MILIVOJE VUKOVIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 13.06.1953. godine u Olovu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Olovu a medicinski fakultet u Sarajevu.

Specijalizaciju iz opšte medicine završava 01.02.1999. godine, a 2005. godine stiče zvanje primarijus.

Ispred crkve u Bogatiću predložen je za člana Eparhijskog saveta pravoslavne eparhije
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 19:42

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 05.07.2006.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja bih se nadovezao, pošto smo u istom članu 59, kao što je i moj kolega Krasić objašnjavao, ja sam u ime Srpske radikalne stranke podneo amandman na Predlog zakona o deviznom poslovanju i to baš na ovaj isti član 59. stav 1. ali tačka 65) – reč "toj" briše se.
Ovaj član glasi: "Novčanom kaznom od 10.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj rezident - pravno lice, banka i nerezident - pravno lice", i u toj tački 65) se kaže "ako ne drži devize na deviznom računu kod banke ili ih ne proda toj banci".
Opet imamo principijelnu primedbu da je u rasponu kazni od 10.000 do 1.000.000 ostavljena mogućnost zloupotreba. Ko će da procenjuje da li nekoga treba kazniti sa 10.000, a nekoga sa 1.000.000? Dakle, naš je stav da je to nedopustivo, kao što je principijelan stav Srpske radikalne stranke da su vam sve kazne koje uvodite preoštre, jer treba da vodite računa da u Srbiji živi mnogo siromašnih ljudi i da bez obzira na potrebe Vlade za punjenjem budžeta ne treba na ovaj način tj. visokim kaznama vršiti to punjenje.
Naime, član 35. stav 2. zakona kaže: "Rezident - pravno lice i preduzetnik drži devize na deviznom računu kod banke ili ih prodaje toj banci". Vidite, ovde je reč "toj" suvišna, čak bih rekao i problematična. Pitao bih gospodina ministra, ali ga nema ovde, zašto baš toj banci gde ima devizni račun; zašto ne kod neke druge banke i zašto ograničenje? Vidite, tu se odmah javlja sumnja, možda rezident - pravno lice ili preduzetnik ima nekakav bolji interes da svoje devize proda nekoj drugoj banci, a ne toj u kojoj ima devizni račun, i zašto ga u tome sprečiti tj. onemogućiti ga? Mislim da svako ima pravo da proda devize kome on hoće i gde misli da mu je najbolje. To je njegovo lično pravo, a vi mu to zabranjujete tj. ograničavate ga ovim zakonom.
Obrazloženje Vlade o mom amandmanu je dato tako kao da se amandman prihvata, pa mi sada ništa nije jasno. Naime, Vlada i ja imamo isti stav, pa mi nije logično da se moj amandman ne prihvati.
U obrazloženju za neprihvatanje amandmana Vlada kaže: "Amandman se ne prihvata jer rezident - pravno lice i preduzetnik može da drži devize kod više banaka...". U tome se i ja slažem i to je moje mišljenje, a i dosadašnja praksa je da mogu devize da se drže kod više banaka. Dalje kaže u obrazloženju: "... i prodaju može da vrši sa deviznog računa kod banke kod koje ima račun". Pa normalno, to i ja tvrdim, ali ne mora u toj banci da proda devize, nego u jednoj od banaka u kojoj ima devizni račun. Ako mu je već dozvoljeno da ima više deviznih računa, možda će ih prodati tamo gde mu je kurs najpovoljniji. Zašto baš u toj banci? Vlasnik deviza treba da ima pravo da sam po svom izboru i procenama odluči kojoj će banci prodati svoja devizna sredstva, bez obzira na to preko koje banke posluje u spoljnotrgovinskom poslovanju.
Zato vas još jednom opominjem da je ova reč "toj" nepotrebna i suvišna, pa je treba izostaviti, a samim tim neće se promeniti smisao zakona. Zbog svega rečenog mislim da bi trebalo da prihvatite ovaj moj amandman, ako ne vi sada, onda narodni poslanici u danu za glasanje.

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 21.06.2006.

Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana i to: na član 21. stav 1. i stav 2. da se brišu. Uvodna rečenica stava 3. menja se i glasila bi – u članu 87. posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi.       
Ovim stalnim promenama poreskog sistema izaziva se veliko nezadovoljstvo i nespokojstvo svih poreskih obveznika. Navodno, osnovni cilj izmene ovog zakona je da se problem nezaposlenosti u Srbiji reši ili u najboljem slučaju smanji, da siva ekonomija bude smanjena, te da u legalne tokove uđe daleko veći broj zaposlenih koji rade suprotno tim zakonskim propisima.
Ovo jeste lepo na prvi pogled, lepo je za uši i zgodno ga je koristiti u nekoj predizbornoj propagandi, ali kada je u pitanju porez na dohodak građana tu efekti neće biti veliki, nego, naprotiv, izuzetno skromni. Zato smo mi iz SRS jasno izneli svoje stavove, da se ni jedan ni drugi cilj ovog zakona neće postići, jer imamo izuzetno nizak nivo investicija u privredi Srbije.
Imamo jako loše sproveden proces privatizacije, koji je ostavio veliki broj radnika bez posla. Imamo jednu nebrigu kad su u pitanju mala i srednja preduzeća i u toj oblasti učinjeno je jako malo.
Ono što je najbitnije u ovom zakonu jeste želja Vlade da se prikažu kao zabrinuta za veliki broj nezaposlenih koji izlaze iz procesa tranzicije, ali svaki građanin Srbije danas i te kako dobro zna da se problem nezaposlenosti neće rešiti na ovaj način, već isključivo razvojem privrede Srbije.
Kako možemo da prihvatimo, kao ozbiljni i odgovorni ljudi, svesni realnog stanja u državi, da će se ovim navodnim izmenama Zakona doći do poboljšanja u pogledu zapošljavanja mladih do 30 godina, invalida i ljudi koji su ostali bez posla od 45 i 50 godina, a da ne govorimo o poljoprivrednicima. Ovo mi sve liči na predizbornu kampanju ministra i njegove stranke.
Nije ni čudo što izmena Zakona faktički obuhvata ove tri kategorije, jer treba da se prevare mladi, treba da se prevare nezaposleni od 45 i 50 godina koji se nalaze na evidenciji nezaposlenih, a i poljoprivrednici, odnosno seljaci, da će oslobađanjem od poreza na katastarski prihod njima daleko biti bolje u narednom periodu.
Kada sam već kod poljoprivrednika, da kažem i ovo, ministar reče da će se u ovom zakonu razdvojiti zdravstveni i penzioni fond, da bi zemljoradnici mogli da overavaju zdravstvene knjižice. Ovo je najveća prevara koju je ministar mogao da izgovori, a koja se odnosi na zemljoradnike. Razdvojiće im se uplata za penziono i zdravstveno, jer šta će ljudi, moraju ljudi da overavaju knjižice da bi se lečili, samo ne znam čemu im služi overa kao svima nama, pošto se skoro sve plaća sa overenom i neoverenom knjižicom ili bez zdravstvene knjižice.
Skoro su isti uslovi za sve, malo je lekova za koje se ne plaća participacija. Takođe je sramno to što je cena tzv. sirovog mleka 11 ili 12 dinara, a na to se obračunava i PDV, pa šta onda ostaje proizvođaču?
Takođe se zahteva od proizvođača da registruju svoja domaćinstva da bi navodno dobili premiju za mleko, od 3 dinara, koju otkupljivači vrlo retko ili skoro nikako ne isplaćuju, nego to proizvođači čekaju mesecima.
Još bih se samo zadržao na oslobađanju plaćanja poreza na katastarski prihod. Naime, ministar reče da će poljoprivrednici biti oslobođeni tog poreza za 2006. i 2007. godinu, kao što su bili oslobođeni i 2004. i 2005. godine.
Meni ovde ništa nije jasno. Naime, svi poljoprivrednici su, kao i ovi iz Mačvi odakle ja dolazim, savesni i pošteni u ispunjavanju svojih obaveza prema državi. A da li je država takva prema njima? Poštena i savesna ili im samo uzima, a ništa ne vraća?
Naša zemlja je poljoprivredna i sav teret je na poljoprivrednicima, jer su oni i u najtežim periodima po zemlju bili ti koji su radili i hranili celo društvo, pa zašto da im se i država ne oduži te ih svrsta u isti rang kao i ostale građane, a ne da ih stalno ucenjuju sa cenama pšenice, kukuruza, maline, svinja i goveda. Pitam vas, samo, kolika je sada cena svinja? Da li se tako brine o poljoprivrednicima to jest seljacima?
Iz svega rečenog mislim da će ovaj amandman biti usvojen.

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 13.04.2006.

Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije u ime Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 3. Predloga zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po kreditu Međunarodnog udruženja za razvoj (drugi kredit za strukturno prilagođavanje - Republika Srbija), koji glasi: "Član 3. briše se". Ko zna koliko će još biti kredita. Ovo je tek drugi, sledi treći, četvrti, ko zna.
Ovo je još jedan zakon u nizu vaših promašenih zakona i zato smo mi iz Srpske radikalne stranke morali da podnesemo amandmane na zakon, koji su istovetni, jer smo želeli da se celi zakon briše, tj. da se povuče iz procedure, jer on ne donosi ništa dobro građanima ove naše zemlje, nego samo nova zaduživanja i dalje siromašenje. Ovim zakonom se legalizuje dalja pljačka i uništavanje države.
Mnogi od vas kažu da mi radikali i nemamo neke prave amandmane, nego samo "briše se". Normalno da za svaki član predlažemo da se briše kada smo u suštini protiv celog zakona.
Ali, pitam ja vas, kako Vlada odgovara zašto se koji amandman ne prihvata. Iako su svi članovi zakona različiti, Vlada u obrazloženju zašto se ne prihvata amandman ima isti odgovor za sve članove zakona.
Po vama, to je normalno. Ja ipak mislim da je logičnije i bliže zdravom razumu to što ako smo protiv celog zakona za svaki član tražimo da se briše.
Takođe mi nije jasna žurba Vlade u vezi sa donošenjem ovakvog zakona. Zašto ovoliko žurimo, a ne sačekamo referendum u Crnoj Gori da vidimo šta će biti od zajedničke države. Donekle mi je ovo jasno ako su ovaj zakon predložili ovi eksperti iz G17 plus, jer se oni otvoreno zalažu za raspad državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Mislim da je potrebno prestati sa daljim zaduživanjem, zato što je ova vlada, kao i prethodna, nesposobna da vodi državu, što se vidi u povećanju broja nezaposlenih, padu životnog standarda i proizvodnje u celini, tako da ovakvi krediti postaju besmisleni i samo predstavljaju teret državi i narodu.
Očito je i da Međunarodno udruženje za razvoj više ne priznaje Srbiju i Crnu Goru kao državu, pa se prihvatanjem ovakvih zakonskih predloga od strane Skupštine Srbije unapred rastura i ponižava država.
U članu 3, na koji sam podneo amandman, piše: "Korisnik kredita po osnovu Sporazuma o kreditu za razvoj iz člana 1. ovog zakona je Republika Srbija (u daljem tekstu: korisnik kredita)."
Mislim da je ovo obična glupost, a to vam je u prethodnom predlogu zakona odlično objasnio moj kolega Krasić. On vam je rekao da nije moguće da sam korisnik kredita bude garant, tj. da daje kontragarancije za kredit sam sebi. Pa i radi ovoga mislim da bi Vlada trebalo da prihvati ovaj moj amandman.