ŽIVORAD SMILJANIĆ

Nestranačka licnost

Dr Živorad Smiljanić, predsednik Opštine Apatin, rođen je 6. februara 1942. godine u Zaječaru. U Apatinu živi od 1946. godine. Osnovnu školu je završio u Apatinu, Gimnaziju «Veljko Petrović» u Somboru, Medicinski fakultet u Zagrebu, a specijalizaciju iz ginekologije u Beogradu.Pozavršenom fakultetu od 1969. godine počeo je da radi u Domu zdravlja u Apatinu. Na predlog Zbora radnika ovog kolektiva 1970. godine izabran je za direktora Doma zdravlja Apatin, na čijem se čelu, u kontinuitetu, nalazio i nalazi više od tri decenije. Za vreme
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 19:55

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 28.09.2006.

Želim da iskoristim priliku što svaki poslanik može da govori o amandmanu. Naime, ovaj problem zapošljavanja je u svakoj opštini najveći problem, međutim, želim da kažem jedan dobar primer koji sam imao prilike da vidim. Pre četiri dana sam bio u Mađarskoj, u Šarvaru, to je najbogatija opština u Mađarskoj. Interesovali su me industrijski parkovi i mogućnost zapošljavanja; kod nas su to još uvek bescarinske zone i to je naša privilegija. Mađarska je u poslednjih deset godina kroz industrijske parkove, ili ranije bescarinske zone, dobila 36 milijardi dolara. Znači, investirano je u Mađarsku kroz te bescarinske zone 36 milijardi dolara, a zaposleno je 160.000 ljudi.
Znači, želim da kažem da deo sredstava koji je iz budžeta planiran, naša je velika šansa da taj problem koji je najveći u opštinama, nezaposlenost, kroz te bescarinske zone pokušamo...
Evo, danas čitam u novinama da je u Zrenjaninu upravo u toj bescarinskoj zoni potpisan ugovor od 360 miliona evra, radi se o jednoj američkoj i mađarskoj korporaciji za proizvodnju biobenzina.
Trebalo bi deo sredstava koja su namenjena opštinama za bescarinske zone, koja su značajna... Ali, verujem da Apatin u ovoj raspodeli nije dobio ništa, iako imamo najveću bescarinsku zonu od 160 hektara i verujem da mnoge opštine koje sada razmišljaju da otkupljuju zemlju neće iskoristiti taj novac.
Molio bih da se uzme u obzir, jer upravo sam juče, na osnovu odluke opštinskog veća, sa jednom američkom korporacijom potpisao pismo gde žele da ulože 50 miliona evra i da za deset godina zaposle 2.000 ljudi. Naravno, dali bismo im to na 99 godina i napravili zajedničku firmu, gde bismo mi bili učesnici sa 5%, što bi sigurno obezbedilo trajni izvor finansiranja opštine u nekom narednom periodu.
Znači, bescarinske zone su nam velika šansa, jer vidimo da se taj kapital seli iz ovih evropskih zemalja u našu. Mi nećemo ući u Evropsku uniju, tu su plate radnika manje, a produktivnost naših radnika je dobra, i to je jedan problem.
Drugi problem s kojim se susrećem jeste da dolaze stranci koji hoće da otvaraju pogone. Mi imamo mnogo praznih hala, gde su raskinuti ugovori o kupoprodaji i sada taj proces, dok trgovinski sud donese presudu, traje godinama.
Trebalo bi da Vlada kada se raskine ugovor to odmah vrati u početno stanje i da mi jednostavno te hale koje zvrje prazne, zbog odugovlačenja od strane suda, možemo da ponudimo strancima.
Nedavno je bio stranac koji pravi kovane ograde, najveći je proizvođač, i koji je ponudio, pošto u Apatinu ima ljudi koji su ostali bez posla u brodogradilištu i metalske struke, koji se veoma brzo mogu prekvalifikovati da to rade; potrebno je da se ubrza, kada su u pitanju ti raskinuti ugovori, i da se to vrati državi, da se može raspolagati tim praznim prostorima.
Treće, imam problem kao predsednik opštine – naime, imamo prilike da finansijska policija zatvori radnje u kojima narod, što kažu, uzima na crtu.
Znate, male su penzije, ljudi ne rade, nemaju plate, čekaju od prvog do prvog da dobiju te male penzije i onda mnoge radnje daju hranu, kako kaže narod, na crtu. Ako finansijska policija nađe da je uzeo neko, odmah mu zatvara radnju.
Ekonomska moć penzionera je stvarno niska i mnogi od njih pokušavaju da prežive, što bismo rekli, na crtu i možda tu ne bi trebalo, jer tu se samo uzima hrana, da budu tako rigorozni.

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 27.06.2006.

Naravno, kada je u pitanju zakon o poljoprivrednom zemljištu, mi socijalisti smo dali amandman koji je za nas najvažniji, a to je da se državno zemljište ne može prodavati, to je ministarka prihvatila i time smo mi zadovoljni. Suština je bila da smo se još pre godinu dana zalagali da donesemo onakav zakon o poljoprivrednom zemljištu kakav su doneli Slovenci i Hrvati i da na taj način zaštitimo državno zemljište, a oni su imali veće mudrosti, pa su još 1992. godine svu društvenu zemlju pretvorili u državnu i onemogućili novim bogatašima da se dočepaju ogromnih poseda zemlje za veoma male pare. Naime, mi u Vojvodini znamo da je najveći veleposednik bio Dunđerski. On je imao samo 1.500 hektara, ovi naši bogataši imaju do 30 hiljada hektara zemlje.
Ono što sam želeo ovim amandmanom, pročitaću ga još jednom, jeste da se posle člana 63. Predloga zakona dodaje novi član 63a koji glasi: "Izuzetno od člana 63. ovog zakona, poljoprivredno zemljište u državnoj svojini daje se u dugoročni zakup na 20 godina", može i do 20 godina, "bez javnog oglašavanja, sadašnjem korisniku zemljišta kada: 1) sadašnji korisnik zemljišta uzima u zakup celokupnu površinu poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini koje koristi; 2) to poljoprivredno zemljište čini bazu reprolanca (ratarstvo, stočarstvo i prerada poljoprivrednih proizvoda); 3) je sadašnji korisnik zemljišta vlasnik sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje, višegodišnjih zasada, ribnjaka i drugih proizvodnih objekata veće vrednosti na poljoprivrednom zemljištu koje se daje u zakup. Cenu zakupa poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana određuje nadležno ministarstvo na predlog lokalne samouprave."
Naime, šta je moja želja? Da pokušamo da preostale kombinate koji su preživeli sačuvamo, koristeći iskustvo, pre svega, Slovenaca, Hrvata i Mađara.
Mađari su u početku tranzicije dali na slobodnu prodaju svoje zemljište; kada su videli da su im skoro celu zapadnu Mađarsku pokupovali veleposednici iz Austrije i shvatili da će ponovo biti biroši kod Švaba, kako mi to u Vojvodini kažemo, oni su jednostavno doneli zakon o zabrani dalje prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima, što je i u našem zakonu sada stavljeno. Oni su onda videli da im je poljoprivredna proizvodnja uništena kada su im uništili kombinate.
Zato je mađarska država učinila to da 27 kombinata oživi, da ih materijalno pomogne, da ih stavi na noge; oni su otišli u privatizaciju, ali ostali su kao jedna velika celina i to je bio zalog za dalju proizvodnju u Mađarskoj.
Slovenci su praktično uradili isto. Nisu ni prodavali društvenu zemlju, ali razlika između društvene i državne zemlje jeste da je državna zemlja ona čiji je vlasnik država, a društvena zemlja je ona zemlja koju su kombinati godinama, odnosno radnici godinama kupovali, odričući se dela svog dohotka i time uvećavali svoj posed. Upravo tu radničku zemlju, koja se zove i društvena zemlja, država je prodala. Slovenci su, svesni nepravde koju su učinili, doneli takav zakon da su do 30 godina dali tim kombinatima da koriste to poljoprivredno društveno zemljište bez ikakve naknade, a za ovo koje je državno tražili su naknadu. Hrvati su isto to uradili.
Moj je cilj da sačuvamo preostale kombinate, jer samo ova dva kombinata, PIK "Bečej" i PKB, mogu da zaseju toliko semenske proizvodnje da pokriju milion hektara zemlje. Nama jeste cilj da ovim amandmanom damo, neposrednom pogodbom, znamo da će oni ići u prodaju do kraja iduće godine, ali je suština da se oni očuvaju, da ojačaju, jer verujem, pošto PIK "Bečej" je vlasnik u prethodnom zakonu 52 posto, možda će se desiti da oni ostanu jer su završili privatizaciju delimično, da se sačuvaju ti kombinati, jer koristimo samo pozitivno iskustvo onih ljudi oko nas koji su to uradili i videli da su napravili grešku.
Zato insistiram da ovo prihvatimo i da ne napravimo istu grešku koju su Mađari u početku napravili kada su sve rasprodali, kada su uništili kombinate, a onda videli da nije bilo poljoprivredne proizvodnje, a to je njihov najveći nacionalni proizvod. Onda su te kombinate sačuvali i 27 kombinata, kod kojih ima milion hektara zemlje, sačuvano je i zahvaljujući tim kombinatima oni to obrađuju.
Prema tome, molim da se ovo prihvati. Ništa nećemo izgubiti, sačuvaćemo neke preživele kombinate i uradićemo ono što su naši susedi; najbolje da se učimo na njihovim greškama, a ne na svojim.

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 13.06.2006.

Odmah da kažem, na jednom sastanku, kada je bila konferencija gradova, predsednici opština su tražili da se deo naplate poreza prenese opštinama i tada je ministar Dinkić rekao da će to i uraditi. Sada smo to dobili, nažalost, kada se malo preračunamo, imam osećaj da smo dobili jedan vruć krompir, jer praktično sada je Ministarstvo zadržalo sebi PDV, akcize i poreze na zarade gde se one smanjuju i to su pozitivni poeni. Nama je sada dato da jurimo građane i naplaćujemo ono što je malo problematično, ali tražili smo, pa što kažu – gledajte.

Međutim, meni je žao što ministar nije tu, hteo sam da postavim pitanja vezana za zakon o finansiranju lokalne samouprave. Imam neke nedoumice, pošto je sad samodoprinos prihod budžeta, a do sad je to bilo u mesnim zajednicama, kakva će sudbina mesnih zajednica biti u narednom periodu, mada po zakonu ne moraju da postoje, međutim, one sprovode samodoprinos kod nas već više od 40 godina i ne bi to menjali.

Zatim, imamo neke nedoumice, član 35 – jedinici lokalne samouprave pripadaju sledeći porezi: prvo, porez na dohodak građana, pre svega od poljoprivrede, to je po katastru prihod, a taj prihod se već dve-tri godine ne uplaćuje, ne znam da li će ta zabrana i dalje trajati ili će se verovatno uplaćivati.

Zatim, hteo sam da postavim pitanje vezano za osiguranje lica; do sada tu nismo imali nikakav prihod, a danas taj... Ne znam šta će to značiti.

Drugo, pod tačkom 7) postoje ostali prihodi u skladu sa zakonom. Da li će se tu reći, recimo mi u lokalu, naplaćuje se porez na registrovano oružje, da li će to biti prihod lokalne samouprave ili ne? Kod mene u Apatinu bi to bilo dobro, pogotovo na neregistrovano, kad bih mogao da oporezujem, imao bih jako veliki prihod.

U članu 36. kaže – Republika ustupa jedinici lokalne samouprave prihode od naknada ostvarenih na teritoriji jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom. Šta znači "zakon"? Da li su ti zakoni doneseni ili će se tek doneti? Ja ne mogu sada da izračunam koliki je prihod opštine, jer ne znam šta znači "u skladu sa zakonom".

Kada bismo sve ovo dobili, imali bismo ogroman prihod, jer je do sada naknada za izvađeni materijal iz vode, znači pesak, ili naknada za korišćenje mineralnih sirovina, znam da je tu bila proporcija 40% Pokrajina, 60% Republika. Mene zanima šta znači to za lokalnu samoupravu. Da li ćemo mi 40% ili ne znam koliko dobiti od te naknade?

Naknada za korišćenje prirodnog lekovitog faktora – imamo situaciju da je i do sada opština mogla da traži naknadu za lekovite, ali do sada za mineralne vode nijedna opština nije naplaćivala, pa ni opština Apatin, a u stvari termalni izvori koje koriste banje su u vlasništvu "NIS gasa" i oni nama naplaćuju vodu i dižu cene veoma često, ali ne plaćaju opštinama ništa, jer su njihovi termalni izvori.

Jedno pitanje, što bi za nas bilo veoma značajno, za opštinu Apatin, porez na kapitalnu dobit, da li bismo tu mogli nešto da dobijemo, i porez na dobit firme. Recimo, naša pivara ima veliku dobit. Kada bismo bar 5% od toga dobili za lokalnu samoupravu, to bi nama značilo, veliki je prihod.

Želeo bih još nešto da kažem, imamo problem kako će se ta služba deliti, imamo zgradu koja je za upravu prihoda počela da se gradi, pa 2000. prestala. Sada bih ja hteo da je završim, ali ne mogu da dođem do ministra da pokušam da tražim neku pomoć da to završimo. Pošto je pod Ministarstvom finansija ovo osiguranje lica i uopšte osiguranje, ima sada jedna pojava, ne znam zašto se to radi, ogromna sredstva se iz zdravstva prelivaju u ove osiguravajuće zavode.

Recimo, za osiguranje doma zdravlja i banje prošle godine platio sam manje od milion dinara. Sada, kada to osigurava republički fond, odmah su zavodi bili mnogo agresivniji i sada je osiguranje dva i po miliona, s tim što su mi iz osiguranja ustupili staklo, osiguranje od provale i osiguranje umetničkih slika.

Tako da ćemo mi imati sada, ako je Dom zdravlja Apatin koji je relativno mali, 150 puta veće osiguranje; možete misliti koliko će osiguranje plaćati klinike.

Na neki način se ogromna sredstva iz siromašnog zdravstva prelivaju u te osiguravajuće zavode koji žive na visokoj nozi.

Kad odete u svaku tu zgradu, to je sve u granitu i mermeru, lični dohoci, zdravstveni radnici ni blizu, njihove spremačice imaju više nego lekari. Ne znam zašto je to urađeno.

I osiguranje radnika – sa "Deltom" je sklopljen ugovor na pet godina; prošle godine sam platio 140, sada je već 190. Znači, oni su sada mnogo agresivniji.

Drugo, kada smo mi ugovarali osiguranje, pošto je to bila konkurencija, oni su morali da se trude da mi prihvatimo njihovo osiguranje, pa ja platim milion dinara, izvučem 800 hiljada na štete. Sad kad ja više ne odlučujem o tome, oni štete mnogo teže naplaćuju. To je još jedno pitanje vezano za osiguranje.

Napisano je u prelaznim odredbama... Kod mene ta služba dosta funkcioniše, mada ne znam kako ćemo podeliti te radnike, ali u mnogim opštinama je veliki problem.

U prelaznim odredbama se kaže da može da bude preuzimanje tih službi od strane opština do 2008. godine. Šta će značiti naknada za te poslove koje će raditi uprava prihoda na nivou Republike? Znači, to su neke moje nedoumice.

Najvažnija nedoumica, hoću da mi se kaže šta znači to "u skladu sa zakonom", član 36, od svih ovih naknada koliko će dobijati opština.