Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan J. Nikolić

Govori

Hvala lepo. Poštovana predsednice, predsednici i predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mora se priznati da nije bilo lako isprojektovati budžet za 2011. godinu, jer su se autori budžeta našli pod dosta velikim dilemama i izazovima, jer je budžetska politika morala da zadovolji mnoge narasle potrebe budžetskih korisnika, da obezbedi povećanje plata zaposlenih u državnim službama i penzionerima, da obezbedi socijalno zbrinjavanje velikog broja stanovnika Srbije, uspori zaduživanje i pritom, obezbedi razvojnu komponentu u cilju povećanja stope zaposlenosti. Da  podsetim negde oko 700 hiljada radnika Srbije traži posao i da u isto vreme monetarnom politikom amortizuje udar rasta cena poljoprivrednih i ostalih proizvoda na koji bi se način zaustavio pošast inflacije, koji može da uništi sve rezultate koje smo tokom 2010. godine napravljeni.

Mi smo siromašna zemlja i ako želimo da, i onako skromne kapacitete zaposlimo, moramo da izvozimo, a da bismo to ostvarili, moramo da obezbedimo konkurentsku poziciju na tržištima sveta, što znači da proizvodimo robu koju će ta tržišta prihvatiti u pogledu kvaliteta, pogledu dizajna i najviše u problemu cena. To je presudna potreba zemlje, međutim ogromna nelikvidnost skoro svih privrednih subjekata nije u stanju da obezbedi proizvodni ciklus i postoji realna opasnost da se parališe ostvarenje mogućeg izvoza.

Monetarna politika sa pravom zagovara visoku referentnu kamatnu stopu, ali pitanje je, hoće li privreda moći da podnese tako visoku cenu kapitala i pritom, ispuni zahtev hipotekarnog pokrića, obzirom da je kroz dosadašnje zaduženje kod mnogih privrednih subjekata skoro celokupna imovina stavljena pod hipoteku.

Moraju se iznaći sredstva povoljna za potrebe, pre svega, izvoznika i investitora, kako bismo mogli da postavljene budžetske ciljeve ostvarimo, a kreator budžeta za 2011. godinu imao je u vidu sledeće činjenice: da je tokom 2010. godine primetan rast oporavka privrede uz pojačani izvoz zahvaljujući merama podsticaja privrede, posebno u delu subvencionisanja kredita za likvidnost i ulaganje u investicije.

Takvim merama ekonomske politike došlo se do porasta društvenog proizvoda i izvoza, smanjenog spoljno trgovinskog deficita, dolazi do porasta poreske proizvodnje, posebno u prerađivačkoj industriji, a tu je i jako neznatan porast zarada.

Međutim, ti rezultati su značajno smanjeni u poslednjim mesecima 2010. godine, a negativni efekti su kroz pojačan rast inflacije i očekuje se da će rast inflacije do kraja godine biti 10,6%, smanjeni su prihodi od privatizacije i posebno, drastičan je pad neto priliva stranih investicija. One su za 10 meseci ostvarile nešto manje od 600 miliona evra, a prosečan broj zaposlenih kod pravnih lica opao je za 3%.

Ipak, naša makro ekonomska politika i njena realizacija obezbedila je bolje rezultate u odnosu na bliže okruženje, jer su procenili da ćemo krajem godine, da će rast društvenog proizvoda biti ostvaren sa 1,5%, izvoz robe sa respektabilnim 20,4% i produktivnost će porasti po stopi od 5%.

Ostvareni rezultati u zemljama sa kojima Srbija najviše sarađuje i najvećim zemljama sveta kao što su EU i Amerika, pokazuju blagi oporavak ekonomije i postepen izlazak iz krize i to su osnove za postavljanje ciljeva ekonomske politike Srbije za 2011. godinu i oni su po meni dosta ambiciozni.

Rast bruto društvenog proizvod od 3%, duplo više nego u ovoj godini, rast izvoza za 14,2% i dalji rast produktivnosti od 3%, sa zadatkom da se učini sve, kako bi se došlo do povećanja investicija i otvaranja novih radnih mesta.

U tom smislu makro ekonomska politika, skoncentrisana je na dva stuba i to, na održavanje makro ekonomske i fiskalne stabilnosti, održavanje monetarne stabilnosti sa prioritetnim ciljem, obezbeđenja održivog privrednog rasta i razvoja konkurentske privrede, povećanja zaposlenosti i regionalnog ujednačenog razvoja.

Procenjen je rast prihoda budžeta u iznosu od 9,8% i on je realan, ako se ima u vidu šta donose zakoni o povećanju prihoda od poreza na dobit, povećanu stopu PDV i akciza. Svakako, projektovani iznosi se moraju ostvariti, ne smeju se probiti rashodi, da bi se zadržala stopa projektovanog deficita od 4,1% ili u iznosu nešto više od 120 milijardi.

Vidljivo je kroz analizu budžetskih rashoda i izdataka, da je došlo do izvesnog povećanja i odvajanja za lokalnu samoupravu, posebno što se Zakon o porezu na imovinu povećava, odnosno poboljšava položaj lokalne samouprave, povećani su izdaci za socijalna davanja, došlo je do povećanja izdataka kod dobrog dela razdela u budžetu, i ovakvom raspodelom, većina korisnika budžeta je nezadovoljna, što znači da je budžet restriktivan. To je zapravo znak da je budžet okrenut ka realnosti i da se može potrošiti samo ono i onoliko koliko ima realnog pokrića u prihodima, da se da na neki način garancija, da se neki postavljeni makro ekonomski ciljevi, da će se ostvariti i u godini koja će biti veoma teška.

Ono što posebno zabrinjava je da je predviđen iznos od tri milijarde dinara subvencija u privredi, isti kao u toku 2010. godine, izuzetno mali, što znači da će dalje poslovanje u privredi biti opterećeno nelikvidnošću i visokim troškovima zaduženja kod Komercijalnih banaka, bilo da se radi o odvijanju procesa u proizvodnji, bilo da se radi o investicijama.

Drugi ozbiljan problem je simboličan priliv stranih investicija i prvi zadatak jeste da Srbiju moramo uposliti. Povećanjem broja zaposlenih, sigurno će se povećati i izvoz, biće obezbeđena sredstva i potpuna realizacija postavljenih makro ekonomskih ciljeva. Zbog toga je neophodno da se preduzmu dalje stimulativne mere za privlačenje stranih investicija, jer je činjenica da se u odnosu na Srbiju, mnogo više ulaže u zemljama u okruženju.
Zahvaljujem. Poštovana predsednice Skupštine, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, više puta smo u današnjoj raspravi ponovili da razgovaramo o rebalansu budžeta za 2010. godinu sa konstatacijom da su budžetski rashodi povećani i da će rashodi biti veći od prihoda.

U istoriji pravljenja budžeta veoma su česte i uobičajene situacije da se predvidi i budžetski deficit, u želji da makroekonomskom politikom Vlada postigne određene ciljeve. Budžet je zapravo jedno višedimenzionalno ogledalo, koje vrlo precizno slika makroekonomiju jedne zemlje i ponašanje Vlade u donošenju i sprovođenju određenih poteza kada je u pitanju makroekonomska politika i mislim da povećani rashodi ili taj budžetski deficit i nije u tako negativnom kontekstu ako se time postižu određeni ciljevi.

Navešću dva banalna primera. Ako se ulaže u sudstvo, pa to sudstvo bude efikasnije, sudski predmeti se rešavaju brže, dosta se smanjuje broj krivičnih dela, a procesi traju veoma kratko, onda je to isplativa investicija. Ili, ako pođemo od subvencije u privredi, a ta subvencija ima za rezultat povećanje proizvodnje pre svega, povećanje izvoza i nakon svega povećanje ukupnih ekonomskih rezultata, onda je to dobar budžet, koji je napravljen da ovakvu situaciju popravi.

Ako imamo u vidu poslovnu 2009. godinu i mnoge probleme koje je ekonomska kriza donela, priznavali mi to ili ne, posledice su mogle biti katastrofalne u ovoj godini, pre svega na socijalnom planu, ukoliko se budžetskim i novim merama Vlada Republike Srbije nije opredelila da poveća ta socijalna davanja prema najugroženijim slojevima stanovništva, ali i prema onima gde su zamrznuti lični dohoci, pre svega prema penzionerima. Mislim da je na tom planu nizak socijalni status, ali kakav-takav, ipak je sačuvan neki socijalni mir, jer vidimo dešavanja u mnogim zemljama u okruženju, gde su udari ekonomske krize bili daleko jači i da su posledice dosta visoke.

Ono što ohrabruje u toku ove godine u realizaciji budžeta je da je većina tih ekonomskih indikatora u nekom trendu rasta. Dobar je podatak da imamo rast fizičkog obima proizvodnje za 5,4%. Takođe je veoma dobar podatak da nam raste izvoz za 21,1% za prvih devet meseci.

Ova zemlja Srbija ne može da računa na razvoj ukoliko nema izvoz. Dugoročni cilj, a rekao bih i kratkoročni, mora biti da 50% ukupne proizvodnje Srbije mora ići u izvoz. Neke mere koje je Vlada Republike Srbije preduzela u smislu carinskih oslobađanja prema EU i prema zemljama CEFTA, prema velikim tržištima kao što su Rusija, Belorusija, Kazahstan itd., stvaraju pretpostavke da mogu da se, ukoliko na pravi način uvedemo tehnologiju, ostvare ovi ciljevi da naša ukupna proizvodnja 50% ide na tržište CEFTA.

Očekivani rast BDP-a od 1,5% do kraja godine takođe je jedan od dosta pouzdanih znakova oporavka privrede. Izuzetno zabrinjava podatak da imamo pad stope zaposlenosti. Srbija je neuposlena zemlja, sa velikim brojem nezaposlenih radnika, pre svega mladih, i mere koje je Vlada Republike Srbije do sada preduzimala, pre svega u privlačenju grinfild investicija i dovlačenju investicija stranih investitora, nisu dale očekivane rezultate.

Moramo da učinimo maksimalne napore, pre svega još jačom stimulativnom politikom, još žešćom i još motivisanijom, da bismo mogli da privučem taj strani kapital, da možemo naše ljude da zaposlimo. Mislim da tu posebno treba da se obrati pažnja na nerazvijene regione i područja, jer veoma često se dešava da i to što od inostranih investicija dođe, završi tamo gde je infrastruktura, gde su institucije, tamo gde su železnice, auto-putevi, aerodromi itd., dok u nerazvijena područja veoma teško pristižu investicije. Na tom planu treba planirati sredstva za budžetsku 2011. godinu, kako bismo mogli taj zadatak da realizujemo.

Naravno, drugi zabrinjavajući podatak je rast inflacije, koji preti da dođe na iznad 10%, procenat koji može u potpunosti da poništi efekte koje smo postigli u toku ove godine. Rast inflacije je uzrokovan pre svega rastom cena hrane i nekih drugih troškova. Mislim da je neophodno da Vlada Republike Srbije na tom planu obrati posebnu pažnju, politikom subvencija u poljoprivredi, pre svega, ali i drugim merama da učini sve da se projektovana stopa inflacije bar u narednoj godini ostvaruje u saglasju sa ostalim ekonomskim indikatorima.

Nije uobičajeno i možda nije bilo ni dobro da se spoje tačke dnevnog reda rebalansa budžeta i seta finansijskih zakona. Međutim, mislim da je u nekom saglasju i ovaj deo i on je u službi sprovođenja ekonomske politike i realizacije mnogih zadataka koje je Vlada Republike Srbije pred sobom postavila.

Mogu odgovorno da kažem, kao čovek koji se bavi pre svega pragmatičnim poslovima u privredi, da nije preduzeta mera povećanja osiguranja depozita sa 3.000 na 50.000 evra, zemlja Srbija bi imala izuzetno velike i složene probleme, pre svega u finansijskom i bankarskom sistemu. Mislim da je to bio odlučujući korak, a sada još više, merama koje se preduzimaju u smislu potpune sigurnosti deponenata ali i poverilaca, potpune kontrole banaka i njihovog poslovanja i brzog sagledavanja njihovog stanja kada su u pitanju pre svega prezaduženost, prefinansiranost itd., preko osiguranja depozita, preko Agencije za osiguranje depozita i preko uvođenja institucija namenskih, posebnih banaka, mislim da se na veoma dobar način obezbeđuje da finansijski sistem, koji je prvi na udaru kada je ekonomska kriza u pitanju, može da u potpunosti obezbedi nesmetani razvoj ostalih ekonomskih elemenata za uspešno poslovanje ekonomije jedne zemlje. Hvala.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre i saradnici iz Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS-JS pozdravlja opredeljenje Vlade da se važne institucije dislociraju iz Beograda u unutrašnjost.  U danu za glasanje podržaćemo zakon ili izmene i dopune Zakona o Agenciji za finansiranje i osiguranje izvoza, izmene i dopune Zakona o Fondu za zapošljavanje i izmene i dopune Zakona o Fondu za razvoj. Takođe ćemo podržati i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o turizmu.
Pre nego što pređem na komentar pojedinih odredaba zakonskih rešenja, mislim da je dobra prilika da porazgovaramo malo o pre svega ekonomskim prilikama u unutrašnjosti Srbije, posebno u ekstremno nerazvijenim područjima Srbije, o čemu se nažalost dosta malo govori u ovom parlamentu.
Dolazim sa juga Srbije, iz Pčinjskog okruga, i izneću samo nekoliko podataka koji pokazuju u kakvom se stanju jug Srbije, kada je privreda i njen razvoj, u ovom trenutku nalazi. Kao osnovni indikator ekonomskog razvoja određenog područja svakako da je infrastruktura kao pokazatelj i razvijenost određenog područja. Ako samo uzmemo stanje putne privrede i stanje železničke mreže na jugu Srbije, možemo konstatovati da je veoma loše i da ne postoji adekvatna putna povezanost između urbanih i ruralnih sredina.
Da ne govorim o zaostajanju juga Srbije u tim osnovnim ekonomskim indikatorima, kao što je rast BDP po zaposlenom, prosečna zarada i stanje zaposlenosti i svi ti podaci dobro ilustruju sve dublji jaz u Republici Srbiji između nerazvijenih i razvijenih područja. Makar da iskreno rečeno kažemo da i ostali deo Srbije u pogledu razvoja u odnosu na okruženje beleži dosta niske rezultate.
Nažalost, u ovako nerazvijenim područjima proces privatizacije teče veoma sporo, a i tamo gde se privatizacija i ostvari, retki su primeri uspešne privatizacije. Dobar deo istih se poništi, firma se vraća u vlasništvo države i veoma često dolazi do stečaja, jednostavno, u ovakvim regionima prateća je pojava da imamo stalni nedostatak investicionih aktivnosti.
Naravno da je vrlo visoka stopa nezaposlenosti i sa malim izgledima, iako smo juče razgovarali o prostornom planiranju, da u dogledno vreme stanje može da se popravi. U takvim situacijama, javlja se jedan vrlo specifičan demografski problem. Ljudi se u potrazi za poslom iseljavaju. Sela ostaju prazna, čitave teritorije se prazne.
Nažalost, veliki broj kapaciteta koji je ranije funkcionisao na ovakvim prostorima više ne postoji. Mnoge proizvodnje, iako ih evidenciono ima, ne funkcionišu i mnogi prirodni potencijali kraja se ne koriste, da ne govorim o vrednim turističkim potencijalima, kada je jug Srbije u pitanju, jer obiluje banjama, lečilištima, jezerima, planinama koje ostaju zbog nedostatka sredstava prazne.
Kada je Pčinjski okrug u pitanju, možda najbolje govore podaci da od 229.597 stanovnika koji žive u 336 naseljenih mesta, svega 40.104 je zaposleno u svim sektorima i javnim službama. Radi, dakle, 17,6% od ukupnog broja stanovnika okruga. Broj onih kojima je posao nasušna potreba je 30.244, a u nekim opštinama podaci su izuzetno zabrinjavajući; recimo, u Preševu posao traži 6.778 radnika ili 66,7% od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva.
Stopa nezaposlenosti na nivou Pčinjskog okruga je 42,9%. Ako je republički prosek 27,8%, onda je veoma jasno koliko je jug u zaostatku u razvoju u odnosu na prosek Srbije. Prosečna neto zarada 2009. godine u opštini Vladičin Han je bila 14.949 dinara, a u Srbiji prosečna neto zarada tokom te iste godine iznosila je 31.733 dinara. Da naglasim, govorim uvek o proseku, ne o ekstremno ili o razvijenim opštinama gde su razlike u mnogim indikatorima u stepenu razvoja između jedan i deset, pa i 20 puta.
Smatram da je predlog Vlade Republike Srbije da određene institucije dislocira iz Beograda dobar početak, da se nagomilani razvojni problemi Srbije izbliza vide i počnu brzo da rešavaju, a da se sredstva Fonda za razvoj, podsticajna sredstva za zapošljavanje i sredstva PIO usmeravaju za podsticaj proizvodnje.
Kada je u pitanju Zakon o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za finansiranje i osiguranje izvoza, svi znamo da je izvoz Srbije nasušna potreba. Tržište Srbije je malo sa aspekta broja potrošača, pre svega, ali i nizak životni standard dodatno sputavaju potrošnju koja se u razvijenim ekonomijama normalno odvija. Mi i tako male proizvodne kapacitete koje ovog trenutka imamo ne možemo u potpunosti da zapustimo ako se opredelimo samo za tržište Srbije.
Mi bismo morali da uposlimo kapacitete ogromnim ulaganjima i naporima koje moramo zajednički da napravimo da povećamo izvoz van granica Republike Srbije. Poteze koje je Vlada Republike Srbije učinila do danas, pre svega mislim na sklapanje Sporazuma o bescarinskom trgovanju, sa velikim ekonomijama sveta, kao što je Rusija, Turska, Belorusija i druge, benefita koje uživamo kod zemalja EU i ugovora koje smo potpisali sa zemljama CEFTA, stvaraju pretpostavku da možemo izvoziti više od drugih i povoljnosti koje nam se u tom smislu u bescarinskoj zoni pružaju, da možemo da napravimo respektabilan izvoz u odnosu na visinu izvoza koju u ovom trenutku imamo.
Nakon svih dešavanja na prostorima Jugoslavije, pa posle toga na prostorima Srbije i zadnjih 20 godina posebno, završnicu je svetska ekonomska kriza napravila takvu da mnoge privredne subjekte, male, srednje i velike prati ogromna nelikvidnost i nedostatak sredstava za nabavku osnovnih materijala da bi mogli da obezbede proces proizvodnje, posebno proces proizvodnje za izvoz.
Iako su sredstva kojima Agencija za podsticaj izvoza, kao i Fond za razvoj, relativno mala, mislim da je veoma dobro da se dislokacijom ovakvih institucija može bolje sagledati mogućnost određenog privrednog subjekta u unutrašnjosti Srbije da može da proizvodi, izvozi, da pravi kvalitetnu robu i mislim da je sa tog aspekta ovakva vrsta preseljenja veoma dobra.
Mislim da, pored preseljenja Agencije za podsticaj i osiguranje izvoza u Užice, Agencije za zapošljavanje i Fonda za zapošljavanje u Kragujevcu i Fonda za razvoj u Nišu, treba još veći broj ovakvih institucija, zavisno od potreba određenog regiona, da se preseli, a lično mislim da je veoma dobro da se, vodeći računa o broju zaposlenih radnika, što pre kroz sistem filijala ove institucije koje su sada preseljene u ova četiri ili tri grada, presele kako bi mogle da utiču na podsticaj razvoja određenih područja.
Mislim da je to dobra prilika da podsetim da smo mi skoro napravili statističku podelu Srbije po regionima i da bi bilo dobro da u svakom regionu po jedna filijala od ovih vrlo važnih institucija bude prisutna.
Mi ne možemo da računamo na razvoj juga Srbije, da podsetim sa početka mog izlaganja, ako se radi na završetku Koridora, odnosno ako se ti radovi ne završe što pre. Niko nije pomenuo aerodrom Niš, a on je veoma važna destinacija za strane investitore, za njihov dolazak i ne možemo računati na to ako tim investitorima ne obezbedimo najkraće puteve i najbrže puteve u Srbiji.
Oni neće investirati u Bosilegrad ili Trgovište, ako nemamo povezane savremene puteve sa Koridorom 10, koga takođe na tom području nema. Morala bi se uvesti selektivna politika podsticaja u područjima koja imaju nizak stepen razvoja. To bi mogao biti dobar podstrek za investitore u realnom sektoru.
Mora se ulaganje investitora propatiti primamljivim uslovima za njega od strane lokalne samouprave, pa sve do države. Lokalne dažbine moraju biti aktivne i znatno manje od uobičajenih dažbina koje idu u ostalom delu države, jer država mora pomoći siromašnim opštinama u izradi prostornih planova, katastra nepokretnosti, u uspostavljanju efikasnih opštinskih administracija, uz edukaciju, treba obezbediti opštine sa povoljnom investicionom klimom.
Vrlo je važno da u svim lokalnim sredinama u nerazvijenim područjima se pristupi izradi projekata o izgradnji industrijskih zona. Lokalne samouprave bi morale da pripreme i obezbede ustupanje građevinskog zemljišta investitorima bez naknade.
Mora se investitoru koji iz ovakve sredine dolazi da obezbedi pozitivna fiskalna diskriminacija, posebno ako se investitor opredelio za radne intenzivne grane, kao što su tekstilna industrija, industrija nameštaja, industrija obuće.
Radi se o industrijama koje zapošljavaju veliki broj radnika sa relativno niskim ličnim primanjima i u strukturi zaposlenih je veliki procenat žena, i vrlo je važno da se ove investicije mogu realizovati sa relativno niskim sredstvima u odnosu na visoke tehnologije.
Naravno da prirodne resurse takođe možemo da koristimo na bolji način, ukoliko bi smo obezbedili podsticajne mere u vidu dugogodišnjeg zakupa turističkih objekata i stimulativne povoljnosti u banjskom turizmu.
Turizam je inače jedna od privrednih grana koja može da zaposli dobar deo radnika, ali i dobar deo ostalih delatnosti kao što je poljoprivreda i dobar deo industrijskih kapaciteta.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, ovoj zemlji ako želite da izađe iz ekonomske zaostalosti, potreban je posao i on se mora obezbediti, i to što je moguće pre, jer bez novih radnih mesta, bez proizvodnje, nema novostvorene vrednosti, rasta BDP, jednostavno nema boljitka u privredi i društvu. Imamo jedan paradoks da, i pored visokog stepena nezaposlenosti, sve više doživljavamo problem nedostatka kvalitetnih kadrova, pre svega, školovanih kadrova, jer nam talentovani i stručni kadrovi 20 godina odlaze bez toga da se vraćaju.
Inače što se Predloga zakona o turizmu tiče smatramo da on rešava ključne probleme s kojima se susreću turistički posrednici i lica koja pružaju usluge u turizmu. Po prvi put se uvodi registar turističkih agencija, evidentiraju se pravna i fizička lica koja se bave turističkom delatnošću i pooštravaju se mere odgovornosti prema korisnicima turističkih usluga i obrnuto.
Donošenjem ovog zakona stvara se pravni osnov, odnosno okvir za uspešno i efikasno upravljanje turizmom, obezbeđuje se usaglašenost zakona sa odredbama drugih propisa i usaglašavaju se propisi sa propisima EU, posebno u delu obezbeđivanja veće zaštite korisnika turističkih usluga i definišu se i preciznije obrazlažu pojmovi kao što je ugostiteljska delatnost, seosko turističko domaćinstvo, ugostitelj u domaćoj radinosti itd.
Posebno se definiše uloga turističke agencije u posredovanju pri korišćenju usluga seoskog turizma i domaće radinosti.
Još jednom potvrđujem da će naša poslanička grupa u Danu za glasanje podržati ova četiri zakonska projekta.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, danas pred nama, više puta je to ponovljeno, imamo sedam zakonskih predloga, i to: Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom sistemu i poreskoj administraciji, tri predloga zakona o zaduživanju, i to kredit od strane Ruske Federacije, zatim zajam radi sprovođenja Finansijskog protokola između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Francuske i potvrđivanje Finansijskog ugovora između Republike Srbije i Evropske investicione banke.
Takođe, imamo tri predloga o potvrđivanju ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu građana i to sa Republikom Austrijom, Pakistanom i Azerbejdžanom.
Mislim da su predlagači zakona dosta toga u obrazloženju izmena i dopuna i sadržaja ovih zakonskih predloga rekli. Neke od njih ću ponoviti.
Što se tiče Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, želeo bih da podsetim da je Narodna skupština ovaj zakon donela 2002. godine. On je u primeni od 2003. godine i do sada imamo 12 izmena i dopuna ovog zakona, prošle godine dva puta. Imam utisak da je više od polovine članova ovog zakona izmenjeno.
Mislim da je dobro što je gospođa ministar naglasila da će doći do konačnog prečišćavanja teksta, ali zbog potrebe onih kojima je ovaj zakon namenjen, bilo bi dobro da dođe bar do prečišćenog teksta, da bi mogli da se i lokalne samouprave i poreski organi, ali posebno oni koji su u obavezi da sprovode ovaj zakon – poreski obveznici, pre svega, da se lakše snalaze u celoj ovoj zakonskoj proceduri.
Kao što je i u obrazloženju predlagača rečeno, ovim izmenama se uglavnom vrši usklađivanje ovog zakona sa odredbama drugih zakona, pre svega Zakona o prekršajima i Zakona o uređenju sudova, i u delu zakona koji se odnosi na vođenje poreskog i prekršajnog postupka u prvom i drugom stepenu.
Mislim da su ove izmene razumljive, jer jasno označavaju podelu ovlašćenja u kojoj poreska uprava i lokalni organi utvrđuju i naplaćuju porez, a prekršajni postupak u poreskim stvarima vode drugi za to zakonom ovlašćeni organi.
Veoma je važno obrazloženje da se ovim zakonskim projektom približavamo propisima EU, da izjednačavamo neke zakonske norme, što je veoma dobro. Takođe, razumljiva mi je izmena u odnosu na pravno-tehničko usaglašavanje sa odredbama Zakona o finansiranju lokalne samouprave u delu u kome se preciziraju nadležnosti jedinice lokalne samouprave o poreskom postupku, koje se odnose na njene izvorne prihode.
Posebno je važno da se ovim zakonom uspostavlja nadležnost, zapravo se konkretizuje nadležnost lokalne samouprave i saradnja republičkih i lokalnih organa i doprinosi pravnoj sigurnosti u svemu tome. Takođe je dobro da su ove izmene i dopune u saglasju i usklađivanju sa ostalim zakonskim propisima u oblasti ove materije.
Bitne promene su u članu 12. Predloga izmena Zakona. Promenjen je član 70. stav 2, gde je došlo do izmene redosleda ispunjenja obaveza poreskog obveznika i da, umesto prve naplate troškova, zatim, kamate, glavnice, sada se isplaćuje osnovni dug, a zatim kamata i troškovi. Mislim da je to veoma važno za privredu, jer isplatom osnovnog duga dolazi do prekida isplate kamate. Mislim da je to olakšavajuće u ovim teškim vremenima za privredu, pre svega, i za svakog poreskog obveznika.
Mora tu da se razume i napor Vlade da su neki troškovi poreskih obveznika faktički sada nestali na štetu budžeta, ali mislim da je taj napor isplativ i da je dobar.
Takođe, u članu 75. stav 1. Zakona smanjena je kamatna stopa, to je gospođa ministarka veoma dobro obrazložila, da je došlo do smanjenja od 15 na 10% u odnosu na eskontnu stopu centralne banke. Imajući u vidu tešku ekonomsku situaciju u kojoj se poreski obveznici nalaze, mislim da je ovo dosta olakšavajuća okolnost. Naravno, Vlada se svesno odriče dela prihoda za budžet u korist privrednika.
Za firme koje su u procesu reorganizacije produžava se rok naplate poreskog duga na 60 meseci, što je takođe veoma važno za one koji ulaze u proces restrukturiranja i ojačavanja ekonomske snage da bi mogli da izađu iz problema u kojima se trenutno nalaze.
Posebno je važno da firme koje su u prodaji, na tenderima, mogu da budu, po odluci lokalne samouprave iz izvornih prihoda, ali i Republike, oslobođene od nekih poreskih davanja, kako bi se što pre i što uspešnije mogla izvršiti privatizacija određenih subjekata. Zbog toga će poslanička grupa SPS-JS u danu za glasanje podržati ovaj zakon.
Što se tiče drugog seta zakona, ne spadam u grupu ljudi koji je oduševljen zaduženjima. Mislim da je dug dosta zao drug. Međutim, u uslovima u kojima se naša zemlja nalazi, u uslovima kada mnoge prethodne stvari moramo da uradimo da bismo došli do razvojne komponente, kao i druge zemlje u okruženju, moramo da posegnemo za stvaranjem tih preduslova.
Ekonomski gledano, radi se o tri zaduženja koja nemaju nikakve veze sa razvojem. Aranžman koji je napravljen sa Ruskom federacijom u iznosu od 200 miliona poslužiće za pokriće deficita.
Ovo što se tiče škola dugoročno će biti isplaćeno, aranžman koji se pravi sa EIB i takođe vezano za prostorno planiranje, aranžman koji se pravi je preduslov za organizovanu izgradnju u zemlji Srbiji. Ne radi se o predinvesticijama koje će danas, sutra u aktiviranju moći da ostvaruju proizvodnju, zapošljavaju, profit, ali bez ovoga nema sledećih grinfilda itd, tako da mislim da i u ovakvim oblicima zaduživanja moramo dati podršku Vladi.
Naravno da je kredit, objasnila je to gospođo ministar, ovih 200 miliona od Ruske federacije, po veoma povoljnim usovima i to je rezultat odnosa naše zemlje i Ruske Federacije. Mislim da je period vraćanja od 12 godina u 40 jednakih rata, s relativno povoljnom kamatnom stopom, dobra odluka Vlade Republike Srbije i treba je podržati.
Što se tiče finansijskog protokola između Vlade Francuske i Natiksisa o prostornom planiranju na iznos od 11.185.000, razumeo sam da je iznos kamate 0,20% godišnje. Rok otplate je 40 godina, sa 20 godina grejs periodom. Mislim da se radi o povoljnim uslovima.
Naravno nešto se tu mora i progutati. To je ono da dobavljači moraju biti iz Francuske. To je ono da kontrola sprovođenja projekta mora biti na račun Republike Srbije, ali mislim da se radi o jednom od nepovoljnih aranžmana koji je Vlada RS u ovom vremenu sačinila vezano za zaduživanje.
Sredstva EIB, posebno vezana za infrastrukturu i vezano za zemlje koje su članice ili koje pretenduju da budu članice EU, idu od te banke kroz vid pomoći povoljnim kreditima, niskom kamatnom stopom i drugim rokovima otplate, posebno za razvoj nerazvijenih područja, modernizaciji saobraćaja, energetike, telekomunikacija i posebno u delu razvoja malih i srednjih preduzeća i drugih institucija, u ovom slučaju škola.
Ministar Obradović je veoma dobro objasnio gde će se ova sredstva u iznosu od 100 miliona angažovati. Zapravo, 50 miliona kredita od EIB i 50 miliona koja će biti iz sredstava budžeta RS. I ovde je rok otplate 25 godina, poček 5 godina. Primenjuje se fiksna ili varijabilna povoljna kamata itd.
Proces potpisivanja i potvrđivanja ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i imovinu građana treba da se nastavi sa skoro svim zemljama, jer stvara sigurnost kod rezidenata i nerezidenata. Rekao bih da stvara motivaciju za investiranje u zemljama gde su ti odnosi regulisani i u sigurnosti da neće doći do duplog oporezivanja, kao što je to do sada bilo.
Jeste da se radi o tipskim ugovorima, ali nama je mnogo važan taj ugovor koji je sada sa Austrijom napravljen, jer znamo koliki su investicioni zahvati države Austrije prema Srbiji napravljeni, kakvi su poslovni odnosi. Mislim da će od takvog potpisanog ugovora imati koristi građani i jedne i druge zemlje, rezidenti i jednih i drugih. Znaće se šta će, koliko i pod kojim uslovima oporezuje nekretnina, imovina, bilo da se ona nalazi na teritoriji ili na teritoriji druge zemlje.
Tu su jasno precizirani porezi na koje se primenjuje ovaj ugovor, pa je kod Austrije to porez na dohodak, porez na dobit korporacija, porez na zemljište, porez na poljoprivredna i šumska zemljišta itd, porez na vrednost građevinskog zemljišta, a sa srpske strane radi se o porezu na dobit preduzeća, porezu na dohodak građana i porezu na imovinu.
Ponavljam, ovakvi sporazumi učvršćuju ekonomske odnose sa zemljama. Ni zemlje kao što su Azerbejdžan i Pakistan, po istom , timskom sadržaju ovog aranžmana, nisu bez interesa za RS.
Ove projekte će naša poslanička grupa u danu za glasanje održati.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine guverneru sa saradnikom, dame i gospodo narodni poslanici, ovlašćeni predstavnici i dosadašnje izlaganje u načelu je podosta obrazložilo razloge i važnost donošenja jednog ovakvog zakona i šire od toga, zadržaću se samo na nekim detaljima ovog zakona kako bi, zbog javnosti, mogli da se međusobno informišemo koliko ima tih izmena u ovom zakonu.
Moram reći da je zakon iz 2005. godine dobar zakon, koji je definisao položaj i organizaciju Centralne banke Srbije, a rešenja su u datom trenutku bila prilagođena standardima i praksi evropskog bankarstva. Međutim, period od 2005. godine, pa naovamo, beleži pad ili, da kažem, raspad Federacije. Da vas podsetim, NBS je bila odgovorna za bankarski sistem i Srbije i Crne Gore, a u isto vreme, izmene i dopune zakona se javljaju radi potreba daljeg približavanja praksi evropskog zakonodavstva, a posebno praksi rada Centralne banke Evrope.
Zapravo, ovim zakonom se beleži sveobuhvatno i sistemsko uređenje položaja, ciljeva, organa, funkcija i poslovanje NBS. Glavni cilj izmena i dopuna jeste da se ojača položaj Centralne banke, pre svega, u njenoj samostalnosti i nezavisnosti, kako bi mogla da ispuni osnovni zadatak, da očuva makroekonomsku i finansijsku stabilnost zemlje i da u potpunosti približi svoj sistem poslovanja Evropi, posebno Evropskoj centralnoj banci.
Osnovne funkcije banke bi bile da utvrđuje i sprovodi monetarnu kontrolu, da upravlja deviznim rezervama, da izdaje i oduzima dozvole za rad i vrši kontrolu boniteta i zakonitosti poslovanja banaka, kao i poslove osiguranja, finansijskog lizinga, dobrovoljnih penzijskih fondova i u isto vreme da kontroliše poslovanje tih bankarskih institucija; u okviru svoje nadležnosti utvrđuje i sprovodi aktivnosti u cilju očuvanja i jačanja stabilnosti finansijskog sistema; izdaje novčanice i kovani novac i upravlja tokovima gotovine; uređuje, nadgleda i unapređuje neometano funkcionisanje platnog sistema; ugovorom utvrđuje poslove za Republiku Srbiju ne ugrožavajući, pri tom, samostalnost i svoju nezavisnost.
Novine u ovom zakonu su u pogledu rukovođenja i upravljanja, odnosno organizacije centralne Narodne banke formiranjem novih tela i organa, i to, Izvršnog odbora Narodne banke, guvernera Narodne banke i Saveta guvernera Narodne banke.
Da podsetim, Izvršni odbor sada čine guverner i viceguverneri i zadatak Izvršnog odbora je da utvrđuje monetarnu politiku i mere radi očuvanja i jačanja stabilnosti finansijskog sistema. To čini kroz program monetarne politike, kroz određivanje visine kamatne stope, načina obračuna i naplate od te kamatne stope na plasmane i druga potraživanja NB; uređuje uslove i načine izdavanja hartija od vrednosti; utvrđuje politiku odobravanja kratkoročnih kredita; politiku kursa dinara; određuje osnovicu za obračunavanje obavezne rezerve i stope obavezne rezerve; utvrđuje strategiju i politiku upravljanja deviznim rezervama, kao i smernice za upravljanje tim rezervama; preduzima mere za održavanje likvidnosti banaka.
Važno je da se pomene da Izvršni odbor utvrđuje referentnu kamatnu stopu i druge kamatne stope koje Narodna banka Srbije primenjuje u sprovođenju monetarne politike.
Izvršni odbor dobrim delom preuzima deo dosadašnjih ovlašćenja guvernera, posebno u oblasti supervizije finansijskih institucija, kao i ostale nadzorne i kontrolne funkcije.
Da još jednom pomenem da je Izvršni odbor posebno ovlašćen da donosi rešenja o davanju i oduzimanju dozvola za rad bankama, osiguravajućim društvima, poslovima lizinga i dobrovoljnim penzijskim fondovima.
Guverner NBS rukovodi poslovanjem banke i organizuje njen rad, sprovodi odluke Izvršnog odbora, predlaže interne propise banke koje odobrava Izvršni odbor i Savet guvernera NBS, a novina je da guvernera bira Narodna skupština, na predlog predsednika Republike, čiji mandat traje šest godina.
Predlogom zakona se, takođe, definišu uslovi koje kandidat za guvernera mora da ispunjava, pored neophodne stručnosti i iskustva i to posebno u delu gde ne može biti narodni poslanik, ne može biti član Vlade i član bilo kog tela koje kontroliše NBS, kao ni da poseduje akcije u bankama, društvima, institucijama koje su pod kontrolom NBS.
Guverner predlaže Savetu NB lica za izbor vicguvernera koja moraju, pored stručnosti i iskustva, da ispunjavaju uslove kakve ispunjava guverner. Dobro je da se broj viceguvernera smanjuje u odnosu na prethodni broj.
Savet guvernera je novo telo umesto Saveta NB. Broji četiri člana čiji izbor vrši Narodna skupština, takođe, sa mandatom od šest godina.
Savet guvernera, kao najviše telo banke, donosi Statut, utvrđuje režim kursa dinara, donosi finansijski plana, usvaja godišnje finansijske izveštaje, bira revizore i donosi strategiju razvoja NB i prati njeno sprovođenje, sve na predlog Izvršnog odbora, a izveštaj o svom radu i neposrednu odgovornost podnosi Narodnoj skupštini.
Kao što se iz napred predloženog vidi, Predlogom zakona se uvodi racionalnija organizacija, smanjuje se broj viceguvernera, pa samim tim i broj članova Izvršnog odbora, smanjuje se broj članova Saveta i posebno se potencira uloga Saveta u kontroli po jasno definisanim oblastima i jasno definisanim kriterijumima.
Pitanje samostalnosti i nezavisnosti Centralne banke i njenih organa je posebno potencirano kao opšteprihvaćeni standard međunarodnog finansijskog prava. Ovaj standard je presudno važan za izvršenje osnovnih zadataka banke, da očuva monetarnu finansijsku stabilnost bez uplitanja države, jer kako i sam predlagač zakona u obrazloženju teksta zakona kaže, da ciljevi ekonomske politike Vlade i način izvršenja tih ciljeva mogu biti u suprotnosti sa očuvanjem finansijske monetarne stabilnosti posebno u delu očuvanja stabilnosti cena i kontrole inflatornih kretanja.
Zbog toga je i izbor guvernera poveren Narodnoj skupštini Republike Srbije, a kontrolu nad radom Centralne banke vrši Narodna skupština preko redovnih izveštavanja o stabilnosti finansijskog sistema i sprovođenja monetarne politike. Ovakva organizaciona postavka Centralne banke potencija odgovornost za mere koje preduzima i za donete odluke, ali i jača njenu nezavisnost.
Veoma je važna odredba o zabrani monetarnog finansiranja, odobravanja kredita, pozajmica i drugih vidova kreditnih olakšica Republici Srbiji, autonomnim pokrajinama i lokalnim samoupravama i mislim da je najvažnija uloga banke, ali i njena velika odgovornost u ovlašćenju utvrđivanja režima kursa dinara i vođenju politike stabilnog kursa kroz intervencije na deviznom tržištu.
Zbog svega što je do sada rečeno, zbog nade da će u potpunosti biti osnovana strategija samostalnosti banke, Poslanička grupa SPS-JS će u danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona. Hvala. (Aplauz)
Poštovana predsednice Skupštine i članovi predsedništva, uvaženi potpredsedniče Vlade i članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo dosta važne izmene zakona. Poslanička grupa SPS-JS, uvodničar ili naš ovlašćeni predstavnik je već rekao da će se izjasniti i podržati u danu za glasanje ove projekte.
Kada je reč o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o regionalnom razvoju, bez namere da ulazim u duboku istoriju, problem neujednačenosti regionalnog razvoja ne potiče ni od pre jedne, ni dve decenije. On je mnogo dublji i proteže se još iz one Jugoslavije, kada je ukupan razvoj Srbije i nekih regiona u Srbiji bio daleko ispod nivoa razvoja ostalih regiona.
Takođe, jedan sam od onih koji 40 godina radi na krajnje nerazvijenom području, jugu Srbije, i veoma dobro osećam šta to znači kada imate 1:15 u odnosu razvijenosti određenih regiona. Vidim napor Vlade Republike Srbije da posle svih događanja koja su bila na području Srbije – sankcije, ratna razaranja, i sada ekonomska kriza, da učini nešto da se to produbljivanje jaza u razvijenosti između određenih regiona smanji.
U tom naporu je napravljen taj Predlog zakona iz 2009. godine, zapravo je usvojen zakon. Dobro da se Vlada Republike Srbije uverila da efekti jednog takvog rešenja nisu dali rezultate. Dobro da se to prizna i da se sada ide ka nekom novom zakonskom rešenju o regionalnom razvoju, koje će omogućiti da sve mogućnosti i potencijali koji nam se pružaju, u cilju smanjenja regionalne razlike u razvijenosti, iskoriste.
Mislim da se dobro pošlo od ovih statističkih podela regiona. Tu je Vlada dosta jednostavno pošla od dva momenta – broj stanovnika i površina određenog regiona.
Međutim, mislim da se tu moralo da malo uđe dublje da bi se stvorila jasnija slika o stepenu nerazvijenosti određenih područja kroz nekoliko ekonomskih indikatora koji su mogli da budu osnov za donošenje kriterijuma o izravnavanju pojedinih regiona. Mislim da ovaj zakon predstavlja dobru osnovu približavanju zakonodavstvu EU i stvaranju mogućnosti za lakši pristup fondovima EU radi bržeg ujednačavanja regionalnog razvoja.
Dobro je da zakon predviđa racionalizaciju razvojnih agencija. Takođe je dobro da se te agencije stvaraju u regionima gde se i odvijaju te aktivnosti na ujednačavanju regionalne nerazvijenosti i dobro je da se formira savet od ljudi koji su iz regiona, svih regiona Srbije, kako bi mogli na najbolji mogući način, poznajući problematiku određenih regiona, da donose i pravilne odluke.
Podela na pet regiona kao statističkih jedinica mislim da je dobra i dobro je da se ide ka ovim osnovnim kriterijumima – da svaki region koji je iznad republičkog proseka ima neki tretman razvijenog regiona, a ono što je ispod republičkog proseka da ima tretman nerazvijenog područja i da imamo treću kategoriju tzv. devastiranih lokalnih samouprava, čiji broj nije tako mali na području Republike Srbije. Posebna pažnja da se obrati upravo na takve regione koji postoje.
Moram da kažem da u nekim lokalnim samoupravama i nažalost u okruzima, koji spadaju u red devastiranih područja, ako uzmemo samo nekoliko indikatora, dolazimo do stvarne i rekao bih tužne realnosti stanja u nekim regionima u Srbiji.
Stopa nezaposlenosti radno sposobnog stanovništva je 42,9% u Pčinjskom okrugu, u Preševu je 66,7%, u Vladičinom Hanu 55,7%, u Trgovištu 52,4%, u Bosilegradu 49,6%, u Bujanovcu 41,8%, što je znatno iznad republičke stope nezaposlenosti koja je negde oko 27,8%.
Prosečna neto zarada kod ovako niske stope zaposlenosti u Vladičinom Hanu je, recimo, 14.931, u Bosilegradu 21.432, da dalje ne nabrajam. Jednostavno, to je više od dvocifrenog broja u odnosu na razvijene lokalne samouprave samo u Srbiji.
Naravno, perspektive razvoja u ovako nerazvijenim područjima, recimo kada je Pčinjski okrug u pitanju, gde nedostaju ključni infrastrukturni projekti, kao što su koridori, putevi, dalekovod, gasifikacija itd, jesu male, skoro da nema priliva stranih investicija. Mislim da kroz ovakav jedan zakonski projekat može da se očekuje da će se početi dugo, ali početi sa razvojem i ovako devastiranih područja.
Kada je reč o izmenama i dopunama Zakona o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije, podsećam da je osnovni zakon donet 2007. godine. On je dosta dobro regulisao neke stvari, kao što je pravo na besplatne akcije itd.
Međutim, vremenom je došlo do značajnih promena u društveno-ekonomskim odnosima. Posebno zbog aktuelne ekonomske krize dolazi do pada vrednosti i prodaje privrednih subjekata i javnih preduzeća. Mnogi rokovi postavljeni za završetak privatizacije su već protekli i jednostavno nedostaju sredstva da se građanima koji nisu obezbedili pravo na besplatne akcije obezbede.
Institucijom stvaranja akcionarskog fonda stvaraju se, pre svega, pretpostavke za pravedno i jednako izvršenje obaveza prema svim građanima, a ne da se prodajom privrednih subjekata zaposleni i bivši zaposleni stavljaju u povlašćeniji položaj u odnosu na ostale. Mislim da je to bitno.
Postoji izuzetno jaka veza između izmene i dopune Zakona o Agenciji za privatizaciju i ovog predloga zakona upravo u tom delu stvaranja akcionarskog fonda.
Žao mi je što vreme ističe, ali naša poslanička grupa će ove zakonske projekte podržati. Hvala lepo.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo, između ostalog, jedan predlog zakona, dva predloga za izmenu i dopunu zakona i dva predloga za zaduženje. Radi se o Predlogu carinskog zakona, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana.
Može se iz naznaka zaključiti da se radi o fiskalnim zakonima, što u suštini i jesu, međutim, iz tekstova zakona se vidi da se radi o strateškim ekonomskim podsticajima, predlozima koji podstiču, pre svega, potencijalne investitore da pronađu ekonomski interes za ulaganje u Srbiju kroz povoljnost u pojednostavljenoj carinskoj proceduri, ali i oslobađanju od plaćanja poreza na dobit i drugih poreskih davanja, poreskim izdvajanjima koja su niža u odnosu na zemlje u okruženju, izbegavanju dvostrukog oporezivanja i slobodnom raspolaganju ostvarenom dobiti.
Zajednička karakteristika svih zakonskih projekata je pojednostavljenje procedure u postupcima i približavanje evropskom zakonodavstvu. Predlogom carinskog zakona u stvari se nastavlja put za punopravno članstvo Srbije u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i EU, jer se vrši usaglašavanje sa zakonodavnom regulativom EU, pre svega, ali ćemo i u vremenu ekspanzije međunarodne trgovine, saobraćaja, kao i najrazličitijih oblika međunarodne ekonomske saradnje, pre svega u raznorodnim oblicima uvoza, dorade, prerade, aktivnog i pasivnog oplemenjivanja robe, učiniti zakonsku regulativu primerenom stepenu razvoja trgovine.
Ovim predlogom zakona zapravo obezbeđujemo efikasno praćenje tokova roba i kapitala u uslovima otvorene tržišne ekonomije i sve veće liberalizacije prometa roba. U isto vreme, zakon obezbeđuje zaštitu finansijskih interesa Srbije, zaštitu zemlje od nezakonite i ilegalne trgovine, bezbednost i zaštitu ljudi i životne sredine i povećanje konkurentnosti domaće privrede kroz modernizaciju carinske administracije i stvara mogućnost za olakšavanje međunarodne trgovine.
Pred nama je, zapravo, predlog savremenog zakona pojednostavljenih carinskih procedura i bržeg i efikasnijeg carinjenja sa mogućnošću korišćenja elektronske korespondencije, tako da će sprovođenje ovog zakona ubrzati postupke carinjenja i smanjiti troškove spoljnotrgovinskog poslovanja.
Predlog zakona, takođe, pruža mogućnost za sticanje statusa ovlašćenog privrednog subjekta za privredne subjekte koji takav status traže, a carinarnice i Uprava carine će u postupku preispitivanja i pribavljanja mišljenja takvo ovlašćenje privrednom subjektu dodeliti. Nosioci ovakvih ovlašćenja uživaju niz olakšica, vezanih za pojednostavljenje carinskog postupka i carinske kontrole.
Predlog zakona, takođe, predviđa obavezu carinskih organa davanja tzv. obavezujućih obaveštenja, posebno u delu svrstavanja robe, ali i drugih obaveštenja vezanih za primenu carinskih propisa.
Predlog reguliše iznos uvoznih i izvoznih dažbina na osnovu carinske tarife koja se propisuje posebnim zakonom. Tarifnim sistemom se utvrđuju stope carine po vrstama roba, koje su, u stvari, poluge Vlade za intervenciju na području robne razmene sa drugim zemljama. Time se direktno realizuje politika zaštite domaće proizvodnje i politika razvoja zemlje.
Posebno je razrađen sistem doradnih poslova, uvoza radi oplemenjivanja i ponovnog izvoza, prerada određenih proizvoda itd.
Mislim da je ovo veoma važan segment Predloga zakona. Privreda Srbije je, posebno prerađivački deo, uvozno izuzetno zavisna, tako da se kroz institucije doradnih poslova stvaraju uslovi za konkurentnost, pre svega finalnih proizvođača, gde se na uvoz materijala na doradu ili proizvode ne plaća carina.
Još važnije, ako je dorada proizvoda u carinskim zonama, ne obračunava se i ne plaća PDV, koji se, doduše, vraća u roku od 45 dana, ali ako je plaćen, sredstva su angažovana i veoma je važno da se on uopšte ne plati za proizvodnju u tim carinskim zonama, s obzirom da je naša privreda poslovično nelikvidna.
Rekao bih da zakon motiviše privredne subjekte iz zemlje, ali i iz inostranstva, da organizuju proizvodnju u tim carinskim zonama, čime čine ogromne uštede i pojeftinjuju proizvodnju, što im prilikom izvoza otvara konkurentsku šansu, a carinski postupak se svodi na puko evidentiranje.
Dakle, Predlog zakona sadrži osnovne principe na kojima se zasniva Carinski zakon EU i u skladu je sa stavovima Svetske trgovinske organizacije i Svetske carinske organizacije. Poslanička grupa SPS-JS će u Danu za glasanje podržati donošenje ovakvog zakona.
Predlagač zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća se opredelio za izmene i dopune osnovnog zakona iz 2004. godine, iako smatram da je osnovni zakon već pretrpeo više izmena i dopuna. S obzirom da je skoro svaki član osnovnog zakona dopunjen ili izmenjen, a neki izbrisani, bilo je možda svrsishodnije da se donese, odnosno Skupštini ponudi novi predlog zakona na usvajanje, čime bi se postigla racionalnost, da se cela zakonska materija nađe na jednom mestu, što bi za sve privredne subjekte bilo od koristi.
Inače, Vlada Srbije je svoju ekonomsku politiku bazirala na suštinskom sprovođenju fiskalne reforme i izgradnji olakšanog sistema oporezivanja u primeni, ali i izgradnji podsticajnog sistema oporezivanja. Ovaj predlog zakona zapravo ima za cilj da kroz fiskalnu politiku pospeši razvoj i konkurentsku sposobnost privrednih subjekata, pre svega kroz stvaranje motiva za investiciona ulaganja i zapošljavanje. Stimulativna poreska stopa vrši direktan ekonomski uticaj na potrebu razvoja privrednih subjekata.
Inače, da podsetim da je Narodna skupština Republike Srbije već usvojila više ekonomskih zakona, Zakon o računovodstvu i reviziji, Zakon o privrednim društvima, Zakon o bankama, Zakon o deviznom poslovanju, Zakon o tržištu hartija od vrednosti itd., tako da se neminovno nameće potreba za usaglašavanjem pojedinih normi iz donetih zakona sa Zakonom o porezu na dobit preduzeća.
Oporezivanjem dobiti i utvrđivanjem poreske osnovice za sve obveznike, kao što su strana pravna lica, mala pravna lica, proširuje se broj poreskih obveznika i, uz direktnu primenu Međunarodnih računovodstvenih standarda, obezbeđuje se oporezivanje i naplata kapitalnih dobitaka nerezidentnih obveznika i obveznika iz inostranstva koji imaju poslovne jedinice u Srbiji.
Precizno se utvrđuje poreska politika u primeni stimulativne poreske stope od 10% i stimuliše razvoj kroz poreske kredite i poreska oslobađanja. Ostvaruje se stabilnost sistema oporezivanja dobiti u smislu dugoročnosti osnovnih postavki i rešenja, čime se obezbeđuje pravna sigurnost investicionih ulagača, posebno onih ih inostranstva.
Predlogom se takođe vrši usklađivanje propisa sa rešenjima i uputstvima Evropske unije u ovoj oblasti. Jasno se preciziraju načini pokrivanja gubitaka na teret dobitaka u budućim obračunskim periodima. Stvara se mogućnost grupnog, tzv. konsolidovanog oporezivanja tamo gde imamo više poslovnih jedinica i matično preduzeće. Dalje se dograđuje sistem otklanjanja dvostrukog oporezivanja, posebno kod onih koja su ostvarena u drugim državama.
Usklađuje se poreski i računovodstveni sistem. Uvodi se novina da se u bilansu rashoda prikazuje obračunati iznos otpremnina i novčanih naknada zaposlenima po osnovu prestanka radnog odnosa ili odlaska u penziju. Povećava se procenat neoporezivog dela koji se izdvaja za reklame i propagandu i povećava se procenat za potrebe reprezentacije.
Priznaju se troškovi za izvršena obavezna dugoročna rezervisanja za izdate garancije i druga jemstva koja su proizašla iz poslovnih, odnosno u visini iskorišćenih iznosa rezervisanja. Pruža se mogućnost da se poreski period razlikuje od kalendarske godine.
U Predlogu izmene i dopuna Zakona su i terminološke ispravke, tako da se umesto preduzeća uvodi naziv pojma koji je širi - privredno društvo, i umesto računovodstva se uvodi termin - računovodstvo i revizija.
Uvodi se finansijska disciplina u delu, bar ja to tako vidim, smanjenja perioda prenosa kapitalnog gubitka na račun budućih kapitalnih dobitaka, sa deset na pet godina. Propisuje se način podnošenja poreske prijave u slučaju stečaja i likvidacije privrednog subjekta. Predviđaju se veoma stimulativna oslobađanja za investicije u osnovna sredstva i zaposlene radnike na neodređeno vreme, posebno iznad sto radnika, sa tržišta rada, ali i konkretne mere ako se poslovna ulaganja imobilišu ili broj radnika smanji.
Mislim da je ovaj zakon u pravcu usaglašavanja, pojednostavljenja, i zbog toga će poslanička grupa SPS-JS u Danu za glasanje i ovaj zakon podržati.
Donošenje Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana je u cilju realizacije ekonomske i socijalne politike Vlade Republike Srbije. Predlogom se poreski stimuliše razvoj tržišta kapitala, i to smanjenjem poreske stope kojom se oporezuju prihodi od kapitala sa 20% na 10%, smanjenjem stope poreza na kapitalni dobitak sa 20% na 10%, kao i smanjenjem stope poreza na prihode od osiguranja lica sa 20% na 10%.
Takođe, izjednačava se visina neoporezivog iznosa za sva fizička lica koja su obveznici godišnjeg poreza na dohodak građana, i to za sva domaća lica i strance rezidente.
Osnovna intencija predlagača je da se ostvari širi poreski obuhvat fizičkih lica čiji se prihodi oporezuju godišnjim porezom na dohodak građana poreskim obuhvatom fizičkih lica koja su obveznici poreza na dodatu vrednost kao preduzetnici. Uvođenjem jedinstvenog neoporezivog iznosa za sve obveznike godišnjeg poreza na dohodak građana stvaraju se uslovi za jednak poreski tretman svih građana.
Takođe, pojednostavljuje se sistem obračuna godišnjeg poreza na dohodak građana. Zadržava se princip da onaj ko ima više mora da plati veću stopu poreza na dohodak, i to stopom od 10% oporezuje se dohodak građana čiji je iznos šestostruko veći od prosečne zarade, stopom od 15% oporezuje se dohodak građana čiji je iznos preko šestostruke prosečne godišnje zarade.
Od značaja su odredbe zakona da se omogućava pravo na poresko oslobađanje na dohodak lica koja nisu u redovnom radnom odnosu, odnosno lica koja obavljaju povremene i privremene poslove, i to za primanja po osnovu naknade troškova putovanja javnim saobraćajem i naknade za obavljena službena putovanja.
Poslanička grupa SPS-JS će u Danu za glasanje i ovaj zakon podržati.
Što se tiče zakona o zaduživanju Republike Srbije i davanju garancije za zaduživanje "Srbijagasa", mislim da je uobičajena praksa da se deficit pokriva na ovaj način i Skupština treba da donese ovakav zakon. Mislim da su, na bazi ponuda koje su date, uslovi ovog kredita dosta povoljni sa aspekta počeka, cene i vremena otplate tog kredita.
Što se tiče "Srbijagasa", tehnički je dobar deo tih 120 miliona evra kojima se, praktično, zanavljaju krediti pod povoljnijim uslovima nego što je bilo ugovoreno kreditiranje kod drugih banaka. Mislim da je takav potez refinansiranja u redu. Jedan deo je za tekuću likvidnost i 20 miliona se odnosi na investicije pod uslovima koji su u ovakvim davanjima kredita realni.
I ovaj zakon će SPS-JS podržati u Danu za glasanje. Hvala.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ne postoji značajni zakonski projekat koji u toku jedne godine ovaj parlament donosi od projekta budžeta za određenu godinu. Od toga koliko se dobro analizira makroekonomska pozicija naše zemlje, kakva su kretanja bila tokom ove godine, kakva su kretanja u okruženju, kakvo nam je stanje u privredi i kakve su nam mogućnosti, šta želimo da u narednoj godini i u budućim godinama ostvarimo, kakvu ćemo makroekonomsku politiku definisati i koje ćemo instrumente uključiti, zavisi koliko ćemo i kako naredne godine i ubuduće živeti.
Nalazimo se u veoma složenom ekonomskom trenutku i svaka pogrešna odluka može da donese dalekosežne posledice. Mi zapravo donosimo budžet na kraju jedne godine koja je u svetu i kod nas bila opterećena mnogim okolnostima koje prilikom donošenja budžeta za 2009. godinu nisu dobro sagledane, neke doduše od tih okolnosti nismo ni mogli sagledati. Zbog toga je došlo do rebalansa budžeta i odstupanja od budžetom postavljenih makroekonomskih ciljeva. Da nije bilo više značajnih mera koje je Vlada Republike Srbije tokom godine predlagala, usvajala i realizovala posledice svetske ekonomske krize bile bi katastrofalne, pad bruto društvenog proizvoda daleko veći i svi ekonomski indikatori, koji su ionako loši, bili bi daleko gori. Mi moramo da usvojimo budžet za 2010. godinu u uslovima kada još uvek nemamo jasnu sliku koliko će još kriza trajati, da li će se ona produbljivati, iako će, sudeći po naznakama u najvećim ekonomija, ista da jenjava.
Što se tiče naše nacionalne ekonomije, ne vidi se niti u naznakama slabljenje svetske ekonomske krize. Upravo iz tih razloga odgovornost je veća da se donese budžet koji će se u svim pozicijama realizovati, posebno u makroekonomskom sprovođenju politike. Ako pođemo od ekonomskih kretanja u ovoj godini dolazimo do podataka da je zbog efekata ekonomske krize došlo do drastičnog smanjenja privrednih aktivnosti, opala je spoljnotrgovinska razmena, opala je tražnja u zemlji, smanjena je kreditna aktivnost i došlo je do ozbiljnog pogoršanja likvidnosti preduzeća.
Prema kretanjima za prvih devet meseci došlo je do pada bruto društvenog proizvoda za 4,1%, industrijske proizvodnje za 15%, prerađivačke industrije za 19,4%, promet u trgovini na malo je opao za 18,2%, izvoz je opao za 23,4% i uvoz robe za 31%. Neto priliv stranih investicija se kretao na nivou od milijardu eura. Zahvaljujući merama preduzetim od strane Vlade Republike Srbije, poslednjih meseci, dolazi do stagnacije i zaustavljanja pada bruto društvenog proizvoda i spoljnotrgovinske razmene, tako da su procene, to je već rečeno, da ćemo do kraja godine bruto društveni proizvod smanjiti od 4,1% na 3% pada, a da će izvoz, takođe, biti na nivou smanjenja od 22%.
Za 2010. godinu projektovani su osnovni makroekonomski ciljevi, rekao bih, ambiciozni, imajući u vidu sadašnji ekonomski trenutak, ali ne i nerealni rast bruto društvenog proizvoda za 1,5%, rast lične potrošnje za 3,6%, pad državne potrošnje za 7,2%, rast investicija 4,7%, rast izvoza za 6,2%, inflacija bi se kretala u procentu oko 6% i rast uvoza za 4,8%.
Ne projektuje se dalji pad zaposlenosti. Pored merljivih ciljeva planira se održavanje makroekonomske i finansijske stabilnosti u uslovima krize, kroz oporavak privrede i stvaranje uslova za povratak održivih realnih stopa, nastavak procesa evropskih integracija i sprovođenje strukturne reforme, posebno reforme javnog sektora.
Podrazumeva se da se sve ovo mora ostvariti u uslovima ekonomske krize, koja će, kako slabi, biti i u narednoj godini i koja je glavni ograničavajući faktor za realizaciju ovih ciljeva. Od presudne je važnosti budno praćenje kretanja u globalnom okruženju u ekonomiju i blagovremeno prilagođavanje kako bismo očuvali makroekonomsku i finansijsku stabilnost. Neophodna je stalna i suštinska koordinacija svih činilaca u kreiranju i sprovođenju monetarne i fiskalne politike. Važno je dosledno nastaviti sa sprovođenjem započetih reformi u javnom sektoru, posebno u organizaciji državne uprave, zdravstva, penzionog sistema i obrazovanja.
Ovako dosledna realizacija reformi sigurno će omogućiti smanjenje rashoda iz budžeta, a obezbediće se sredstva za povećanje iznosa za kapitalne investicije, posebno izdvajanja u infrastrukturu. Neophodne su vrlo konkretne mere za smanjenje javne potrošnje i sprovođenje štednje kod svih budžetskih korisnika, čime bi se na najbolji način kontrolisala inflatorna kretanja i realizacija postavljenih makroekonomskih ciljeva.
Dame i gospodo, po svemu sudeći poslovna i fiskalna 2010. godina će se po mnogo čemu karakterisati kao presudna za nacionalnu ekonomiju Srbije. Kao prvo, neophodno je privesti kraju proces privatizacije, a sredstva iz privatizacije iskoristiti za razvoj investicija i projekata koji imaju tržišnu šansu. Ovoj zemlji je potreban posao, mora se učiniti sve da se smanji stopa nezaposlenosti. Mislim da bi se zaposlenošću posebno razrešili mnogi drugi problemi koji opterećuju ekonomiju ove zemlje, pre svega u poboljšanju egzistencijalnog standarda ljudi, punjenju budžeta i ranije realizacije makroekonomske politike. Gorući problem neravnomernog regionalnog razvoja se mora rešavati razvojem investicija u nerazvijenim regionima.
Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju mora što pre da se realizuje kako bi se preko pristupnih sredstava pospešio razvoj. Započeti infrastrukturni projekti se moraju nastaviti, jer je posebno putna infrastruktura poslovni preduslov razvoja zemlje i stvaraju se uslovi za unos inostranog kapitala.
Može se zaključiti iz makroekonomskog okvira koji nam je priložen u budžetskom Memorandumu, uz ovaj Predlog budžeta, kao i ostvarenim makroekonomskim i fiskalnim rezultatima u 2009. godini, da svi zahtevi korisnika i svi predlozi nisu mogli biti zadovoljeni ovakvim rasporedom utroška sredstava budžeta. Ne može se poreći ni činjenica da je Vlada učinila napor da se planirana ekonomska politika u ovim dokumentima sprovede i kroz planiranje, odnosno izvršavanje ovog Predloga budžeta u 2010. godini, koji pred nama stoji danas.
Razumem da nije bilo ni lako ni jednostavno da se u ovoj situaciji, rukovodeći se glavnim ekonomskim pokazateljima o ukupnoj ekonomskoj moći države, pa i stanovništva, određeni iznos sredstava izdvoji za finansiranje funkcija države, njenih obaveza i aktivnosti njenih organa.
Drugi, ne manje važan segment, jeste ekonomska stručna analiza prema kojoj je bilo neophodno da se sagledaju sve potrebe, odnosno preciznije zakonske obaveze Srbije koje postoje, a nisu izmirene prethodnih godina, kao i nove obaveze države koje treba iz budžeta finansirati u toku 2010. godini, za koju se budžet predlaže. Pri tome je potrebno da se planirani ukupni iznos sredstva rasporedi na najbolji mogući način i da se njima zadovolje u dobroj meri zahtevi svih budžetskih korisnika.
U ovoj situaciji se osvrćem na deo koji mene kao predstavnika privrede posebno zanima, a to je opredeljenje Vlade da se i u ovako ograničenim sredstvima budžeta koja ostaju, posle zadovoljenja osnovnih klasičnih funkcija države, pre svega mislim na plate zaposlenih i druge pripadajuće materijalne i osnovne troškove vezane za rad državnih organa, budžet predloži u okviru parametara ustanovljene poreske politike bez povećanja poreskih stopa, što je, čini mi se, značajan doprinos u ovom trenutku.
Drugi segment, po meni važan, jeste da ima i u ograničenim okolnostima i mesta za podsticaj i druge namene u privredi, ovo posebno zbog toga što mislim da je to na najbolji način upotrebljen novac iz budžeta, jer se njime omogućava višestruka korist, što u vidu povećanja proizvodnje, što zapošljavanja, a konačno i kroz porez i druge dažbine taj novac se ipak na najbolji način vraća u budžet.
Da budem iskren, kao i prošle godine, i ove godine sam imao zebnju, pre uvida u budžet, da će Vlada radi zadovoljenja zahteva budžetskih korisnika i obezbeđenja svih podnetih predloga za finansiranjem, podići stopu PDV. To je za mene dobar znak da je Vlada bez povećanja stope glavnih poreskih oblika, pre svega mislim na stopu PDV, uspela da sklopi budžet koji u datim uslovima, po meni, predstavlja realnost u budžetskoj, odnosno ekonomskoj politici Vlade za 2010. godinu. Ovo ukazuje da je Vlada rešena da u 2010. godini vodi čvrstu ekonomsku i fiskalnu politiku.
Pretpostavljam da je Vlada imala na umu da će u 2010. godini u izvršavanju ovog budžeta morati budno da dežura nad svim posebno prioritetnim projektima i rashodima iz budžeta, pa će se u skladu sa tim i rukovoditi u politici izvršavanja rashoda budžeta, što neće, po mom sudu, biti ni lak ni jednostavan zadatak, s obzirom na okolnosti u kojima će poslovati ukupna privreda zemlje, posebno u uslovima svetske krize koja će se sasvim sigurno odraziti negativno na ukupan privredni ambijent u kome će se morati poslovati i u idućoj godini.
Dakle, privredi predstoji vrlo težak zadatak da se održi postojeći nivo proizvodnje i, kako god je to moguće, povećati njen obim i kvalitet, da se izmire obaveze prema državi, partnerima i zaposlenima, a da će Vlada voditi čvrstu ekonomsku i fiskalnu politiku kako je i predstavljeno Predlogom ovog budžeta. Iskreno verujem da će Vlada zakonskim projektima posebno opredeliti sredstva za subvencije kako bi se moglo da videti sa koliko će od tih sredstava privreda moći da računa, jer je respektabilna pomoć koja je bila u toku ove godine, to je broj jedan. Broj dva, mislim da tokom ove godine i pored neophodne samostalnosti NBS, ekonomska politika i monetarna politika, rekao bih Vlada Republike Srbije i NBS moraju biti nokat i meso kako bi sinhronizovano mogli da donose odluke koje su neophodne za potpunu realizaciju postavljenog budžeta.
Poslanička grupa SPS i JS će podržati ovakav predlog zakona u uverenju da će se potpunom realizacijom ovako postavljenih ciljeva makroekonomske politike i realizacijom budžeta stvoriti platforma da u narednim godinama, 2011. i 2012, krenemo u ozbiljan razvoj ekonomije ove zemlje. Hvala lepo. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, uvaženi ministre i predstavniče Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, potrebu predlagača za donošenjem zakona o stečaju, iako je relativno skoro donet aktuelni Zakon o stečaju, vidim u uočenim nedostacima aktuelnog zakona, pre svega u neefikasnosti u vođenju stečajnog postupka i dosta skupoj proceduri stečajnog procesa, ali i nastalim novim ekonomskim okolnostima.
Želim da vas podsetim da je privreda Srbije doživela ogromne teškoće još devedesetih godina prošlog veka, kada je došlo do raspada Jugoslavije i kidanja mnogih reprodukcionih lanaca; mnoga tada uspešna preduzeća dospela su u bankrot, a ona koja su opstala teško su poslovala zbog dugogodišnjih sankcija; onda dolazi period ekonomske krize, koja i te kako pogađa inače krhku privredu Srbije.
U periodu od 2000. godine do danas teče proces privatizacije tako da je zaključno sa oktobrom ove godine privatizovano 1.815 firmi, od čega prodajom na tenderu 107, a prodajom putem aukcije 1.700 firmi. Nažalost, od ukupnog broja privatizovanih firmi, u 435 slučajeva došlo je do raskida ugovora o privatizaciji zbog neispunjenja ugovornih obaveza kupaca tih firmi i zbog zaustavljanja proizvodnih delatnosti kojima su se takve firme bavile. Po pravilu su te firme u mnogo goroj situaciji nego u trenutku kada je privatizacija izvršena.
Dakle, ove firme, a i mnoge druge, opterećene su ogromnim obavezama prema državi i poveriocima i nisu u stanju da svoje obaveze izmire. Preti opasnost da domino efektom povuku u zonu nelikvidnosti i uspešne firme poverioce.
Zbog toga je dobro što se predlagač opredeljuje za novi zakon o stečaju. Novi zakon o stečaju insistira na efikasnosti stečajnog postupka, uz najniže troškove, i što je moguće kraćem roku sprovođenja stečaja.
Ključne novine u predlogu novog zakona su u uvođenju načela i cilja stečajnog postupka, preciziranju i uvođenju novih stečajnih razloga, ukidanju stečajnog veća, preciziranju odredaba o statusu i imenovanju stečajnog upravnika, uvođenju mogućnosti prebijanja potraživanja, postojanju unapred pripremljenog plana reorganizacije i brisanju stečaja preduzetnika i stečaja male vrednosti.
Uvođenjem mogućnosti reorganizacije, koja, doduše, zakonom nije podrobnije obrazložena, stvara se mogućnost da se kroz proces stečaja firma ne šalje u bankrotstvo. Naprotiv, reorganizacijom se mogu stvoriti uslovi za uspešan nastavak rada firme, ako se iz dela imovine ili uz saglasnost poverioca iz kredita ili prolongiranjem obaveza izmire obaveze prema stečajnim poveriocima. Ovakva mogućnost ishoda stečajnog postupka ili, bolje rečeno, reorganizacija pre stečaja, veoma je važna, jer trenutna dužnička kriza i likvidnost ne mora da znači da nema perspektive opstanka određenih firmi.
Od pozitivnog ishoda reorganizacije najviše koristi imaju radnici, jer ne ostaju bez radnog mesta, ali i poverioci, jer nastavljaju kontinuitet poslovanja sa dužnikom, ali i država, jer svaka nova investicija za sličnu vrstu proizvodnje i bilo koje druge delatnosti daleko je skuplja od reorganizacije. Naravno, reorganizacija mora da bude studiozna i da pruža uverenje poverioca, stečajnog sudije i stečajnog upravnika da će se uspešno realizovati.
Predlog zakona jasno razgraničava bankrotstvo od reorganizacije. Bankrotstvo podrazumeva namirenje poverioca kroz prodaju celokupne imovine stečajnog dužnika, dok reorganizacija podrazumeva namirenje poverioca prema usvojenom planu reorganizacije, i to definisanjem dužničko-poverilačkih odnosa, sa ciljem očuvanja poslovanja stečajnog dužnika onda kada za to postoje realni ekonomski uslovi.
Predlog zakona ističe osam bitnih načela stečajnog postupka koja se moraju poštovati, i to: načelo zaštite stečajnih poverilaca, po kome stečajni postupak omogućava kolektivno i srazmerno namirenje stečajnih poverilaca; načelo jednakog tretmana i ravnopravnosti, po kome se u stečajnom postupku svim poveriocima obezbeđuje jednak tretman i ravnopravan položaj poverilaca istog naplatnog reda; načelo ekonomičnosti, po kome se stečajni postupak sprovodi tako da omogućava ostvarivanje najveće moguće vrednosti imovine stečajnog dužnika i stepena namirenja poverilaca u što kraćem vremenskom periodu i sa što manje troškova; načelo sudskog sprovođenja postupka, po kome otvoreni stečajni postupak sprovodi nadležni sud po službenoj dužnosti; načelo imperativnosti i prekluzivnosti - prednost nad ostalim zakonima; načelo hitnosti, po kome u stečaju nema zastoja i prekida stečaja; načelo dvostepenosti; načelo javnosti i informisanosti.
Predlog zakona precizno definiše razloge za pokretanje stečajnog postupka, kako je to i gospodin ministar rekao. To su: trajna nesposobnost izmirenja obaveza plaćanja, preteća nesposobnost plaćanja, prezaduženost, nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije i, veoma često, lažna prezaduženost.
Ako dužnik ne izmiruje svoje obaveze u roku dužem od 45 dana od dana dospelosti obaveze, ako je došlo do potpune obustave plaćanja u roku dužem od 30 dana, to su dovoljni razlozi za pokretanje stečajnog postupka.
Takođe, u slučaju prezaduženosti, odnosno ako su obaveze dužnika veće od imovine poverioca, može se inicirati i pokretanje stečajnog postupka i, naravno, ako dužnik ne iskoristi šansu u doslednom sprovođenju plana reorganizacije. Uslov za pokretanje postupka je i ako dužnik ne izmiruje svoje obaveze prema više poverilaca. Ako se radi o jednom poveriocu, ne postoji razlog za iniciranje stečaja.
Predlog zakona definiše organe stečajnog postupka, i to: stečajnog sudiju, stečajnog upravnika, skupštinu poverilaca i odbor poverilaca. Primetno je da je u odnosu na aktuelni zakon došlo do ukidanja stečajnog veća. Mislim da je ovakvo rešenje u redu, jer obezbeđuje efikasnost, a povećava odgovornost stečajnog sudije; ne dupliraju se odluke, a obezbeđuje se dvostepenost u odlučivanju preko Višeg trgovinskog suda.
Odgovornost stečajnih sudija se posebno potencira u utvrđivanju stečajnog razloga i pokretanju stečajnog postupka, imenovanju stečajnog upravnika, odobravanju troškova stečajnog postupka, određivanju visine nagrade stečajnog upravnika, praćenju sprovođenja plana reorganizacije, ako je ista unapred utvrđena.
Stečajni upravnik se bira sa spiska imenika stečajnih upravnika metodom slučajnog uzorka, uz uslov da kandidat ispunjava neophodne uslove za to: da je državljanin Srbije, da je poslovno sposoban, da ima najmanje tri godine radnog staža, da poseduje visoku školsku spremu, da poseduje licencu koja se izdaje na period od tri godine i da je dostojan poverenja da obavlja poslove stečajnog upravnika.
Karakteristično je da se predlagač opredelio da postupak stečaja nad firmama u privatnom vlasništvu poveri stečajnom upravniku, dok se postupak stečaja nad firmama sa većinskim državnim kapitalom poverava organizaciji koja je posebnim zakonom određena da obavlja poslove stečajnog upravnika. Radi se o Agenciji za privatizaciju. O ovakvom rešenju ću dati komentar na kraju svog izlaganja.
Inače, kontrolu nad radom stečajnog upravnika pored stečajnog sudije i skupštine i odbora poverilaca vrši Agencija za licenciranje stečajnih upravnika, sa pravom da izriče mere opomene, javne opomene, novčane kazne, do mere oduzimanja licence i smene u slučaju da poverene poslove ne obavlja na pravi način.
Predlog zakona je takođe precizno definisao obaveze i postupke u izvršavanju poslova stečajnog upravnika, ali i odredbe koje se odnose na ovlašćenja i rad skupštine poverilaca i odbora poverilaca.
Nakon utvrđenog iznosa ukupne stečajne mase pristupa se namirenju poverilaca čija su potraživanja nesporna po isplati redovnoj, i to kako sledi. U prvoj isplati spadaju neisplaćene neto zarade zaposlenih i bivših zaposlenih sa kamatom od dana dospeća do dana otvaranja stečajnog postupka u iznosu minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre otvaranja stečajnog postupka i neisplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za poslednje dve godine pre otvaranja stečajnog postupka, čiju osnovicu za obračun čini najniža mesečna osnovica doprinosa saglasno propisima o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje na dan otvaranja stečajnog postupka.
U drugi isplatni red spadaju potraživanja po osnovu svih javnih prihoda dospelih u poslednja tri meseca pre otvaranja stečajnog postupka, osim doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Treći isplatni red su potraživanja ostalih stečajnih poverilaca.
Novina u zakonu je da poverioci koji su se pre pokretanja stečajnog postupka izjasnili da mogu biti namireni nakon namirenja svih isplatnih redova, pod posebnim uslovima... Iako zakonodavac naglašava jednakost u namirenju poverilaca, ipak se određuje redosled u prioritetima, o čemu ću na kraju takođe reći nekoliko reči.
Inače, stečajni postupak može pokrenuti sam stečajni dužnik ili bilo ko od poverilaca uz plaćanje tzv. predujma, kako bi se izbeglo neopravdano pokretanje stečaja i stvaranje troškova po tom osnovu. Naravno, u prethodnom postupku, pred stečaj, utvrđuju se razlozi za pokretanje stečaja i u slučaja postojanja razloga pristupa se postupku sprovođenja stečajnih radnji, a inicijatoru pokretanja postupka se vraća iznos predujma.
Preduzimaju se mere zaštite imovine dužnika od otuđenja i ista se popisuje. Stečajni sudija zakazuje ročište za otvaranje stečajnog postupka i donosi rešenje o stečajnom postupku, prikuplja potraživanja poverilaca koja moraju biti usaglašena u roku ne kraćem od 30 dana i ne dužem od 120 dana.
Danom objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka prestaju zastupnička prava direktora, kao i prava organa upravljanja nadzora i ista prelaze na stečajnog upravnika. Radnici se otpuštaju i prestaju svi sudski postupci koji se vode u odnosu na dužnika.
Stečajni upravnik, u saradnji sa sudijom, sprovodi sve pravne radnje stečaja, posebno u delu otuđenja imovine dužnika putem prodaje i javnim nadmetanjem, javnim prikupljanjem ponuda, neposredno pogodbom, hitnom prodajom kvarljive robe, sve u dogovoru sa odborom poverilaca, u skladu sa zakonom.
Iz naplate se namiruju poverioci po isplatnim redovima nakon donetog rešenja o glavnoj deobi.
U slučaju viška deobne mase, stečajni upravnik je dužan da taj višak uplati na račun budžeta Republike Srbije. Nakon unovčenja stečajne mase i posle deobe iste, osim parnica koje su u toku a koje vodi stečajni dužnik kao poverilac, pristupa se donošenju rešenja o zaključenju stečajnog postupka.
Poštovane dame i gospodo, smatram da nekoliko predloženih rešenja u novom zakonu o stečaju treba prokomentarisati, jer tekst datih rešenja stvara utisak da odudaraju od proklamovanih ciljeva i načela Zakona o stečaju, i to principa jednakosti pred zakonom. Normalno bi bilo da sva lica, poverioci, dužnici i ostali, svoja prava i obaveze ostvaruju po načelu jednakosti i ravnopravnosti, dakle, pod istim uslovima. Predloženim rešenjem narušava se ovaj princip tako što dužnik ima dva različita tretmana, u zavisnosti od svojine nad stečajnim dužnikom. Ako je dužnik u većinskom privatnom vlasništvu, stečajni upravnik mora imati licencu i ispunjavati niz drugih uslova. Mora biti pod stručnim nadzorom regulatornog tela, mora biti izabran na način predviđen zakonom i mora da odgovara ličnom imovinom za nanetu štetu u stečajnom postupku. Troškovi stečaja su opterećeni tarifom Agencije za licenciranje.
Ako je dužnik u većinskoj državnoj svojini, stečajni upravnik je Agencija za privatizaciju, čiji radnici ne moraju imati licencu, niti ispunjavati ostale predviđene uslove. Stečaj vode lica koja nisu pod stručnim nadzorom regulatornog tela. U zakonu ne postoji nijedna odredba kako se ta lica biraju. Organizacija koja sprovodi stečaj ne poseduje ličnu imovinu kojom odgovara za nanetu štetu. Zakon ne sadrži nijednu odredbu kako se biraju lica za sprovođenje stečaja ispred Agencije. Troškovi stečaja nisu opterećeni tarifom Agencije za licenciranje.
Aktuelni Zakon o stečaju je predvideo da Agencija za privatizaciju mora imati lica sa licencom stečajnog upravnika i stručni nadzor nad njima vršila je Agencija za licenciranje, kao i nadzor nad stečajem. Sada toga nema.
Mislim da bi te odredbe trebalo još jednom razmotriti. Mislim da je bilo bolje rešenje da se zakonom izjednače zahtevani uslovi, kontrola i odgovornost stečajnih upravnika, bez obzira na karakter svojine nad dužnikom. No, bez obzira na ove primedbe, smatramo da je ovakav zakon neophodan jer nudi skraćenje roka sprovođenja postupka stečaja, nudi veću odgovornost, obezbeđuje da se imovina zaštiti, obezbeđuje da se stečajni postupak u prvih 30 dana najvećim delom završi i da se može na taj način daleko veći iznos stečajne mase valorizovati nego što je to bio slučaj do sada, zapravo u procentima koje je gospodin ministar izneo. Zbog toga ćemo, ponavljam, podržati donošenje ovakvog zakona.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika bliže se određuje aktivnost te agencije, jer aktuelni zakon je dosta uopšteno odredio prava i obaveze ove agencije. Izmenama Zakona se preciziraju mere koje Agencija može preduzimati u vršenju nadzora nad radom stečajnih upravnika. Propisuju se interna akta i definišu organi Agencije. Predlogom se vrše adekvatna usaglašavanja sa novim zakonom o stečaju.
I ovaj predlog zakona, zapravo Predlog izmene i dopune zakona Poslanička grupa SPS-JS će u danu za glasanje podržati. Hvala.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas razgovaramo o veoma važnim ekonomskim zakonima. Zbog vremena ne želim da ih ponavljam.
Radi se o kreditu za razvoj malih i srednjih preduzeća od 250 miliona, odnosno 70% tog iznosa za mala i srednja preduzeća, o daljem razvoju zdravstva, pored centara u Vranju, Zrenjaninu, Kraljevu i Valjevu, i o pokriću budžetskog deficita. SPS i JS, i pored drugačijih tonova, glasaće za sva tri zakona i posebno pozdravljamo aneks o razvoju malog biznisa pre svega.
Pred sobom držim knjigu "Mala preduzeća velika šansa" koju je napisao ugledni privrednik gospodin Tomić još 1994. godine. Da je bilo sluha ondašnjih makroekonomski odgovornih ljudi i Vlade Republike Srbije, verovatno bi ekonomski problemi ove zemlje danas 2009. godine bili drugačiji nego što su sada.
Kamo sreće da umesto ovih 250 miliona pod ovakvim uslovima, kao što je dužina vraćanja, trajanje grejs perioda i iznos kamate, ova sredstva budu nekoliko puta veća, jer struktura naše privrede u odnosu na strukturu privrede u okruženju je veoma nepovoljna. Male firme u Japanu, Koreji, Nemačkoj, Italiji itd. se kreću između 95 i 98%. Kod nas jedva da sada dostižu 60%, a broj uposlenih u tim malim preduzećima je negde iznad 60%.
Hiljade proizvoda i u ovako krhkoj srpskoj privredi se nepotrebno uvoze i daju sredstva koja nam nedostaju, umesto da zaposlimo naše ljude i u isto vreme obezbeđujemo profit i neophodne repromaterijale za onu proizvodnju koja radi.
Zbog toga mislim da, pored opredeljenja Vlade da ide u razvoj tog malog small biznisa, kako ga zovu, treba da se napravi dublja, jača i organizovanija nacionalna strategija da se broj malih preduzeća poveća, kako bi tržišne viškove – pre svega u poljoprivredi, koji nestaju na poljima, u voćarstvu, povrtarstvu, a i ostale žitarice – mogle da prerade, dorade, prodaju, izvezu i veliki broj nezaposlenih radnika zaposle upravo na tom planu.
U isto vreme, razvoj malih preduzeća je veoma nesiguran ukoliko se ne povežu sa velikim sistemima. Tako da je povezivanje malog biznisa sa velikim sistemima koji neposredno, bez obrade tržišta marketinga i mnogih drugih detalja, rade za velike i obezbeđuju da mogu te prve godine rađanja da prežive, dve ili tri, i upravo ovaj grejs period im omogućuje da mogu ekonomski da postanu jaki i da mogu da vrše otplatu obaveza po kreditima koje će preuzeti.
U ovom pravcu i na ovakav način treba nastaviti sa obezbeđivanjem kapitala i razvojem malih preduzeća, a preduzetnike, ne kroz raznorazne agencije itd, edukovati kroz komorski sistem i kroz uspostavljanje veza sa velikim sistemima i omogućiti da ova zemlja bude u redu srednje razvijenih zemalja upravo preko tih malih preduzeća. Moram da kažem, najveće svetske ekonomije su upravo zasnivale svoj razvoj na malim preduzećima.
Što se tiče ovog drugog kredita u iznosu od deset i po miliona mislim da je posao koji je započet dobar. Informaciona tehnologija u zdravstvu je veoma potrebna. Uslovi pod kojima se taj kredit obezbeđuje je povoljan. Bez obzira na probleme u kojima se nalazimo, mislim da je dobro da se taj posao do kraja završi.
Što se tiče pokrića deficita u budžetu, a verovatno postoje različite forme, opredeljenje Vlade je da se i na ovaj način prevaziđu problemi, pre svega proizišli iz ekonomske krize, da imamo taj grejs period od godinu dana i vraćanja na pet godina. Mislim da je i to jedan od načina i bolji nego da se ne isplaćuju lični dohoci mnogim budžetskim korisnicima i od čega možemo da imamo veće posledice nego što je način na koji se sada opredeljuje Vlada.
Ponavljam još jednom, zaduživanje je opasno. Treba biti veoma oprezan, ali ako je zaduživanje u proizvodne svrhe, ako je zaduživanje u razvoj malih preduzeća, ako je zaduživanje u infrastrukturnim delatnostima, džaba nam Đavolja varoš ako nema puta do njega, onda mislim da je to u redu, a pogotovo ako se koriste ovakva sredstva kakva u ovom trenutku imamo. Još jednom ponavljam, SPS-JS će u danu za glasanje podržati ova tri zakonska projekta.
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, istorija razvoja privrede i tržišnog ponašanja je veoma duga i upravo zahvaljujući tržištu kao specifičnom regulatornom mehanizmu koji ima svoja pravila dolazi do ubrzanja ekonomskog razvoja u svetu.

Zahvaljujući tržištu i njegovom delovanju, posebno u 20. veku, dolazi do industrijske revolucije, razvoja novih tehnologija, naglo se razvijaju mnogi novi proizvodi, povećava se produktivnost i podiže životni standard stanovništva. Sve se to dešava u rastućoj ponudi mnogih potrošnih i trajnih dobara, kao i usluga, i vodi se grčevita borba za kvalitet, dizajn i niske cene.

Savremena tržišna kretanja stvaraju svetsko tržište kao prostor na koji svako može da izađe, a opstaju samo najbolji. Razvija se žestoka konkurentska borba, koja nudi opstanak najsposobnijima. Takva tržišna filozofija je dobra i ona gura u progres i podstiče razvoj.

Međutim, veoma su česte pojave tzv. nelojalna konkurencija, poslovanje na crno i ugrožavanje zdrave konkurentske borbe. Ovakvo ponašanje je karakteristično za zemlje u razvoju i posebno za zemlje u tranziciji, gde dolazi do naglog gomilanja kapitala u rukama malog broja pojedinaca čije ponašanje vrlo brzo umesto tržišnog prelazi u monopolsko.

Naša ekonomija nije pošteđena ovakvog ponašanja. I danas su kod nas masovne pojave monopolskog ponašanja, poslovanja na crno i izbegavanja plaćanja obaveza prema državi; masovno se kopiraju proizvodi u čije stvaranje i razvoj je neko ulagao; nude se mnogi proizvodi sumnjivog kvaliteta bez neophodne sertifikacije, bez obaveznog standarda i, po pravilu, po nižim cenama. Na taj način se dovode u neravnopravan položaj u konkurentskoj borbi oni koji sva ta pravila poštuju.

Da bi se ovakvim pojavama stalo na put neophodni su mnogi zakoni koji bi ovu materiju regulisali na način kako je to uređeno u zemljama EU i zemljama razvijenog sveta. Kao prvi potez, tokom 2005. godine ovaj visoki dom je doneo Zakon o zaštiti konkurencije. Prvi Zakon o zaštiti konkurencije obeležio je značajnu fazu u razvoju prava i politike zaštite konkurencije u Srbiji. Ovaj zakon predstavlja pravni okvir koji sadrži rešenja koja su u značajnoj meri usklađena sa propisima evropskog prava, naročito u materijalnopravnom smislu. Time je nesumnjivo učinjen napredak u odnosu na prethodne propise koji su regulisali ovu materiju.

Međutim, praksa je pokazala da je ovaj zakon u mnogo čemu nedorečen i da ima nedostataka kako u pogledu način formiranja Komisije za zaštitu konkurencije, tako i u pogledu mera koje je ta komisija bila ovlašćena da preduzima, pa je dovedena u pitanje njena efikasnost.

Mislim da je ispravno opredeljenje predlagača da ponudi novi zakon, umesto da ide na izmene i dopune postojećeg zakonskog rešenja, gde bi ostao rizik da i dalje ima nedorečenih stavova i opredeljenja.

Evropske integracije u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju posebnu pažnju posvećuju oblasti zaštite konkurencije. Ispunjavanje ovih zahteva je ključno u donošenju pozitivne ocene u procesu pridruživanja; ceniće se kako smo normativno regulisali i u praksi sproveli proces zaštite konkurencije. Cilj novog Predloga zakona o zaštiti konkurencije je jasno definisan u prvom članu, a to je ekonomski napredak i dobrobit društva, a naročito dobrobit potrošača. Zakon se odnosi na celu teritoriju Republike, ali i na radnje van njene teritorije koje mogu biti od uticaja na sve učesnike u prometu robe i usluga u Srbiji, bez obzira na pravni status subjekta, oblik svojine ili državnu pripadnost subjekta, kao i oblik udruživanja.

Zakon definiše pojam povezanih učesnika na tržištu, uređuje način i kriterijume za obračun ukupnog prihoda na godišnjem nivou učesnika na tržištu. Dosta precizno uređuje pojam privrede, pojam povrede konkurencije, i to posebno akte i radnje koje za posledicu mogu da imaju značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije. Posebna se pažnja poklanja restriktivnim sporazumima i zloupotrebi dominantnog položaja.

Pojam dominantnog položaja na tržištu podrazumeva da dominantan položaj postoji ako učesnik nema konkurenciju na relevantnom tržištu ili je ista beznačajna, odnosno ako ima značajno bolji ekonomski položaj u odnosu na konkurente uzimajući u obzir tržišne udele, ekonomsku i finansijsku snagu, pristup tržištima, snabdevanje i distribuciju, kao i pravne prepreke za pristup drugih učesnika istom tržištu.

Predlagač zakona je definisao da učesnik na tržištu koji ima 40 i više procenata tržišnog udela ima dominantan položaj, što ne znači da visinom udela predstavlja povredu konkurencije, ali ako se vrši zloupotreba dominantnog položaja radi se očito o povredi konkurencije i takav učesnik nakon izvedenih dokaza podleže sankcijama.

U cilju efikasne zaštite konkurencije, zakon uređuje položaj, nadležnost i organe Komisije za zaštitu konkurencije. Komisija je organizacija koja vrši javna ovlašćenja poverena ovim zakonom, samostalna je, nezavisna i ima svojstvo pravnog lica. Osnovni zadatak Komisije je da u potpunosti sprovede Zakon o zaštiti konkurencije.

Organi Komisije su predsednik i četiri člana koji u daljem postupku formiraju svoje stručne službe. Organe Komisije, predsednika i članove Saveta bira Narodna skupština, na predlog skupštinskog Odbora za trgovinu, nakon raspisanog javnog konkursa. Organi Komisije se biraju na pet godina.

Zakon je dosta precizno regulisao profile članova i predsednika Komisije, sa aspekta dužine staža, posedovanja stručnog znanja i moralnih kvaliteta i propisao način rada, kontrolu i postupak utvrđivanja povrede konkurencije. Komisija izriče mere zaštite konkurencije. Predsednik Komisije i njeni članovi imaju status funkcionera i ne mogu obavljati druge poslove, osim poverene. Ne mogu biti pripadnici političkih stranaka.

Komisija utvrđuje statut i pravila ponašanja u postupku utvrđivanja povreda konkurencije i preduzima mere.

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa SPS - JS će se u danu za glasanje izjasniti za usvajanje ovog predloga zakona jer smatramo da je predlog dobar, da nam je takav zakon potreban i da je jedan od uslova koje moramo ispuniti u procesu pridruživanja.

Očekujemo da će Komisija odgovorno krenuti u realizaciju svojih zadataka u okviru datih ovlašćenja i brzo razjasniti mnoge dileme koje imamo, pre svega da li su i koje firme u našoj zemlji u dominantnom položaju, imamo li mi to monopoliste, ko to guši konkurenciju i ko to mora da podosta plati penale i kazne za gušenje konkurencije. Od toga će imati koristi, rekao bih, svi: oni koji su obeleženi kao monopolisti, a nisu; oni koji su monopolisti biće sankcionisani; omogućiće se zdrava konkurencija, koja će ostvariti ciljeve poboljšanja kvaliteta robe i usluga u korist potrošača, sniziti cene i, važno je, ispunićemo još jedan od uslova na putu ka Evropi. Stabilni i zdravi konkurentski odnosi stvaraju pretpostavku za ulazak inostranog kapitala, uz saznanje da ulagač nastupa na tržištu gde nema posebne neizvesnosti. Hvala.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo u načelnoj raspravi izneli stavove Poslaničke grupe SPS-JS vezano za Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o privrednim komorama.
Suština amandmana koji sam podneo ispred Poslaničke grupe je da se broj privrednih subjekata od 50, da ne bih interpretirao sve tekstove zakona, poveća na 100.
Zašto predlažem to? To povećanje može biti u jednom delu regionalno i prema delatnostima. Ako se osniva komora u kojoj je 100 pravnih subjekata ili privrednih subjekata pre svega prema delatnostima, onda je moguće da u okviru, recimo, drvne industrije ili u okviru tekstilne industrije ili drugih, skoro svi proizvođači budu u jednom takvom udruženju ili u komori, jer su na taj način snažniji, nego što je 50 privrednih subjekata. Mogu da utiču, pre svega, na izvršnu i zakonodavnu vlast, mogu da kreiraju poslovnu politiku određene privredne grane i snažniji su ekonomski preko većeg broja subjekata koji plaća članarinu da mogu da nastupaju jedinstveno prema inostranom tržištu, da organizuju sajmove, da lobiraju za ta tržišta, mogu da organizuju raznorazna savetovanja itd.
Lično mislim da bi ovakvo rešenje bilo bolje nego 50 privrednih subjekata, pre svega u okviru delatnosti kojima se određeni privredni subjekti bave.
Opasnost, koja je isticana skoro u svim raspravama …
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
… da pojedinci u 50 privrednih subjekata nose, rekao bih, određenu privilegiju, konkretno, govorilo se da će biti jedan tajkun pa će tih 50 da on vodi, ovoga puta se taj rizik smanjuje.
Ja molim da se još jednom razmisli o jednom ovakvom našem amandmanu. Hvala lepo.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, slika makroekonomskih pokazatelja u prvim mesecima, precizne podatke imamo za prva dva meseca godine, dosta je sumorna.         Podaci govore da beležimo pad industrijske proizvodnje za 18,7% , od čega prerađivačke industrije za 24,4, izvoza 26,9% i uvoz za 28,5, a inflacija u proseku raste 10% i beležimo pad zarada zaposlenih. Ovi su podaci više puta danas pominjani. Radi javnosti ih pominjem. Procene su da će bruto društveni proizvod na kraju ove poslovne godine biti manji za nekih dva procenta, da će izvoz pasti za 14,8%, uvoz za 21%, i da će stopa inflacije biti u proseku oko 10%.        Sve ovo pokazuje da je uticaj globalne ekonomske krize veliki i da su posledice očite. Vlada Republike Srbije je još u oktobru prošle godine preduzela određene mere da amortizuje uticaje krize na način da je  povećala garantovani nivo štednih depozita na 50 hiljada evra, ukinula porez na kamate na deviznu štednju, na kapitalnu dobit i na prenos apsolutnih prava, takođe, ukinuta je i obavezna rezerva banaka na nove kredite iz inostranstva.        S obzirom da su to bile nedovoljne mere, država januara ove godine reaguje novim paketom mera i to kreditima za likvidnost privrede, kreditima za investicije, potrošačkim kreditima za kupovinu domaćih proizvoda uz beneficirane kamatne stope.

Početkom aprila ove godine, Vlada donosi paket mera u oblasti fiskalne politike u cilju smanjenja javne potrošnje, sa ciljem da uštedi blizu 100 milijardi dinara. Uporedo sa tim dogovoren je aranžman sa MMF koji treba da ojača devizne rezerve zemlje i osigura finansijsku stabilnost. Dakle, projektuje se štednja u cilju smanjenja nepovoljnih efekata krize. Pošlo se zapravo od pretpostavke da ušteda i racionalizacija rashoda državne administracije neće ugroziti vitalne funkcije i da će se pozitivno odraziti na realni sektor. Povećaće se socijalna odgovornost i zaštita standarda građana, podstaći će se privredna aktivnost i zapošljavanje.

Izmenama Zakona o porezu na dohodak građana predviđa se povećanje poreske osnovice za sve oblike prihoda, povećava se akciza na derivate nafte, uvodi se akciza na mobilne telefone, celokupna dobit javnih preduzeća ide u budžet, povećava se porez na registraciju motornih vozila, plovnih objekata i letilica, povećava se porez na držanje oružja, smanjuju se plate u državnoj administraciji, povećavaju se takse, ali i zaustavlja prijem novih radnika u administraciji, uz zaustavljanje troškova putovanja i reprezentacije, ukidaju se bonusi do smanjenja troškova mobilnih telefona i kancelarijskog materijala.

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nije uobičajeno da se vrši rebalans već donetog budžeta u tekućoj godini, međutim, na ovakav potez Vladu prinuđuju mnogi pobrojani razlozi i najteža ekonomska kriza od Drugog svetskog rata do danas i prisutna recesija koja je zahvatila čitav svet.

Ako je nužda naterala Vladu da promeni budžet, onda je dobro opredeljenje Vlade da najveći teret mera podnese država i njena administracija. Dobro je i opredeljenje da se plate u administraciji smanje, ali da se tako smanjene mogu redovno da primaju. Dobro će biti ako će se iz ovih razloga smanjiti broj zaposlenih u administraciji, s tim što država mora da vodi računa da sačuva kvalitetne kadrove i da ovakva mera ne može biti dugoročna. Mere štednje su dosta sveobuhvatne i u skladu sa preporukama MMF-a, ali ima još dosta prostora za nove mere i štednju. Mora da se nastavi dalja racionalizacija, pre svega na mestima kojih nije malo, kao što su duple nadležnosti u pojedinim resorima, gde iste poslove obavljaju ministarstva i agencija. Treba zaustaviti ulaganja u neke projekte za koje smo sigurni da se neće realizovati na duži rok. Sva sredstva iz ušteda treba usmeriti na oživljavanje privrede, jer je to uslov našeg ukupnog opstanka.

Neophodno je uvesti jaču finansijsku disciplinu i ubrzati tokove novca, pre svega u blagovremenom izmirivanju obaveza svih subjekata. Neefikasna naplata i usporeni tokovi novca su svojevrsna blokada za efekte preduzetih mera. Mora se preciznije definisati status banaka, pre svega inostranih banaka i osiguravajućih društava, i oni moraju podneti teret krize u našoj zemlji, a ne da profit iznose iz zemlje.

Odlična je mera Vlade da se iz budžeta stimuliše niska kamata za privredu, ali gde je tu konkretan doprinos banaka? Banke moraju odmah ići na smanjenje kamata, jer je Srbija dugo vremena tržište gde sve banke najbolje profitiraju. Mora se ulagati u znanje i struku, koja će umeti da oživi privredne objekte u koje se malo ulaže, ljudi se brzo zapošljavaju, a ulog se brzo vraća, sa šansom da se nadalje profitno posluje. Poljoprivreda, klima, zemljište i jeftina radna snaga su dobre pretpostavke i za profit i za zapošljavanje.

Smanjena izdvajanja za lokalne samouprave predstavljaju svojevrsnu opasnost za prestanak mnogih neophodnih aktivnosti u tim posebno nerazvijenim opštinama. Daljim merama ekonomske politike Vlada bi morala da tu opasnost osujeti i iznađe mehanizme za dodatno finansiranje lokalnih samouprava ili izmeni kriterijume u smanjenju izdvajanja, koja inače lokalnim samoupravama idu.

U ovoj zemlji svako svakome duguje i ma koliko to izgledalo nemoguće, neophodna je uredba Vlade o sprovođenju multilateralne kompenzacije, kako bi se međusobne obaveze mnogih dužnika i poverilaca smanjile i stvorila mogućnost za uvođenje reda i finansijske discipline. Ne može se boriti protiv krize privreda koja je u februaru imala blokirane račune u iznosu od 214,6 milijardi dinara, a bilo je blokirano 57 hiljada privrednih subjekata. Privrednici često pitaju šta država može učiniti kod banaka u vezi ukidanja dodele kredita sa valutnom klauzulom?

Mora se uvesti obaveza da svi korisnici budžetskih sredstava svoje dugove prema privredi izmiruju u najkraćem mogućem roku. Mora se uvesti efikasan i pojednostavljen mehanizam kreditiranja izvoza. Jednostavno rečeno, svi učesnici u stvaranju i trošenju budžetskih sredstava moraju podići efikasnost i racionalnije se odnositi prema svim zadacima. Naravno da će poslanička grupa SPS-JS u danu za glasanje podržati rebalans budžeta, sa pratećim zakonima. Hvala.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministar, predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, zbog javnosti želim da ponovim da danas raspravljamo o tri  veoma važna ekonomska zakona, to su: Predlog zakona o fondu za razvoj Republike Srbije, Predlog zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama.
Kada je reč o Predlogu zakona o fondu za razvoj Republike Srbije, dobro je da se uredi položaj, način finansiranja, poslovi, upravljanje, kontrola rada, nadzor i druga pitanja od značaja za rad Fonda za razvoj Republike Srbije. Iako su blagovremeno doneti zakoni i izmene o Fondu za razvoj Republike Srbije i Fond obavlja svoju delatnost duže od 16 godina, protok vremena i društveno-ekonomske promene učinile su da se Fond razvijao i proširivao svoje aktivnosti tako da je neophodna potreba za posebnim zakonom koji će definisati način funkcionisanja Fonda i urediti se u adekvatno izmenjenim društveno-ekonomskim, socijalnim i političkim odnosima.
Delatnost fonda se usmerava, pre svega, na podsticanje ravnomernog regionalnog razvoja, uključujući i razvoj nedovoljno razvijenih područja na način da se podstiče poslovanje pravnih lica na kreditnoj osnovi, davanjem pravnim i fizičkim licima na nerazvijenom području dugoročne i kratkoročne kredite i izdavanjem garancija na kredite.
U svetlu novih mera Vlada Republike Srbije uvodi tri programa i to su: finansiranje privrede sa poslovnim bankama uz obezbeđenje garancija za likvidna sredstva banaka, subvencioniranje kredita za održavanje likvidnosti i finansiranja trajnih propratnih sredstava i subvencioniranje potrošačkih kredita. Takođe, u skladu sa merama ekonomske politike koje Vlada preduzima radi ublažavanja ekonomske krize, usvajanjem ovog zakona gasi se Garancijski fond, tako da se objedinjavaju aktivnosti u sklopu fonda za razvoj, čime se vrši racionalnije poslovanje fonda i lakše koordiniraju poslovi.
Naime, na ovaj način se još intenzivnije podstiče privredni razvoj, ravnomerniji regionalni razvoj, podstiče se zapošljavanje, razvoj tržišta kapitala, kao i razvoj instrumenata finansiranja.
U Predlogu je novina da se istim pravnim i fizičkim licima kojima se dodeljuju sredstva fonda, pošto se sada radi o jednom fondu, ne mogu izdavati garancije. Inače, fond može izdavati garancije na ime obezbeđenja kredita kod banaka kojima se finansiraju programi razvoja privrednih subjekata. Krediti se ne mogu odobravati preduzećima sa društvenim kapitalom, kao ni javnim preduzećima, što smatramo da je potpuno u redu. Sredstva za obavljanje posla fonda prevashodno se obezbeđuju iz prihoda fonda, ali i iz sredstava budžeta Republike Srbije.
Predlog zakona dosta dobro reguliše organe fonda, zaštitu od rizika i poslovnu politiku, posebno u delu razvoja nedovoljno razvijenih područja, tako da Poslanička grupa SPS – JS veruje da je ovo dobar zakon, da će se preko njega realizovati tri dodatna programa čiji je cilj zajednički da se poveća likvidnost realnog sektora, a da se sa druge strane smanje troškovi kreditiranja i ostali troškovi, čime bi se sačuvala konkurentnost nacionalne privrede na domaćem i inotržištu, uvoz, očuvanje, zaposlenost. U danu za glasanje mi ćemo ovaj zakonski predlog podržati.
U Predlogu zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova predviđen je prestanak važenja Zakona o Fondu za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova koji je donet 2002. godine, a u isto vreme Agencija za osiguranje i finansiranje izvoza preuzima od Fonda zaposlene, prava i obaveze, novčana i neposlovna sredstva, predmete, opremu, sredstva za rad i arhivu sa stanjem na dan stupanja na snagu ovog zakona.
Zapravo, radi se o tome da su jedan isti posao obavljale dve institucije, a posledica je bilo preklapanje poslova, birokratska procedura i povećani poslovi. Ove dve institucije su imale smisla u vreme postojanja Savezne Republike Jugoslavije, gde su na saveznom nivou postavljene funkcije i nadležnosti fonda, a na republičkom nivou agencije. Prestankom postojanja SRJ, rad i efikasnosti, smatramo racionalnim predlogom da jedna od tih institucija, predlagač se u ovom slučaju opredelio za agenciju, preuzme prava i obaveze, zaposlene, novčana i neposlovna sredstva, opremu, sredstva za rad i arhivu Fonda i deluje kao jedinstvena institucija. Takođe, Poslanička grupa SPS – JS će se u danu za glasanje opredeliti za ovaj zakon.
Poštovane dame i gospodo, kada je u pitanju Predlog zakona o privrednim komorama, želim da naglasim da je potreba za interesnim udruživanjem preduzetnika stalna i vrlo stara, preko 400 godina.
Kod nas u Srbiji prvi oblici komorskog udruživanja pojavljuju se od pre 150 godina. Ja sam u privredi Srbije pristan skoro 40 godina. Više sam puta bio član upravnog odbora privredne komore, tako da sam dosta u toku sa funkcionisanjem komorskog sistema. Komore i komorski sistem su u periodu od 150 godina bile različito organizovane. Evoluirale su u svom razvoju i dale veliki doprinos razvoju privrede Srbije.
Dobro mi je poznat Zakon o komorama Srbije koji je donet 2001. godine, a takođe, čini mi se da sam razumeo zakon koji je Vlada Republike Srbije prosledila Skupštini na usvajanje. Pre svega, smatram da su se problemi u funkcionisanju privrede Srbije od devedesetih godina pa do danas umnogome odrazili na organizovanost i efikasnost funkcionisanja komora i komorskog sistema Srbije. Komora je zajedno sa raspadom stare Jugoslavije doživela raspad, a potom je usledio period intenzivne tranzicije u privredi Srbije.
Dezintegracioni procesi i tranzicioni procesi doveli su komorski sistem u probleme, posebno u zastupanju interesa privrede u ovim procesima. Lično imam mnogo toga da zamerim komori, za njeno nesnalaženje i neadekvatno prilagođavanje, da i u ovakvim problemima pronađe svoje mesto u efikasnijem i plodotvornijem delovanju, u cilju pomoći privredi u mnogim segmentima – počev od privatizacije, kod intenzivnijih kontakata sa vladama koje su se menjale, a posebno u delu promocije izvoza koji nam je posle embarga i mnogih problema koje je imala ova zemlja, bio nasušno potreban.
Sadašnji napori koji se preduzimaju i značajne aktivnosti u cilju povećanja integrisanosti komorskog sistema i efikasnijeg obavljanja delatnosti u komorama, su dobri. Pokrenuta istraživanja, sa ciljem da se komparativnom analizom komorskih sistema primenjenih u Evropskoj uniji i zakona koji ih regulišu, stvaraju pretpostavku za strateški razvoj Privredne komore Srbije i donošenje konsekventnog zakona, koji će komoru postaviti na mesto predstavnika ukupne nacionalne privrede, u odnosima sa Vladom, u odnosima sa zakonodavnom i izvršnom vlašću i posebno sa svetom.
Realno uzev, pored subjektivnih slabosti, a verovatno i zbog neispunjenja interesa privrednika, u izmenjenoj vlasničkoj strukturi, Privredna komora Srbije danas prikuplja članarinu samo od 17 do 18% od ukupnog broja preduzeća koji su članovi Privredne komore Srbije, tako da je u tom delu Komora Srbije u dosta nezavisnom položaju.
Predlog zakona predviđa primenu takozvanog angloameričkog modela – dobrovoljnog članstva privrednih subjekata, na način da najmanje 50 privrednika mogu organizovati Komoru, u zavisnosti od svojih interesa, nezavisno od toga da li se radi o teritorijalnom ili strukturnom udruživanju.
Ovaj sistem primenjuje Amerika, Belgija, Engleska i još neke zemlje u Evropi, kao što su Slovenija, Makedonija, Rumunija, Bugarska, a donela je, potom ukinula važnost, kao što sam već rekao, ovog zakona o dobrovoljnom udruživanju i Komora Republike Srpske.
Moram da primetim, da prelazak sa obaveznog na dobrovoljno članstvo organizovanja komora u Srbiji otvara veliki broj ozbiljnih pitanja i problema koji se moraju razrešiti. Komore osnovane po principu dobrovoljnog članstva su institucije privatnog prava, koje osnivaju preduzeća i obezbeđuju im imovinu i finansiranje. Prelazak sa obaveznog na dobrovoljno članstvo otvara pitanje – imovine postojećih komora u Srbiji, koja nije tako male vrednosti.
Zakon predviđa, da se u slučaju smanjenja broja članica komore ispod 50, takva komora uvodi u stečaj, a imovina ide u budžet Republike Srbije – što važi i za postojeće nacionalne, pokrajinske i regionalne privredne komore. Nacionalna privredna komora, recimo, dve pokrajinske komore i 16 regionalnih privrednih komora poseduju poslovni prostor ne manje od 150.000 kvadrata, na najboljim lokacijama gradova, gde im je sedište, i ti prostori su uglavnom izgrađeni iz sredstava privrede Srbije i ondašnje Jugoslavije, a pravni naslednik te imovine je sada Komora Srbije.
Ako primenom zakona, nekim slučajem, padne u stečaj Nacionalna privredna komora, mislim da nije u redu da se sredstva privrednih subjekata na ovaj način prenose u budžet, a ne da se prenesu članicama tih komora, koje su svojim članarinama izgradile ta sredstva. Međutim, odmah se otvara jedan veliki problem – na koji način i kojim kriterijumima članicama podeliti, uslovno rečeno, deo kolača?
Pored nabrojanih objektivnih i subjektivnih slabosti, postojeća privredna komora poseduje stručne kadrove, jednu od najboljih baza podataka o privredi i veliki broj predstavništava komore u inostranstvu. Mislim da će se primenom ovog zakona – mnogo toga ugasiti i nestaće dosta dobri odnosi ovakve komore kakva jeste, sa komorama sveta.
Komore, formirane po novom zakonu, biće u velikoj prednosti zato što će njihovo ponašanje, za razliku od postojećeg sistema organizacije komora, biti tržišno i biće posvećenije rešavanju problema svojih članica. Međutim, ovako usitnjene biće ih na stotine i neće biti u prilici da budu partner zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, posebno u donošenju privrednih zakona, jer jednostavno ne zastupaju integralne interese ukupne privrede.
Ako se želelo da se napravi efikasniji i racionalniji organizacioni sistem mini komora, verovatno će se taj cilj i postići, ali iskustva iz okruženja govore – da ovako usitnjene komore ne mogu izdržati organizaciju promocije izvoza, a posebno organizaciju predstavništava u inostranstvu.
U okviru 50 članova novih komora postoji opasnost da se skoro u svakoj od njih nađe po jedan veliki koji će nametati realizaciju svojih interesa, a zapostavljati interese malih preduzetnika.
Sve ove dileme stoje otvorene, a mi treba da usvojimo zakon.
Smatram da je bilo neophodno da se u proces donošenja Predloga zakona uključi, kroz javnu raspravu, pre svega veliki broj privrednika koji bi vrlo jasno definisali kakva im je to organizacija komore potrebna radi zadovoljenja njihovih interesa. Takođe, bilo je neophodno da se konsultuju stručnjaci iz ove oblasti iz zemlje i iz inostranstva. Vrlo su zapaženi stavovi gospodina Meleringa i gospodina Lajtla, koji su objavljeni u materijalima časopisa „Korak“, gde su vrlo plastično uradili komparativnu analizu evropsko-kontinentalnog modela obaveznog članstva i angloameričkog modela dobrovoljnog članstva.
Takođe, bilo je neophodno proučiti primenu već donetih zakona o obaveznom članstvu, na primeru – Francuske, Nemačke, Austrije, Španije, Grčke itd, kao i primenu Zakona o dobrovoljnom članstvu na primeru: Amerike, Belgije, Bugarske, Rumunije, Makedonije, Slovenije itd.
Ja ću samo u segmentima pobrojati neke od primena ovih zakona. U Francuskoj godišnji budžet komorskog sistema, uglavnom je članarina, obezbeđena od članica, jeste oko 4 milijarde eura, a oko 900 miliona evra se troši na edukaciju privrednika u 500 institucija za obrazovanje, koji godišnje posećuje negde oko 600.000 osoba. Francuska ima dva miliona preduzeća članica komora, a takođe i 112 predstavništava u 75 zemalja.
U Nemačkoj, u 81 nacionalnu i regionalnu komoru je učlanjeno 3.700.000 privrednih subjekata. U Austriji, maloj zemlji po broju stanovnika i teritoriji, nacionalna privredna komora zaposlila je preko 400 stručnjaka u predstavništvima u inostranstvu, sa zvanjem diplomatskih predstavnika i poseduju 107 takvih predstavništava. Verovatno zahvaljujući tome ostvaruje godišnji izvoz od 160 milijardi evra. Rusija, velika zemlja i zemlja sa intenzivnim razvojem pridaje ogroman značaj organizaciji i funkcionisanju Nacionalne privredne komore. Podatak je da je duži niz godina predsednik Privredne komore gospodin Jevgenij Primakov, dovoljno govori o značaju ove komore.
Nacionalne komore u svim ovim zemljama primenjuju princip obaveznog članstva i obavezne članarine koja nije velika, a ekonomska moć komora je izuzetno jaka, posebno, prema tri strateška partnera.
Nasuprot tome, Belgija koja primenjuje sistem dobrovoljnog članstva ima 25.000 članica i 300 zaposlenih u komorskom sistemu. U Velikoj Britaniji, od 160 komora, organizovanih po dobrovoljnom principu, samo njih 60 je ispunilo uslove i kriterijume za akreditaciju, što znači da ne poseduju adekvatnu organizaciju i kvalitet.
Ponoviću, Republika Srpska se vraća na primenu Zakona o obaveznom udruživanju. Rumunija i Bugarska imaju ozbiljne probleme. U Makedoniji skoro da ne postoji komorski sistem.
Široka rasprava bi mogla da preciznije snimi probleme funkcionisanja razvoja komorskog sistema i to – u delu adekvatnosti organizovanog sistema, obezbeđenja kritične mase članova komora za predstavljanje i zastupanje pred nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti, u kreiranju institucionalnog i poslovnog društvenog ambijenta, prenošenju javnih ovlašćenja sa države na komore, funkcionisanju komorskog sistema kao jedinstvenog sistema, bez nezavisnosti pokrajinskih i regionalnih komora i predstavljanje članica komore i komorskog sistema u inostranstvu.
Mogla bi se napraviti komparativna analiza primene modela obaveznog i dobrovoljnog članstva, sa posebnim naglašavanjem prednosti i nedostataka takvih sistema organizovanja. Prednosti obaveznog članstva su: zastupanje interesa i pružanje podrške svim industrijskim i trgovinskim uslužnim preduzećima, bez obzira na njihovu veličinu, jaka pregovaračka pozicija komorskog sistema, jaka koncentracija raznovrsnih i stručnih kadrova, mogućnost pružanja podrške kroz edukaciju i informisanje svih članica, sigurno finansiranje sa zavidnim iznosom sredstava zbog broja članica, mogućnost izbora najboljih kadrova za predstavljanje nacionalne privrede u inostranstvu, jaka baza podataka, rezultati ostvarljivi organizovanjem komorskog sistema u zemljama u tranziciji.
Nedostaci ovog sistema su očiti i oni su: mogućnost nedovoljne zainteresovanosti komora za obavljanje svoje funkcije u zastupanju interesa članica, jer je kroz obavezno finansiranje obezbeđena stabilna finansijska pozicija bez rizika, nedostatak mogućnosti konkurencije i tržišnog ponašanja, nedovoljan sluh za selektivan razvoj nedovoljno razvijenih područja, nemogućnost efikasne kontrole komora od strane njihovih članica, posebno u pogledu zastupanja interesa i pružanje podrške svima.
Prednosti neobaveznog članstva ili dobrovoljnog članstva sastoje se u tome da su komore organizovane kao organizacije strogo privatnog prava i ne organizuju se po sili zakona, tako da su veoma posvećene zadovoljenju i zaštiti interesa članica, da bi ih sačuvali uz sebe. Za ovakvu organizaciju komorskog sistema važe rigorozni tržišni principi, što stvara neizvesnost i konkurenciju između komora i uslovljava stalan razvoj i unapređenje usluga. Komore imaju veliku slobodu udruživanja i organizovanja sa poslodavcima. Transparentnost rada ovakvog komorskog sistema je daleko veći i mogućnost uvođenja akreditacije eliminiše neuspešne.
Nedostaci ovog sistema sastoje se u tome da su komore potpuno komercijalno opredeljene, finansijska neizvesnost ih dovodi u poziciju teškog očuvanja nezavisnosti, postoji opasnost od uticaja velikog biznisa na upravljanje komorama, nepostojanje organizacione strukture komorskog sistema otežava kontrolu i koordinaciju rada, nije moguće preneti javna ovlašćenja na ovakav komorski sistem, otežana je procedura uspostavljanja odnosa sa nosiocima javne vlati, nemogućnost organizovanja mreže u inostranstvu i nezadovoljavajući rezultati primene neobaveznog članstva u zemljama i u okruženju.
Poslanički klub JS i PUPS je podneo više amandmana. Nadamo se da će naši amandmani biti dobro razmotreni i prihvaćeni, nakon čega ćemo doneti odluku o podršci. (Aplauz.)