ŽIVAN VLADIMIROVIĆ

Nestranačka licnost

Poslednji put ažurirano: 06.05.2016, 09:50

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.05.2006.

Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici SRS su uglavnom rekli sve o ovom zakonu. Ja bih samo u nekoliko detalja ponovio, smatram sebe za stručno lice i kao profesora fizičke kulture i, donekle, poznavaoca smučanja.
Ja bih krenuo od člana 3, o kome je već bilo reči da, skijalište predstavlja samo ako je osvetljeno i ako je osvetljeno je skijalište.
Međutim, skijalište je svaki teren pogodan za smučanje, spuštanje smučkama niz brdo i svaki takav teren je skijalište. Ima tu još dosta nelogičnosti, koje mogu lako da se isprave i koje ne bi narušile zakon, koje mogu biti prihvatljive za ministra. Mislim da bi se donekle zakon upristojio i bio bi prihvatljiv.
Osvrnuću se na zaštitnu zonu ski-staze. To je prostor širine do pet metara. Ipak treba da ima neka distanca, neka razdaljina koja bi predstavljala određenu bezbednost za lice koje izgubi smučku, pa ne može da se spusti smučkama, mora da ide peške niz stazu ili ako želi da ide uz stazu.
Dešavalo se da se smučar popne ski-liftom uz stazu i kada pogleda strminu naniže on skine smučke na leđa i siđe dole. Preceni svoje mogućnosti kao smučara i prinuđen je da se spusti.
Potrebna je ta minimalna zona od nekoliko metara, tri do četiri, pored ski-staze da bi bila bezbednija. Ja sam na Kopaonik išao još u ono doba kada nije bilo ovako prebukirano i prenatrpano. Više ljudi skromnijih primanja ne mogu ni da privire tamo.
To je postalo mondensko skijalište gde možete videti samo džipove i besna kola i automobile. Tačno je to, ministre, BMV, Audi, Mercedes i ostale vratolomije. Sada tamo divljaju, bob-sanke, tako nekontrolisano da je nebezbedno.
Ja nisam primetio u zakonu da je predviđeno, što je u mnogim zapadnim zemljama zabranjeno, kretanje motornim vozilima na skijalištima, dozvoljeno je do određene visine, određenog mesta gde se parkiraju automobili, a na samim skijalištima se koriste vozila koja se kreću na električni pogon.
To imate na mnogim skijalištima u Francuskoj, Švajcarskoj, a znajući da na Kopaoniku uspeva kao retka vrsta Pančićeva omorika, njoj verovatno ne prijaju izduvni gasovi ugljen-dioksid i ugljen-monoksid, i doći će do degradiranja jedne, lepe, izuzetne planine.
Isto tako, ovde je već rečeno da nije trebalo praviti velike kapacitete na vrhu planine, već da je bilo velikih mogućnosti dole u Brzeći ili sa druge strane u Jošaničkoj Banji, da je tamo trebalo graditi smeštajne kapacitete, a do vrha graditi ili gondole ili sedačnice ili ski-liftove koji mogu da skijaše izvuku na vrh planine i da skijaš tamo obavi ono zbog čega je otišao na planinu.
U članu 8. je rečeno da ne treba, da se ne sme graditi na terenima koji su podložni odronu kamenja, lavinama. Pa, mislim da tamo niko neće graditi čisto iz ekonomskih razloga, jer ako se desi jednom nesreća niko više neće otići tamo. Mislim da to baš i nije najlogičnije.
Isto, ovaj član 12. ne bih komentarisao, da se za skijanje koristi ski-staza samo ako postoji određena količina snega, mada smo se mi kao deca i na travi malo skijali, ali treba malo jača strmina.
U članu 19. – lepo je ovo što sve staze treba da budu obeležene, jer, na kraju krajeva, ima skijaša veštijih, ima početnika, ima ljudi u godinama i ne zavisi skijanje samo od veštine, već zavisi od kondicije, od stanja organizma.
Jer, čovek u nekim zrelim godinama, bez obzira koliko je vešt, ne može nešto žešće da izvede na ekstremnim stazama kao što su bile staze na Brezovici, na Kopaoniku i nisu tako strme staze, osim one Duboke što ide prema Brzeću, koja je i testirana i pripremljena za vrhunska takmičenja.
Ovde piše – ''ekstremno teška pista''. Pista, meni više zvuči za trke Formule jedan, nego za skijašku stazu, jedino ako se ide preko pa se preskoče i borovi i jelke.
U članu 28. kaže se: ''Mehanizacija za uređenje ski-staze može da se koristi u vreme kada žičare i ski-liftovi ne rade''. Mislim da treba na određenim stazama da se uvedu oni rat-trakovi i ostale sprave za uređenje staze, da se jednostavno ugasi ski-lift da ne bi došlo do povređivanja.
Jer, neko je vešt neko nije vešt, neko može da se zaustavi na dva metra, a neko ne može ni na 50, tako da bi to bila jedna dobra ispravka.
U članu 31. kaže se: ''Prevoz žičarom je oblik javnog prevoza i obavlja se prema utvrđenom redu vožnje''. Žičara radi kontinuirano, znači dok se ne ugasi. Mislim da žičara nema red vožnje, već ima radno vreme kada se pali i kada se ugasi završava se rad.
Oko osvetljenja ski-staza, mogu određene ski-staze, ne mogu sve biti osvetljene. Neko se noću smuča, neko drugi nešto drugo voli da radi, tako da i to ne bi moralo da bude uslov za sve ski-staze da budu osvetljene.
Redarska služba, to je član 53. kaže: ''Redarsku službu može obavljati lice koje ima završenu srednju školu'', ne znam zašto, ''i koje pokaže uspeh na posebnoj proveri znanja''.
Mi smo kao studenti fizičke kulture polagali posle određenog kursa ili u sklopu predmeta kada smo polagali na primer za učitelje skijanja ili za spasioca na bazenu, reci ili jezeru, imali određeni ispit bez obzira što smo položili ispit plivanja ili smučanja.
Kaže se u članu 54. tačka 4) redar da ''obavesti turističkog inspektora ukoliko se skijaš ili drugi neposredni korisnik skijališta u korišćenju skijališta ne pridržava utvrđenog reda na skijalištu''.
Tačno je, treba takvog privesti redu, ali da li inspektor ima i fizičku snagu da savlada nedisciplinovanog? Tu treba uključiti i policiju.
Koliko sam video na Kopaoniku ima patrola policije, i da rasteretimo malo budžet Ministarstva unutrašnjih poslova, mogu da prekomanduju neke u policiju na smučkama.
Pošto je mnogo toga rečeno i da se ja ne bih ponavljao, moram samo još nešto da kažem. Ja sam sa ministrom na jednom Odboru za turizam pomenuo mogućnosti Topličkog okruga, moram to da ponovim. Lukovska Banja se nalazi na Kopaoniku, vidim da nije planirano da se tamo nešto gradi, ona je na preko 1.000 metara nadmorske visine, okolni vrhovi su na 1.300, 1.400 metara.
To su izuzetno lepe padine Kopaonika, izuzetni uslovi za nordijsko smučanje. Tu bi moglo da dođe do boljeg iskorišćenja kapaciteta zato što bi se kombinovao banjski i planinski turizam i mislim da bi ulaganje bilo isplativo i ekonomski održivo, a Topličkom okrugu bi mnogo značilo.
Sada bih postavio jedno poslaničko pitanje kompletnoj Vladi Srbije: zašto su zaboravili Toplički okrug, zašto se ništa ne ulaže tamo, zašto nije planirano nigde?
Tačno je da nemamo Šiptare kao nacionalnu manjinu, ali imamo Rome, jer sva sredstva koja su planirana izdvajaju se tamo gde ima Šiptara. U Toplici nema Šiptara, ali ima sirotinje, ima poštenih i čestitih građana koji svakodnevno pitaju i mene kao opozicionog poslanika zašto ja ništa ne učinim za Toplički okrug.
Ja im kažem da nisam moćan, kažem im da su ministarstva tako podeljena da su da kažem etnički čista ili partijski čista da praktično poslanici mogu da prozovu, ja ovo činim u ovom trenutku da mi moji Topličani ne zamere i da kažu – nisi se nikada javio da nešto tražiš.
Jesam, uvek sam koristio priliku da nešto tražim za Toplički okrug, da se nešto učini, jer šteta je. Toplički okrug je dao mnogo doprinosa u svim ratovima i u zadnjem.
Odaziv na mobilizaciju je bio 98% u Topličkom okrugu, ne samo u ovom ratu nego u svim ratovima.
Određeni treba da se seti, Vlada Srbije, da postoji Toplički okrug pogotovo što je to raseljeno područje, da opština Kuršumlija ima manje stanovnika, skoro duplo, nego pre 50 godina. Hvala.

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 20.10.2005.

Dame i gospodo narodni poslanici, najzad je došao posle više odlaganja ovaj predlog zakona o sprečavanju dopinga u sportu. Izuzetno je značajan i važan zato što je doping u sportu uzeo takvog maha da preti da razori i psihičko i fizičko zdravlje mladih ljudi i izuzetno talentovanih sportista.
Činjenica je da sve mlađi i mlađi naši sportisti odlaze u inostranstvo, a pre svih sportova u košarci, odbojci, fudbalu, tako da se pre vremena, pre zrelosti organizma poseže za nedozvoljenim sredstvima koja trenutno daju rezultat, ali u dužem vremenskom periodu ostavljaju trajne psihičke i fizičke posledice.
Naime, od psihičkih stimulansa koji se koriste i koji su izuzetno opasni, i koji često dovode do smrti, koriste se stimulansi koji blokiraju jedan sistem u mozgu koji obaveštava organizam da je došao do krajnjih granica snaga. Sportista deluje dalje, napreže sve svoje krajnje mogućnosti i često dolazi do smrti.
Taj stimulans se najčešće koristi kod sportova koji traže izuzetnu izdržljivost, a to je pre svega biciklizam, maraton i slični sportovi.
Što se tiče ovde spomenutih anaboličkih steroida, izuzetno su opasni i u kratkom vremenskom periodu daju rezultate i povećavaju izuzetno mišićnu snagu i masu. Oni deluju i na bazi su testosterona i deluju na ljudski organizam, a žlezde koje proizvode testosteron zakržljaju i to trajno ostavlja posledice na kasniji život.
Ovde se pominju razne kaznene odredbe i tu treba napraviti neku gradaciju, a naročito kada se uhvati da se mladi sportista, a pogotovo maloletnik, dopinguje, jer oni često nisu svesni, željni uspeha, željni rezultata. Oni posežu sa tim nedozvoljenim sredstvima, a često u saradnji sa klupskim lekarima i trenerima koji su, isto tako željni uspeha, željni novca, jer krajnji rezultat bavljenja sportom, vrhunskim sportom, jeste novac. Tu su umešani razni menadžeri i razni mešetari koji žele na brzinu da naprave veliki rezultat i velike pare.
Kao profesor fiskulture dugogodišnji u srednjoj školi, upoznat sam sa svim štetnim posledicama opojnih droga, raznih stimulativnih sredstava na zdravlje dece. Po svim analizama, sve je više prisutna droga u školama i Ministarstvo prosvete bi trebalo da povede jednu širu akciju protiv korišćenja opojnih droga i raznih stimulativnih sredstava preko sredstava informisanja, da se naprave spotovi, da sve televizije budu dužne da to prikazuju. Kada mogu da prikazuju one planinare koji vole pivo, mogu da prikažu i nekog zdravog i mladog sportistu koji je isključivo svojim radom uspeo da postigne izuzetne rezultate.
Reče ministar da je donošenje ovog zakona međunarodna obaveza. Slažem se sa tim. Još veća obaveza je i parlamenta Srbije, i Vlade Srbije i Ministarstva prosvete i sporta da imamo zdravu naciju, da imamo zdravlje ljude, i psihički i fizički, jer smo svedoci da je u školama sve više fizičkih deformiteta, deformiteta kičme, stopala i apelovao bih na ministra, ako me čuje, da vrati treći čas u srednje škole koji je davno ukinut.
Kao čovek iz struke znam da je dva časa nedeljno nedovoljno i da se ispita, doduše. U osnovnim školama da, a u srednjim nije još. Koliko znam. Apelujem na Ministarstvo da vrati treći čas fizičkog vaspitanja u škole jer posle završetka osnovne i srednje škole 99% ljudi i dece ne nastavi da se bavi sportom, a izuzetno je važno i korisno da se sportom bavimo. Hvala.

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 07.07.2005.

Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 13. Predloga zakona o javnom dugu koji, kao i ostali naši amandmani, glasi da se član 13. briše. Kako ne bi ispalo da je ovaj amandman besmislen, moraću da pročitam član 13, pa da razjasnim o čemu se radi u ovom članu zakona.
Član 13. Predloga zakona o javnom dugu glasi: ″Javni dug predstavlja bezuslovnu i neopozivu obavezu Republike u odnosu na otplatu glavnice, kamate i ostalih pripadajućih troškova. Obaveza otplate javnog duga iz stava 1. ovog člana može biti u domaćoj ili stranoj valuti. Otplata javnog duga ima stalnu aproprijaciju u budžetu Republike i prioritet u isplati u odnosu na ostale javne rashode utvrđene zakonom kojim se uređuje budžet Republike. Odredbe zakona kojim se uređuje budžetski sistem koje se odnose na privremenu obustavu izvršenja budžeta ne odnose se na otplatu javnog duga.″
Šta ovo znači? Ukratko, ovo znači da je otplata preuzetih kredita u prednosti nad penzijama, platama za prosvetu, sredstvima za zdravstvo, sredstvima za dečije dodatke, tako da stavlja u jedan nezavidan položaj buduću vlast koja će morati da otplaćuje ove kredite koje će Mlađan Dinkić uzimati i za šta treba i za šta ne treba. Ovo bi otprilike izgledalo kao kada bih se zadužio, pa da moja deca i moji unuci imaju obavezu da to otplate, a sve to i taj dug je u prednosti nad njihovim osnovnim životnim potrebama, tako da je ovo član koji nije primenljiv i koji ne vodi ničemu. Zamolio bih narodne poslanike da u danu za glasanje glasaju za ovaj amandman i da kompletno ovaj zakon padne. Hvala.