Možemo da pričamo i o procentima i procentnim iznosima i o svemu možemo da pričamo, ali samo jedan podatak sve igre brojeva demantuje i postavlja kako treba.
Penzioni fond za 2020. godinu veći je za 200 milijardi dinara nego za 2014. godinu. O čemu pričate? Dvesta milijardi dinara više će da se uplati penzionerima. Možete vi da računate procente, osnovice, da okrećete naglavačke, neće ništa da ispadne osim 200 milijardi dinara više za naše penzionere. E, sad, da li je to manje ili više, ja ne znam, ali 200 milijardi je mnogo novca, novca koji je zarađen, koji su zaradili naši radnici, nisu svemirci, i to su ih zaradili u domaćem sektoru i kod stranih investitora, to su oni zli koji pljačkaju Srbiju, kojima plaćamo radna mesta. Pa, ko radi na tim radnim mestima, čak i ako je subvencionisano neko? Pa, naš građanin. Pa, šta će nam novac bez naših građana? Sad vam to smeta.
Suficit, pa nema suficita. Hajde da izračunamo kolike su kamate na sadašnji javni dug. Pa, milijardu evra. Ako postepeno smanjujemo javni dug, svaki dinar ušteđen od tih kamata ide i zaposlenima u javnom sektoru, ide za našu infrastrukturu, ide i za penzionere.
Da li to hoćete? To je loše? Ne znamo da planiramo budžet? Pokazali smo da znamo. Pet godina unazad smo pokazivali da znamo. Sada to što neko hoće ono što je vidljivo, opipljivo da zažmuri i da kaže da toga nema, to je njegov problem. Samo kada se osvesti, kada progleda, obično bude kasno i obično se to zove naknadna pamet, kako vi to kažete, kolega Mirčiću.