Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8608">Boško Obradović</a>

Boško Obradović

Srpski pokret Dveri

Obraćanja

Hvala predsedavajući.

Poštovani predstavnici ministarstva, poštovani predstavnici Vojske Srbije, poštovane kolege narodni poslanici, uvaženi građani koji pratite tok ovog našeg današnjeg zasedanja, pre svega bih želeo da pozdravim časne oficire Vojske Srbije i da izrazim svoje duboko poštovanje srpskoj vojsci i u ime čitave poslaničke grupe Srpskog pokreta Dveri, za sve ono što je naša Vojska učinila u odbrani naše zemlje u otadžbinskim ratovima od 1991. do 1999. godine. Mislim da nikada ne možemo dovoljno i da nismo dovoljno istakli ulogu naše vojske, koja nije slučajno najomiljenija i najpoštovanija institucija srpskog naroda pored SPC.

Ono što je veoma važno, a o tome smo često govorili i inicirali razna rešenja da se to istakne, pa između ostalog da se ovde donose i jedna deklaracija o izražavanju počasti svima onima koji su davali svoj život za otadžbinu, jeste nešto što mislimo da uvek treba iznova naglasiti, jer mi danas ne bismo živeli u miru da neko u svoje vreme u otadžbinskim ratovima nije bio spreman da da svoj život za našu slobodu i za naš današnji mir.

Osećao sam jednu dužnost i obavezu da u ime poslaničke grupe Dveri ovo kažem, jer su inače vojničke tradicije srpskog naroda svetle i zaista mogu da nam služe za ponos kao narodu. Zato, naravno, pristupamo ovoj raspravi sa najvećim mogućim poštovanjem ove teme i želimo da damo određeni doprinos u konstruktivnom smislu, kako bismo, je li, pohvalili sve što je dobro, a naravno pokušali da ispravimo, a to smo učinili kroz određene amandmanske predloge, nešto što smatramo da je nedovoljno dobro ili loše.

Kao što sam to činio i ranije, prvo bih krenuo sa dobrim stvarima. Dakle, nisu sve stvari loše kada govorimo kao opozicija protiv vlasti i bilo bi nepošteno reći da je sve loše što radi vlast, ali isto tako moramo to da kažemo, a vi se ljutili ili naljutili, nije ni sve dobro što radi vlast.

U ovom smislu ovde želim pre svega da istaknem Sporazum sa Republikom Srpskom. To je jedna stvar koja bi na svakom zasedanju Narodne skupštine trebalo da se nađe na dnevnom redu, da uvek iznova proširujemo naš sporazum o specijalnoj saradnji sa Republikom Srpskom. Ovde je u pitanju samo vazduhoplovstvo, odnosno obučavanje pilota, remont helikoptera i druge važne stvari, ali ja vas molim, gospodine ministre i sve druge ministre u Vladi Republike Srbije, da intenziviramo do maksimalno specijalne veze između Srbije i Republike Srpske.

Ja vam, evo, kažem – računajte, uvek ćete imati glas poslaničke grupe Srpskog pokreta Dveri za svaku inicijativu koja se tiče specijalnih veza između Srbije i Republike Srpske, bez obzira što smo mi opozicija ovde u Domu Narodne skupštine.

Druga stvar koju naravno podržavamo javno i kako god hoćete jeste modernizacija, naoružavanje i bolje opremanje Vojske Republike Srbije. Dakle, uvek tu možete računati na našu podršku i mislim da je to od izuzetnog značaja jer je odbrambena bezbednost zemlje nešto što mora svakako da bude među prioritetima državne politike.

Takođe nešto što mi apsolutno podrazumevamo, čisto da se zna da ističemo nešto što je dobro u radu Vlade Republike Srbije, jeste što nismo postali član zločinačkog i agresivnog NATO pakta i što smo značajno proširili i produbili vojnu saradnju sa Rusijom i Belorusijom. To je nešto što se, naravno, nalazi u programu Srpskog pokreta Dveri i, u tom smislu, sve dok ova država i ova Vlada ne ide ka definitivnom članstvu u NATO i ne uvodi sankcije Ruskoj Federaciji, to je nešto što će apsolutno uvek imati podršku Dveri.

Naravno, tu se negde i završavaju, da tako kažem, dobre ili pozitivne stvari koje bih mogao da kažem o Vladi Republike Srbije po svim ovim pitanjima i otvaram sada niz drugih pitanja za koja smatram da su izuzetno problematična.

Da krenemo redom, od Vojske Srbije, gde je mnogo stvari, gospodine ministre, problematično. Problematične su, pre svega, plate, odnosno primanja pripadnika Vojske Srbije i to je nešto što vi to bolje znate od mene, a ja bih voleo da taj podatak saopštite i javno, koliko je pripadnika Vojske Srbije napustilo Vojsku Srbije u poslednjih nekoliko godina. Nađite mi neki vremenski interval koji vama odgovara.

Moji podaci govore da je to nekoliko hiljada pripadnika Vojske Srbije, ali, evo, dajte nam vi tačan podatak i koji su razlozi napuštanja pripadnika Vojske Srbije u toliko nenormalno velikom broju, a radi se o više hiljada pripadnika Vojske

Srbije.

Drugo veliko i problematično pitanje jeste penzionisanje naših ratnih oficira, koji su elita Vojske Srbije, koji su, da tako kažem, prošli sva ratišta od 1991. do 1999. godine i oni predstavljaju jednu vrstu stručnog i kadrovskog blaga Vojske Srbije, pa i Ministarstva odbrane. U tom smislu trebalo bi voditi računa da oni treba da budu na neodređeni način reaktivirani i stavljeni u funkciju maksimalne stručne i svake druge osposobljenosti Vojske Srbije.

Ono što je takođe važno jeste Savez organizacija rezervnih vojnih oficira i vojnih starešina uopšte, jer je to najznačajnije, po našem mišljenje, imamo jedan amandman na tu temu, obratićete pažnju sigurno na njega, jedno od udruženja od posebnog značaja koje vi tamo predviđate u zakonu je sigurno to i treba, naravno, da igra značajnu ulogu u sistemu Ministarstva odbrane.

Ima tu i niz drugih problematičnih stvari oko kojih sada ne bih trošio previše vremena, ali sam dužan da vas podsetim na to da u Ministarstvu odbrane od 2000. godine do danas neprestano imamo tu čudnu Kancelariju NATO i ne znamo koliko smo mi bezbednosno probušeni i kontrolisani od strane NATO koji nam sedi u Ministarstvu odbrane, u Generalštabu ili gde god već da sede ti predstavnici NATO u državi Srbiji, što je apsolutno nedopustivo. Da li smo mi suverena država ili smo mi okupirane od strane NATO?

Podsetio bih vas, gospodine ministre, da se deo naše teritorije nalazi pod okupacijom, to je Kosovo i Metohija, da mi nikada nismo završili rat sa NATO paktom. Mi smo samo sklopili primirje 1999. godine. Taj rat još uvek praktično traje, jer je Kosovo i Metohija pod okupacijom NATO trupa.

Naravno, podsetio bih vas da nikada nije okončan proces za špijunažu koji je proistekao iz jedne od najvažnijih i najboljih ikada urađenih aktivnosti vojne službe bezbednosti, kada je u svoje vreme 2002. godine uhapšen tadašnji potpredsednik Vlade i bivši načelnik Generalštaba Momčilo Perišić, kako direktno predaje vojne tajne tadašnjem šefu CIA za Balkan DŽonu Neiboru. Da li je moguće da 16 godina nemamo završen sudski postupak protiv nekoga ko je izdavao državne, vojne tajne agentima strane obaveštajne službe i da li se takve stvari možda danas iznova dešavaju?

Ono što ovde želim da kažem i vrlo konkretno o određenim zakonskim rešenjima, a počeću od multinacionalnih operacija. Polemisali smo i prošle godine ovde u Domu Narodne skupštine. Mi smo apsolutno protiv korišćenja pripadnika Vojske Srbije u bilo kakvim stranim tzv. multinacionalnim operacijama i bilo kakvim kriznim i ratnim žarištima u svetu. To nije naša uloga. Mi ne treba time da se bavimo. Mi imamo svoja žarišta, imamo svoje probleme. Imamo malo vojske u kopnenoj zoni bezbednosti, na našim granicama. Inače, imamo malo pripadnika redovnog vojnog sastava i moram da vam skrenem pažnju na ono o čemu su Dveri ranije mnogo puta govorile, a to je povratak redovnog služenja vojnog roka kao izuzetno važna stvar.

Gospodine ministre, volim da čujem vaše mišljenje, šta vi mislite da li neko ko nije služio vojsku treba da radi u državnoj službi? Da li neko ko nije služio vojsku treba da se nađe na najvišim državnim funkcijama? Da li neko ko nije bio spreman da služi svojoj otadžbini može da vodi ovu državu na bilo koji način? Recimo, voleo bih da čujem vaše mišljenje po tom pitanju.

Zašto su za nas sporne ove mirovne operacije? Evo, ovde recimo, vi navodite u jednom od ovih materijala da civilna misija EU za upravljanje krizama uspostavlja na osnovu odluka Saveta EU takve multinacionalne operacije, a naše Ministarstvo unutrašnjih poslova planira angažovanje, a u skladu sa potrebama pozivom EU. Dakle, šta to znači? Da li smo mi vazali EU? Zašto mi koji nismo član EU smo nešto dužni EU, zašto smo mi deo njihovih mirovnih operacija?

Druga stvar su humanitarne operacije. Ovde stoje i humanitarne operacije i imamo apsolutnu spremnost da vas podržimo u slanju pripadnika Vojske Srbije i MUP u humanitarne operacije. Mimo humanitarnih operacija nemate našu podršku.

Inače, da bi javnost bila bolje upoznata, 700 pripadnika Vojske Srbije i 11 pripadnika MUP učestvuje u multinacionalnim operacijama. Da li je to previše, gospodine ministre? Ko će ovde da se bavi određenim potrebama Vojske Srbije?

Sa druge, strane novac. Dozvolite, 1,8 milijardi dinara iz budžeta države Srbije ide na naše učešće u multinacionalnim operacijama. Mi imamo mnogo većih potreba da uložimo tu 1,8 milijardi dinara, gospodine ministre. Zašto bismo ih mi bacali na strane multinacionalne operacije? Je li smo mi izazvali te krize, je li smo mi napravili te probleme u Africi, je li smo mi uzročnici tih ratova ili bilo kakvih drugih katastrofa? Zašto mi da rešavamo te probleme? Imamo mi dovoljno svojih problema.

Naravno, ovo što ste sada uveli ovim izmenama zakona, da sada, praktično, nastavljaju naši pripadnici angažovanje i u sledećoj godini do usvajanja godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama. Šta to znači? Evo, polovina godine, mi nismo usvojili plan, a neko već će nastaviti da to radi po toj inerciji. Šta to znači, da Narodna skupština gubi svoju funkciju, pola godine neko već učestvuje u nekim multinacionalnim operacijama bez saglasnosti Narodne skupštine Republike Srbije? To je, verujte, apsolutno nedopustivo.

Ono što takođe želim da istaknem kao pozitivno, ali samo u načelu, jer imam ovde određene primedbe, jesu ovi drugi sporazumi sa Grčkom, Rumunijom i Izraelom, mada ima problematičnih mesta, moram priznati, gospodine ministre. Oko Republike Srpske apsolutno smatram da je ispravno sve, dok, recimo, u slučaju memoranduma o saradnji sa Grčkom, tamo se pominje takođe to da se angažuju multinacionalne snage u operacijama predvođenim EU, što je za nas dakle sporno i samim tim je i taj memorandum sporan iz tog ugla.

Pogledajte šta piše u članu 8. statusa sporazuma sa Rumunijom – dok borave na teritoriji države strane primaoca status predstavnika države strane pošiljaoca reguliše se na osnovu odredbi sporazuma između država članica Severnoatlanskog ugovora i država učesnica u partnerstvu za mir. Šta to znači, da mi radimo po pravilima NATO pakta, da mi sklapamo sporazume sa Rumunijom po pravilima NATO pakta? Da li je to onaj čuveni Sofa sporazum, kao što se ovde navodi, potpisan u Briselu 19. juna 1995. godine, po kome kada pripadnici NATO snaga prolaze teritorijom Republike Srbije ne moraju da plaćaju nikakve troškove, ne odgovaraju ni za kakva učinjena krivična dela, koriste, da kažem, kapacitete Vojske Republike Srbije i, generalno, mogu da rade šta hoće? Da li je to taj sporazum, pa treba po njemu da se rukovodimo u saradnji sa Rumunijom?

Naravno, pitanje Izraela, je ozbiljno pitanje, saradnja apsolutno da, ali je ovo ozbiljna saradnja, saradnja u oblasti vojnoj, odbrambenoj, odbrambeno industrijskoj. Verujete, to su osetljive stvari, posebno u ovim kriznim momentima, kada, kao što vidite, po pitanju Sirije, postoji velika zaoštrenost između raznih međunarodnih faktora i činilaca, u čemu naravno, učestvuje i Izrael.

Ono što bih sada želeo da istaknem, a veoma je značajno, jeste ono što je vezano za tzv. privatizaciju ili, kako vi ispravno kažete, dokapitalizaciju naše namenske industrije. Ne mogu da razumem, gospodine ministre, zašto se to radi. Pitao bih vas vrlo konkretno – zašto smo do sada izuzimali namensku industriju iz privatizacije? Pa, zbog nacionalne bezbednosti. Ko je sada smislio i iz kog razloga da to više nije tema nacionalne bezbednosti, nego sada možemo da dokapitalizujemo, odnosno da privatizujemo do 49% vlasništva našu namensku industriju? Pazite, a druge naše firme iz oblasti namenske industrije koje nisu deo grupacije odbrambena industrija Srbije mogu se privatizovati i sa preko 50% kapitala u vlasništvu stranaca. Da li je to tačno? Koje su to, dakle, firme, koje podležu kupovini u većinsko vlasništvo od strane stranaca, a iz oblasti su namenske industrije u Srbiji?

Dakle, ozbiljna je stvar i nije za igru. Ne vidim, voleo bih da mi objasnite, ako su profitabilna naša preduzeća u oblasti namenske industrije, zašto ih dokapitalizujemo kada ostvaruju tako ogroman profit i kada dobro funkcionišu? Zar ne treba sva ta sredstva da ostanu u našim rukama, prvo pitanje?

Drugo pitanje – da li shvatate da 49% tajnosti podataka dajete nekome ko će postati suvlasnik namenske industrije u Srbiji? Možete li mi objasniti, evo, iz ugla Ministarstva odbrane koji je naš interes tu da mi otkrivamo tajnost naših podataka, da mi ugrožavamo nacionalnu bezbednost, da nam stranac ulazi u sva naša preduzeća namenske industrije? Čekate, molim vas, hoće li oni nama dati da mi uđemo u njihova preduzeća da vidimo šta oni rade u sistemu namenske industrije bilo koje druge države?

Ono što bih ovde takođe još istakao, naravno, mislim da, gospodine ministre, vi nedovoljno obraćate pažnju na aktivnosti Vojnog sindikata Srbije. Mislim da se radi o veoma časnim i ozbiljnim oficirima Vojske Srbije, da su njihovi zahtevi veoma opravdani, posebno kada se tiče primanja i materijalnog statusa pripadnika Vojske. Mislim takođe da je ovaj progon Novice Antića, predsednika Vojnog sindikata Srbije, nedopustiv i da je to jedna vrsta odmazde i verbalni delikt, koji je praktično uveden u Vojsci Srbije. Mislim da ne biste smeli na taj način da se obračunavate sa časnim oficirima Vojske Republike Srbije, samo zato što su rekli i primetili korupciju u Generalštabu ili u vrhu Vojske, ili zato što su rekli da imaju minimalna primanja, da vojnici po ugovoru napuštaju Vojsku Srbije, da postoje brojni problemi sa vojnom opremom, da nema dovoljno redovnog vojnog sastava itd, itd.

Znači, oni vama ukazuju na probleme i nepravilnosti u Vojsci Srbije. To nije razlog da Vojni sindikat trpi bilo kakav progon, a njegov predsednik nekakve odmazde.

Naravno, na kraju jedna tema, koja je svakako ovde već pomenuta i o kojoj ćemo se svi složiti da je veoma osetljiva, to je tema BIA. Mi smatramo neprihvatljivim usvajanje odredbe koja predviđa da akt o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Agenciji donosi direktor Agencije, uz prethodnu saglasnost Vlade istina, jer će ista dati preširoka ovlašćenja političkih subjektima u pitanjima kadrovske politike.

Zašto vam to kažem, gospodine ministre? Zato što je već sam direktor Agencije, čovek bez ikakve veze sa obaveštajnim sektorom do sada, čovek koji nikada nije radio ni u jednom segmentu bezbednosti u Srbiji, niti u vojsci, niti u policiji, niti je čak i pravnik, niti ima bilo kakve veze sa tim sektorom, on je tamo postavljen kao poverljiva osoba predsednika Srbije, predsednika SNS i kao dotadašnji uspešni partijski aparatčik SNS. Ako je to kriterijum za biranje direktora Agencije, navedite mi u kojoj još državi sveta je to kriterijum, da vi svog partijskog poslušnika postavite za direktora najvažnije Bezbednosno informativne agencije? Koja je njegova stručnost? Na osnovu koje njegove stručnosti će on onda postavljati bez konkursa i bez pitanja bilo koga dalje zaposlene u BIA? Verujte, to zaista deluje neozbiljno.

Takođe, predložena amandmanska izmena, a videćete da smo tu, da kažem, na više mesta intervenisali i štiteći zapravo javni interes da se spreči dodatna politizacija BIA. Ono što je naš stav, apsolutno, ovo su osetljiva i važna bezbednosna pitanja i u slučaju neadekvatne kadrovske politike ugrožava se bezbednost države Srbije. Dakle, ne možemo bilo kome dati da vodi BIA. Ne možemo bilo kome dati da on onda zapošljava kako god hoće u BIA. Ne možemo dozvoliti da ta Agencija bude predmet partijskog zapošljavanja članova SNS ili drugih činilaca vladajuće koalicije. Ako to dozvolimo, to je ugrožavanje bezbednosti države Srbije.

Navikli smo da vladajuća SNS, većina politizuje sve javne službe i bez konkursa zapošljava partijske poslušnike u svim granama državne službe, ali smatramo da je poigravanje sa osnovnim bezbednosnim interesima, radi ostvarivanja onih sitno sopstveničkih partijskih previše čak i za SNS.

I, na kraju, gospodine ministre, nešto što je zaista bolno pitanje, bio sam prisutan na zajedničkoj sednici više skupštinskih odbora, na temu bezbednosnog incidenta koji se desio prilikom hapšenja direktora Kancelarije za KiM Marka Đurića na KiM. Naravno, obavezao sam se na poštovanje tajnosti podataka koje sam tom prilikom imao na uvid na toj zatvorenoj sednici, što ću naravno ispoštovati, ali sam dužan da vam postavim nekoliko pitanja koja se tiču ozbiljno bezbednosne situacije na KiM.

Pre svega, šta planira Vojska Srbije i šta planira Vlada Republike Srbije u slučaju pokušaja nasilnog zauzimanja severa KiM ili bilo kog drugog incidenta na teritoriji KiM pod okupaciju?

Podsetiću vas da smo samo dva puta imali upad tzv. specijalnih jedinica tzv. nezavisnost Kosova, Rosu na sever KiM i oba puta je to isprovocirao Marko Đurić. Prvi put kada je krenuo vozom iz Beograda, a drugi put kada je ušao na prostor KiM, a da nije imao nikakvu bezbednosnu procenu kako će se ta njegova opasna avantura završiti.

Sada vas pitam – da li je to normalno da bilo koji činovnik i visoki funkcioner Vlade Republike Srbije ode na KiM bez saglasnosti BIA, bez saglasnosti vojnih službi bezbednosti, bez bezbednosne procene šta će mu se tamo desiti, bez obezbeđenja i mogućnosti da se zaštiti, jer njegovo onakvo vodanje i hapšenje nije sramota Marka Đurića, nego države Srbije i svih službi bezbednosti koje su to dozvolili. Dakle, ili mora da odgovara neko iz službi bezbednosti ko je uradio lošu procenu i nije zaštitio visokog državnog funkcionera ili odgovara visoki državni funkcioner koji je tamo otišao bez procene bezbednosti i bez podrške službi bezbednosti.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji pratite rad Narodne skupštine, pomaže Bog svima.

Moja pitanja danas su usmerena ka predsedniku Vlade Republike Srbije gospođi Ani Brnabić i tiču se tri socijalne kategorije stanovništva u Srbiji koje su zaista ozbiljno ugrožene pod, ne samo ovom, nego i prethodnim vlastima, jer njihovo pitanje jednostavno nije rešeno. Molio bih da mi se veoma precizno, jasno i brzo odgovori - da li ova Vlada uopšte namerava u ovoj tekućoj 2018. godini da se bavi rešavanjem ova tri izuzetno važna pitanja?

Prvo pitanje je status ratnih vojnih veterana, porodica poginulih i invalida rata u otadžbinskim ratovima od 1991. do 1999. godine. Dakle, neverovatno je da smo mi jedina zemlja u regionu koja nije rešila status svoji ratnih vojnih veterana i da oni, koji su u svoje vreme bili spremni da daju svoj život za ovu državu da bismo mi danas živeli u miru, nisu dobili odgovarajuće privilegije ili bilo kakvo zakonsko tretiranje od strane sopstvene države za koju su bili spremni da daju život.

Dakle, od 1999, iduće godine navršiće se 20 godina od završetka ratnih dejstava na prostorima bivše Jugoslavije, a da ni jedna vlast nije bila sposobna da donese ozbiljan zakon koji bi rešio i tretirao uopšte pitanje ratnih vojnih veterana, porodica poginulih i invalida rata.

Drugo pitanje, i te kako bolno za više od 100 hiljada radnika u Srbiji, koji su u pljačkaškim privatizacijama ostali bez posla, jeste kada će njima biti isplaćene zaostale zarade, otpremnine koje im nisu isplaćene ili povezan radni staž koji im je još uvek nepovezan? Dakle, radi se o više od 100 hiljada radnika u Srbiji. Računajte koliko je to onda ljudi zajedno sa njihovim porodicama koje su na neki način žrtve tranzicije, žrtve pljačkaške privatizacije za koju, usput budu rečeno, do dana današnjeg po srpskim zakonima niko nije odgovarao.

Ovde govorim o odgovornosti svih vlasti od 5. oktobra 2000. godine do danas koje su bile odgovorne za pljačkaške privatizacije ili za ne sprovođenje krivične odgovornosti za sve one koji su opljačkali ovaj narod i državu u prethodnih 20 godina. Dakle, kada će radnici, koji su ostali bez primanja, bez staža, bez otpremnina, konačno dobiti mogućnost da im to sve bude isplaćeno?

Skrećem pažnju, naravno, i gospodinu Šešelju da nema razloga da ometa rad drugih narodnih poslanika koji nisu ometali njegovo postavljanje poslaničkih pitanja, ali to je pitanje kulture i vaspitanja i ne bih u to dalje ulazio.

Ono što je treća kategorija kojoj se ovde obraćam i o čijim problemima želim da ukažem Vladi Republike Srbije, a to su preko 20 hiljada porodica koje imaju neku vrstu dužničkog ropstva prema bankama, jer imaju kredite indeksirane u švajcarskim francima. Neverovatno je, drage, poštovane kolege, da smo mi jedina od 13 zemalja u Evropi i svetu gde su ikada izdavani krediti u švajcarskim francima, a da nije rešila problem svojih građana koji su opljačkani ovim štetnim i lopovskim kreditima. Jedina smo država koja nije rešila problem svojih građana. Uveli smo ih u rizik, nismo im dali nikakvu pravnu pomoć šta ih čeka sa tim rizičnim kreditima. Kada su ti nepošteni, lopovski krediti utvrđeni da su takvi na svim sudovima u Evropi, mi jedini nismo utvrdili da su to lopovski i štetočinski krediti i nismo dali šansu našim građanima da izađu iz te vrste dužničkog ropstva.

Pazite, banka je obezbeđena hipotekama, obezbeđena državnim jemstvom kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita. Čime su obezbeđeni bankarski klijenti koje banka pljačka na naknadama, na provizijama, na svim vrstama ovih štetočinskih i lopovskih kredita? Da li to znači da su banke zaštićeni beli medvedi u ovoj državi, da oni mogu da pljačkaju narod i privredu, a da njima niko ne može da uđe u trag i da im stane na put? Odgovornost je, naravno, pre svega, na Narodnoj banci Srbije koja bi trebala da kontroliše rad poslovnih banaka.

Dakle, pitanja za Vrhovni sud, na kraju, su sledeća – kada će zauzeti stav o nezakonito indeksiranim kreditima, o efektivnom povraćaju novca za jednostrano izmenjene kamate, o efektivnom povraćaju novca za troškove obrade i, naravno, za nezakonito plaćanje naknade? Dakle, kada će se rešiti problem porodica koje imaju kredite indeksirane u švajcarskim francima?
Gospodine predsedavajući, zbog galame nisam čuo koju od moje dve dopunske tačke ste pročitali? Izvinjavam se.
Hvala.Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici i poštovani građani koji pratite ovu sednicu Skupštine Srbije, mnogo je važnih tema danas u Srbiji, mnogo bolnih egzistencijalnih pitanja, mnogo ekonomskih i socijalnih problema, pa je nekako kultura i pitanje identiteta i očuvanja našeg identiteta uvek nekako u drugom planu i veoma često i lako se zaboravi.

Sa ove dve dopunske tačke dnevnog reda koje kandiduje poslanička grupa Srpskog pokreta Dveri, vraćamo pažnju javnosti i Narodne skupštine Republike Srbije na značaj kulture očuvanja našeg nacionalnog i kulturnog identiteta, a dve teme su tu pod posebnim fokusom, a to su pitanja jezika i pisma.

Među osnovnim tačkama identiteta svakoga naroda na svetu, jesu upravo pitanja njegovog maternjeg jezika i njegovog nacionalnog pisma.

U ovoj prvoj dopunskoj tački, koja je sada ovde pred vama, mi predlažemo jednu deklaraciju o zaštiti srpskog jezika. Naime, mi smatramo da je srpski jezik u savremenim okolnostima veoma ugrožen, da se manipuliše srpskim jezikom, da se izmišljaju novi jezici na teritorijama bivše Jugoslavije, koji zapravo nisu ništa drugo nego varijante srpskog književnog jezika. Dolazimo u situaciju da naš jezik može na neki način biti ugrožen i raznim tuđicama i raznim novokomponovanim izrazima i raznim, da tako kažem, upadima sa strane koji kvare naš jezik.

Neophodno je da skrenemo pažnju javnosti na značaj jezika. Mi smo to učinili u ovoj deklaraciji u nekoliko tačaka.

Pre svega, želimo da zaštitimo sve što je ikada napisano na srpskom jeziku bez obzira na kom je pismu napisano, bez obzira da li je napisano u Srbiji, u bivšim jugoslovenskim republikama, u regionu ili dijaspori. Dakle, sve što je nastalo na srpskom jeziku spada u srpsku književnu baštinu i mi treba to da čuvamo i o tome da brinemo.

Sa druge strane, za nas je izuzetno važno da se brine o čuvanju srpskog jezika u dijaspori, da se brine o dopunskim školama, jer jedan od najvećih problema srpskog naroda u dijaspori je asimilacija i gubljenje identiteta, a među njima najveći problem gubljenja jezika. Dakle, država Srbija kao matica svih Srba koji žive u regionu i rasejanju, mora da brine o očuvanju njihovog nacionalnog identiteta i pre svega o očuvanju njihovog jezika.

Na kraju nešto što odavno predlažemo, evo predloga i za ministra kulture, da se oformi jedan dom srpske dijaspore u Beogradu. Da se tu sačuva sve ono što je srpska politička emigracija, posle 1945. godine i dijaspora u celini napravila, i da se vrati i pripada ponovo kulturnom blagu srpskog naroda u celini.

Dakle, to je ono što je naša poruka, da sačuvamo srpski jezik.
Hvala predsedavajući.

Evo, poštovane kolege narodni poslanici jedne teme oko koje sam zaista duboko uveren da nema niti jednog jedinog razloga da svi zajedno nestanemo u odbranu srpskog nacionalnog pisma ćirilice. Ovo nije tema vlasti ili opozicije, ovo nije tema za naša politička nadgornjavanja i sukobe, imamo dovoljno drugih tema, red je valjda da se jednom oko neke teme od izuzetnog nacionalnog značaja i objedinimo i zajednički donesemo određene stavove.

Ja nemam nikakav problem da povučem ovaj predlog deklaracije o zaštiti ćirilice, da vladajuća većina predloži isti ili sličan ili kakav god se dogovorimo predlog o zaštiti ćirilice i da mi glasamo za to kao za predlog vladajuće većine.

Dakle, ne mislim da se bavim monopolom na temom ćirilice ili bilo kojom drugom temom od velikog nacionalnog značaja. Molim vas da obratite pažnju na ovaj naš predlog da zajedničkim snagama ga stavimo na dnevni red, da ako treba izmenimo nešto u tekstu ove deklaracije o zaštiti ćirilice i da jednoglasno u Narodnoj skupštini Republike Srbije stanemo u zaštitu našeg nacionalnog pisma.

Ćirilica nestaje, ćirilica se gubi, ćirilica postaje manjinsko pismo u Srbiji, ćirilica je nezaštićena i mi moramo da je zaštitimo i ta zaštita ćirilice mora da krene iz doma Narodne skupštine Republike Srbije.

Moramo da promenimo Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma. Moramo da uvedemo kaznene odredbe za one koji ne poštuju ćirilicu. Moramo sve javne natpise da stavimo na ćirilici, moramo na neki način mlade da naučimo da iz savremene informacione tehnologije mogu i te kako da budu na ćirilici, da je ćirilica najsavršenije svetsko pismo, da je grafički jedno od najlepših svetskih pisama, da je potpuno u skladu sa savremenim informacionim tehnologijama i da motivišemo sa državnog vrha sve izdavače, sve kulturne delatnike, sve institucije, sve medije, da pre svega emituju svoje programe, svoja izdanja na ćirilici, poštujući naravno nacionalne manjine, njihov jezik i njihovo pismo, ali moramo da poštujemo i sebe i svoj jezik i svoje pismo.

I zaista ne vidim niti jedan razlog, mogu da vas molim, mogu da vas preklinjem, recite šta treba da uradimo, ali ćirilica je ugrožena u Srbiji, jedino mi iz doma Narodna skupštine Republike Srbije možemo da zaustavimo njeno propadanje. Nema ko drugi da je zaštiti i u tom smislu svo srpsko književno blago, koje je pritom nastalo ne samo na ćirilici, nego i na latinici treba da bude u korpusu istorije srpske književnosti, da bude sačuvano, jer dešava nam se da se u raznim svetskim forumima književna dela nastala na latinici tretiraju kao hrvatska kulturna baština i kao nečija tuđa kulturna baština zapravo pripadaju srpskoj književnoj i kulturnoj baštini.

Ovo je tema koju jedino mi ovde možemo da pokrenemo i apelujem na vas da podržite da ova deklaracija dođe na dnevni red, da možemo zajedno izmeniti…
Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege narodni poslanici i poštovani građani koji pratite zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije, pomaže Bog svima i Hristos Vaskrse. Nije bilo prilike da čestitamo svim građanima Srbije ove velike hrišćanske praznike, ali ovo je univerzalni hrišćanski pozdrav kojim možemo započeti i ovo naše današnje zasedanje.

Ono što ovog puta želim da postavim kao pitanje jeste nadležnost ministarke bez portfelja za demografiju i populacionu politiku, jer zaista smatram da je tema rešavanja problema bele kuge i tema porodične politike najvažnija državna tema danas.

Ministarki ide veoma jednostavno pitanje – u kom pravcu ona kao resorno zadužena i Vlada Republike Srbije u celini, planiraju da pomognu mala mesta u Srbiji, naše manje opštine, seoske pasivne krajeve i na koji način tamo uopšte misle da zadrže stanovništvo?

Pod 1), kako da reše problem bele kuge koji je tamo i te kako prisutan, kako da reše problem odseljavanja iz malih mesta u veće gradove, kako da zadrže mlade na selu i na koji način uopšte može da se pomogne život na selu u 21. veku? Dakle, kako da se pomogne žena koja živi na selu, kako da se pomognu socijalno ugroženi poljoprivredni penzioneri koji žive na selu, kako da se otvore nova radna mesta na selu, jer kada vidimo da Vlada Republike Srbije govori o otvaranju novih radnih mesta, vidimo da su uvek u pitanju gradovi.

Nisam odavno čuo da je Vlada Republike Srbije uticala na otvaranje novih radnih mesta u selima, da ima ozbiljnu podršku prema domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, prema industriji domaće poljoprivredne mehanizacije, prema zadrugarstvu ili prehrambeno-prerađivačkoj industriji koja bi trebala da bude sigurno jedna od najvažnijih razvojnih grana u našoj privredi.

Dakle, na koji način konkretno se pomaže u borbi protiv bele kuge i odseljavanja sa sela, manjih, pograničnih pasivnih krajeva Srbije?

Evo da biste videli na jednom primeru koliko je to dramatično, ja ću vam navesti samo primer opštine Lučani i njene demografske situacije. Dakle, 400 stanovnika manje na godišnjem nivou, 2.000 stanovnika manje na nivou pet godina, 4.000 stanovnika manje na nivou dva popisa, 10 godina. Kada opština Lučani ima 20.000 stanovnika, onda možete zamisliti šta za nju znači kada za 10 godina izgubi 4.000 stanovnika i možete lako izračunati, za koliko decenija neće više u Srbiji postojati opština Lučani. Veoma dramatična situacija. Godišnje se rodi između 125 i 150 beba, a umre 400 stanovnika, još toliko sigurno posebno mladi i visokoobrazovanih napusti ovu opštinu.

Inače, opština Lučani je značajna po tome što ima tri važna centra. Jedan je sama varošica Lučani koja je industrijski centar, drugo je Guča, poznata po saboru trubača kao ugostiteljski i turistički centar i treće je, Kotraža, kao jedan poljoprivredno-trgovinski centar ove opštine.

Kako dakle u jednoj takvoj opštini može da se izbori lokalna samouprava kada država ne pruža adekvatnu podršku, a kada lokalne vlasti na čelu sa SNS i SPS nemaju sluha za dobre predloge opozicije. Primera radi navešću nekoliko primera, već četiri godine opština Lučani izbegava da podrži predlog odborničke grupe Dveri da se poveća iznos naknada za svaku sledeću bebu u porodici, kao i da se odvoje veća sredstva kod vantelesne oplodnje. Sa druge strane, nedavno je predložena porodična deklaracija sa setom mera konkretne podrške porodici od strane odborničke grupe Dveri u opštini Lučani, a što je vrlo zanimljivo, opštinsko veće ove opštine je usvojilo Predlog porodične deklaracije, a onda je Skupština opštine odbila predlog ove porodične deklaracije sa konkretnim porodičnim merama.

Sada vi meni kao vlast objasnite kako je to moguće da Vlada Republike Srbije podržava populacionu politiku, a da vaše lokalne vlasti odbijaju.

Konačno, ključno pitanje jeste zašto se problemom bele kuge bavi predsednik države, a ne Vlada Republike Srbije? Da li je to zapravo dokaz da smo u pravu mi iz Dveri koji smo toliko puta kritikovali ministarku Slavicu Đukić Dejanović, da ona nije ostvarila rezultat, da je morao lično predsednik države da se uključi i da se bavi problemom populacione politike, a imamo nadležno Ministarstvo i čitavu Vladu Srbije?

Konačno, predsednik države je imao priliku pet godina kao premijer da se dokaže, videli smo da nije uspeo i kako sada misli sa pozicije predsednika države da rešava problem bele kuge, ako nije rešio sa pozicije predsednika Vlade Republike Srbije?

Hvala.
Poštovani ministri sa saradnicima, poštovane kolege narodni poslanici, nisam siguran sa jedne strane koliko su ova dva prisutna ministra policije i rada nadležni za teme koje su na dnevnom redu i gde su nam ministri finansija i drugi nadležni ministri u Vladi Republike Srbije. To je pitanje više za predsednika Vlade Republike Srbije i za predsednika Skupštine, zašto ovde nisu oni koji treba da budu danas da odgovaraju na pitanja narodnih poslanika.

Drugo pitanje koje građani Srbije ne mogu da znaju, jeste da je Narodna skupština, to jest predsednik Narodne skupštine iz vladajuće većine, 20 različitih predloga zakona i odluka stavio voljom, preglasavanjem vladajuće većine u jednu tačku dnevnog reda. Sada umesto da mogu o svakom predloženom zakonu da govorim 20 minuta, ja sada o svim 20 predloženih zakona mogu da govorim ukupno 20 minuta, što jasno znači da imam manje od minuta po predloženom zakonu. Dakle, to građani ne znaju, pa sam dužan da ih obavestim zašto neću moći o svemu detaljno da govorim, zato što je voljom vladajuće većine ukinuto pravo opozicije da govori o svakom zakonu pojedinačno, po 20 minuta šef poslaničke grupe.

Naravno, kao i do sada nemam problem da kažem šta je dobro u predloženim zakonima, to ću i ovog puta učiniti i naravno da ukažem na neke stvari koje su sporne.

Primera radi dobro je da, u vezi sa poreskom administracijom, da imamo ove nove predloge koji se tiču objavljivanja najboljih poreskih platiša, prinudne naplate poreza, štednih naloga dužnika, ali i uvođenja grejs perioda za najugroženije poreske obveznike. To su dobre stvari. Znači, mi ako smo opozicija Vladi Republike Srbije mi nismo opozicija državi Srbiji. Kada Vlada Republike Srbije predloži dobar zakon, imaće našu podršku, nije malo puta bilo kada smo kao opozicija glasali za dobre predloge Vlade. Problem je što je tih dobrih predloga Vlade malo i što su većinom predlozi Vlade loši, ali evo, uvek kada su dobri imate našu podršku i ja to javno istaknem.

Druga stvar, recimo, koja je ovde dobra, a tiče se pooštravanja određenih mera kada su u pitanju osnivači ili vlasnici određenih preduzeća, recimo, koja se bave računovodstvom, ili koja se bave igrama na sreću u Zakonu o igrama na sreću, gde se jasno u predloženim izmenama propisa zabranjuje krivično osuđivanim pravnim i fizičkim licima da budu osnivači vlasnici preduzeća na koje Srbija može preneti pravo na priređivanje igara na sreću ili, recimo, koje se bave računovodstvom da ne sme biti prethodno pravosnažno osuđen za krivična dela koja se odnose na zakone o radu, pravosuđu i investicionim fondovima. To je dobro. Znači, mora se pooštriti mogućnost da ne bude zloupotreba i da ljudi koji su za nešto krivično odgovarali ne mogu, jednostavno, na taj način dalje da posluju i da funkcionišu.

Naravno ima i onih tradicionalnih problema sa mnogobrojnim predlozima zakona od strane Vlade Republike Srbije. Evo, kaže se npr, Zakon o PDV-u, kojim Ministarstvo finansija od nas traži da ga uskladimo sa direktivama EU. Ponavljam da zaista mi nismo Narodna skupština koja treba da deluje po direktivama EU. Ne može biti smisao Narodne skupštine Republike Srbije da ispunjava direktive iz Brisela. Dakle, ako vi mislite da je svaki zakon koji dobijete kao direktivu iz Brisela dobar, onda se grdno varate. Svaki zakon treba da bude dobar i u interesu građana Srbije, a ne u interesu Brisela i EU.

Dakle, Vlada Republike Srbije kad predlaže zakone, a mi kao narodni poslanici, kada ih usvajamo, treba da vodimo računa o interesima građana Srbije, a ne da ispunjavamo direktive iz Brisela.

To je ono što se mi ovde neprestano suočavamo kao problem sa većinom zakona koji nam dolaze u Narodnu skupštinu. Uvek je obrazloženje Vlade Republike Srbije da je to direktiva iz Brisela i da mi moramo da ispunimo tu direktivu.

Sada mi vi recite, poštovani ministri, zbog čega mi moramo da ispunimo tu direktivu? Jesmo li mi članica EU? Kada budemo članica EU, onda treba da postupamo po pravilima EU. Dok nismo članica EU, zašto bismo mi primenjivali uslove, pritiske, ucene, naredbe i direktive iz Brisela. Na putu Srbije u EU po svaku cenu, mi otprilike treba da sprovedemo svaku direktivu.

Ako nam EU kaže, morate da se odreknete KiM, mi treba da se odreknemo KiM zato što nam je to rekla EU? Naravno da ne treba.

Ako nam EU kaže, rasprodajte sva vaša preduzeća, ukinite domaću proizvodnju, uvozite samo našu robu iz EU, da li i to treba da radimo? Naravno da ne treba.

Tako isto i za ove zakone. Ako vam je nešto stiglo kao direktiva iz EU, dobro razmislite pre nego što to predložite Narodnoj skupštini, jer jedno je interes Brisela, a drugo je interes građana Srbije. Ti interesi su često suprotstavljeni jedni drugom. Brisel gleda interes EU, njihovih multinacionalnih kompanija, njihove privrede, politike, njihovih međunarodnih odnosa.

Mi treba da gledamo naše interese, našu privredu, našu ekonomiju, naših saveznika u svetu, a ne da gledamo interes Brisela koji ovde treba da bude primenjen po svaku cenu.

Dakle, molim vas kada kao Vlada Republike Srbije sarađujete sa EU, gledajte šta je interes Srbije, a ne šta je interes EU.

Dakle, mi kao Dveri nemamo problem da se sarađuje sa EU, sa svim evropskim zemljama. To je normalna stvar i ekonomski i politički i na svaki drugi način, ali da nas neko ucenjuje, da nam neko iz Brisela daje direktive, da nas neko tera da radimo nešto što je protiv naših državnih i ekonomskih interesa, ne vidim zašto bismo to radili, jedino ako smo „bana država“. Jedino ako smo uslovljeni i ucenjeni od strane Brisela, jedino ako je naša vlast došla na vlast podrškom iz EU, pa je sada dužna da nešto zauzvrat vrati toj EU.

Dakle, direktive iz EU su nešto što je neprihvatljivo za poslaničku grupu Srpskog pokreta Dveri i ne možemo na taj način podržati nijedan zahtev i nijedan zakon kao što je ovaj zakon o PDV-u, kada on znači direktivu EU.

Sada da pređemo na set zakona koji se tiče novih zajmova, koje vi ovde predlažete da mi usvojimo. Ja inače, gospodo ministri, želim da vas obavestim da po analizi koju je radio ekonomski tim Dveri, mi od ove tri banke koje su na dnevnom redu, a u pitanju su Evropska investiciona banka, Nemačka razvojna banka i Evropska banka za obnovu i razvoj i do sada imamo 26 zajmova i 39 državnih garancija za razne zajmove koja su uzela javna preduzeća u Srbiji. To je ukupno 65 različitih zajmova, samo kod ove tri strane finansijske institucije.

Dakle, mi smo u ozbiljnom dužničkom ropstvu, mi smo se ozbiljno zadužili kod stranih međunarodnih monetarnih institucija i to treba da vraćaju naši potomci.

Visina samo kod ove tri međunarodne finansijske institucije, a trenutnih naših zaduženja je preko 2,5 milijarde evra. Dakle, prvi problem koji imamo sa zaduživanjem jeste koji je smisao daljeg zaduživanja? Ukoliko novo dužničko ropstvo nas u sve to uvodi, koliko će naših budućih generacija morati da vraća te zajmove? Najvažnije pitanje, koji je smisao tih zajmova? Da li su oni zaista na korist razvoja naše infrastrukture, privrede, poljoprivrede, lokalnih samouprava, što je ovde u obrazloženju razlog zašto mi te zajmove uzimamo?

Mogu da razumem putnu infrastrukturu, jer ona nam je potrebna i korisna, ali sve drugo za šta se zadužujemo, ima smisla da radimo samo ako je direktna investicija u domaću proizvodnju, samo ako će od te domaće proizvodnje da se puni naš budžet, samo ako će to da donese otvaranje novih radnih mesta. Da, evo imate obe moje ruke i čitavu poslaničku grupu Dveri za svako zaduživanje, koje otvara nova radna mesta, koje je direktno upumpavanje para u domaću proizvodnju, koju preko novih poreza i doprinosa puni budžet države Srbije, a zaduživanja da mi radimo razne investicione projekte koji su samo dodatno opterećenje na zaduženost države Srbije, jeste nešto što po našem mišljenju nije pravi razlog da bismo se dodatno zaduživali i upadali u dužničko ropstvo.

Ima tu niz i drugih konkretnih pitanja koja moramo ovde da postavimo, a neke kolege iz opozicije su već postavile.

Dakle, ko su oni koji uzimaju provizije prilikom dobijanja ovakvih kredita i ovakvih zajmova, ko je tačno imenom i prezimenom onaj ko će uzeti proviziju, ko je posredovao da dobijemo taj zajam, koja je visina te provizije koja njemu ide, da vidimo koliko zarađuje onaj ko nam posreduje u ovome? Da li je to neko iz domaćeg kruga, da li je to neko iz inostranstva, ko je onaj ko se bogati na našim uzimanjima zajmova?

Gospodine ministre, nemojte samo naokolo okolo, nego direktno. Ovaj zajam, provizija je tolika, ime i prezime onoga ko uzima tu proviziju. Drugi zajam, provizija je tolika, ime i prezime onoga ko uzima tu proviziju. Nemojte da mi nekome nameštamo poslove i da peremo pare preko ovih provizija. Nemojte, recimo, da finansiramo nekog marketinškog stručnjaka za potrebe SNS koji će uzeti proviziju, pa nećete vi kao stranka da mu platite marketinške usluge, nego mu plaća država Srbija ili ne znam kakve druge stranačke i poslovne i druge potrebe.

Još dva važna pitanja zbog ovog zaduživanja, a tiču se toga, koga angažujemo kao konsultantske usluge? Bilo je reči ovde i o tome. Tačno ime i prezime, firma, ko nosi te milione evra da bi dobio konsultantske usluge, da bi se realizovali određeni zajmovi, da bi se realizovao drugi infrastrukturni i investicioni projekat. Jesu konsultantske usluge domaće firme i domaće neke ličnosti, ili su konsultantske usluge strane firme stranih ličnosti, a posebni onih koji nam daju zajam?

Sada vidite gospodo ministri u čemu je tu problem, razumem interes stranih međunarodnih monetarnih institucija, jer oni prvo nama daju zajam i zarađuju na kamatama. Drugo, onda oni vrše konsultantske usluge pa zarađuju time što vrate dobar deo para na te konsultantske usluge koje nam daju.

I na kraju, mi njihovim firmama dajemo najunosnije poslove u realizaciji tih kredita u velikim infrastrukturnim investicijama. Pogledajte kako su oni dobri, zarađuju na kreditu, na konsultantskim uslugama, zarađuju njihove firme na realizaciji tih projekata.

Oni imaju sve interese ovog sveta da uđu u ove zajmove, a vi meni recite koje mi interese imamo, gde ovde zarađuju naše konsultantske firme, gde rade naše domaće firme, gde ovde mi upumpavamo pare u domaću proizvodnju i otvaramo nova radna mesta. Evo navedite mi od ovih 65 zajmova, koji je bio da mi napravimo našu industriju u poljoprivrednoj mehanizaciji? Koji je bio da mi razvijemo velike zadruge i otkupna mesta u Srbiji? Koji je bio da mi napravimo velike poljoprivredne industrijske kombinate? Koji je bio da mi razvijemo bilo koju granu naše domaće privrede koja bi bila zamena za uvoz, građevinska operativa, tekstilna industrija, bilo koja druga industrija, i gde smo uzeli zajmove da razvijamo našu privredu?

Šta, nije dozvoljeno da mi uzmemo te zajmove? To bi mi recimo bilo logično, jer što bi oni nama davali zajmove da mi razvijamo našu privredu? Bolje da mi uvozimo proizvode njihovih stranih multinacionalnih kompanija, da uvoznički lobi se ovde bogati i da ubijamo konkurentnost naše domaće proizvodnje.

Ja razumem interese našeg zajmodavca, ali ne razumem naše interese u svemu tome i to vas molim, gospodo ministri, da mi objasnite. Možda ima neki interes koji ja ne vidim, ali ono što vidim jeste da onaj ko nam daje pare odlično prolazi, on, njegovi konsultanti, njegove firme, a kako mi prolazimo i šta će naša deca morati da vraćaju od ovih 65 zajmova u visini od više od 2,5 milijarde evra, to ćemo da vidimo.

Sada prelazim do kraja svog govora na jednu temu koja je mnogo važna, samo je jedna od ovih 20 tačaka, za ostale prosto neću imati vremena. Ja sam se odlučio da ovoj temi posvetim malo više vremena, a tiče se izbora predsednika i Saveta DRI. To je jedna izuzetno važna institucija, koja analizira kako se troše pare građana Srbije i kako se koristi imovina države Srbije.

Verujte, lično smatram da u ovom trenutku nema važnijeg posla u državi Srbiji od toga da se utvrdi ko krade pare iz budžeta Republike Srbije, iz budžeta lokalnih samouprava i kako se koristi imovina koja je u vlasništvu države, odnosno lokalnih samouprava. Taj koji to utvrdi i pošalje u zatvor sve one koji su se ogrešili o javna sredstva, taj će uraditi revolucionarno veliko delo u istoriji Srbije.

Ja nisam primetio da je za ovih 6, 7 godina vlasti SNS bilo ko ko je opljačkao ovaj narod i državu u prethodnih 30 godina završio u zatvoru na višegodišnjoj robiji na osnovu pravosnažne presude, a vi mi navedite jednog političara ili jednog tajkuna, a vidimo da je skoro i najveći kriminalac i trgovac drogom, kao što je Dragoslav Kosmajac, po rečima Aleksandra Vučića, završio na slobodi. Dakle, recite mi i jednog velikog političara, jednog velikog tajkuna, jednog trgovca drogom koji u ovom trenutku na višegodišnjoj robiji na osnovu pravosnažne presude leži u zatvorima Srbije. Gde je Mišković? Na slobodi. Gde su Karići? Na slobodi. Gde je Stanko Subotić Cane i ostala ekipa duvanske mafije? Na slobodi. Gde je Mlađan Dinkić? U Vladi Republike Srbije, kao i njegova žena.

LJudi koji su nas upropastili, optuženi za najteža krivična dela, za najveći kriminal, za najveće pranje para, za najveće krađe, svi su na slobodi, a vi se kao borite protiv kriminala i korupcije? Šta bi radili da se ne borite protiv kriminala i korupcije kada je ovako kada se borite?

Dakle, hajde da se vratimo na DRI, jer od nje zapravo zavisi da li neko kontroliše krađu državnih, narodnih, javnih para. Evo da vidimo koliko vi brinete o DRI i onda ćemo preći na kandidate.

Naime, mandat članova Saveta prestao je 25. septembra 2017. godine, pre više od šest meseci. Narodna skupština Republike Srbije ne bira najvažniju nezavisnu Državnu revizorsku instituciju više od šest meseci ja mogu da razumem da samo iz jednog motiva – da DRI ne bi radila svoj posao i utvrđivala ko zloupotrebljava i krade narodne javne pare. Ja ne vidim drugi motiv da vi šest meseci ne birate članove Saveta DRI.

Naravno, sve poslaničke grupe imale su mogućnost da daju predloge svojih kandidata i tako su poslaničke grupe vlasti dali svoje kandidate, poslaničke grupe opozicije dali svoje kandidate. Bilo je sučeljavanje kandidata na nadležnim, resornim skupštinskim odborima i da li građani Srbije treba da pogađaju ko je predložen ovde za članove Saveta DRI? Naravno, oni koje je predložila SNS i SPS, a nije prešao ni jedan kandidat koga je predložila opozicija, iako se videlo na skupštinskim odborima koliko su određeni kandidati koji su došli iz opozicionih redova nadmoćniji, stručniji, sposobniji, sa jačim biografijama. Ako hoćete možemo i da ih upoređujemo ovde javno i da ih pozovemo ovde javno na sučeljavanje od kandidata vlasti. Dakle, jedan kandidat dolazi iz redova SPS i tu još dodatno četiri kandidata, računajući i predsednika Saveta DRI dolazi iz redova SNS.

Kako će oni koji su bliski SNS i SPS, koje ste vi predložili u DRI da kontrolišu vaše kadrove u Vladi Republike Srbije i vaše kadrove na nivou lokalnih samouprava, imate gotovo kompletnu vlast u Srbiji ili na nivou pokrajine? Dakle, da li je to logično? Pa nije logično. Jedino bi logično bilo da nekoga iz opozicije postavite u DRI da bi se kontrolisao rad vaših kadrova od republičkog, preko pokrajinskog do lokalnog nivoa.

Da li bilo ko u Srbiji ima iluziju da će ovi koje vi izaberete kao vaše predloge u Savet DRI vas kontrolisati? Naravno da neće. Da li hoćete da vam navedem dosadašnji rezultat kontrole? Evo jedan veoma precizan podataka za vas. U periodu od 2008. do 2014. godine nenamenski, obratite pažnju građani Srbije, za šest godina, pola vlast DS, pola vlast SNS, u obe vlasti SPS, nenamenski potrošeno na osnovu izveštaja DRI 5.881 milijarda dinara ili 59 milijardi evra. Nenamenski potrošeno? Dalje, podneto 1.364 krivične i prekršajne prijave i sve je završilo u fioci. Da li je neko odgovarao za nenamensko trošenje 59 milijardi evra? Da li znate nekoga ko je odgovarao? Da li je neko na robiji zbog toga?

Posebna priča je trošenje tekuće budžetske rezerve na koju Vlada ima diskreciono pravo i za koju praktično retko ko zna šta ta Vlada sa svim tim radi.

Na kraju ću vam navesti samo ono što je uradio ekonomski tim Dveri na čelu sa dr ekonomski nauka, dr Predragom Mitrovićem, a na bazi izveštaja same DRI. Znači, gde se sve kradu pare i na koje sve načine se kradu pare? Evo ovako, na uređenju internih akata lokalnih samouprava, raznih zloupotreba, službeni telefoni, službena vozila, službena putovanja, reprezentacija itd. Pogledajte ovo, u segmentu prihoda 22 modaliteta nepravilnosti i zloupotreba. U segmentu rashoda 42 modaliteta nepravilnosti i zloupotreba u korišćenju budžetskih sredstava. Molim vas, u oblasti javnih nabavki 41 modalitet nepravilnosti i da ne govorim o tome da nije popisana imovina, da ne govorim o tome da 59 milijardi evra neko ko je na vlasti troši nenamenski, a nije završio u zatvoru. Od 2008. do 2014. godine pola vlast DS, pola vlast SNS, u oba termina u obe vlasti SPS i neko je pokrao 59 milijardi evra za koje nikada nije odgovarao.
Gospodine predsedavajući, dakle, ne znam po kom osnovu je Aleksandar Martinović dobio reč da 15 minuta govori protiv Dveri.

(Predsedavajući: Kao predlagač akta.)

Dveri nisu tačka dnevnog reda Narodne skupštine Republike Srbije. Da li ja imam 15 minuta da odgovorim na ove napade i klevete? Da li imam tih 15 minuta?
Hvala, predsedavajući.
Samo sam hteo da utvrdimo da gospodin Martinović može 15 minuta da napada i kleveće Dveri, a ja imam samo dva minuta da mu odgovorim, a posle će da se nadoveže gospodin Rističević i tako će oni ceo dan pričati protiv Dveri, a mi možemo u dva minuta da odgovorimo, ali u redu je, to su pravila igre koju ste vi propisali.
(Predsedavajući: Ja bih voleo da niko nikog ne napada.)
Ja sam ovde jedini u dnevnom redu, gospodine predsedavajući. Nisam navodio svoje stavove i lagao, izmišljao, kao gospodin Martinović. Čitao sam izveštaje Državne revizorske institucije koja je navela 140 modaliteta različitog nenamenskog trošenja para od 2008. do 2014. godine. Sto četrdeset načina kako se kradu pare iz državnog i lokalnog budžeta.
Sa druge strane, kada ste nevladina organizacija imate pravo da konkurišete za sredstva kod države. Šta je tu bilo sporno? Dveri se do 2011. godine nisu bavile politikom, bile su nevladina organizacija.
Sa druge strane, najveća laž, nikada u životu nisam video ni jednog američkog ambasadora, nikad nisam bio u Američkoj ambasadi. Nisam prijatelj Tonija Blera, Gerharda Šredera, Bila Klintona, nego predsednik SNS i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. On se druži, grli i ljubi sa ratnim zločincima i ubicama srpskog naroda. (Isključen mikrofon.)
Hvala predsedavajući.
Mislim da sam dovoljno jasno ukazao ko je prijatelj NATO pakta, Amerike, EU i kome je EU čestitala pobedu na predsedničkim izborima tri sata pre zatvaranja birališta, ko je doveo na vlast SNS, zato što je prihvatila da više i bolje služi interesima Brisela i NATO, nego što je to radila DS na čelu sa Borisom Tadićem i u takvoj situaciji Dverima, koje nikada nisu bile na vlasti, nešto zamerati, izmišljati i lagati, zaista je neprilično.
Rešite problem nenamenskog trošenja sredstava, rešite problem krađe para ovog naroda, rešite problem kriminalaca, tajkuna i političara koji su nas opljačkali u prethodnih 30 godina, pa se javite Dverima. Do tada, ja mogu samo da vam pročitam još jedan citati iz izveštaja DRI - kod pripremnih radnji za sastavljanje finansijskih izveštaja utvrđeno je da nije popisana finansijska imovina Republike Srbije u vrednosti, obratite pažnju, 477 milijardi dinara, nije popisana ni finansijska imovina u vrednosti od 24 milijarde dinara. Vi ne znate šta je imovina države Srbije. Neko pljačka imovinu države Srbije i vi umesto da se time bavite, vi se bavite Dverima, kako vi kažete, malom i nebitnom strankom opozicije. Zašto ste se vi toliko uplašili Dveri, ako smo mi toliko mali i nebitni?
Hvala, predsedavajući.

Znate šta, u ove bajke o kojima priča Aleksandar Martinović može da veruje samo onaj ko veruje da Aleksandar Vučić živi od plate predsednika Srbije od 100 hiljada dinara. Znači, ako neko veruje da Aleksandar Vučić živi od plate predsednika Srbije…
Hvala predsedavajući.
Dakle, protiv Dveri može da se kaže bilo šta, da se laže, izmišlja, kleveta, a mi ne možemo ni da odgovorimo. U redu je, to su pravila igre, poštujemo. Vladajuća većina, možete da radite šta hoćete, ali ne možete dokle hoćete.
Dakle, drugo pitanje glasi – SNS je čitav svoj opozicioni vek provela napadajući bivšu vlast Borisa Tadića, u kojoj je, naravno, sasvim slučajno sedela SPS, a onda kada je srušen taj nakaradni i katastrofalni režim, onda je SPS uzeta i dalje nastavila da vrši vlast sa SNS. Hoće li SPS odgovarati za bilo šta iz onog vremena loše vlasti Borisa Tadića i tadašnje koalicije DS i SPS? Ili je time što je SPS ušla u vlast sa SNS, ona oslobođena svih krivica iz prethodnog katastrofalnog perioda uništavanja države Srbije pod DS, kako tvrdi SNS?
Naravno, znam da vi ne poštujete čak ni sopstvenog predsednika Aleksandra Vučića, koji je rekao da je napadanje porodice i da je uvlačenje članova najuže porodice u prljave političke sukobe zaista neprimereno. Ali, to ne važi za porodicu Obradović. NJu možete da gazite, da vređate, da napadate, ona ne sme da radi u javnim institucijama, preduzećima i ustanovama, ona na svaki način može da bude predmet ovde prozivke, a kada se pomene porodica Vučić, onda skače predsedavajući, onda svi štite porodicu Vučić kao belog medveda i niko ne sme da pita čime se bavi brat Aleksandra Vučića.
Gospodine predsedavajući, samo ukazujem na duple standarde. Znači, neke porodice su zaštićene, neke porodice mogu da se napadaju.
Neko ko je ranije bio u vlasti i ko je optužen da je katastrofalni režim, evo ga ponovo u vlasti i dalje vlada. Kada će da odgovaraju oni koji su upropastili ovu državu, koji su pokrali ovaj narod, koji su nenamenski potrošili ovolike pare na 140 načina krađe, koji je utvrdila DRI? Znači, nisam rekao ja, nego DRI, da neko krade pare ovog naroda. Zašto vlast ne odgovori na ta pitanja, nego je negde u fioku gurnuto 1400 prekršajnih i krivičnih prijava DRI protiv onih koji su pokrali ovaj narod i državu?
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji pratite ovo zasedanje, pomaže Bog svima. Ja bih imao dva pitanja. Prvo se tiče delokruga rada Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a povod je jedno zaista dramatično stanje u kome se nalazi jedna veoma osetljiva socijalna ustanova u gradu Čačku. U pitanju je „Zračak“, javna ustanova za decu, mlade i odrasle sa smetnjama u razvoju, koja, verovali ili ne, poštovane kolege i poštovani građani Srbije, već više meseci nema niti direktora, niti vršioca dužnosti direktora, niti upravni odbor, niti se zna ko u ovom trenutku rukovodi jednom tako važnom i osetljivom socijalnom ustanovom.

U ovom trenutku ne znamo sudbinu ove ustanove. Propao je konkurs za izbor direktora. Ušlo se u razne partijske igre o tome kome sleduje mesto direktora ovog preduzeća i iznova se pokazalo ono najružnije lice našeg stranačkog parazitskog sistema, po kome, primera radi, mesto direktora sleduje SPS. Socijalistička partija Srbije se u Čačku podelila na više frakcija. Svaka frakcija ima svog kandidata za direktora. Zbog svega toga je doveden u pitanje čitav konkurs, izbor direktora i, evo, jedna ovako važna socijalna ustanova praktično u ovom trenutku ne može normalno da funkcioniše. Ugrožen je njen rad, njeni zaposleni, njeni korisnici i možete razumeti koliko je to dramatično ako uzmete u obzir da se radi o osobama sa smetnjama u razvoju, sa posebnim potrebama, sa invaliditetom. I to vam govori kako izgleda ugrožavanje rada naših državnih institucija kada stranačko-parazitski sistem kao kancer razjede naše društvo i državu.

Zamolio bih nadležnog ministra da hitno pošalje inspekciju u „Zračak“ u Čačku i da hitno ispita ovaj slučaj i da se hitno rad ove ustanove vrati u zakonski delokrug funkcionisanja.

Drugo pitanje tiče se predsednika Republike, predsednika Narodne skupštine Republike Srbije i predsednika Vlade Republike Srbije, a naravno, tema je najvažnije nacionalno i državno pitanje danas, a to je Kosovo i Metohija.

Ja zaista molim sve vas uvažene kolege da apelujete na predstavnike vlasti, bez obzira ovde da li smo vlast ili opozicija, bez obzira na sve naše ideološke i političke razlike koje dobro znamo, najvažnije nacionalno i državno pitanje danas je sigurno Kosovo i Metohija.

Da li je moguće, ja vas to molim i apelujem na sve vas, da li je moguće da dve godine ovog novog skupštinskog saziva mi nemamo nijednu sednicu Skupštine Srbije na temu Kosova i Metohije? Da li je normalno da nemamo sazvan Odbor za Kosovo i Metohiju, a imamo ovakav incident juče na Kosovu i Metohiji? Da li je normalno da još od 15. septembra 2017. godine Predlog rezolucije o Kosovu i Metohiji Narodne skupštine Republike Srbije, koji je predala poslanička grupa Srpskog pokreta Dveri ne može da dođe na dnevni red, a pričate nam o unutrašnjem dijalogu i brinete za Kosovo i Metohiju?

Ako toliko brinete za KiM, objasnite mi koja je logika zašto nema teme KiM ovde na zasedanjima Narodne skupštine Republike Srbije? Zašto Marko Đurić ne dođe ovde da kaže šta ima, nego ide u Kosovsku Mitrovicu u jedan totalno nejasan avanturistički poduhvat koji se tamo juče desio?

Dakle, zaista najiskrenije ovde pristupam svima vama i pitam – koja je odluka državnog rukovodstva nakon jučerašnjeg hapšenja jednog visokog činovnika Vlade Republike Srbije? Nisam čuo da je državno rukovodstvo odlučilo bilo šta.

Nakon onoga što se juče desilo u Kosovskoj Mitrovici, mora biti raskinut Briselski sporazum, moraju biti prekinuti pregovori u Briselu i vraćeni u Savet bezbednosti UN, gde imamo saveznike u Rusiji i Kini. To bi bio pravi državnički potez koga nema. Vi nastavljate pregovore i očito je da idete ka potpisivanju pravno obavezujućeg sporazuma i priznanju lažne države Kosovo.

Ne vidim na koji način možete da me razuverite da to nije plan i da to ne stoji iza čak i one jučerašnje farse. Nemojte se ljutiti kada neko izražava sumnju u sve ono što se juče desilo u Kosovskoj Mitrovici, jer je previše sumnjivih elemenata koji govore da iza svega stoji dogovor Aleksandra Vučića i Hašima Tačija iz Pariza i Brisela da se pripremi javnost u Srbiji na potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma.

Konačno, međunarodne okolnosti rade za nas. Nikada nije bila povoljnija međunarodna situacija za KiM i odbranu KiM u sastavu Srbije. Zašto se danas odricati KiM kada ga se nismo odrekli u mnogo težim istorijskim okolnostima? Zato vas još jednom pitam – kada će KiM biti tema za sedanja Narodne skupštine Republike Srbije? Hvala.
Poštovani predstavnici ministarstava, uvažene kolege narodni poslanici, poštovani građani, poznato je da ja uvek vodim živu i, rekao bih, zdravu polemiku sa ministrom prosvete, gospodinom Mladenom Šarčevićem, i smatram ga za jednog od ministra u Vladi Republike Srbije koga posebno cenim zato što ima svoj stav i uvek je spreman da ga kaže, vrlo retko se slažemo, ali vodimo kvalitetnu i otvorenu polemiku. Nadam se da će to tako biti i sada.

Ono što je ovde za pohvalu jeste jedan detalj iz zakona koji se tiče Predloga zakona o udžbenicima, a radi se o članu 12. – upotreba jezika i pisma, gde se kaže jasno u 1. stavu da udžbenik, priručnik, dodatno nastavno sredstvo, didaktičko sredstvo i didaktično igrovno sredstvo izdaje se na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Dakle, to je, što se kaže, da pređemo sa reči na dela, da ne bude štitimo ćirilicu, a nemamo ni jedan mehanizam zaštite ćirilice kao glavnog državnog pisma u ovoj državi.

Dakle, ovo su primeri kako može da se pređe sa reči na dela i kako može zaista da se štiti ćirilica kroz jedan zakon i onda smo rešili pitanje, nema nikakvih drugih udžbenika sem udžbenika na ćirilici, naravno, ne računajući udžbenike za određene, posebne sfere, koje iz određenih razloga, bilo da su u pitanju nacionalne manjine ili neki drugi razlozi, treba da budu i na nekom drugom pismu.

Gospodine ministre, dužan sam da postavim i niz pitanja koja mislim da su ostala otvorena u ovim vašim zakonskim rešenjima. Konkretno, odmah da pređem na Predlog zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije. Šta se desilo sa magistrima iz starog školskog sistema? Da li su definitivno svedeni na nivo mastera, da li je to baš isto, da li može na neki drugi način to da se reši? Slična je sudbina i specijalizanata, ali, to ćete vi znati bolje da mi objasnite. Ovo za magistre mi je posebno važno.

Drugo pitanje se tiče upravo pomenutog sukoba interesa. Evo, primera radi, direktor Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, gospodin Zlatko Gruščanović je koautor čitanke od petog do osmog razreda za srpski jezik jednog privatnog izdavača. Sad, kako on kao autor kod jednog privatnog izdavača, može da štiti interes države i da li će više da vodi računa o interesu tog privatnog i drugih privatnih izdavača kod kojih, eventualno, može da se pojavi kao izdavač, a zapravo bi trebalo da štiti interese države? Dakle, veoma važno pitanje.

Važno pitanje je i pitanje uvoza udžbenika, ako to postoji, gospodine ministre, a ja vas molim da mi to pojasnite ili me demantujete. Naime, da li se određeni udžbenici za nacionalne manjine koriste zapravo iz uvoza? Na primer, iz Federacije Bosne i Hercegovine za tzv. bošnjački jezik? Da se ne vraćamo na taj spor da li taj jezik postoji ili ne postoji, da li je to varijanta srpskog jezika, itd. Ono što je ovde važno jeste da li se ti udžbenici štampaju u Srbiji ili se uvoze udžbenici iz Bosne i Hercegovine i kako udžbenici iz druge države mogu biti udžbenici u našoj državi? Opet ponavljam, ako je to tačno, molim vas da mi odgovorite na to pitanje.

Sledeće pitanje se tiče besplatnih udžbenika. Prosto, to je jedno bolno i važno pitanje, da li je obrazovanje u Srbiji besplatno ili nije, kako roditelji mogu da priušte sebi da svu svoju decu opreme za školu maksimalno kako je to potrebno, da li je tačno da komplet udžbenika od petog do osmog razreda košta 18 hiljada dinara, a, recimo, komplet udžbenika za niže razrede možda nešto manje, orijentaciono oko 10 hiljada dinara? Primera radi, kako ja, koji zajedno sa svojom suprugom, brinem o petoro dece, mogu da to isfinansiram, a računajte da smo i supruga i ja zaposleni, pa da opet imamo problem, primera radi, da isfinansiramo tih, u proseku koliko je to, neka je 15 hiljada prosek puta petoro dece, 75 hiljada samo za udžbenike?

Zamislite kako je onda onim ljudima koji nisu zaposleni, gde jedan suprug nije zaposlen ili sve većem broju porodica koje, ne znam da li su dovoljno primetili naši statistički zavodi, u pitanju su samohrane porodice, porodice u kojima nijedan član nije zaposlen, što je jedan potpuno novi fenomen.

U tom smislu, veoma je važno da vidimo kako možemo da dodatno olakšamo porodicama, a posebno u funkciji ove porodične politike koja se posle šest godina vlasti Srpske napredne stranke konačno pojavila na obzorju fokusa Vlade Republike Srbije i predsednika Srbije.

Ja zaista osećam jednu veliku satisfakciju posle sedam godina bavljenja politikom da je sve ono što su Dveri govorile od 2011. godine sada postala politika Vlade Republike Srbije i predsednika Srbije.

Ne bih se sada vraćao na to zašto im je trebalo šest godina da se sete da je bela kuga najveći državni problem broj jedan? Ja zaista osećam jednu veliku moralnu i političku satisfakciju što je konačno jedan predsednik države Srbije shvatio da je problem bele kuge državni prioritet broj jedan.

Zato je veoma važno da i ono što vi možete da uradite u sferi obrazovanja, kada se tiče pojeftinjenja školovanja dece u Srbiji, kada se tiče brige o siromašnim porodicama i siromašnoj deci, da nam se ne bi školovali samo bogati, jeste nešto što svakako treba da vodite računa. Tu mi se posebno dopao govor koleginice Dijane Vukomanović i mislim, koliko ja pratim skupštinski rad u Srbiji, posle mnogo godina i decenija, to je bio zaista jedan iskreno levičarski i socijalistički govor koji odavno nisam čuo. A imamo ovde i Socijalističku partiju i razne kvazilevičarske i socijalističke partije koje ne smeju da pomenu nijedan od problema koji je pomenula gospođa Dijana Vukomanović, a pre svega tu borbu obrazovanja sa kapitalizmom, sa statusom kolonijalne države, što mi nesumnjivo jesmo i sa uopšte borbom da imate neku socijalizaciju društva u kojoj će siromašni slojevi moći da normalno i ravnopravno funkcionišu sa jednim divljim kapitalizmom i sve većim socijalnim nejednakostima u našem društvu.

Ono što ovde želim posebno da istaknem jeste ono što sam u više navrata sa vama i lično razgovarao, gospodine ministre, u raznim skupštinskim prilikama, a to je da morate, ja nisam siguran da li ste to uradili, evo, vi me demantujte ako jeste, ja ću vam prvi čestitati, ako se sećate, bio sam prvi koji vam je javno čestitao uvođenje uniformi u naš školski sistem kao jednu važnu i dobru stvar, dakle, nemam problem kao opozicija ovoj vlasti da pohvalim svaku dobru stvar koju Vlada Srbije uradi, pa tako nisam imao problem i sa tim, ali, sada vas pitam – da li ste konačno uveli red u strateške predmete, prosvetne predmete, koji moraju da postoje u školama i koji ne mogu biti predmet nikakvog tržišta, nikakve tržišne utakmice, nikakvih privatnih izdavača i tome slično?

Znači, ne može bilo ko da radi udžbenike iz srpskog jezika, iz srpske istorije, iz srpske geografije i onih strateških predmeta koje država mora da definiše. Znači, nema tržišta, nema jeftinije ponude, nema bilo kakve druge prazne priče. Mora da se zna šta je srpski jezik, šta je srpska istorija, šta je srpska geografija.

Razgovarali smo već o tome i vi ste mi tada obećali da ćete voditi računa o tome, pa vas molim da mi pojasnite da li ste u međuvremenu poveli računa o tome, jer ja zaista nisam pristalica stranih izdavača i te vrste prepuštanja našeg tržišta izdavanja udžbenika bilo kome sa strane. Znači, država zaista treba da ima monopol na izdavanje udžbenika jer država mora ili da postoji i da se pita nešto u sopstvenom državnom uređenju, ili države nema i onda se pitaju tajkuni, razni strani monopoli ili ko zna kakvi spojeni politički uticaji koji žele da raslabe jednu državu, a najbolji način da raslabite jednu državu jeste da uništite njeno obrazovanje i njen obrazovni sistem.

U tom smislu želim da vam postavim i tu nekoliko pitanja koja se tiču upravo ovog Zakona o prosvetnoj inspekciji. Znam da ste vi imali uvid u to kako izgleda pogrešna inspekcija u nekom prethodnom periodu kada profesori jednog predmeta idu na časove profesora drugog predmeta i zaista ko je to smislio ne znam uopšte kako mu je neko dozvolio da on bude na čelu određenog ministarstva Vlade Republike Srbije.

Vi znate da ja dolazim iz Čačka i da je Čačak najviše pokazao zube takvoj prosvetnoj inspekciji, da nikada takav prosvetni inspektor nije mogao da uđe u Čačansku gimnaziju i neće moći da uđe u Čačansku gimnaziju ako bude na taj način neko zamislio da profesor engleskog jezika kontroliše profesora fizičkog ili već nešto tog tipa.

Dakle, postoje u ovoj državi i dalje ozbiljni prosvetni radnici koji drže do svog moralnog i stručnog dostojanstva i koji ne dozvoljavaju da ih razni ministri koji doživljavaju prosvetu kao prostor za eksperimentisanje, da tako kažem, ponižavaju ovu struku.

U tom smislu želeo bih da vam pročitam, da vas upoznam i sa mišljenjem Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije upravo po pitanju ovog Zakona o prosvetnoj inspekciji. Evo šta kaže Unija na ovu temu – Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije već godinama unazad upozorava na veliki problem sistema rada prosvetne inspekcije. Sa tom tvrdnjom složio se i Mladen Šarčević i neposredno posle dolaska na čelo Ministarstva obećao je Zakon o prosvetnoj inspekciji. Na prvom tekstu koji je bio na javnoj raspravi u isto vreme kada i Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja maj/jun 2017. godine, radili smo zdušno, nadajući se da će ova oblast biti uređenija i ujednačenija. Zakon se tada nije našao u proceduru.

Pred nama je sada potpuno novi tekst koji ima iste manjkavosti kao prethodni. Sve ono na šta smo upozoravali i pokušavali da dopremo do ušiju predlagača ostalo je loše rešenje u tekstu predloga. Ne nadamo se ničemu osim što ćemo ako bude usvojen dobiti još jedno mrtvo slovo na papiru. Toga u prosveti jedino ne manjka.

Najmanje su tri razloga za to. Nema propisanih rokova za postupanje prosvetnog inspektora. Rokovi se crpe iz drugih zakona i praktično se ostavlja svakom inspektoru na volju koliko će dugo ili kratko postupati.

Pod dva, nema posebne odgovornosti prosvetnog inspektora. Ovde se pre svega misli na inspektora koji ne preduzme, ne predloži ili ne odredi mere ili radnje za koje je ovlašćen. Treba li posebno naglasiti da je i sam zakon besmislen ako onaj ko vrši nadzor nema odgovornost za nepostupanje po predmetu.

Pod tri, inspektor neće biti odgovoran ukoliko postupi na različit način o istoj pravnoj stvari. To nas navodi na tvrdnju da će različiti ili čak isti inspektori u različitim ili čak istim situacijama istim ili različitim gradovima, postupati različito bez ikakve odgovornosti.

Konačno, ako su se zakonom bavili kao i pravopisom njegovog predloga, onda smo tek u problemu. Svako ko je završio osnovnu školu, zna da se iza rimskih cifara ne stavlja tačka, ali to pravopisno pravilo nije poznato u Ministarstvu prosvete.

Ostaje samo jedno, i za način na koji je napisan i za Predlog zakona o prosvetnoj inspekciji, Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije daje ocenu nedovoljan – jedan. Dakle, gospodine ministre, ovo je najozbiljniji sindikat u Srbiji. Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije godinama, još od Gaše Kneževića do danas, brani stručno i moralno dostojanstvo prosvete u Srbiji. Prvi koji su ustali protiv škole igrice Gaše Kneževića, prvi koji su ustali protiv eksperimenata u srpskoj prosveti. Oni koji godinama štite sindikalna prava prosvetnih radnika, koji su najobrazovanija kategorija stanovništva u Srbiji sa najmanjim prosečnim primanjima, jesu sigurno predstavnici Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije. Molim vas da ozbiljno obratite pažnju na ove njihove sugestije.

Konačno, u članu 6. ovog zakona kaže se da prosvetni inspektor treba da ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci. Ja vas pitam, ako ste prošle godine uveli da direktor škole mora da ima najmanje osam godina radnog staža u struci, kako prosvetni inspektor sada može da ima manje radnog staža od direktora, a treba da kontroliše prosvetni sistem? To nije logično i mislim da to treba i sami da ispravite određenim amandmanskim, da tako kažem, intervencijama.

Naravno, ono što je ovde načelno najveći problem, i na čemu ću se na kraju zadržati, a rekao bih da se delom i nastavljam na izlaganje uvažene koleginice Dijane Vukomanović, jeste, zapravo šta je poenta našeg prosvetnog sistema i kakvu vrstu đaka i studenata mi ovde školujemo?

Početkom 2017. godine u Beogradu je u organizaciji pomenute Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije održan skup na temu „Razaranje obrazovanja u doba neoliberalnog kapitalizma u Srbiji“. Vi, naravno, gospodine ministre, dolazite iz kapitalizma i vi možda nemate tu vrstu osećaja za, da tako kažem, državno školstvo, ali ono što je ovde važno jeste da je tada ukazano na činjenicu da je posle 5. oktobra 2000. godine Zakon o osnovama obrazovanja i vaspitanja više puta menjan, da su škole na ivici haosa, da su učenici gospodari na času, a učitelji lišeni skoro svakog autoriteta. Vi ste u međuvremenu lišili autoriteta i Nacionalni prosvetni saveta, i dalje nam je 40% stanovništva funkcionalno nepismeno, i dalje imamo ogroman problem, a to želim posebno da naglasim, da je prosečna zarada zaposlenih u obrazovanju na 48. mestu u odnosu na 85 delatnosti koje prati statistika.

(Isključen mikrofon.)