Zahvaljujem predsedavajućem. Ne ljutim se na svoje navijače koji prave ovde ovu buku. Dame i gospodo narodni poslanici, nekoliko puta sam pokušavao da pratim izlaganje ministra finansija. Mogu da kažem da su pred nas iznošene činjenice koje stvarno ne možemo da merimo ovde u Srbiji, ovakva kakva jeste.
Prvo, tvrdnja vezana za javnu potrošnju koja se odnosi na broj zaposlenih u državnoj upravi u odnosu na zapadne zemlje je, mogu da kažem, izuzetno smešna. Kao mi navodno imamo manje nego neke zemlje u okruženju ili neke druge zemlje u odnosu na broj stanovnika. Tako ste rekli.
Ali voleo bih da ste napravili poređenje koliki je njihov bruto dohodak po glavi stanovnika, pa koliko onda imaju zaposlenih u državnoj upravi. Jer ne bi bilo strašno ako oni imaju 10 puta po glavi stanovnika veći dohodak, da imaju i pet puta više zaposlenih u državnoj upravi, jer su bogati i mogu da plate. Tako da to nemojte da vam bude opravdanje za visoku javnu potrošnju.
Kada je u pitanju ovaj budžet, kada se pogleda ovakav kakav jeste, možda sam za sebe ne bi bio strašan, ali kad pogledamo budžete od 2000. godine naovamo do dana današnjeg, već se postavlja pitanje šta se to dešava. Ako znam da će jedan sličan predlog budžeta da se nađe pred nama za samo nekih mesec dana, onda sam stvarno zabrinut kuda to ova država, na ovaj način, ide.
Odmahujete glavom. Sada ste našli za poslednji kvartal 12 milijardi dinara da obezbedite povećanje penzija od 10%. Za sledeću godinu, ako hoćete da održite taj tempo, trebaće vam preko 40. Da raščistimo i to. Znači, o tom pitanju da završimo.
Kakav budžet smo i mogli da očekujemo, ako uzmemo u obzir da je on, kako to neko kaže, kompromis raznih političkih ideologija, političara itd. pre to bih nazvao kompromisom bez uvrede prema vama, gospođo ministre, kompromisom političkih diletanata, bolesnih ambicionista i egzibicionista. Ovo je takav budžet i možete o tome da pričate i da ga branite koliko god hoćete, on je baš apsolutno to.
Svi su se nekako u ovoj vladi utrkivali da dokažu da je ovaj rebalans budžeta u stvari ono što su oni uspeli da ona obećanja koja su bila u predizbornoj kampanji prebace u ovaj rebalans budžeta. Nekako su se najviše oko svega toga izborili stranka penzionera, odnosno potpredsednik Vlade, Jovan Krkobabić, da kaže da se najviše budžet pravi samo zbog, rebalans budžeta, povećanja penzija.
Da budemo jasni. Potpuno se slažem da većina penzionera teško živi, da je većina njih i zaslužila, puneći te fondove, da prima i veću penziju. Još jedna činjenica je važna da njima treba da se poboljša životni standard jeste da često i njihovi potomci žive od njihovih penzija, jer ne mogu da pronađu posao ili da se zaposle. To je taj problem i mogu da kažem da nemam ništa protiv ovoga.
Međutim, nije mi jasno zašto povećanje iz budžeta. Jer, evo ovako, imao sam ovde sad za govornicom pre neki sat vremena svog kolegu narodnog poslanika iz G17 plus koji kaže, tvrdi, a sa njim i ministar, odnosno državni sekretar Vlade Ilić i ministar i predsednik G17 plus Mlađan Dinkić, tvrde da se broj nezaposlenih u Srbiji smanjuje, da se broj zaposlenih povećava, da je porast zarada. Pa kad je sve tako zašto onda iz budžeta, otimajući od drugih, dajemo penzionerima?
Znači, neko očigledno tu laže. Niti ima povećanja zaposlenosti, niti ima realnog povećanja zarada. To je više samo marketing određenih političara koji utiču na Republički zavod za statistiku.
Ako pogledamo i sam Predlog budžeta, a budžet na svojoj prihodnoj strani treba da se sastoji iz realnih prihoda, koji se ostvaruju iz realnog dohotka koji ostvaruje najvećim delom domaća privreda. U tome ću da vas demantujem samo ako vam pokažem u članu 1. u prvoj tabeli, pogledajte, porez na dodatu vrednost u zemlji 88 milijardi 772 miliona, porez na dodatu vrednost iz uvoza - 222 milijarde, skoro tri puta veći porez naplatite kada se nešto uvozi.
Carine - 107 milijardi. Nemojte da kažete da je to zbog uvoza energenata itd. smešna bi vam bila ta tvrdnja jer se taj porez kasnije prenosi. Znači, najveći deo srpske privrede postoji i posluje tako što kupuje robu na zapadu, uvozi u Srbiju i prodaje.
Da se više ne zavaravamo. Nema pravog rasta proizvodnje i to je problem o kojem treba neko ozbiljno da razmisli i da počne da ga rešava. Na ovaj način sigurno nećemo.
A to kako izgleda javna potrošnja i ta tvrdnja kada su u pitanju da li je 1% ili 3%, na vlasti ste osma je godina, to je 8% nekog budžeta. Izračunajte koliko je to za osam godina. Smešno vam je. Znači kada je u pitanju Vlada Republike Srbije i megalomanski zahtevi, bolesne ambicije i bolesni egzibicionizam, to drugačije ne mogu da nazovem.
U Predlogu budžeta za 2009. godinu, odnosno u zakonu o budžetu za 2009. godinu, kabinet potpredsednika treba da potroši 93 miliona dinara. Je l' tako, gospođo ministre? Kabinet potpredsednika, svih. Pogledajte budžet, valjda ga znate. Sada, ne znate za tu cifru, kako odobravate sredstva?
Kabinet samo jednog potpredsednika Vlade, koji je ujedno i ministar, ima drugi kabinet, potrošiće ono što je u prvobitnom Predlogu budžeta za 2009. godinu, odnosno u skladu sa zakonom o budžetu za 2009. godinu, planirano za sva četiri, a to je ministar i potpredsednik Vlade Republike Srbije, Božidar Đelić, zvani Boža derikoža, vojvoda od Meridijan banke, koji će da potroši 91 milion i 700 hiljada. Toliko su sva četiri potpredsednika trebala da potroše.
Da pogledamo dalje, ministar policije i prvi potpredsednik Vlade, još jedan kabinet ima, 17 miliona 430 hiljada. Ministar u Vladi Republike Srbije, Mlađan Dinkić, potpredsednik Vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja, treba da potroši, pored svog kabineta, kao potpredsednik Vlade, još 30 miliona dinara. Ajde malo da pogledamo koliko ima kabinet predsednika Vlade, koji treba da objedini rad svih ministarstava i da ima makar po jednog stručnjaka za svako ministarstvo, da zna šta mu se u ministarstvima dešava: on će da potroši 55 miliona. Pa ko koga ovde pravi ludog? Zašto vi uopšte pokušavate da takve kolege branite pred građanima Srbije?
Priča za sebe je potpredsednik Vlade Jovan Krkobabić, koga mogu da nazovem slobodno moderni Robin Hud, čovek koji je devedesetih godina opljačkao fondove. Jeste, šta se smejete? Samo, tad je grabio za sebe, a sada valjda iz pokajanja ili bilo čega drugog, znate, ono, lopovi obično prave, pomažu crkvama, manastirima, nadaju se da će neko da im oprosti te grehove, zalaže se ovde da se penzije povećaju.
Nemam ništa protiv. Treba da se povećaju. Ali kako? Iz realnih izvora. Sad je tu novi Robin Hud koji otima od jednih da bi dao drugima, a uz put naći će se još nešto i za njega. Kakva nam je Vlada, neka nam je bog u pomoći. (Za sve vreme izlaganja govornika poslanici SRS su lupali po klupama.)