Poštovani građani Srbije, dozvolite da u ovoj najvažnijoj skupštinskoj sednici u jednoj kalendarskoj skupštinskoj godini ovu temu otvorim na jedan drugačiji način, želeći da ukažem da pored ovog Predloga budžeta za 2023. godinu, koji je izložila aktuelna vlast, može da se na prioritete u budžetu gleda i na jedan potpuno drugačiji način i da u ovoj složenoj socijalno-ekonomskoj krizi u kojoj danas živimo možda je trebalo da Vlada Republike Srbije potpuno drugačije postavi prioritete.
Naime, ako mi živimo u vremenu jednog cunamija poskupljena svih osnovnih životnih namirnica, ogreva, zakupnina stanova, lekova, komunalija i svih drugih stvari koje utiču na kućni budžet, ako ćemo od nove godine imati novi poskupljenje struje i gasa, što znači novi talas poskupljenja svih osnovnih životnih namirnica, ako uzmemo u obzir da je to poskupljenje veće od 50% za sve osnovne životne namirnice iako je zvanična inflacija 13%, ako uzmemo u obzir da su sva dosadašnja i buduća povećanja plata i penzija praktično već pojedena od strane ove i ovakve inflacije, ako uzmemo u obzir probleme koje imaju studenti sa nedovoljnim mestima u studentskim domovima i rastom cena zakupnina stanova u univerzitetskim centrima, ako uzmemo u obzir štrajk prosvetnih radnika, ako uzmemo u obzir proteste pomoćnog i tehničkog osoblja u javnim službama koji su zakinuti za određena primanja, ako uzmemo u obzir povećanje hroničnih nezaraznih bolesti i ako uzmemo u obzir za sada nezvanične podatke iz nedavno održanog popisa da smo za 10 godina izgubili više od 850.000 stanovnika Srbije. Onda se postavlja jedno ozbiljno pitanje – da li u takvom vremenu, vremenu istovremeno i ogromnog zagađenja vazduha u svim najvećim gradovima u Srbiji, treba neke stvari da budu prioritet, koje su stavljene u ovaj budžet za 2023. godinu ili neke potpuno druge stvari. Evo da pogledamo.
Da li je u ovom trenutku prioritet put Niš – Merdare, u trenutku dok se u Tirani formira velika Albanija? Da li mi pravimo put za tu veliku Albaniju, za NATO? Zašto to radimo u ovom trenutku? Jel to prioritet? Da li je u ovom trenutku prioritet izgradnja ne samo nacionalnog stadiona, već i svih tih lokalnih fudbalskih stadiona koji se mere u stotinama i stotinama miliona evra, koliko će država izdvojiti za pravljenje ovih fudbalskih stadiona? To nisu stadioni za zdrave stilove života i za besplatan sport naše dece. Neće naša deca masovno koristiti te profesionalne stadione, njima treba pomoći na druge načine da zaista uzmu učešće u zdravim stilovima života.
Da li je moguće da po Izveštaju o završnom računu budžeta za 2021. godinu imamo 150 miliona evra koliko država plaća sudske troškove i penale koje je skrivio neko na čelu države, ko je uradio neke pogrešne stvari, pa sada država to plaća? Da li je tačno da mi svake godine plaćamo 150 ili 200 miliona evra sudskih troškova i penala? Ko je za to kriv? Najčešće se radi o odnosima između države i investitora, države i onih koji su učestvovali na tenderima i javnim nabavkama. Dakle, onaj ko je kriv za to neka plati iz svog džepa, neka se njemu oduzme privatna imovina, a ne država da plaća svake godine 200 miliona evra za sudske troškove.
Ne znamo u završnom računu budžeta kome se i koliko para daje od stranih investitora? Koji su efekti svega toga? Zašto se krije, da vidimo tačno kome ste dali pare građana Srbije od tih čuvenih stranih multi nacionalnih kompanija. Ponašate se kao onaj čuveni lik Super Hik, iz stripa Alan Ford, koji je otimao siromašnima da bi davao bogatima. Vi otimate građanima Srbije naše pare i dajete bogatim stranim multi nacionalnim kompanijama za subvencionisanje otvaranja novih radnih mesta. Što te iste pare ne date domaćem privredniku i poljoprivredniku? Zašto 93,5% svih subvencija u poslednjih 15 godina ste dali strancima? Zašto nije 93,5% domaćim privrednicima, a 6,5% stranim kompanijama? Zašto nije obrnuto? Nikada niko nije odgovorio na ovo pitanje.
Naravno, nije potrebno bilo, gospođo Branbić, da angažujete Norvešku konsultantsku kompaniju da vam kaže da je Grčić katastrofalno rešenje za direktora Eleketroprivrede Srbije i da ste zbog vaših partijskih kadrova, sa kupljenim diplomama, nestručnim, bahatim i korumpiranim, doveli u pitanje veliki broj javnih preduzeća koji su sada u dubiozi zbog kojih imamo probleme u budžetu. To znaju svi građani Srbije, nije trebalo još dodatne pare plaćate da bi vam to rekli Norvežani.
Uostalom, ono što je ovde dodatni problem, i ne može biti prioritet države da vi neprestano jačate sve što je strani ekonomski interes, strane banke, strane kompanije, uvoznički lobi, koji uvozi sve ono što mi ovde možemo da proizvodimo, ili recimo, rasprodajete naša prirodna i privredna bogatstva poput PKB ili Komercijalne banke. Ovde sedi, guverner NBS, Jorgovanka Tabaković, inače zamenik predsednika SNS, da to ne zaboravimo, koja je bila protiv prodaje Komercijalne banke, a vi ste je prodali.
Idemo dalje, mi jednostavno postavljamo pitanje, da li u ovom vremenu, ovakvog povećanja hroničnih nezaraznih bolesti, a evo tu je i novi ministar zdravlja koji to može da vam potvrdi, koliko imamo problema sa kardio-vaskularnim bolestima, koliko sa onkološkim bolestima, koliko sa dijabetesom. Pazite, vi u tom trenutku u razdelu za zdravstvo smanjujete budžet za razvoj kvaliteta i dostupnosti zdravstvene zaštite i smanjujete budžet za prevenciju i kontrolu vodećih hroničnih, nezaraznih bolesti. Koje je obrazloženje za to? Nemoguće je obrazložiti. Vi gradite izvesni centar za veštačku inteligenciju, vi ste stigli do četvrti industrijske revolucije, a nemate u pola države kanalizaciju. Ne možete da rešite zagađenje vazduha u najvećim gradovima u Srbiji, ljudi umiru od zagađenja vazduha, a vi se bavite veštačkom inteligencijom.
Pričate da ste predvideli u 70 opština da ćete se baviti rešavanjem pitanja kanalizacije, a ostalih sto opština? Pet hiljada kilometara kažete kanalizacione mreže, pa to ne da je malo, nego je smešno malo da se reši ovaj ozbiljan problem.
Konačno, mi sada moramo da vam predstavimo kako bismo mi, kao Srpski pokret Dveri, naša poslanička grupa kreirali budžet da smo u ovom trenutku na vlasti, da vidimo svi da je moguće da postoji i drugi prioriteti u tom budžetu, u odnosu na ono kako ste vi ovaj budžet postavili. Primera radi, mi bismo kao prvu stvar rešili, ispravili socijalne nepravde koje su se desile u nekom prethodnom periodu. Još uvek postoje radnici kojima nisu isplaćene zarade iz vremena pljačkaške privatizacije. Još uvek im nisu isplaćene jubilarne nagrade, nije im povezan radni staž, a dobili su mnogi od njih i pravosnažne sudske presude da imaju pravo na to. Šta ćemo sa bankarskim klijentima koje su banke opljačkale onim nepravednim troškovima obrade kredita, gospođo Tabaković? I, kako je to Vrhovni kasacioni sud stao na stranu banaka, a protiv naših građana? Za koga radi Vrhovni kasacioni sud? Zašto štiti banke, a dalje uništava bankarske klijente?
Isto se nedavno desilo i po pitanju pomoćnog i tehničkog osoblja u javnim službama koje je nedavno protestvovalo na beogradskim ulicama, zato što 2014. godine su zakinuti za regres i topli obrok koji ste im protivzakonito računali u okviru koeficijenta zarade. Sada je Vrhovni kasacioni sud, isto kao u slučaju banaka, stao na stranu poslodavca i oni su sada izgubili sudske presude i moraju da plate sudske troškove do sto hiljada dinara. Pazite, pomoćno i tehničko osoblje, bez koga mi ovde ne možemo da radimo i koje je inače na minimalcu.
Pa, hajde da se dogovorimo onda poštovane kolege narodni poslanici jednu stvar, da sami sebi kuvate kafe kada dođete u Narodnu skupštinu, da sami čistite toalete pre i posle upotrebe kada dođete u Narodnu skupštinu, da sami održavate tehnički funkcionisanje ovog parlamenta i sve drugo što radi pomoćno i tehničko osoblje, bez koga mi ovde ne možemo ništa, a te ljude držite na minimalcu i tim ljudima još zakinete regres i topli obrok od 2014. godine do danas.
Da li je to normalno? Da li je to ljudski? Da li je to kolegijalno? To su naše kolege. Više stotina njih, svi oni rade zajedno sa nama ovde u Domu Narodne skupštine i u svim javnim službama, pa, i u vašim ministarstvima.
Zašto vi kao ministri ne čistite toalete u vašem ministarstvu? Da uštedimo. Uopšte ne moramo da imamo pomoćno osoblje koje je na minimalcu. Možete vi da čistite toalete iza upotrebe.
Dakle, hajde da rešavamo te nagomilane socijalne nepravde iz nekog prethodnog perioda, ne ulazim da li ste to napravili vi ili neki vaši prethodnici. Hajde da pomognemo socijalno ugrožene u ovom vremenu teške zime koja je pred nama, nezaposlene, osobe sa hendikepom, siromašne i prezadužene porodice.
Da li možemo primera radi, da izdamo besplatne vaučere za kupovinu osnovnih životnih namirnica, ali od domaćih proizvođača? Da li možemo da izdvojimo socijalni dodatak za energente i povećane troškove života? Da li možemo da zabranimo isključenje struje privatnim licima do 1. maja 2023. godine, jer niko ove zime u Srbiji ne sme da bude bez hrane, bez struje, bez grejanja? Da li možemo da pomognemo otplatu stambenih kredita onima koji će doći u problem zbog skoka kreditnih rata?
Jednu stvar podržavam, i uvek sam vam rekao i to iznova potvrđujem, uvek ću podržati ono što je dobro. Dobro je u Predlogu budžeta za 2023. godinu što su značajno povećana primanja pripadnicima Vojske Srbije, ali je isto tako značajno povećanje primanja moralno da se oseti kod prosvetnih i zdravstvenih radnika, kod policajaca, kod radnika u kulturi i sistemu socijalne zaštite.
Posebno to na vas apelujem, u sistemu studentskog standarda. Samo 8% studenata je obuhvaćeno studentskim domovima, cene zakupa stanova su značajno skočile. U Beogradu i Novom Sadu, jedna garsonjera sada vam je 400 ili 500 evra mesečno, a jednoj porodici treba za jednog studenta od 50.000,00 do 100.000,00 dinara mesečno.
Dakle, moramo da otvorimo nove studentske domove, nove studentske kampuse čitave, i u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu. Moramo postojeću državnu imovinu da stavimo u funkciju studentskog smeštaja ili novčanim subvencijama da pomognemo studente iz socijalno ugroženih porodica da ne bi odustali od studiranja.
Ono što je na kraju važno jeste ono na čemu počiva ekonomska politika Srpskog pokreta Dveri, a vidimo posle pandemije i ukrajinske krize da smo sve vreme bili u pravu, kada smo govorili o ekonomskom patriotizmu.
Mi tek sada shvatamo koliko je važna nacionalna država, koliko je važna nacionalna privreda, koliko je važna zamena uvoza domaćom proizvodnjom, koliko su važne domaće robne rezerve, koliko je važna vojna moć.
Mi tek sada shvatamo koliko je važna energetska i prehrambena bezbednost, koju opet treba da obezbedi država koja brine o ekonomskom i socijalnom patriotizmu na prvom mestu. To znači da je naš domaći proizvođač, da je naš domaći prerađivač, da je naš domaći trgovac i da je naš domaći potrošač naš prioritet, a ne strane kompanije.
Znači, mi moramo sve snage države, poreske olakšice, subvencije, izvozne garancije, bankarske kredite, iz kojih banaka, kada više nemamo nijednu banku u državnom vlasništvu. Strane banke neće finansirati razvoj domaće privrede.
Moramo da podržimo sve što je domaće. Domaće banke, domaću privredu, domaće privrednike i preduzetnike, domaće poljoprivrednike, izvoz domaćih proizvođača, ulaganja iz dijaspore.
Vidim da je novi ministar privrede zainteresovan za te stvari i podržavam i pozdravljam njegova razmišljanja u tom pravcu da se malo više pozabavimo domaćim ekonomskim razvojem, a ne stranim multinacionalnim kompanijama koje dolaze u Srbiju.
Po ko zna koji put vas podsećam na kampanju „Kupujmo domaće“, i nemojte mi opet reći da je to diskriminacija. Svaka država u ovom trenutku gleda sopstvene ekonomske interese.
Znači, hoćemo da zadržimo sav profit u zemlji, da bude naš proizvođač, naš prerađivač, naš trgovac i naš potrošač i da ništa ne izlazi iz Srbije. Nećemo da strane kompanije odnose ekstra profit u inostranstvo, a one čine 99% našeg izvoza, verovatno. Dakle, hoćemo da konačno mi, ili zadržimo novac ovde u našoj unutrašnjoj trgovini. Zato besplatni vaučeri za osnovne životne namirnice, ali samo kupujući od domaćeg proizvođača.
Na kraju želim da kažem nešto u ime privatnih preduzetnika u Srbiji koji su zaista diskriminisani u ovom vremenu.
Pre svega, treba ukinuti, gospodine ministre privrede, obavezno plaćanje članstva u Privrednoj komori Srbije. Zašto bi to privrednici bili obavezni? To je pljačka naših domaćih privrednika.
Pod dva, treba izvršiti reformu raznih elemenata poreske politike, a jedan od glavnih predloga, sa moje strane, je reforma poreske politike u korist porodice. Kada stupite u brak, manji porez na zarade i manji porez na imovinu. Kada dobijete dete, još manji porez na zarade, još manji porez na imovinu. Što više dece, manji porezi, ostaje vam više u kućnom budžetu i to je sistemska mera borbe za rađanje, za natalitet, za mlade bračne parove, za porodice sa više dece.
Konačno, povećajmo porez na luksuz. Povećajmo porez bogatima, pomozimo siromašnima u vremenu velike ekonomske i socijalne krize, a domaće privrednike oslobodimo poreza na dobit kada ga ulažu u proizvodnju, u novo zapošljavanje. Smanjimo poreze ne zarade onim domaćim privrednicima koji drže visoka primanja svojih radnika, da konačno uradimo nešto i za domaćeg privrednika i preduzetnika.
I da ne zaboravim najosetljiviju kategoriju stanovništva, a to su naši penzioneri. Pet mera socijalne politike Srpskog pokreta Dveri za naše penzionere.
Pod jedan – vratiti penzije koje ste nepravedno oduzeli kao stečeno pravo u one četiri godine važenja Zakona o privremenom načinu isplate penzija, 850 miliona evra ste uzeli penzionerima, vratite im. Vratite i onim naslednicima, oni koji su, nažalost, u međuvremenu preminuli i nisu mogli da koriste ta sredstva. Ukinite onu nepravednu klauzulu da onaj ko napuni 40 godina radnog staža, a nema uslov za odlazak u starosnu penziju dobija trajno umanjenje penzije. Pa, ko ste vi da nekome ko je radio 40 godina trajno umanjujete penziju? Pa, čak i kada napuni 65 godina vi mu ne vraćate penziju koju zaslužuje nego ona ostaje trajno umanjena. To je pljačka. To je nepravda. To je diskriminacija prve vrste.
Povećajte minimalnu penziju na minimum 200 evra, jer ne može da se živi sa 10.000 dinara penzijom koju ima 100.000 građana Srbije. Uvedite socijalnu penziju za najstarije sugrađane koji nemaju nikakva primanja, a posebno stara i nemoćna lica i posebno na selima.
Konačno, kada povećavate penziju povećajte više onima koji imaju manje. Šta to znači? Svi mi punimo iz svojih plata, odnosno i doprinosa našu buduću penziju, ali onoga trenutka kada smo otišli u penziju i kada vi povećavate penzije mi više ne doprinosimo.
Zašto vi nekome dajete 9.000,00 dinara ako ima 100.000,00 dinara penziju sa 9% povećanja, a nekome dajete 900,00 dinara ko ima 10.000,00 dinara penziju sa 9% povećanja? Zašto i jednima i drugima ne dajete po 5.000 dinara? Zašto diskriminišete one koji imaju manje penzije?
Hajde da nešto učinimo za socijalno ugrožene kategorije stanovništva u vremenu krize koja dolazi. Manimo se nepotrebnih infrastrukturnih projekata poput puta Niš – Merdare, poput nacionalnih i lokalnih fudbalskih stadiona i smanjite troškove koje vi pravite, a pre svega sudske penale koje očito plaća neko ko je oštetio time ovu državu, kao što je Grčić oštetio EPS.
Vlado Republike Srbije, kada ćete da privedete poznaniju prava Milorada Grčića da on svojom privatnom imovinom nadoknadi troškove koje je imao EPS u međuvremenu od kada ga je on svojim lošim menadžmentom upropastio?
Ne može više u Srbiji da se uništava ova država, a da niko za to, ni krivično, ni materijalno odgovara. Vi ste ministri, vi vodite državu. Vi kada pogrešite to košta građane. Morate da platite iz vašeg džepa sve ono što ste uništili državu.
Hvala.