Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Slaviša Ristić

Slaviša Ristić

Stranka slobode i pravde

Govori

Hvala, gospodine predsedavajući.

Podsetiću da je grupa od preko 40 narodnih poslanika ovaj predlog prosledila Narodnoj skupštini polovinom decembra 2017. godine, dakle, u nadi da će se ovaj predlog što pre naći na dnevnom redu ove Skupštine. Sve se to desilo pre tragičnog ubistva Olivera Ivanovića.

Podsetiću još jednom koji su razlozi za ovaj predlog. Od početka 2013. godine pa sve do današnjeg dana na severu Kosova i Metohije zabeleženi su brojni slučajevi nasilja i ugrožavanja bezbednosti, pre svega Srba i nealbanskog stanovništva, naročito u severnom delu Kosovske Mitrovice i opštinama Leposavić, Zvečan i Zubin potok. Široj javnosti sigurno je poznato da su u ovom periodu počinjena broja teška krivična dela počev od ubistava, prebijanja i zastrašivanja građana, pucanja iz vatrenog oružja, bacanja bombi i zapaljivih sredstava na imovinu i uništavanje imovine građana.

Takođe, u ovom periodu, sećamo se, i razbijanja glasačkih kutija na tzv. kosovskim izborima. Žrtve ovog nasilja su konkretno, su pre svega birači i kandidati kao i političke stranke koje se protive politici SNS i Srpske liste na prostoru Kosova i Metohije. Ovo nasilje, nažalost kulminiralo je tragičnim ubistvom Olivera Ivanovića, i svi se naravno, sećamo obećanja, pre svega, u danu kada se ovo ubistvo desilo, obećanja predsednika Vučića i direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, da će se, s obzirom da niko od nas nema poverenja, čime se slažem sa tzv. kosovskim institucijama, njihovom policijom i njihovim pravosudnim organima, da će naša država preuzeti odgovornost da nađe počinioce kada je u pitanju ubistvo Olivera Ivanovića, da će prestati proces pregovora u Briselu dok se ne nađu ubice. Danas, nažalost, rezultate vidimo kakvi jesu, skoro, ne skoro, prosto da ih nema, nijedno od ovih teških krivičnih dela, do današnjeg dana nisu pronađena.

Stoga predlažemo da se formira ovaj anketni odbor, ne iz bilo kakvog drugog razloga, ne da bismo od toga pravili bilo kakvu politiku, ne iz razloga što bilo koga mrzimo, ne znam, Vučića ili ovu vlast, već pre svega zbog potrebe da se sve učini kako bi bezbednost Srba na prostoru severa Kosova i Metohije zaista bila podnošljiva.

Predlažemo ovoj vladajućoj većini da prihvati da ovo uđe u dnevni red, upravo zato što ne možemo očekivati od institucija, niti pravosudnih, niti policijskih, na prostoru Kosova i Metohije, da ovaj deo posla završi. Naravno, svesni smo da ne može anketni odbor da zameni pravosudne organe, ali u svakom slučaju da na pravi način, pre svega u razgovoru, sa građanima informiše ovu skupštinu i predloži mere, u to smo duboko ubeđeni, ukoliko bude imalo volje u ovoj Skupštini. Hvala.
Hvala predsedavajuća.

Imam par pitanja za Aleksandra Vučića i Ivicu Dačića, kao potpisnike u ime države Srbije tzv. briselskih sporazuma.

Naime, u poslednjih nekoliko dana imali smo priliku da čujemo i kroz medije, a pre svega kroz izjave ministra inostranih poslova Ivice Dačića, da su Surinam i Gvineja Bisao povukle svoju odluku o priznavanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, što je naravno, ukoliko je to istina, verujem da je to istina, i za razliku od Aleksandra Vučića, koji je svojevremeno govorio o Ivici Dačiću, 2008. godine konkretnije, da slaže šta god da kaže, ja verujem da je to istina i radujem se toj istini, kao što verujem da se raduje čitava ova Skupština.

NJegova poslednja izjava, koliko sam uspeo da vidim, je da je rekao da će taj broj zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova spasti ispod 100, što je takođe za radovanje. Naravno, to postavlja nekoliko pitanja i postavlja jedno osnovno pitanje, koje ću ja postaviti predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću i Dačiću – kada će to država Srbija da uradi i dokle će da čeka da to drugi urade, a da ona zapravo sprovodeći briselske sporazume priznaje nezavisnost Kosova? Dakle, kada će povući svoje potpise, svoje parafe sa tzv. briselskih sporazuma? Jer, verujte posledice po naše šanse da zadržimo Kosovo i Metohiju u sastavu Srbije daleko veće imaju briselski sporazumi, nego ova pojedinačna priznanja te države.

Kao što vidite, neko ko je priznao verbalno ili na nekakav drugi način nezavisno Kosovo može u određenom trenutku i da povuče tu odluku i kakve su posledice? Praktično nikakve posledice. Dolazimo na neko prethodno stanje, za razliku od briselskih sporazuma gde je država Srbija, odnosno oni ljudi koji je vode, u ovom slučaju, pre svega Aleksandar Vučić, prepustio briselskim sporazumima državu Srbiji tzv. nezavisnom Kosovu na taj način što je prepustio institucije, srpske institucije, državne institucije tzv. nezavisnom Kosovu.

Drugo pitanje, koje postavljam u ime preostalog naroda sa prostora KiM – zašto se Aleksandru Vučiću žuri da reši pitanje KiM baš sada, baš ova generacija i baš on u ime te generacije? Zašto to sada pokušava da rešava? On govori da to radi zbog naše dece, zbog budućih generacija.

Verujte, ja sam pitao svoju decu, imam ih troje, doduše nisu više deca, punoletni su, oni su mi upravo rekli da ukoliko imam prilike da se sretnem sa Aleksandrom Vučićem da mu kažem da baš on to ne čini, jer čini to na potpuno pogrešan način.

Treće pitanje, koje želim da uputim takođe Aleksandru Vučiću da danas odgovori srpskoj javnosti – da li će potpisati tzv. obavezujući sveobuhvatni sporazum sa državom Kosovo? On je javnosti to i najavio. Rekao je da to država Srbija ukoliko želi u EU mora da učini. Očekujemo sada odmah na početku da kaže da li je spreman da takav potpis stavi na tom dokumentu i na taj način i konačno prizna separatističku tvorevinu u Prištini. Hvala vam.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Upućujem poslaničko pitanje predsedniku Vlade Republike Srbije Ani Brnabić i tražim izvesna razjašnjenja povodom njene tvrdnje da sudije i tužioci na KiM nisu položili zakletvu, kako ona kaže, pred Hašimom Tačijem, već da su potpisali posebnu statusno neutralnu izjavu. To je ona, na neki način, tvrdila i ovde u odgovoru na poslanička pitanja u četvrtak, a onda smo u medijima imali prilike da pročitamo njen tvit, na kome je doslovce rekla – „Evo da imate prave informacije, kaže Ana Brnabić, naše sudije nisu položile nikakvu zakletvu, već su dali posebno statusno neutralnu izjavu. Istina je važna, rekla je Ana Brnabić“.

Apsolutno se slažem da je istina važna, posebno kada je ovo u pitanju, da javnost zna zaista šta su i kakvu vrstu izjave potpisale naše sudije i tužioci na prostoru KiM prilikom njihove antiustavne, integracije u tzv. pravni sistem Kosova.

Zato tražim da Ana Brnabić dostavi, ne samo meni kao poslaniku, već i ovde pralamentu, da svi imamo na uvid tekst te navodno statusno neutralne izjave.

Reći ću, gospodine predsedavajući, da javnost i poslanici znaju da sam ja imao prilike da razgovaram sa grupom sudija sa prostora KiM, koji su potpisali ovu vrstu zakletve, naravno, njihov identitet ne želim ovde da iznosim, jer znam da ću im napraviti problem, ali su ljudi potvrdili da su potpisali, pročitaću kakav, tekst izjave. Imali smo prilike da čujemo ovde već sličan tekst, a i vrti se u medijima, ali pročitaću još jednom, dakle, gde su naše sudije i tužioci potvrdili šta su potpisali: „Svečano se zaklinjem da ću tokom vršenja dužnosti sudije Republike Kosovo ostati veran ustavu republike Kosovo i da ću vršiti funkciju, časno, odgovorno i nepristrasno, poštujući pravila profesionalne etike“.

Dakle, ovo su potpisale naše sudije, ovo je tekst izjave, a gospođa Ana Brnabić neka odgovori zapravo šta je razlog, zašto je obmanula javnost, da li je to samo njena ideja ili je neko nagovorio da prosto kaže neistinu u javnosti?

Naravno, očekujem da o ovome daju svoj sud i pravnici. Čujemo u medijima da će danas 40 profesora pravnog fakulteta razgovarati na okruglom stolu na temu KiM, očekujem i da oni daju svoj sud o ovome da li je ovo statusno neutralna izjava ili ne.

Drugo pitanje koje želim da uputim takođe predsedniku Vlade Republike Srbije Ani Brnabić, zašto je Vlada donela potpuno neustavnu uredbu 19. oktobra ovog meseca, a odnosi se na uredbu o ostvarivanju posebnih prava pravosudnih funkcionera i zaposlenih u pravosudnim organima i Upravi za izvršenje krivičnih sankcija na teritoriji AP KiM?

Ova uredba je doneta 19. oktobra, dakle, samo četiri, pet dana pre nego što su naše sudije i tužioci potpisali ovu neustavnu zakletvu. Zapravo, radi se o sledećem, ovo je bila samo nagrada za protivustavni čin koji su morale sudije da naprave, jer su oni ovom uredbom praktično stekli pravo na tzv. neustavnu, posebnu penziju koju stiču danom prestanka radnog odnosa u našim pravosudnim organima i ova uredba im garantuje da, praktično, do kraja života primaju tu posebnu penziju u visini od 90% od prosečne plate koju su primali u 2017. godini. To je potpuno neustavno.

Da stvar bude, da tako kažem, još interesantnija i još smešnija, napravili su diskriminaciju između različitih kategorija naših zaposlenih u našim institucijama, na jedan način su se ponašali i potpuno je drugačija uredba kada je bila tzv. integracija pripadnika MUP-a u odnosu na sudije. Pripadnici MUP-a neće moći da primaju posebnu penziju tzv. do kraja svog života, već će morati nakon sticanja prava na starosnu penziju, dakle prestaje im pravo na posebnu penziju i počeće da primaju starosnu penziju koja je, svakako, daleko manja nego ova posebna penzija.

Dakle, postavljam pitanje ko joj je dao za pravo da donosi ovako protivustavne uredbe? Hvala.
Hvala, gospođo predsedavajuća.

Pitanja upućujem predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću i Vladi. Evo, u ruci držim Ustav Republike Srbije i postavljam pitanje Aleksandru Vučiću i Vladi, na osnovu kojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja i nadležnosti su odobrili i nosiocima pravosudnih funkcija na Kosovu i Metohiji, dakle, sudijama i tužiocima da se integrišu u tzv. pravosudni sistem, tzv. Republike Kosova i da polaže zakletvu pred ratnim zločincem Hašimom Tačijem?

Članovi 112. i 123. precizno definišu ustavna ovlašćenja kako predsednika Republike, kako i Vlade. Ti članovi i čitav Ustav im to ne dozvoljava. Niko nema pravo pa ni Aleksandar Vučić niti Vlada da krše Ustav Republike Srbije. Možemo li, gospođo predsedavajuća, možemo li, gospodo narodni poslanici da dozvolimo ovako drastično kršenje Ustava Republike Srbije.

Zamislite kakvu ćemo bruku kao država i kao narod da doživimo kada nosioci pravosudnih funkcija, dakle, sudije i tužioci na Kosovu i Metohiji za neki dan, koliko čujem, a to su zapravo ljudi koji su položili zakletvu u ovom domu, u ovom parlamentu pred predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije gde su se zakleli na vernost i odanost Ustavu i zakonima ove zemlje, polože zakletvu pred jednim ratnim zločincem za koga ova zemlja i upravo ti pravosudni organi još uvek imaju zvaničnu poternicu, optužnicu za krivično delo ubistva pet srpskih policajaca.

Drugo pitanje koje želim da postavim, odnosi se takođe na Aleksandra Vučića i na Marka Đurića, o kakvoj pobedi rezultatom deset nula na separatističkim izborima na Kosovu i Metohiji oni govore? Gde je tu pobedio srpski narod? Da li je pobeda države Srbije i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji što smo uskratili ustavno pravo Srbima na Kosovu i Metohiji da biraju svoje organe, lokalne organe vlasti po Ustavu i zakonima Republike Srbije i što smo ih naterali da učestvuju na separatističkim izborima, separatističkih vlasti iz Prištine? Da li je pobeda i da li je to razlog za slavlje i veselje što je pobedila tzv. Srpska lista, što su pobedili ljudi koji su na vlast doveli ratne zločince, Hašima Tačija i Ramuša Haradinaja? Dakle, upravo njihovih glasovima oni su postali tzv. predsednici Republike Kosova, predsednici vlade tzv. Kosova.

Da li to treba zaista da slavimo? Zamislite situaciju kada bi se Madrid, Španska vlada i španski narod radovao i slavio pobedu neke „španske liste“ u Kataloniji koja bi pobedila na separatističkim izborima u Kataloniji. Samo želim na kraju da kažem da i ovaj parlament i ova Skupština imaju obavezu u skladu sa Ustavom da pokrenu postupak za razrešenje kako predsednika Republike, tako i Vlade Republike Srbije za drastično kršenje Ustava i to je naša obaveza kao narodnih poslanika, a i vaša obaveza predsednice Narodne skupštine Republike Srbije.

Na kraju ću samo reći da mi je zaista žao što sam očigledno bio u pravu kada sam prilikom inauguracije predsednika, odnosno Aleksandra Vučića ovde u ovom domu Narodne skupštine zajedno sa grupom poslanika držao transparent – neću izdajnika za predsednika. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Imam obavezu da u ime onog dela Srba državljana Republike Srbije koji na KiM ne priznaju tzv. institucije nezavisnog Kosova i koji tzv. poslanike Srpske liste ne priznaju za svoje predstavnike, uputim nekoliko vrlo kratkih pitanja predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću, naravno, posle njegove podrške da Srpska lista uđe u tu Vladu i podrži ratnog zločinca i teroristu Ramuša Haradinaja.

Ja ću ta pitanja isčitati, pošto nisu lično moja, da bih ih što verodostojnije preneo. Kratka su pitanja, neću vas dugo zadržavati.

Prvo pitanje, na koje očekujemo jasan i nedvosmislen odgovor, je – jesu li tzv. poslanici tzv. Srpske liste odluku o podršci zločinca Ramuša Haradinaja doneli sami i uz malu konsultaciju i pomoć Marka Đurića, kako tvrdi Aleksandar Vučić, ili je tu odluku doneo lično Aleksandar Vučić, kao što je slučaj uglavnom kod svih odluka kada je u pitanju Kosovo i Metohija? Šta je zapravo ovde istina i ko ovde obmanjuje javnost, da li tzv. poslanici Srpske liste, koji kažu da su taj nalog dobili od predsednika Republike, Aleksandra Vučića, ili su to učinili sami?

Drugo pitanje na koje javnost, a pre svega Srbi na Kosovu i Metohiji očekuju odgovor, je da im se kaže i objasni ko su sada, nakon sramne podrške Haradinaja i učešća u njegovoj tzv. vladi, „haradinijevi“ i „tačijevi“ Srbi, kako su predstavnici SNS-a, a i Aleksandar Vučić sam, žigosali sve one koji su pokušali mimo Srpske liste da učestvuju na tzv. parlamentarnim kosovskim izborima? Čiji će sada biti oni Srbi na Kosovu i Metohiji ukoliko se drznu da mimo Srpske liste učestvuju na tzv. lokalnim separatističkim izborima?

Dakle, to je drugo pitanje, verovatno, to je moj komentar, ali hajde da ne bih dobio opomenu od predsedavajućeg, verovatno će to biti Srbija Ajbina Kurtija sada.

Treće pitanje, odnosi se na bezbednost srpskog naroda na KiM i s obzirom, da je Aleksandar Vučić u svom obraćanju građanima Srbije objasnio da je podrška ratnom zločincu i teroristi usledila kao jedino moguće rešenje kako ne bi usledio ponovni pogrom Srba na KiM. Dakle, iz bezbednosnih razloga mi upućujemo pitanje gospodinu predsedniku - gospodine predsedniče, Aleksandre Vučiću, objasnite preostalim nedoklanim Srbima na KiM, a pre svega ostatku porodica žrtava kidnapovanih i pobijenih od strane Ramuša Haradinaja, kako to zamišljaju da terorista, ratni zločinac i koljač srpske dece, kakvim ga i vi s pravom nazivate, brine o bezbednosti preostalih Srba na KiM.

Jeste li ikada pomislili, vi i Srpska lista, da kopate po živim ranama onih majki koje su ostale bez svojih sinova i kćeri zaslugom zločinca Ramuša Haradinaja?

Na kraju četvrto pitanje i poruka gospodinu predsedniku – zašto gospodine predsedničke Vučiću, obmanjujete srpsku javnost tvrdnjom da se u ovom slučaju nije imalo drugog rešenja, da su postajala, kako vi tvrdite na konferenciji za štampu u obraćanju javnosti, samo tri rešenja? Jedno je da se podrži Ajbin Kurti, drugo je da Srbi ne podrže nikoga i da sami sebe dovedu u situaciju pred nekim novim bezbednosnim rizikom i pogromom i treće je da se podrži Haradinaj.

Gospodine predsedniče, nije tačno da nije postojalo rešenje da ste prilikom obraćanja građanima Srbije poneli Ustav Republike Srbije umesto program Ajbina Kurtija i da ste čitali Ustav Republike Srbije, ne taj program, došli biste do rešenja za pitanje KiM, došli bismo svi do odgovora kako da se država Srbija i srpski narod na KiM ponašaju. Hvala vam. Očekujem ovaj odgovor, naravno, ne preko medija, ne na konferenciji za štampu, ne prilikom novog obraćanja naciji predsednika Republike, već kako Poslovnik kaže pisanim putem. Hvala.
Hvala, gospođo predsedavajuća.

Gospođo Brnabić, u ovom kratkom vremenu koje kao poslanička grupa imamo, govoriću samo o onom delu vašeg programa koji se odnosi na Kosovo i Metohiju. Odmah na samom početku moram reći jednu zabrinjavajuću činjenicu, o Kosovu i Metohiji ima svega sedam rečenica, izbrojao sam slovima i brojem, a 13 gusto kucanih stranica o digitalizaciji. To je ono što se bojim da će biti zapravo da unapred govori o vašem stavu i vašoj brizi o Kosovu i Metohiji.

Neću govoriti u ovom delu u kom se poglavlju nalazi Kosovo i Metohija, o tome je govoreno, a nalazi se u poglavlju povezivanja Srbije sa Evropom i svetom i saradnja sa regionom. Dakle, u prvoj rečenici vi pozivate, kada je u pitanju Kosovo i Metohija, na istorijski kompromis. Mene zanima o kom istorijskom kompromisu mislite kada govorite o Kosovu i Metohiji? To govorite vi, a o tome govori i Aleksandar Vučić. Moram da vas podsetim, kada je u pitanju teritorijalna celovitost zemlje, tu ne može biti kompromisa. Nije sporno mirno rešavanje problema, ali kompromisa oko teritorije nema.

Dakle, u zadnjoj rečenici takođe kažete da ćete nastaviti kontinuitet prethodne Vlade i da ćete se u najvećoj meri oslanjati na predsednika Republike Aleksandra Vučića i na njegovu dosadašnju politiku. U ime Srba sa Kosova i Metohije, ja vas zaista molim, nemojte to činiti, jer je Aleksandar Vučić potpisao Briselski sporazum i predao suverenitet zemlje separatističkim vlastima u Prištini. O posledicama Briselskog sporazuma nemam vremena zaista da sada ovde govorim do kraja. Ali, priznaćete, mi koji živimo na Kosovu i Metohiji imamo pravo da imamo taj utisak izdaje i utisak da smo izdati od strane države i od strane ove vlasti.

Juče je gospodin Boško Obradović rekao da su potpisnici Briselskog sporazuma Aleksandar Vučić i Ivica Dačić izdajnici. Ja ne mogu da se složim unapred sa tom njegovom tvrdnjom, ne zato što ću ovde biti kažnjen od strane predsednika Skupštine, to je najmanje važno, već što oko toga ima različitih mišljenja i u samim Dverima. Recimo, prof. dr Kosta Čavoški, koji je predsednik političkog saveta te stranke, tvrdi da oni nisu izdajnici, da izdajnik može biti vojnik koji napusti front, već da su oni, po njegovim rečima, citiram ga – potpisnici Briselskog sporazuma su veleizdajnici, kaže prof. dr Kosta Čavoški. Hvala.
Uvaženi narodni poslanici, želim da koristim vreme poslaničke grupe, naravno, da govorim o amandmanu, ali, na samom početku, da sam sebi i vama postavim jedno pitanje, pošto pripadam poslaničkoj grupi koja je predložila brisanje ovog amandmana, a u sledećem amandmanu predložila amandman vezano za ministarstvo za Kosovo i Metohiju, pošto sam sebi postavljam pitanje – da li ja, koji živim 50 metara od reke Ibra, imam pravo da predlažem takve stvari i da brinem o Kosovu i Metohiji, ili ima neko više koji živi daleko iza Save? Ja mislim da ravnopravno treba da imamo svi to pravo, a ne da budemo na taj način diskriminisani.

Mi zaista smatramo da to ministarstvo treba da se formira ovim novim zakonom. Znamo da predlagač ovog zakona to, naravno, neće prihvatiti i potpuno je jasno zašto neće prihvatiti, ali ne može obrazloženje biti ovo koje čujemo od predlagača, da ćemo mi navodno formiranjem novog ministarstva za Kosovo i Metohiju na neki način priznati nezavisno Kosovo, odreći se te teritorije, itd.

Ta priča bi mogla zaista da pije vodu, da nemamo, nažalost, na drugoj strani, od strane ove vlasti i od strane samog predlagača, činjenicu da mi na prostoru naše Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija podstičemo, pozivamo narod, na silu ga teramo da izlazi na separatističke izbore. I mi, umesto da pravimo naše organe vlasti, naše organe uprave, naša ministarstva, mi na taj način pravimo ministarstva tzv. nezavisnog Kosova i to su činjenice koje niko ne može da ospori. To su žalosne činjenice koje niko ne može da ospori. Koje su činjenice? Naša država i naša vlast traži od naših predstavnika da budu ministri u tim ministarstvima.

Nažalost, ova vlast ne sme od onih prema kojima je preuzela obavezu, da napravi bilo kakav organ uprave države Srbije koji se odnosi na Kosovu i Metohiji, pa samim tim i ovo ministarstvo. To je glavni razlog, a ne ovi izgovori da ćemo mi priznati nezavisno Kosovo na način što ćemo formirati novo ministarstvo za Kosovo i Metohiju.

Kad smo već kod Ministarstva za Kosovo i Metohiju, ovde su iznošene neke paušalne cifre. Gospodine Martinoviću, nikakvih 400 miliona, ne znam šta ste pročitali, ja sam dugo godina predsednik opštine Zubinog Potoka i pratio sam te cifre i kad je bio u pitanju Koordinacioni centar i kada je bilo u pitanju jedno, drugo ministarstvo. Možda ste pročitali negde četiri i po milijarde, da li Samardžićevo ili Bogdanovićevo ministarstvo, ali, radi se o nekih četiri i po milijarde dinara tog budžeta, a ne o 400 miliona.

Bilo bi dobro, zaista, da jednom ozbiljno porazgovaramo o tim ciframa. Nažalost, u ovoj Skupštini se nikada ne nađe vreme da ozbiljno porazgovaramo o tome. Ja bih postavio, recimo, jedno pitanje koje zanima naše stanovništvo dole i zato nam treba ovo ministarstvo – recimo, cifra od milion evra koja je prebačena, naravno u dinarima, opštini Zubin Potok, prošle godine za, navodno, neki turistički objekat na jezeru Gazivode. Taj novac je prebačen opštini Zubin Potok od strane budžeta Republike Srbije, a onda iz opštine Zubin Potok nekoj firmi „Radujko invest“, sve pod izgovorom strogo poverljivo, vojna tajna, itd.

Mi bismo trebali zaista da porazgovaramo o ciframa, i vi ste tu u pravu, ali ne na ovaj način, gde ćemo iznositi neke lažne cifre i praviti neke paralele gde, navodno, nekada nije brinuto o Kosovu i Metohiji, da nije finansirano, a danas se finansira. Nije tačno. Koordinacioni centar, to prvo telo, imalo je šest milijarde dinara, a vi ste rekli, ako se ne varam, pet i nešto milijarde dinara. Dakle, govorite istinu ovde, a nemojte zamajavati javnost. Zahvaljujem se.
Hvala, predsedavajuća.

Želim ponovo da istaknem potrebu formiranja ministarstva za Kosovo i Metohiju, jer u najkraćem rečeno to bi bila nedvosmislena, jasna poruka, pre svega, međunarodnoj zajednici, a i našim građanima koji žive na KiM da se Republika Srbija nikada neće odreći dela svoje teritorije. To bi bila prava poruka. Nije dovoljno govoriti isprazne patriotske priče. Nije dovoljno sa Trga „Šumadija“ u severnoj Kosovskoj Mitrovici slaviti navodne srpske pobede posle kosovskih izbora, gde smo imali gospodina Marka Đurića da kaže da Srbi od Horgoša do Dragaša imaju razlog da slave pobedu na izborima, kako je tada rekao, u našoj srpskoj pokrajini KiM, radilo se o separatističkim izborima.

Znam da ova vlast ne sme i neće da prihvati ovaj predlog, ali sada koristim priliku da se obratim narodnim poslanicima, skupštinskoj većini. Za većinu znam da su svojevremeno 2011. godine, 2010. godine bili uz srpski narod na KiM, bili na barikadama, bili na tom otporu srpskog naroda, podržavali i govorili da ne treba da odustajemo od otpora prema tzv. nezavisnom Kosovu. NJima se obraćam da je ovo prilika da isprave svoju grešku koju su napravili 2012. godine prilikom formiranja vlasti, a kada su praktično ukinuli Ministarstvo za KiM.

Obraćam se mojim kolegama, mojim zemljacima, kolegama iz Kosovske Mitrovice, koleginice iz Kosovske Mitrovice, kolege iz Štrpca, dakle, nama koji dole živimo i da im kažem da ništa nije strašno ako nekada za šta ste uvereni da treba da se uradi da uradite, bez obzira na to što je vlast protiv toga. Verujte ne boli, a koristi i poslaćemo pravu poruku svojim pokolenjima. Hvala.
Po amandmanu. Koristim priliku samo, gospođo predsedavajuća, da obrazložim zašto nisam, kad sam zamolio moje kolege, zašto nisam zamolio gospodina Stevića, iz prostog razloga nisam uopšte sumnjao da će on biti za ovaj naš predlog, s obzirom da je svojevremeno bio državni sekretar u ministarstvu za KiM, a sada smatra da je to nepotrebno. Toliko. Hvala.

(Zvonimir Stević: Replika.)
Zahvaljujem se, gospođo predsedavajuća.

Ovaj amandman je samo logična posledica amandmana na član 1. kojim predlažemo prerastanje Kancelarije za Kosovo i Metohiju u ministarstvo za Kosovo i Metohiju i odnosi se konkretno na prelazne i završne odredbe Predloga zakona o ministarstvima.

Ne bih dalje da ulazim u obrazlaganje ovog našeg predloga, uz prosto jednu oprez, da ne pokvarim volju vladajuće većine da glasa o ovom našem predlogu, jer sam shvatio da će oni za ovaj predlog glasati, a taj utisak sam stekao pošto sam ih pozvao i zamolio da glasaju za ovaj predlog, oni su ćutali, ćutanje je znak odobravanja i ja duboko verujem da će oni glasati za ovaj predlog zakona.

Naravno, moram reći da predsednik SPS se usprotivio tom predlogu, ali za predlog zakona je dovoljno 128 poslanika, ne trebaju nam glasovi SPS ovaj put. Dakle, još jednom vas molim da glasate za ovaj zakon i to će biti pravi razlog da uz trubu na trgu Šumadije i uz pesmu „Srpska se truba sa Kosova čuje“ zajedno to proslavimo. Hvala vam još jednom.
Poštovano predsedništvo, poštovani narodni poslanici, upućujem poslaničko pitanje Vladi Republike Srbije, Kancelariji za Kosovo i Metohiju i „Telekomu Srbije“ i tražim objašnjenje u pismenoj formi, s tim da predlažem da ta informacija bude dostavljena Narodnoj skupštini Republike Srbije, gde ćemo tu informaciju razmatrati, da konačno bacimo svetlost na sporazume koji su potpisani u Briselu, vezano za telekomunikacije. Jer, imamo potpuno različita dešavanja na terenu prilikom implementacije tog sporazuma u odnosu na ono što smo čuli i 2015. godine, a i kasnije u novembru mesecu 2016. godine kada smo od vlasti, pre svega od Marka Đurića, dobili informaciju da smo eto sačuvali imovinu „Telekoma“ na Srbiju, da će „Telekom“ nastaviti da radi na prostoru Kosova i Metohije bez ikakvih smetnji, da je to jedna od naših najvećih diplomatskih pobeda itd, itd.

Na terenu se dešavaju potpuno druge stvari, vi ste čuli da su 1. maja prestali da funkcionišu drugi operateri, „VIP“ i „Telenor“, na prostoru Kosova i Metohije, a „Telekom Srbije“ je nastavio da radi kao ćerka firme „Telekoma“ iz Beograda, međutim na način što se registrovao kod institucija nepriznate države Kosova. Dakle, imamo situaciju da smo dozvolili da naša kompanija se registruje kod tzv. nezavisnog kosova, kod države koju ne priznajemo, odnosno kod države koju tobož ova vlast ne priznaje.

S druge strane, tu se javljaju i mnogi drugi problemi, mi imamo situaciju da će, dakle, ta ćerka firma za koju tvrdimo da je naša srpska plaćati sve poreske dažbine tzv. nezavisnom kosovu i pomagati finansijski nezavisno kosovo.

Imamo takođe situaciju da su svi zaposleni koji su radili u „Telekomu Kosova“ na prostoru KiM dobili raskid ugovora kod „Telekoma Srbije“ i morali su da sklapaju nove ugovore o radu sa tom novom kćerkom firmom, s tim što im je generalni direktor Predrag Ćulibrk naredio da moraju prosto da kao uslov izvade lična dokumenta tzv. nezavisnog kosova. Morali su dakle da promene svoje državljanstvo da bi mogli da nastave da rade.

Takođe, od 15. korisnici telekomovih usluga na prostoru KiM već sada imaju niz problema. Jedan od tih problema je da ne mogu recimo da plaćaju putem telefona razne vrste usluga ovde u Srbiji. Ja lično sam juče probao da platim parking na ovaj 064 broj. Probao sam da platim parking ovde u Beogradu i dobio sam poruku – poštovani korisniče ova usluga vam nije dozvoljena.

Potpuna je laž da se ništa nije promenilo. Mi nažalost sada imamo tamo ne srpsku već albansku kompaniju.

Napravili smo to preduzeće, tu kćerku firmu „Telekoma Srbije“ i na njenom čelu, na čelu upravnog odbora te kompanije nove kosovske nalazi se Zoran Milojević Zelja, inače široj javnosti poznat kao ekspert SNS za lokalne izbore u Mionici, Lučanima, Vrbasu, Zaječaru itd. koji po sopstvenom priznanju kaže da je privatni preduzetnik, ali očigledno da ima daleko veće kvalitete, čak i za ovu oblast telekomunikacija, a inače kao ekspert za lokalne izbore znamo da je u okviru kampanje koju je vodio prevaspitavao birače i odborničke kandidate, one koji nisu hteli da slušaju.

Da stvar bude ozbiljna, ono što je najgore u ovom sporazumu, radi se o tome da korisnici telefonskih usluga na KiM moraće da sklapaju nove ugovore sa tom kćerkom firme i kao jedan od uslova traži se da svi mi koji smo do sada koristili te usluge moramo izvaditi lična dokumenta tzv. nezavisnog kosova, a kao uslov za ličnu kartu tzv. nezavisnog kosova je državljanstvo republike kosova.

Ja pitam premijera i sve one koji su potpisali ovaj sporazum – ko im je dozvolio da nam menjaju državljanstvo i da to postavljaju kao uslov?

Pitanje sasvim kratko za vas, gospođo predsednice – kada ćete zakazati posebnu sednicu za KiM kada ćemo razmatrati ova pitanja?
Poštovani narodni poslanici, gospođo predsednice, moje pitanje se odnosi ili upućuje se premijeru Aleksandru Vučiću i ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru.

Naime, kao što znate, nedavno je Vlada Republike Srbije usvojila kadrovski plan Ministarstva zdravlja koji podrazumeva zapošljavanje preko dve hiljade novozaposlenih u zdravstvu, tačnije 2.010 novozaposlenih. Čuli smo takođe i ministra Lončara koji je obrazlažući taj plan rekao da se prvi put u novijoj istoriji Srbije dešava od strane ove Vlade, da se sektor zdravstva posmatra, dakle, pre svega kao neki sektor ne kao plen već kako sektor koji se mora i može unaprediti. Mogli smo da vidimo na sajtu Ministarstva zdravlja o kojim se zdravstvenim ustanovama širom Srbije, kako se kaže, radi koji će raspisati konkurse i iskoristiti tu mogućnost, odluku Vlade, između ostalog Klinički centar Vojvodine 229 novozaposlenih, Opšta bolnica Subotica, Kragujevac, pa do Novog Pazara.

Dakle, kaže se širom Srbije, a na spisku nema ni jedne zdravstvene ustanove sa prostora KiM, da li po aršinima Aleksandra Vučića i ove Vlade, Kosovo i Metohija se ne nalaze u tim njihovim zamišljenim granicama Srbije.

Moram da kažem da iz Zdravstvenog centra u Kosovskoj Mitrovici poslednjih nekoliko godina preko 30 lekara je otišlo u penziju, nažalost, na njihovo mesto niko nije primljen. Mnogi, da tako uslovno kažem, mlađi lekari u Kosovskoj Mitrovici, koji su dobili specijalizaciju, nisu u mogućnosti da odu na usavršavanje i da iskoriste tu mogućnost iz prostog razloga što na njihovim mestima nema ko da radi u domovima zdravlja i ustanovama na Kosovu i Metohiji.

Takođe, tokom predizborne kampanje Aleksandar Vučić je govorio o velikim i brojnim investicijama u okviru zdravstva širom Srbije. Takođe, ni na tom spisku nema zdravstvenih ustanova sa prostora Kosova i Metohije. Očito je da Vlada Republike Srbije, mimo Ustava, odriče zdravstvenog sistema na prostoru Kosova i Metohije, koji po Briselskom ultimatumu očigledno treba, kako se priča, do kraja 2018. godine, da se integriše u tzv. zdravstveni sistem samoproglašenih vlasti u Prištini.

Takođe, uoči i ovih poslednjih izbora naročito je, to moram da kažem, isticano i pozivani su Srbi sa KiM da glasaju masovno za Aleksandra Vučića i ovu Vladu, da nikako, po bilo koju cenu, ne glasaju za predstavnike kosovske vlasti, jer su oni navodno priznali Kosovo, jer su oni najviše zla i najviše štete napravili Kosovu. Moram samo vrlo kratko da kažem, za vreme uprave te tzv. dosovske vlasti, Vlada Srbije na KiM je izgradila nekoliko, samo ću pobrojati: Dečiju kliniku u Kosovskoj Mitrovici, Dom zdravlja u Štrpcu, Infektivno odeljenje u Kosovskom Mitrovici, Dom zdravlja u Prilužju, Odeljenje za nefrologiju i dijalizu u Kosovskoj Mitrovici i rekonstruisan je Dom zdravlja i Internistički blok u Kosovskoj Mitrovici, nabavljen savremeni skener itd.. Ono što je bitno, tadašnja vlast nije za ove investicije tražila niti od EU, niti od Angele Merkel bilo kakvu vrstu dozvole.

Moram na kraju, zarad istine, da kažem da je činjenica da je uoči poslednjih parlamentarnih izbora 2016. godine Aleksandar Vučić otvorio porodilište u Pasjanima u opštini Gnjilane. To jeste istina, ali ono što nije rekao srpskoj javnosti, da to porodilište nije Vlada Republike Srbije finansirala, niti on, već je to porodilište, nažalost, finansirala samoproglašena vlast na Kosovu. Hvala.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Podneo sam amandman na član 8. i to na deo koji se odnosi na planirana sredstva za Kancelariju za koordinacione poslove u pregovaračkom procesu sa privremenim institucijama samouprave u Prištini.
U predlogu je iznos od 36.449.000 dinara. Ja sam predložio da se taj iznos ukine, da iznos bude nula, a da predmetna planirana sredstva budu prebačena takođe u članu 8. u razdelu 3, glava 3.1.9. koja se odnosi na Kancelariju za KiM i to na ekonomsku klasifikaciju 4.6.3. koja se odnosi na podršku funkcionisanju zdravstvenih institucija u skladu sa mrežom zdravstvenih institucija na KiM, gde stoji iznos od 19. miliona dinara. Ovom izmenom bi taj iznos bio ukupno 55.449.000 hiljada dinara.
Zašto? Zato što smatramo da Kancelarija za koordinacione poslove u pregovaračkom procesu sa privremenim institucijama samouprave u Prištini ne treba da postoji, kao što smatram da i pregovori u Briselu moraju da se prekinu, jer su njihovi rezultati pogubni, što možemo da vidimo. Briselski sporazum ubija državu Srbiju i njene institucije na prostoru KiM. Neko je malopre pomenuo manastire i crkve na KiM, njihovo rušenje, a ja mogu da vam kažem po sudbinu i interes srpskog naroda na KiM, ubijanje države Srbije i njenih institucija je ravno rušenju manastira i crkava na KiM. Dakle, predlažem da se ova kancelarija ukine i da se sredstva prebace na …
Hvala predsednice.
Uvaženi narodni poslanici, ja ću u ovom kratkom vremenu, koliko sam shvatio imam negde oko tri minuta, da se pre svega osvrnem na Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma za Zapadni Balkan. Uz svo uvažavanje ove teme o kreditima i zaduživanju države, znate kako, ako se država prezaduži ili ako se domaćin u kući prezaduži, ima šanse da buduće generacije, da njihova deca izvedu zemlju iz dužničkog ropstva ili kuću, ali ako date i predate deo teritorije, ako predamo našu AP KiM, onda je zaista to kasno.
Čini mi se da svo ovo vreme, naročito prošle srede, imali smo priliku da čujemo predstavnike sadašnje i bivše vlade oko toga ko je više sporazuma potpisao u Briselu. Naravno, nisam shvatio da li su se sa time hvalili ili su kudili jedni druge, ali najmanje se govorilo upravo o Predlogu ovog zakona koji će, ukoliko ga bude ovaj parlament ratifikovao, ukoliko bude donet taj zakon, to će zaista biti direktno priznanje nezavisnosti Kosova.
Reći ću zašto. Do sada smo imali sporazume u Briselu. I ova Skupština je imala prilike da samo sasluša izveštaj naših pregovarača i da o tome glasa, ali nikada se do sada nije desilo, nismo imali slučaj da parlament donosi zakon o jednom sporazumu u kome je jedna od ugovornih strana tzv. država Kosovo.
Molim vas, da završim samo, molim vas. Dakle, do sada smo imali potpisivanje i parafiranje protivustavnih i protivdržavnih sporazuma u Briselu, dakle do sada smo imali izdaju zemlje u Briselu. Ukoliko narodni poslanici glasaju za ovaj zakon, imaćemo izdaju u Beogradu, u glavnom gradu Republike Srbije i imaćemo direktnu izdaju u ovom parlamentu.
Zato vas molim, poštovani narodni poslanici, da ostavimo i sudu istorije i sudovima ove zemlje da sudi o tome šta je sa Briselskim sporazumima, koje su posledice Briselskih sporazuma, ali nemojte da dozvolimo da parlament države Srbije učestvuje u izdaji zemlje. Zato vas pozivam, sve, naročito poslanike skupštinske većine, da se ovoga puta u Danu za glasanje ogluše o zvonce koje će dobiti sa komandnog mesta i ne glasaju za akt izdaje zemlje. Hvala.
Uvaženo predsedništvo, kolege narodni poslanici, želim da postavim poslaničko pitanje koje upućujem Vladi, premijeru pre svega i ministru Aleksandru Vulinu.

Ono se odnosi na činjenicu da Srbi sa KiM, pre svega građani Zubinog Potoka očekuju odgovor od njih dvojice - ko je u aprilu mesecu, prilikom predizbornog skupa SNS u Zubinom potoku, ispalio rafale na sportsku halu u Zubinom Potoku i bacio bombu?

Zašto ljudi očekuju odgovor od njih dvojice, pre svega od premijera Aleksandra Vučića? Zato što je Aleksandar Vučić u svom predizbornom govoru na konvenciji SNS u sportskoj hali pred punom halom, pred više od hiljadu ljudi potvrdio da on zna da su to učinili Srbi.

Da bi tu činjenicu potkrepio ja ću citirati šta je tom prilikom vrlo kratko sadašnji premijer, a tadašnji kandidat za premijera rekao. Citiram – „Moj je odgovor tim našim Srbima koji su na takav način želeli da me dočekaju, neka vam je bogom prosto, boriću se i za vas i za vaše porodice da živite na svojim ognjištima i da budete srećni i zadovoljniji nego danas.“ To je rekao gospodin Aleksandar Vučić, da je znao ko je to učinio.

Vučić je takođe tada rekao da svi u Zubinom Potoku otprilike znaju kako i iz koje kuhinje su došli i bomba i rafali, ali da je ponosan što im danas niko nije pomenuo ime, a onda citat gospodina Vučića iz govora – „ I posle bombi i rafala nismo ih pomenuli. Nijednom rečju im ime nismo izgovorili jer hoćemo ujedinjenu Srbiju, Srbiju protiv mržnje, a ne Srbiju mržnje.“

Dakle, iza toga je i sadašnji ministar Aleksandar Vulin na neki način to potvrdio u svom govoru rečima da je do tog dana bio ponosan kada je dolazio u Zubin Potom, da je bio ponosan na te Srbe, na te ljude, da je sa njima delio zlo i dobro, da je mnogo snegova prepešačio, da je mnogo rakije popio sa njima itd. da je bio ponosan, ali da ih se tih dana stidi.

Od toga dana do danas, kao što znate, prošlo je dosta vremena. Srbi pre svega u Zubinom Potoku, građani opštine Zubin Potok su poneli taj epitet da trebaju da stide zbog tog čina, a da ni do današnjeg dana mi tu zapravo ne znamo istinu.

Ja sam doduše računao da Aleksandar Vučić nije želeo da govori o detaljima, jer treba da usledi istraga, ali očigledno od te istrage nema ništa.

Ovo pitanje postavljam iz razloga što Srbi u Zubinom Potoku žele da se skine ljaga sa njih i da se zna ko su ti pojedinci koji su to napravili. To je jedan razlog. Drugi razlog je zbog činjenice da se u javnosti iznose i u to vreme i u vreme događanja i do dana današnjeg špekulacije da su to navodno učinili organizatori predizbornog skupa SNS, pa bi bilo dobro zarad otklanjanja tih špekulacija da Aleksandar Vučić javno iznese, pošto razumemo da ne može da na pravi način sarađuje sa kosovskim institucijama, istražnim organima itd, ali da makar srpskoj javnosti, a pre svega Srbima dole kaže istinu i da se oni ne stide ako nemaju razloga da se stide zbog tog događaja.

Lučno imam razlog da postavim to pitanje jer je simptomatično da se nešto slično desilo i meni nekoliko dana posle toga, nekoliko nedelja. Nakon izbornog dana na moju kuću, na moju porodicu pucano je takođe rafalima iz automatske puške i bačena je bomba, slični broj čaura itd, pa otprilike izgleda da gospodin Vučić i ja smo na isti način ugroženi i otprilike i od istih ljudi ugroženi. Zato imam lični razlog da to tražim. Zahvaljujem se.