Gospodine Markoviću, objasnite mi zašto mislite da imate pravo na repliku pošto sam pažljivo slušao? Osim pominjanja Užica, nisam primetio na bilo koji način da ste vi pogrešno protumačeni ili pomenuto vaše ime.
Gospodine Markoviću, gospođa Stojiljković uopšte nije komentarisala vaše izlaganje, a uopšte nije pominjala vaše izlaganje, komentarisala vaše izlaganje, niti je na bilo koji način pomenula vas u negativnom kontekstu.
Molim vas, nemojte da na takav način pokušavate da kršite Poslovnik.
(Jovan Marković, s mesta: Mislim da je negativno govorila o mom izlaganju.)
Kako mislite da imate pravo na repliku?
(Jovan Marković, s mesta: Pogrešno sam protumačen.)
Ja vam opet kažem da nije uopšte govorila o vašem izlaganju da bi mogla pogrešno da vas protumači.
Nažalost, ne mogu zbog drugih narodnih poslanika da vam dam mogućnost za repliku.
Reč ima narodni poslanik Vladan Milošević. Izvolite.
Gospodine Milošević, morate da govorite po amandmanu. Niste dobili pravo na repliku da bi komentarisali izlaganje gospodina Markovića. Možete da govorite samo o amandmanu.
Gospodine Markoviću, nije besmisleno, zato što vi zloupotrebljavate Poslovnik. Ja vam opet kažem i niste pročitali član do kraja, o tome odlučuje predsedavajući da li je nastupio slučaj iz tog člana.
Ja kažem ponovo da nije dovoljno da neko kaže da amandman smatra da treba odbiti amandman, niti je komentarisano vaše izlaganje. Niko od govornika, ni jednog govornika, ni drugog govornika nije komentarisao vaše izlaganje. Samo je govorio svoje argumente zašto taj amandman treba odbiti.
Prvo, nije došlo do glasanja. Drugo, vi ste uporni da zloupotrebljavate Poslovnik. Ja pokušavam da na pravi način omogućim da se amandmani obrazlože, ali vi ste uporni i uporno ne dozvoljavate da vam bude jasno ono što je jasno svakom poslaniku u sali, da nije dovoljno da se pomene neki grad, da nije dovoljno da se kaže da se misli da treba neki amandman odbiti, da onda predlagač amandmana ima pravo na repliku.