapređuju sopstvenu karijeru, ali i da unapređuju kvalitet života svojih porodica i svoje dece i na taj način ispunjavamo ono što jeste glavni cilj predsednika Srbije Aleksandra Vučića da ojačamo maksimalno demografske karakteristike ove zemlje i da sprovodimo i da stalno mislimo o tome kako da nas bude više. Samo na taj način naša politička pozicija može da bude bolja, naša vojna pozicija može da bude bolja, naša ekonomska pozicija može da bude bolje.

Slobodno mogu da kažem da smo mi sprečili, da je Aleksandar Vučić sprečio odliv mozgova u inostranstvo, onih koji su najkvalitetniji, onih koji su visoko kvalifikovani, koji imaju najbolje škole. Čak imamo i jedan veoma važan trend o kojem se retko govori zato što to valjda nije glavna tema. Glavna tema je Vučić, glavna tema je njegova porodica, da li mu je sin otišao da uči da kuva ili se okupao negde na moru ili na bazenu, ali nije glavna tema što se masovno ljudi koji su završili fakultete u inostranstvu, koji su radili na određenim važnim pozicijama u inostranstvu vraćaju u Srbiju. Vraćaju se zato što ima investicija. Vraćaju se zato što mogu da zarade u Srbiji. Vraćaju se zato što je život u Srbiji dobar i kvalitetan. Vraćaju se zato što je infrastruktura u Srbiji sve bolja i kvalitetnija, sa mrežom autoputeva, sa tri aerodroma koje trenutno imamo.

Podsetiću građane Republike Srbije da smo samo mesec dana pred pandemiju imali više od pet miliona ljudi koji su prošli kroz aerodrom „Nikola Tesla“ u 2020. godini. Više nego udvostručen nivo ljudi koji su posetili Srbiju ili iskoristili Srbiju kao jednu vrstu saobraćajnog haba u avio-industriji. Srbija postaje lider u mnogim industrijskim granama, u mnogim onim sektorima i oblastima koje su ovi koji su bili nesposobni, koje Srbija, patriotizam, ekonomija, proizvodnja nisu interesovali, koji su samo kroz vođenje ove države i kroz vlast napunili svoje džepove, napunili svoje račune, sebi i svojim porodicama. Dakle, te prilike su bile propuštene i ja znam, svi ovde znamo, u našoj stranci je jako teško da za nekoliko godina dostignemo onaj nivo razvoja koji Srbija zaslužuje. Aleksandar Vučić je pokazao da je to moguće, da Srbija ima kapacitet, da ima dobru ekonomiju, da imamo pobednički duh, da možemo da budemo lider, da možemo da budemo lideri u proizvodnji, u informacionim tehnologijama, pa i u turizmu.

Moram stvarno da pohvalim ministarku turizma koja se pokazala kao jedan jako dobar ministar, koja je u domenu turizma uradila puno za ovih nekoliko meseci, iako su izazovi isto tako bili veliki. Po pitanju zaštite potrošača, povezaću sa temom, naravno, današnje sednice, nemamo više situaciju koju smo imali pre nekoliko godina da imamo ljude, pojedince ili turističke agencije ili tur-operatere koji dođu ovde, shvatajući ovu zemlju kao banana državu, opelješe građane, pobegnu negde u inostranstvo i, naravno, oštete hiljade, hiljade ljudi.

Zato što nas je svet do pre nekoliko godina tako gledao, zato što su nas ti partneri što su u stvari bili špekulanti tako gledali, kao na jednu zemlju gde je moguće raditi sve, bez ikakvih konsekvenci i bez ikakvih sankcija.

Srbija je u prethodnih nekoliko godina postala jedan pouzdan partner međunarodnoj zajednici, ključnim međunarodnim igračima. Srbija je jedna ozbiljna država i slobodno mogu da kažem, naravno mi treba da se stidimo toga, do 2012. godine mi smo bili jedan običan „dominion“, jedna „banana država“ kojom nije upravljao narod, kojim nisu upravljali parlament, Vlada i predsednik republike, već su Srbijom upravljale strane ambasade, strani faktor koji je čak uticao i na to ko će biti na kojoj ministarskoj funkciji, ko će voditi koji resor, koji će investitor ovde doći i kakvi će mu biti uslovi dati za poslovanje.

Srbija više nije zemlja sa kojom može tako da se postupa i naravno takvo ponašanje, takva pozicija, takav stav je urodila plodom da danas mi imamo rast bruto domaćeg proizvoda na istorijskom nivou i da imamo jednu ozbiljnu državu, pravnu državu koja pored toga što utiče na stvaranje jednog jako povoljnog poslovnog ambijenta, utiče i bavi se time da bude i ekonomski i naravno socijalno odgovorna, ali i da štiti svoje građane na svaki mogući način.

Zašto je zaštita potrošača toliko važna, zašto je ona građanima toliko važna? Kada pogledate onu Maslovljevu hijerarhiju potreba, vi u njoj imate, naravno, kao onu čitavu piramidu, prvi deo, prve one potrebe su obične, egzistencijalne potrebe ljudi, onaj ko nema za hleb, onaj ko nema da ode u prodavnicu, o kakvoj on zaštiti može ili treba da misli kada ne može da kupi ni garderobu, kada ne može da kupi ni auto, kada ne može da priušti sebi i porodici gotovo ništa?

Naravno da tada do 2012. godine, dok su državom vladali tajkuni, dok je državom vladao onaj koji hoće opet na silu da preuzme vlast, a to je Dragan Đilas, naravno da tada nije ni bio potreban Zakon o zaštiti potrošača. I ako je postojao, on je bio potpuno neprimenljiv.

Danas kada ljudi imaju posao, danas kada ljudi u porodicama, kada rade dvoje ljudi, kada imaju priliku da zarađuju, kada imaju priliku da na jedna dostojanstven način školuje svoju decu, da te potrebe proširuje, da one ne budu samo egzistencijalne, nego da se ispuni potreba za samoaktuelizacijom, za nekom vrstom potrebe da čovek unapredi svoj socijalni, društveni život, to je ono što je SNS donela kao novo, to je ono što je rezultat ovog dugogodišnjeg i mukotrpnog rada, da danas ljudi ne razmišljaju da li će dobiti svoju platu, da li će ih neki poslodavac prevariti, neće im uplatiti doprinose, neće platiti porez ovoj državi, već razmišljaju o tome da li će dobiti najkvalitetniju moguću robu, dali će dobiti najkvalitetniju moguću uslugu i naravno ako to ne dobiju imaju kome da se požale i mogu da računaju na državu u punom kapacitetu koja će stati iza njih i koja će ih maksimalno zaštiti.

Isto tako, potpuni pandan tome je sve više i više zainteresovanost ljudi za zaštitu životne sredine, za kvalitet vazduha, za kvalitet obrazovanja, dakle svih nivoa obrazovanja. To je nešto što je proizvod onoga što su Aleksandar Vučić i SNS uradili u prethodnih šest ili sedam godina, žestoko i svakodnevno radeći na ekonomskom rastu, na privlačenju investicija, boreći se za svako radno mesto, boreći se za svakog ko je hteo da otvori ovde radnju sa 20, 50 ili 100 ljudi.

Aleksandru Vučiću nije bilo teško da ode da otvori pogon, da ode da otvori fabriku da bi danas došli do toga, evo tu je koleginica Sandra Božić, da u Pančevu imamo jednu nemačku kompaniju koja zapošljava preko hiljadu ljudi, u kojoj je neto zarada, prosečna neto zarada 1.700 evra.

(Sandra Božić: Dve hiljade evra.)

Evo, ispravlja me koleginica Božić, dve hiljade evra neto zarada prosečna.

Dakle, Srbija je danas zemlja u koju svi žele da ulažu, u kojoj je dobro raditi, u kojoj je dobro poslovati i to je vrlo jednostavna formula. Taj uspeh koji smo napravili na ekonomskom planu, zbog kojeg nam skidaju kapu i u Vašingtonu i u Briselu i u Moskvi i u Pekingu, doprineo je tome da možemo da budemo i socijalno odgovorni, da možemo da budemo odgovorni na svaki mogući način, pa i da budemo odgovorni kada je u pitanju osnovna zaštita naših građana, kao onih ljudi koji su potrošači, koji su u svakodnevnoj komunikaciji, u kontaktu sa trgovcima ili bilo kim kada kupuju robe ili koriste određene usluge.

To vam govori o tome koliko je kvalitet građana Republike Srbije unapređen, koliko su građani Republike Srbije osnaženi, koliko je Srbija danas dostojanstvena zemlja, a dostojanstvena zemlja i mi je merimo prema tome što želimo da prosečna zarada u ovoj zemlji bude za dve ili tri godine devetsto do hiljadu evra, što je sada prosečna zarada u Beogradu 712 evra, što ovih dana delimo 67.000 tablet računara deci u osnovnim školama, 6.700 lap-top računara nastavnicima u osnovnim školama. To je grad Beograd, to je Republika Srbija. To je jedna moderna država i mi ćemo nastaviti tako da radimo i da se ponašamo, biti odgovorni prema svojim građanima i slediti politiku našeg predsednika i lidera Aleksandra Vučića. Hvala.
Zahvaljujem.

Poštovana ministarka gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, želim prvo da se zahvalim kolegi Mirkoviću na ispoljenoj solidarnosti. Naravno, to i predstavlja jedan od osnovnih postulata i principa delovanja naše stranke i našeg poslaničkog kluba.

Želeo bih da budem vrlo efikasan kada je u pitanju tema kulture. To je nešto što je zahvaljujući predsedniku Vučiću i SNS u proteklih nekoliko godina tema i platforma koja je definitivno vrlo razvijena, imajući u vidu činjenicu da SNS smatra da je kultura jedan od najbitnijih aspekata društvenog života i da sve ono što činimo i radimo po pitanju političkog, ekonomskog razvoja, svega onoga što imamo kao rezultate u prethodnih nekoliko godina na političkom i geopolitičkom planu, treba da bude i da se odrazi pozitivno na razvoj kulture, na promociju naše kulturne baštine i na nove investicije, kada je u pitanju kultura.

Mi smo to, naravno, radili i sve ono što je urađeno po pitanju ekonomskog razvoja, nije samo izdvajano i ulagano u tu tzv. tvrdu infrastrukturu, autoputeve, aerodrome, železnice, sve ono što je Srbija uspela vrlo dinamično da uradi u proteklih nekoliko godina, posebno od 2014. godine, kada je Aleksandar Vučić postao premijer, već je ulagano i u meku infrastrukturu, čija je kultura jedan vrlo, vrlo zapažen i ozbiljan deo.

Naravno, mi sledimo onu politiku koju je još i Stojan Novaković kao istaknuti naprednjak, predsednik Vlade, ministar spoljnih poslova, istaknuti diplomata definisao krajem 19. veka, govoreći stalno i u parlamentu i u Vladi i građanima tadašnje Kraljevine Srbije o tome da uticaj Srbije i Srba treba da se širi i treba da se promoviše upravo kroz ulaganje u kulturu, obrazovanje, da se interesi Srba koji su živeli tada u sadašnjoj Severnoj Makedoniji, na teritoriji Kosova i Metohije mogu odbraniti samo tako što će Srbija ulagati u kulturu i ulagati u obrazovne i kulturne kapacitete našeg naroda.

Dakle, treba biti iskren i otvoren i reći građanima Republike Srbije, i to želim da uradim iz Narodne skupštine, da ne bi bilo investicija, da ne bi bilo ulaganja u kulturu, ne bi bilo svega onoga o čemu su pričale moje kolege danas, a to je novi muzeji, novi projekti kada su u pitanju film, kinematografija, kada su u pitanju festivali, kada je u pitanju finansiranje mnogobrojnih projekata iz oblasti kulture, da nije bilo ekonomskog razvoja i da nije bilo i domaćih i stranih investicija, za šta se dobrano i sa puno energije potrudio naš predsednik, koji je znajući da je osnova društvenog razvoja, u stvari, i političkog razvoja, ekonomski razvoj, uložio sve svoje vreme i sve svoje kapacitete kako bi Srbija bila moderna i ekonomski snažna država.

Da se razumemo i da budemo otvoreni, iskreni, dame i gospodo narodni poslanici, nema razvoja kulture, nema otvaranja muzeja, nema novih projekata ako nema ekonomskog razvoja, ako nema rasta BDP. Svi koji pričaju drugačije bave se demagogijom i, naravno, pokušavaju da lažu i da obmanu građane i ovaj narod. To je nešto što građani Srbije i te kako cene kod predsednika Aleksandra Vučića koji je vrlo iskren, vrlo otvoren i vrlo jasan prema njima, imajući u vidu tu činjenicu da je njegova vizija, njegovo liderstvo i njegova politika vrlo jednostavna i vrlo jasna, a to je da ekonomski razvoj, nova radna mesta pokreću sve ono što, naravno, podiže ukupni kapacitet ovog naroda i države.

Naravno, sve ono što je urađeno u oblasti kulture, u oblasti reforme i svega onoga što je Srbija uradila, mnogi to u regionu i u svetu nisu očekivali, dovelo je do toga da onaj koji je to uradio i koji je najzaslužniji za to bude na meti onih kojima smeta danas jaka Srbija, kojima smeta danas da Srbija ima novac i da podržava projekte kao što su filmovi koji govore o našoj istoriji, o našoj prošlosti, o našoj kulturno-istorijskoj baštini, smeta im čovek koji u Vašingtonu, u Bosni, u Briselu, ume da kaže šta su naše crvene linije po pitanju naše nacionalne politike, po pitanju zaštite naših vitalnih nacionalnih interesa i, naravno, pojavljuju se oni koji su, nažalost, to je jedna od vrlo retkih stvari koje se mogu videti u svetskoj politici, na svetskoj političkoj sceni, pojavljuju se ljudi sa domaće političke scene koji bi da pomognu onima kojima smeta ekonomski snažna i politički snažna Srbija, da pomognu njima da ostvare svoje planove i nastavlja se dehumanizacija predsednika Vučića kroz sve ono što se događa i što možemo da vidimo u medijima, ne samo proteklih nekoliko dana, nego proteklih nekoliko godina.

Mi se ovde kao predstavnici većine u parlamentu, kao predstavnici SNS i te kako i snažno borimo protiv toga i uvek ćemo se boriti, uvek ćemo govoriti o tome da želimo da zaštitimo naš interes, da želimo i da nas nije sramota da podržimo predsednika Vučića, njegov integritet, integritet njegove porodice i njegovo pravo da bude maksimalno zaštićen.

Oni koji danas govore o tome i pokušavaju njega da povežu sa onima sa kojima se on beskompromisno i bespoštedno obračunao, kao ključnim kriminalcima i onima koji izjedaju supstancu ovog društva kao najveće zlo ovog društva, valjda su snajperi, bombe i teško naoružanje bili potrebni da bi se obračunavali sa navijačima Crvene zvezde, Rada ili nekog drugog kluba, ne, treba biti otvoren, treba biti iskren i treba reći istinu na svakom mestu - bilo je potrebno ukloniti Vučića kao najveću pretnju i najveću prepreku onima koji žele loše Srbiji.

Naravno da ćemo se mi i u daljem našem radu ponašati kako smo to radili i u prethodnom periodu, ovako solidarno, ovako zajedno, kao jedna jaka, moderna stranka, podržavajući svog predsednika koji na svakom mestu, svakodnevno, maksimalno štiti nacionalne interese ove zemlje i interese građana Republike Srbije. Hvala.