Dame i gospodo narodni poslanici, voleo bih da se gospođa ministar više ne zaklanja iza Zakona o budžetskom sistemu, barem kad su građani u pitanju i koliko ćemo mi stvarno u toku 2010. godine da zadužimo i njih i državu Srbiju. To se najbolje vidi baš iz člana 2. na koji je podnet amandman.
Obrazloženje zašto je amandman odbijen, stvarno je smešno i čitati, iako je obrazloženje pisala Vlada, izuzetno neozbiljno, a to bi otprilike koliko treba da se zadužimo, prosto rečeno, bilo ovako. Kaže – obezbediće se iz kredita iznos od 78 milijardi 850 miliona dinara, kroz emitovanje državnih hartija od vrednosti iznos od 294 milijarde dinara. Tu se pokriva neki dug od 292 milijarde 336 miliona 362 hiljade i tamo neki dinar.
Zahvaljujući Zakonu o budžetskom sistemu, u ovoj skupštini Srbije, kao narodni poslanik, imao sam prilike da vidim dva ista budžeta, jedan je bio u suficitu, a drugi je bio u deficitu, znači, potpuno isti, samo način prikazivanja prihodne strane budžeta je odredio hoće li biti u deficitu ili u suficitu. Kaže se da je ovo deficit u iznosu od 107 milijardi dinara. Gospođo ministar, hajde da ovih 292 milijarde vratimo iz realnih prihoda u budžet, a realni su carine, porezi, akcize, a onda da se zadužimo onoliko koliko ste vi ovde tražili.
Koliki će da bude suficit? Koliki će da bude deficit? Biće 373 milijarde. Toliko vi planirate kredita da uzmete u 2010. godini. To što ćete da vratite stare kredite u iznosu od 292 milijarde vas ne opravdava, tolika su zaduženja. Možete da odmahujete glavom. Kažem, vratite ovih 292 milijarde iz realnih prihoda, pa da vidimo koliki će da bude budžetski deficit.
Ovako nešto što naša Vlada, da bi pokrila svoju neefikasnost i stanje u privredi radi, još više se oslikava na sledećem primeru. Kroz emitovanje hartija od vrednosti i kroz kredite toliko je novca isisano iz domaćeg bankarskog sektora, da imate jednu posledicu da su krediti za preduzeća i preduzetnike u toku 2009. godine skočili za oko 35 do 40%, i to indeksirani u evrima.
Hvalite se podsticajnim kreditima koje ste emitovali u toku 2009. godine. Gospođo ministre, da vam otkrijem nešto što možda znate, ali ne želite o tome da pričate, zašto ne kažete kako se vraćaju ti krediti? Znači, privredno društvo ili preduzetnik podnose zahtev banci, banka odobrava kredit i preuzima sredstva iz fonda. Onda kredit uplaćuje, da li pravnom licu ili preduzetniku, indeksirano u evrima, po prodajnoj ceni evra od strane banke, a isti taj kredit koji finansira država kada vraća ratu, otplaćuje po kupovnom kursu banke koja je obezbedila kredit.
Postaviću pitanje – čekajte, ljudi, odakle vama pravo? To nisu vaša sredstva. Bankari odgovaraju – to je naša marža, a imaju svoju maržu, 1% obrade kredita. To mu je marža, šta hoće više?
Gospođo ministre, šta ste vi uradili da sprečite banke da se tako ponašaju, pogotovo što to nisu njihova sredstva? Do dana današnjeg ništa. Jedini kurs koji može da bude u primeni, kada su u pitanju subvencionisani krediti koje država emituje preko banaka, jeste srednji kurs NBS, ni prodajni, ni kupovni, banaka koje posreduju između države i korisnika kredita.
Da stvar bude još gora, ako se pogleda budžet i kaže se da mora ovako crno da nam bude i da moramo da se zadužimo 373 milijarde u toku 2010. godine, u članu 1. se kaže da 45 milijardi i 500 miliona treba da se isplate dugovi Londonskom klubu, to ne može da se promeni. Stara devizna štednja građana, to takođe ne može da se promeni.
Pazite sledeću stavku – i dugoročne obveznice duga Republike Srbije prema NBS. Gospođo ministre, ne pokrismo li mi nekoliko desetina milijardi dinara gubitka NBS u 2007. godini? Sa kojim pravom, pošto smo iz budžeta pokrili taj njihov dug, oni sada od nas potražuju za dugoročne obveznice? Klasično prebijanje, mi vama otplatili dug i nemate više ništa za obveznice. Da li možda da se nastavlja špekulativni posao guvernera NBS, gospodina Jelašića, jer vodi se velika polemika zašto je došlo do skoka evra na tržištu?
Dovoljno je pogledati sajt NBS i pogledati stanje deviznih rezervi. Ono je navodno veće za nekih 300 i nešto miliona dinara.
Kada pogledamo strukturu deviznih rezervi, vidi se da 145 miliona evra pripada bankama koje su morale taj novac da prebace radi obavezne devizne rezerve NBS. Naravno, kada se neko hvali kako ima velike devizne rezerve, a istovremeno na tržištu baš on je taj koji pravi debalans i remeti odnos dinara i deviza, pojavljuje se kao posledica da banke žele iz tržišta da izvuku tih 145 miliona evra i dolazi do skoka.
Taj skok neće da plati ni guverner, neće da plate ni banke, platiće građani, platiće privreda, jer su i građani i privreda zaduženi i prezaduženi u kreditima koji su indeksirani u evrima, po kamatama od 15% pa naviše. Gospođo ministre, voleo bih da vi uzmete jedan takav kredit, pa sa vašom platom, koja i nije mala, pokušate da ga otplatite, da vidim kako će to da izgleda.