Poslanik nije ni u jednom radnom telu.
Nema informacija o glasanjima.
Nema informacija o predloženim aktima.
Samo bih kratko intervenisao u svojstvu predsednika Odbora za pravosuđe i državnu upravu na izlaganje uvaženog kolege Markovića oko nekih stvari koje po mom skromnom sudu jednostavno ne stoje. Odbor za pravosuđe može da radi, i nikako drugačije ne može da radi, osim u okvirima koje mu daje zakon. Verujem da svi dobro znate i oni koji su bolje i lošije pazili na ovoj skupštini da u odnosu na prethodni stari način izbora javnih tužilaca su nastupile značajne promene. Sada je isključiva i samo isključiva nadležnost za davanje predloga za izbor javnih tužilaca na Visokom savetu pravosuđa. Jedino što Skupština može da uradi to je da ih izabere ili da ih ne izabere.
Činjenica je čak da naš Poslovnik, danas već zastareo, u svom članu 49. koji reguliše nadležnost Odbora za pravosuđe i upravu govori o formiranju predloga za izbor sudskih ili javnotužilačkih funkcija i tako dalje, davanju mišljenja na predloge za izbor tužilaca koje donosi Republički javni tužilac. To su sve zastarele odredbe koje se odnose na prethodne stare zakone koji su regulisali ovu materiju. Po prirodi stvari, ovo je praktično bilo prvi put da Odbor za pravosuđe na ovaj način odlučuje o predlozima koje je uputio, ponavljam, Visoki savet pravosuđa. Oni uopšte nisu došli iz politike. To je, inače, značajan napredak u odnosu na prethodnu i staru situaciju iz 2003. godine, kreirano onim promenama zakona o tužiocima, a verujem da se svi dobro sećate, kada je Vlada postavljala tužioce. Podvlačim, Vlada, čak ne ni Republički tužilac nego Vlada.
Mi smo učinili jedan vrlo značajan, rekao bih, demokratski iskorak, a to je da formirano, uslovno rečeno, stručno telo, kao što je Visoki savet pravosuđa u kom je pokušan da se stvori balans između političkih zahteva, ali i stručnih zahteva u postavljanju i kreiranju predloga za funkciju javnih tužilaca u kojem bi prevagu u tom balansu imala stručna funkcija na uštrb političke. Vrlo je malo predstavnika politike u tom Visokom savetu pravosuđa, samo ministar, a ostalo su sve ljudi iz struke.
Na isti način, tim predlogom zakona u određenoj meri je smanjena uloga Narodne skupštine, time što ona isključivo može da izabere ili ne izabere određeni predlog za javnog tužioca. To je značajan napredak u odnosu na prethodno rešenje. Spram takvog zakonskog rešenja, Odbor isključivo i samo može da radi.
Sasvim je prirodno da je u nekim starim sazivima Odbor za pravosuđe dobijao kompletne biografije tužioca, kada je Odbor i formirao predlog. Odbor se inicijalno izjašnjavao o ljudima koji su se prijavljivali na konkurs za tužioce i normalno je da dobije čitavu njegovu biografiju, dobije sve podatke o njemu. Sada predlog formira Visoki savet pravosuđa i svi ti kriterijumi se sagledavaju na tom telu.
Kaže uvaženi kolega Marković da ovoliki broj primedaba govori da je Visoki savet pravosuđa radio loše. Ja bih rekao , toliki broj primedaba koji se pojavljuje u Skupštini govori obrnuto, Visoki savet pravosuđa je radio dobro. Radio je bez političkog upliva, baš zato što u njemu političkog upliva nema, zato su svi oni koji bi želeli da ostvare određeni politički upliv koristili još jedino preostalo mesto koje imaju, a to je ova skupština. Zato sada pokušavaju i reaguju u ovoj skupštini, pokušavajući da naruše taj određeni balans. Zakon dozvoljava narušavanje tog balansa. Znači, mi u Skupštini imamo to i verujem da niko ne osporava da izabere ili...
Završiću. Ono što želim da kažem, nije tačno da je na ovom odboru bilo ko krio bilo kakve papire i da je neko krio bilo čije biografije i da se na ovom odboru pokušao bilo ko da zaustavi ili ne zaustavi, progura ko ne zaslužuje da bude tužilac. Spram izuzetno redukovane uloge Odbora za pravosuđe u odnosu na prethodne funkcije, ostala je njegova izuzetno mala uloga, a to je da neko mišljenje da u pogledu predloga koji je neko drugi, sasvim drugo telo formirao i ništa više od toga. To je daleko manje od onoga što je nekada, ranije, radio Odbor kada je formirao predloge, ali opet je više od onoga što je bilo 2003. godine kada je Vlada postavljala tužioce. Možete misliti po kakvim kriterijumima su ti tužioci postavljani 2003. godine kada ih je samo Vlada postavljala. Hvala.
Uvaženi kolega, gospodine Markoviću, želeo bih samo da uporedim vreme kada ste imali priliku da kreirate prilike u pravosuđu, recimo 2003. godine: za Republičkog tužioca ste postavili čoveka koji nije ispunjavao ni elementarni uslov da ima dovoljan broj godina radnog iskustva.
Pa, posle ste menjali zakon da uskladite to sa njegovim godinama; za predsednika Vrhovnog suda ste postavili gospođu Brkić, koja u životu nije ni dan sudila u okružnom sudu, a postala je predsednik okružnog suda iako je bila jedna od osrednjih sudija u Opštinskom sudu u Novom Sadu. Bila je više na bolovanju nego što je sudila. I, onda, hop za predsednika okružnog suda, pa hop za predsednika Vrhovnog suda Srbije.
Pa valjda prvo mora da bude izabrana za sudiju Vrhovnog suda Srbije da bi bila predsednik. To je stanje iz vremena kada ste imali priliku da utičete i da kreirate prilike u pravosuđu.
Stanje koje imamo sada jeste da se ti ljudi ne biraju na taj način. Ako ništa, a ono bar ispunjavaju elementarne uslove, a ono bar dolaze iz struke. Za Republičkog tužioca postavljen je čovek koji nije bio tužilac, bio je policajac. Znači, poredim ovo vreme i to prethodno vreme. Sadašnji način rada u pravosuđu je izuzetan napredak u odnosu na to. Nije idealno. Za 10 godina će verovatno biti bolje, ali je sigurno značajan napredak u odnosu na ono što ste uspeli da kreirate. Moje pitanje je – ako vi za ovom govornicom kažete da nije bilo dobro, što niste 2003. rekli da nije bilo dobro, zašto sada?