Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, evo kad se već približavamo kraju rasprave u pojedinostima o vašem zakonu, da su ova gospoda iz DOS-a ostali još par godina na vlasti, evo koliko bismo mi imali vojnika i vojne tehnike. Isto onoliko koliko vidite njihovih poslanika ovde u klupama. E, toliko oni, čak nedostaju i ove, nazovi patriote koje uguravaju strane ambasade u Narodnu skupštinu, i svojim odnosom prema Narodnoj skupštini kao narodni poslanici pokazuju odnos prema građanima koji su ih birali i koji su sve nas birali, prema državi, prema državnim institucijama, prema građanima Srbije, pa njima možda verovatno ni sloboda njihove sopstvene zemlje ne treba, jer oni svoju sopstvenu zemlju ne smatraju svojom, odrekli su se oni svega. Ako je moglo u tom uništavanju imovine da se neki dinar zaradi, super, ako je mogla neka provizija, ako je moglo nešto da se upropasti, ali da nekome od njih bude još bolje, to je bila njihova politika. I da reforme Vojske nisu započete 2012. godine, Srbija danas ne bi bila u ovako mnogo boljoj političkoj i ekonomskoj situaciji nego što je bila tada.
Svakako da je opšta reforma Vojske Republike Srbije i proglašavanje njene neutralnosti, i istrajavanje na njenoj neutralnosti, i reformi Vojske zasluga prvo ministra Aleksandra Vučića kada je bio 2012. godine, svih ostalih ministara do dana današnjeg, i sadašnjeg predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.