Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Željko Vasiljević

Govori

Nisam se javio po amandmanu, javio sam se po Poslovniku da bih odgovorio. Hteo sam samo da odgovorim na neke stvari.
Gospodo poslanici, dame i gospodo, ja sam ratni vojni invalid, učesnik ratova od 1990. godine i zaista se toga ne stidim nego se time ponosim. Svaki dan koji sam proveo u ratu, izašao sam iz njega ponosan, čistog obraza kao i 99,9% mojih saboraca i učesnika rata. Onaj jedan promil koji je ukaljao svoj obraz, ukaljao je samo svoj obraz. Sve što smo radili u ratu radili smo isključivo u svoje ime, i dobro i zlo, naročito zlo.
Gospodine Jovanoviću, svaka generalizacija da su oni koji su činili ratne zločine to činili u vaše ili moje ime je vrlo pogrešna. Oni su to činili isključivo u svoje ime, kao i ono što sam ja radio časno i pošteno.
Mogu da vam kažem da je u ovom društvu postala opšta tendencija da se svi ratni vojni invalidi i učesnici ratova izjednačavaju sa ratnim zločinima, što je apsolutno pogrešno. To dovodi do jedne katastrofalne situacije da se na osnovu takvih pretpostavki vodi i politika ove države prema nama. Gospodine Jovanoviću, ja ću to posle u svom amandmanu izneti. Mi smo jedini ratni vojni invalidi koji svojim parama plaćamo svoje lečenje od posledica ranjavanja. Do toga je dovela ta pogrešna pretpostavka.
Ratni veterani, američki, engleski, francuski, bez obzira gde su ratovali, bez obzira kakav je rat bio, na pijedestalu su tog društva. Nalaze se rame uz rame sa predsednicima država. Glavna karakteristika američkih predsednika država je - da li su učestvovali u ratu u Vijetnamu ili nisu.
Molim vas još jednom, ne samo vas, nego sve poslanike u ovom parlamentu i sve državne službenike, da ne generalizuju stvari, da su svi učesnici rata bili izuzetno korektni i pošteni, nisu obrukali svoje pretke, nisu obrukali svoje potomke, a oni koji su činili ratne zločine treba da odgovaraju za te ratne zločine, da im se utvrdi krivica i da odleže svoju zasluženu kaznu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, pre nego što počnem svoje obrazlaganje amandmana, moram da vam kažem da sam za ovih nekoliko dana, prateći ovu diskusiju i vaša izlaganja, zaključio da ste pomalo birokrata, pomalo niste humani, a pomalo se i neprincipijelno politički ponašate.
To što ste birokrata, to je stvar vašeg profesionalnog opredeljenja i ne bih mnogo polemisao o tome. Što niste humani, to je pitanje morala i to je vaša lična stvar, ne bih da polemišem o tome. Ali, to što ste politički neprincipijelni, o tome bih želeo da kažem nekoliko reči zašto tako mislim.
Gospodine ministre, sa ove govornice ste izgovorili, verovatno inspirisani onim što je rekao gospodin Šami u najboljoj nameri, da ćete naročito voditi računa o dugu prema ratnim vojnim invalidima i o školovanju dece poginulih. A upravo ste predlažući ovaj zakon uradili suprotno. Zašto je suprotno?
Ja bih želeo narodne poslanike da upoznam sa amandmanom koji sam podneo.
Znači, po članu 5. Predloga zakona razdeo 21 - Ministarstvo rada i socijalne politike, funkcija 10, ekonomska klasifikacija 472, naknada za socijalnu zaštitu iz budžeta koja iznosi 9.293.319.000 dinara zamenjuje se iznosom od 10.393.319.000.
E, zašto je ovih 1.100.000.000 razlika, gospodine ministre, verovatno je to vama poznato, jer smo o tome već pričali. Radi se o dugu koji je nastao prema ratnim vojnim invalidima u periodu od 1999. do 2002. godine, a koji je Vlada Republike Srbije još 1. maja 2003. godine preuzela da isplati ratnim vojnim invalidima.
Odmah bih rekao da ovaj amandman... za taj deo iznos sredstava iznosi 900 miliona.
Posle protesta u maju mesecu 2006. godine Vlada Republike Srbije, odnosno gospodin Koštunica i gospodin Dejan Mihajlov su ratnim vojnim invalidima obećali da će ovaj dug početi da se isplaćuje od 1. januara 2007. godine u 24 mesečne rate. To, prema dugu koji imamo, iznosi negde oko 75 miliona dinara mesečno.
Zbog situacije sa privremenim finansiranjem u prvih šest meseci, mi smo zaista bili potpuno strpljivi, imali razumevanja za Vladu. Zašto Vlada nije počela da vrši isplatu tog duga po dinamici koja je dogovorena prošle godine?
Gledajući ovaj budžet, zaključili smo da se to neće desiti ni 1. jula. Mislim da to nije korektno, da je to prevara od strane Vlade, koju vodi stari i novi premijer, koji je znao za ove dogovore, a pretpostavljam da ste i vi znali, s obzirom da su u ovim dogovorima učestvovali i predstavnici vašeg ministarstva koji su se pojavili u prvom redu ove skupštinske sale prvog dana kada smo o tome raspravljali.
Tako, kažete da o tome niste ništa znali. Postoji neki problem u vašem ministarstvu - ili ne postoji komunikacija između vaših saradnika ili ne postoji komunikacija između političkih stranaka koje sada sačinjavaju Vladu.
S obzirom na to da su u prethodnoj vladi sve pregovore sa nama vodili predstavnici Demokratske stranke Srbije, ja ću biti dobronameran i pomisliću da se radi samo o tome da nije postojala komunikacija i da niste znali, a ne da postoji zla namera da se ovoj populaciji jedna politička stranka u Vladi predstavi kao nekonzistentna i ona koja ne drži reč.
Zato vas molim, ja priznajem da je obrazloženje Vlade potpuno birokratsko i prihvatam to kao potpuno logično obrazloženje, jer nisam dao predlog sa koje pozicije ova sredstva mogu da se uzmu.
Međutim, sada ću biti slobodan, pa ću vam reći, gospodine ministre, da predlažem da se ova sredstva uzmu sa razdela 12, funkcija 160, klasifikacija 621; to se zove, samo da budem precizan, Ministarstvo finansija, neke tri milijarde i trista miliona dinara, znaćete vi šta znači 621, neke zgrade i izgradnja ili tako nešto.
Drugi deo od ovih milijardu i 100 miliona je 200 miliona za zdravstvenu zaštitu. Već nekoliko puta sa ove govornice želim da potenciram jednu nelogičnost i jednu nepravdu koja se prema ratnim vojnim invalidima iz ratova posle 1990. godine događa već 15 godina, a to je da smo zaista jedini ratni vojni invalidi na svetu koji zdravstvenu zaštitu od posledica ranjavanja plaćamo.
Šta to znači? Za nas, ratne vojne invalide, ako nemamo drugi osnov socijalnog osiguranja, odnosno zdravstvenog osiguranja, te troškove snosi Ministarstvo, ali u nivou zdravstvene zaštite zaposlenih, što jeste možda najviši nivo zdravstvene zaštite u ovoj zemlji, ali je potpuno nedovoljan nivo zdravstvene zaštite za ratne vojne invalide.
Želim da vas upozorim, gospodine ministre, na jednu činjenicu – da se zdrav čovek, samo ako nema sreće, razboli teško jedanput ili dva puta u životu, a ima mnogo ratnih vojnih invalida koji su od 18. godine kontinuirano na zdravstvenoj zaštiti, koriste lekove i plaćaju iz svojih sredstava sve one lekove koji nisu na pozitivnoj listi.
U mnogo slučajeva se dešava da su troškovi lečenja tih ljudi mnogo veći od njihovih ukupnih primanja. Ja znam desetine slučajeva samo u Beogradu, dakle, porodice koje su morale da prodaju svoje automobile, svoje kuće ili stanove, da se presele u manje stanove, da bi mogli da snose troškove lečenja svojih sinova ili braće koji su nastradali u ratu.
Bez obzira koliko nehumani bili, bez obzira koliko ne razumeli probleme ovih ljudi, mislim da ne možete da se oglušite o ovaj moj predlog. I, da bi to bilo u skladu sa onim što se od mene očekuje, reći ću vam da predlažem da se to uzme sa pozicije Ministarstva zdravlja - razdeo 27, funkcija 790, klasifikacija 424.
Biću slobodan, gospodine ministre, da vam pročitam o čemu se tu radi.
To je razdeo za specijalizovane usluge i kaže se da su predviđena sredstva za medicinske usluge - troškovi zdravstvene zaštite lica kojima je izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog čuvanja i lečenja alkoholičara, narkomana, kao i zdravstvena zaštita stranaca itd., da vam ne bih čitao i da ne oduzimam vreme.
Ja uopšte ne želim da kažem da ovo nije neophodno, ali ako uporedite zašto je dato preko milijardu i 100 miliona dinara, a nema se 200 miliona za ovu populaciju koju čine ratni vojni invalidi, ja dovodim u pitanje logiku i pitam da li su u ovoj zemlji mnogo važniji ljudi koji su u zatvorima, koji su na obaveznom lečenju, nego ratni vojni invalidi.
Znači, gospodine ministre, biću slobodan da pretpostavim da je ovo samo greška i da nije loša namera, da nije zla namera i da se nadam da ćete u što kraćem roku iznaći mogućnost.
Odmah da vam kažem, ja sam predložio 200 miliona, a s obzirom da je to nova stavka u budžetu...
Nažalost, od 1988. godine, zahvaljujući tadašnjem političkom rukovodstvu, koje nije pretpostavilo da će se 1990. godine dogoditi rat na ovim prostorima, iz specijalnog zakona koji tretira prava ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca izvuklo je zdravstvenu zaštitu i vratilo u opšte zakone... Vidimo sada do čega je to dovelo.
Znači, tadašnji nivo zdravstvene zaštite je bio visok, potpuno zadovoljavajući i prihvatljiv za ovu populaciju, ali danas je nivo zdravstvene zaštite jako nizak i nije prihvatljiv i više ne može da zadovolji osnovne potrebe ove populacije.
Ja znam da vas ovo baš ne interesuje, ali šta ćete, tako je.
Još jednu stvar želim da vam kažem, gospodine ministre, primanja ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca nisu socijalna davanja, bez obzira koliko se trudili da nas držite u socijali.
Iako sam vam ukazivao i ono veče kada je izabrana Vlada, kada je donet Zakon o ministarstvima, da je nelogično da ratni vojni invalidi budu smešteni u Ministarstvo rada i socijalne politike, niste smogli snage, iako smo predlagali to ranije, da tom ministarstvu dodate naziv "i pitanje veterana" i da na taj način izdvojite ovu oblast iz socijale.
Zašto je to važno, gospodine ministre? Primanja koja mi dobijamo su nadoknada štete i nacionalno priznanje, znači nisu socijalna davanja. Kada je u pitanju nadoknada štete, složićete se sa mnom da ne može baš onaj ko je učinio štetu da uvek odlučuje o uslovima plaćanja, o iznosu koliko treba plaćati i kako treba plaćati.
Zato mislim da smo potpuno u pravu i da treba da razmilite o ovome iz još jednog razloga – vi kao partner u koalicionoj Vladi, bez obzira iz koje stranke došli, morate da vodite računa o onome što su vaši koalicioni partneri prethodne godine obećali.
Mislim da ćete vi to razumeti, da ne biste gospodina Koštunicu i gospodina Dejana Mihajlova doveli u vrlo nezgodnu poziciju, jer ako se ovo ne prihvati za mesec ili dva dana moraće ispred ratnih vojnih invalida, koji će kao i do sada uvek za svoja prava da se bore na ulici protestujući ispred Vlade, da objasne zašto se nisu izborili za ovo što su obećali.
Takođe želim da vam kažem da sam u trećem delu svog amandmana predložio da se u razdelu koji je predviđen za rad boračko-invalidskih organizacija sredstva povećaju na 72 miliona i, odmah da vam kažem, predlažem da se to uzme iz razdela 12, funkcija 160, klasifikacija 621.
Zašto je to važno? Zašto sam vas na početku okarakterisao ovako kako jesam? U svom govoru koji ste dali po završetku načelne rasprave o ovom zakonu, rekli ste da moramo da vodimo računa o deci poginulih boraca i da moramo da im omogućimo stipendije za školu. Upravo, gospodine moj dragi, ovo što ste predložili, ovo smanjenje sredstava za tu oblast direktno dovodi u pitanje akciju udruženja ratnih vojnih invalida Srbije koja preko budžeta finansira svakog meseca 120 stipendija dece palih boraca i ratnih vojnih invalida.
Da li hoćete da vam pročitam koji je to deo? Samo malo, znači, razdeo 21, funkcija 10, klasifikacija 481, radi se o iznosu od 39.443.000 dinara. U svom amandmanu predložio sam da se zadrži iznos od prošle godine, ne tražimo povećanje, jer ćete time, ako nam umanjite iznos sredstava, dovesti u pitanje upravo ovu akciju koju vodi Udruženje ratnih vojnih invalida Srbije.
Moram da kažem da u ovoj zemlji nema mnogo privrednih subjekata, osim države, koji su spremni da finansiraju ovu populaciju. Jedini ko to radi je vlasnik modne kuće "Mona", gospodin Đorđe Momirović, koji već treću godinu ličnim sredstvima finansira sedmoro dece ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, i to svakog meseca u iznosu od 28.000 dinara, odnosno 4.000 dinara po detetu.
Hteo bih još samo da vam kažem da sam predložio da se u istom razdelu u istoj funkciji na kraju doda nova ekonomska klasifikacija koja glasi - stanovi za ratne vojne invalide, članove porodica palih boraca iz ratova posle 17.8.1990. godine, a ukupan iznos 380 miliona.
Zašto je ovo važno, gospodine ministre? U jednom izlaganju sam rekao da država Srbija ni jedan jedini stan za ratne vojne invalide nije izgradila u prethodnih 15-16 godina, samo je sredstvima Vlade Japana usled donacije japanske države izgrađeno 206 stanova, uz pomoć lokalnih samouprava koje su dozvolile, otprilike 30% te donacije, besplatno građevinsko zemljište i oslobodili su komunalija ove stanove.
S obzirom na to da mi ističe vreme, samo bih zamolio za još jedan minut. Samo da vam kažem, gospodine ministre, po obećanju gospodina Koštunice i gospodina Velimira Ilića, 120 stanova je započeto da se gradi.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, po članu 226. Poslovnika Narodne skupštine, želeo bih samo da pokrenete jednu inicijativu pred našim ministarstvom inostranih poslova, ambasadom u Atini i konzularnim predstavništvom u Solunu.
Pre dve godine, u Uroševcu, albanski teroristi i separatisti kamenovali su tri Srpkinje, Ljiljanu Nikolić, njenu majku, koja je slepa, inače, Ljiljana Nikolić je paralizovana, i njihovu rođaku koja boluje od artritisa i koja pazi njih dve.
S obzirom na to da su zadobile teške povrede u tom kamenovanju, grčke jedinice KFOR-a su ih odvele u vojnu bolnicu u Solunu, koja nosi broj 424, tako se zove bolnica.
One danas, posle dve godine, žive u Solunu, u prostoriji, njih tri u šest kvadrata, u koju mogu da stanu samo tri kreveta.
Informaciju o ovome dobio sam od gospodina Panajotisa Vajanisa iz Kozanija, koji je, inače, završio Medicinski fakultet u Beogradu i koji je služio vojsku u ovoj vojnoj bolnici u Solunu.
Molim vas, gospodine predsedniče, da iskoristite svoj autoritet i funkciju koju obavljate da pokrenete inicijativu da predstavnici konzularnog predstavništva u Solunu posete ove tri gospođe i da vide šta im treba, da probamo nekako da ih izvučemo iz ove izuzetno teške ljudske i porodične situacije.
Hvala vam puno.
Javljam se, ne bih rekao povodom povrede Poslovnika, ali povodom članova 225. i 226, da postavimo neka pitanja i da vas informišemo o nekim vrlo važnim činjenicama.
Već više puta sa ove govornice pokušavam da ubedim ovu vladu u ozbiljnu situaciju koja je nastala sa dugom koji nije isplaćen ratnim veteranima za dnevnice za rat na Kosovu.
S obzirom da se ništa ne preduzima po tom pitanju, danas je u Prokuplju organizovan protest dve hiljade ratnih veterana protiv prakse koja se sprovodi u tim sudovima da se nekim čudnim i volšebnim načinima odbijaju tužbe, odnosno ne vode procesi koji je, po odluci Vrhovnog suda Srbije, trebalo da se okončaju.
Gospodine ministre, ovo je jako interesantno za vas kao ministra finansija: za samo dve hiljade ljudi koji su podneli ove tužbe i čije su presude između 300 i 400 hiljada dinara iznos je oko 600 - 800 miliona.
Gospodin Ivica Dačić je pomenuo dug koji imate prema ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca u iznosu od 1,8 milijardi dinara, koji je nastao u periodu od 1999. do 2002. godine.
Kao predstavnici ove populacije, mi smo pristali 1. maja 2003. godine, kada je bila vlada u kojoj je učestvovala Demokratska stranka, da se ovaj dug isplati u nominalnom iznosu bez revalorizacije i bez kamate, svesni koliki smo teret podneli i koliki smo teret na svoja leđa preuzeli u odnosu na ovu populaciju od 65 hiljada ljudi. Međutim, gospodo, vi još niste isplatili taj dug, a verujte da su prošle četiri godine.
Znam da ste nova vlada, ali moram da vam kažem da je na prethodnom protestu u maju 2006. godine Vlada gospodina Vojislava Koštunice ovaj dug preuzela kao svoju obavezu i trebalo je da počne da se isplaćuje od 1. januara 2007. godine. Zbog svih ovih okolnosti u vezi sa privremenim finansiranjem, imali smo potpuno razumevanje zašto nije došlo do isplate bar prve rate.
Međutim, sada više nemamo razumevanja za takvu činjenicu, jer 1. jula ćete, nadam se, prihvatiti ovaj budžet i imati sredstva za isplatu ovog duga. Čuo sam informaciju da se niste složili, odnosno da čekate zaključak nove vlade da se prihvati ovaj dug. Gospodo, molim vas da imate razumevanja i za naše strpljenje i da verujete da našem strpljenju ima kraja.
Hteo sam da pomenem još jednu stavku koju niste stavili u budžet. Prethodna vlada gospodina Koštunice, a moram ovog puta da pomenem i gospodina Velimira Ilića, obećala je 4,5 miliona evra iz Nacionalnog investicionog plana za stambenu izgradnju za ratne vojne invalide.
U razdelu Ministarstva rada i socijalne politike, nažalost, ove cifre nema. Ne znam ko je i da li je prethodni i sadašnji premijer slagao ratne vojne invalide, ali moram da vas upozorim na jednu činjenicu, a to je da od 1991. godine Vlada Republike Srbije nije izgradila nijedan stan za ratne vojne invalide i porodice palih boraca. I ovo su uradili, sto posto, Vlada Srbije, ovu su odluku doneli tek posle saznanja da je Vlada Japana izdvojila šest miliona evra još 2002. godine za izgradnju stanova za ratne vojne invalide i porodice palih boraca. Verovatno od sramote nisu smeli da dozvole da ratnicima ove zemlje Vlada Japana gradi stanove, a Vlada Republike Srbije, odnosno država Srbije nijedan stan.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, želeo bih da se uključim u ovu raspravu više principijelno. O čemu se radi?
Zaista mi ovde pokušavamo da uvedemo jedan novi princip da na određene državne funkcije dođu ljudi koji nisu stranačke ličnosti i koji su stručni. Pretpostavljam da svi poslanici u ovoj skupštini to podržavaju kao princip.
Međutim, zloupotrebe tog principa koje se u ovom trenutku najavljuju i koje možemo pretpostaviti da će se desiti odnose se i na neke druge funkcije, ne samo na zaštitnika građana. Želeo bih da napomenem da će se ovih dana imenovati pomoćnici ministra u nekim ministarstvima. Želim konkretno da vam kažem u Ministarstvu za rad i socijalna pitanja, u sektoru boračko-invalidske zaštite, i to kao princip, a po članu 25. Zakona o državnoj upravi, koji je povučen sa dnevnog reda, i sada dovodimo i sam taj princip izbora takvih ljudi na te funkcije protivzakonito.
Ne bih ulazio u to ovog puta, jer bi nas daleko odvelo, međutim, želim da napomenem jedan princip koji je zaista poguban, a to je da se na ovo mesto danas imenuju politički vrlo podobni ljudi i izuzetno nestručni, sa tendencijom da se njihov mandat, po članu 25. stav 3 - pomoćnik ministra, postavlja Vlada na pet godina na predlog ministra, prema zakonu kojim se utvrđuje i položaj državnih službenika.
Nažalost, te politički podobne ličnosti će postati državni službenici. Konkretno, u ovom slučaju, DS pokušava da na mesto pomoćnika ministra postavi čoveka koji je tu funkciju obavljao u periodu od 2001. do 2004. godine, i takav katastrofalan položaj ove populacije je ostavio i zloupotrebe vršio u okvirima svoje funkcije, zloupotrebe službenog položaja, da smo mi predstavnici boračko-invalidskih organizacija morali da tražimo njegovu smenu od ministra gospodina Lalovića. Mogu da vam kažem da je po hitnom postupku, u roku od jednog dana, taj čovek smenjen sa funkcije pomoćnika ministra, jer su utvrđene njegove brojne zloupotrebe na tim funkcijama.
Druga stvar, taj isti čovek je posle toga pokušan da bude postavljen na funkciju direktora boračke uprave Grada Beograda. Tada su određeni ljudi, određeni rukovodioci DS-a shvatili koliku štetu i Demokratskoj stranci i vlasti taj čovek može da nanese i zbog toga su ga sklonili sa te funkcije, odnosno nisu ga imenovali na tu funkciju.
Danas imamo situaciju da će ponovo taj čovek biti imenovan na funkciju pomoćnika ministra, sa tendencijom da postane državni službenik i da ostane pet godina na toj funkciji, bez ikakvih kvalifikacija, bez ikakvih moralnih vrednosti.
Gospodo iz Demokratske stranke, vama se obraćam, preuzimate na sebe veliku odgovornost, postavljajući na funkcije koje vama pripadaju ljude koji to ničim ne zaslužuju, ni profesionalno, ni moralno, ako se zalažete za princip da na funkcije takve dođu ljudi.
Taj čovek se zove gospodin Miro Čavaljuga. Ostao je upamćen u boračko-invalidskoj zaštiti kao čovek koji je u 144 godine dugoj istoriji boračko-invalidske zaštite, pravne zaštite, bio čovek koji je predložio najgori zakon, čak gori od onog iz 29. godine, kada je napisana pripovetka "Sve će to narod pozlatiti".
Dame i gospodo, gospodine Duliću, želim samo da vas podsetim da sam pre tri nedelje pokrenuo inicijativu, ne bih rekao da je poslaničko pitanje, nego inicijativa da se ispravi nepravda koja je učinjena prema 6-7 hiljada ratnih veterana sa juga Srbije i Kuršumlije, Prokuplja, itd.
Sećate se, to veče sam vas zamolio da brzo, u što kraćem vremenskom roku, organizujete jedan sastanak sa ministrima pravde i odbrane, jer se ovo tiče lično njihove ingerencije.
Siguran sam da samo zbog zauzetosti koju ste imali u prethodnom periodu to niste uradili, pa vas sada molim da to uradite što pre iz jednog vrlo prostog razloga, što problem eskalira.
Ljudi se tamo okupljaju, sprovode demonstracije, vrše pritisak na sud i ne znamo šta će se sve desiti. Njihove pretnje su da će uskoro doći u Beograd jer su jako nezadovoljni činjenicom da je 400 ljudi dobilo novac po tim presudama, a 6-7 hiljada njih nije dobilo i čak se te presude sad odbacuju, koje su potpuno istovetne.
Oni su mi ovde napisali jedno pismo i jednu peticiju, gde ima preko 500 potpisa, da traže da se to pod hitno reši.
U tom pismu su mi napisali da je njihov najveći problem predsednik suda, gospodin Radiša Jović, koji zloupotrebljava svoju funkciju, s tim da određeni advokati vrlo lako dobijaju te presude za 30 odsto provizije. Ako vam kažem da su presude između 400 i 500 hiljada po jednoj, onda možete da zamislite kolika je zloupotreba i šta se dešava u tom sudstvu.
Takođe moram da vam kažem da možete iz ovog zaključiti kolika je razočaranost ove populacije u početak vladavine ove vlade.
Gospodine predsedniče, molim vas, ostaviću vam na sto ovo pismo, peticiju, da što pre, a to znači u narednih nekoliko dana, pokušate da organizujete sastanak sa ministrom odbrane, ministrom pravde i sa predstavnicima ovih ljudi, ovih lica koja ovu državu osećaju na vrlo loš način. Ljudi koji su bili spremni da žrtvuju svoj život za odbranu Srbije 99. godine, nisu pitali da li su dobili poziv ili nisu, nego su se odazvali i otišli dobrovoljno da je brane.
Gospodo, danas imamo jednu situaciju koja je vrlo slična periodu 99. godine, ako dođe do odbrane Kosova, pitam se ko će danas da brani to Kosovo. Verovatno isti ovi ljudi koji će biti nezadovoljni. Zato vas, gospodine predsedniče, još jednom molim, u ime tih ljudi, da što pre odradite ono što ste mi obećali da ćete uraditi. Hvala vam.
Gospodine Albijaniću i poštovane dame i gospodo narodni poslanici, ovde se više poslanika javljalo za reč i govorilo o prekršenim članovima Poslovnika, i od 166. do 169.
Ja se javljam, pored svih ovih, i povodom članova 225. i 226. Međutim, gospodine Albijaniću, pogledajte.
U članu 168. primenjuju se odredbe ovog poslovnika o vanrednom zasedanju.
Ja bih vas zamolio da mi dozvolite da po članovima 225. i 226. obavestim ovu skupštinu i sve građane o jednom jako važnom pitanju koje će uskoro da bude vrlo interesantno za Srbiju, a to je, gospodo draga, da je danas je u dnevnoj novini "Politika" objavljen tekst «Evropa protiv Aeroflota» i oni kažu, Evropska komisija kaže ....
Jako je važno i tražim da se Skupština o ovom izjasni, odnosno ne Skupština, nego tražim da se predsednik resornog odbora Skupštine Srbije izjasni hitno o ovom pitanju. Takođe, tražim da se resorni ministar gospodin Velimir Ilić izjasni da li je ovo tačno.
Suština je u tome da je Evropska unija s negodovanjem ocenila mogućnost da u predstojećoj privatizaciji JAT ervejza većinski vlasnik našeg nacionalnog avioprevoznika poštuje i Aeroflot.
Tim povodom, Evropska komisija, kao izvršno telo EU, posle izjave ministra za infrastrukturu Velimira Ilića da je Aeroflot najozbiljniji kandidat za kupovinu JAT-a, takav stav je u pisanoj formi uputila Srbiji. Potvrdili su to u direktorijatu civilnog vazduhoplovstva.
Zašto je ovo, gospodo moja draga, vrlo važno?
Važno je zbog toga da mi ovde kao poslanici konstatujemo kakav odnos prema Srbiji, njenim zakonima i njenoj vladi ima Evropska unija kojoj mi bezrezervno težimo.
Mislim da, u skladu sa interesima ovog naroda i interesima ove skupštine, moramo da tražimo hitno izjašnjavanje onih ljudi o kojima sam na početku govora pričao, da nam kažu da li je ovo tačno i da li ćemo mi JAT prodati kompanijama iz EU po mnogo nižoj ceni, nego Aeroflotu ili, ne znam, ER Indiji, po mnogo povoljnijoj ceni za Srbiju i za srpski narod. Zahvaljujem vam na toleranciji.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću o kršenju Ustava, član 69. stav 4, koji je Vlada prekršila za samo 15 dana svoje vlasti.
Ovo o čemu ću pričati nije možda toliko važno za celu Srbiju kao što su moji prethodnici govorili, ali za 200 hiljada ljudi u Srbiji je jako važno.
Šta se naime desilo? Danas je 30. maj, a u maju ratni vojni invalidi, porodice palih boraca, nisu dobili nijedno primanje. To ne bi bilo strašno da 62 hiljade ljudi nije dobilo samo u maju to primanje, da se ne ponavlja jedna pojava koja se ponavlja u zadnjih 4-5 godina, da ova populacija svake godine, umesto 12 mesečnih primanja, dobija po 11, ili u prošloj godini što je bilo planirano devet.
To je nedopustivo i ako Ustav, član 69, propisuje posebnu zaštitu ovih ljudi, mislim da je nedopustivo da Vlada Republike Srbije već u maju ukine jedno primanje ovim ljudima i dovede ih u jednu tešku životnu situaciju, koja je nedostojna ovih ljudi.
Bez obzira šta vi mislili o njima i njihovom učešću u ratu, i političkom karakteru ratova koji su vođeni, ti ljudi su ratni veterani. Ti ljudi zaslužuju potpunu posebnu brigu ove države i zaslužuju da ih ova država uvažava i poštuje, ako ne zbog onoga što su učinili, a ono baš zbog toga što im Ustav i zakon propisuje tu zaštitu.
Dragi moji prijatelji, moram da vam kažem da je ova populacija u zadnjih 7-8 godina više puta prethodnim vladama opraštala određene dugove koje su prema njima činile zbog nepoštovanja zakona i morali smo zbog toga više puta da protestujemo na ulici da bi naterali državu da poštuje zakone u ovoj oblasti.
Moram da vam kažem, samo 15 dana posle formiranja ove vlade izgleda da jedini način na koji možemo da zaštitimo svoja prava, to je protest na ulici, što će se brzo dogoditi.
Gospodine predsedniče, ako se sećate šta sam vam rekao ono veče kada ste izabrani, mislim da ste vi predsednik ne samo svih poslanika, nego predsednik svih građana ove Srbije, i molim vas da, u skladu sa svojim ovlašćenjima, pozovete predstavnika Ministarstva finansija, predstavnika Ministarstva rada i socijalne politike i predstavnika Trezora, da se u što kraćem roku ovo ispravi, ova nepravda prema tim ljudima, i molim vas da u skladu sa tim ovlašćenjima zakažete jedan sastanak predstavnika ove populacije i predstavnika vlasti.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, želim na početku svog govora samo da kažem, iako neću glasati za gospodina Dulića, budite sigurni da ću biti jedan od prvih koji ću mu pružiti ruku, čestitati i poželeti uspešan rad kao predsedniku parlamenta, jer nam je svima neophodno da podignemo rejting ovog parlamenta u narod.
Međutim, gospodine Duliću, skrenuću vam pažnju na nekoliko stvari. Pre svega želim da vam kažem da mi je drago zbog analize koju ste dali u svom uvodnom govoru i da ste pogodili sto posto, međutim, niste se osvrnuli na reči samokritike i da kažete šta ste vi svojim izlaganjima, naročito u onoj noći kada je smenjivan gospodin Tomislav Nikolić, učinili tome da se rejting ovog parlamenta sroza na ovaj nivo na kome jeste.
Takođe, gospodine Duliću, morate biti svesni jedne činjenice, da ste u noći kada je izabran gospodin Tomislav Nikolić za predsednika parlamenta sramno napustili parlament. Niste imali hrabrosti da pogledate u oči, da mu čestitate i pružite ruku, što je takođe urušilo rejting ovog parlamenta.
Dugo vremena će nam trebati da izađemo iz ovih problema i ovako niskog rejtinga, jer smo se podelili na dve strane parlamenta, na dve strane delimo i Srbiju, što sigurno nije dobro za Srbiju.
Još jednu stvar bih želeo da vas pitam. Normalno, ne znam odgovor na to pitanje, ali ćete ga vi dati. Da li ćete posle izbora na mesto predsednika Skupštine, što je nesumnjivo, sa zadovoljstvom prihvatiti posetu ruskog ambasadora u svom kabinetu? Da li ćete od njega tražiti da insistira ili da garantuje da će Rusija podneti veto na rezoluciju Saveta bezbednosti? Da li ćete od njega tražiti da ostanu na principima i svojim stavovima odbrane teritorijalne celovitosti Srbije i Kosova i Metohija u sastavu Srbije i da li ćete ga zamoliti da Rusija još više uloži svojih sredstava u razvoj privrede Srbije i u industriju, što je vrlo važno.
Na kraju, gospodine Duliću, značaj funkcije na koju ćete biti izabrani zahteva od vas da, iznad ličnih stavova i stavova svoje stranke, zastupate stavove građana Srbije i građana svih poslanika, bez obzira iz koje poslaničke grupe oni dolaze.
Moram da vas upoznam na jednu činjenicu, da je članom 69. Ustava Republike Srbije preuzeta obaveza države da posebnu brigu vodi o ratnim veteranima, ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca. Očekujem od vas kao predsednika Skupštine da o ovoj populaciji naročito povedete računa, u šta sumnjam, odnosno pretpostavljam da neće biti, s obzirom na političku opciju koju zastupate, ali se nadam da ćete s obzirom na godine koje imate smoći snage da to uradite.
Zašto vas to pitam i zašto to želim da vam kažem? Danas je u Skupštini Srbije, u poslaničkoj grupi SPS-a i sa mnom kao predstavnikom Pokreta veterana, došla da razgovara delegacija Ratnih veterana, učesnika ratova od 1990. godine iz Prokuplja i Kuršumlije. Oni se suočavaju sa jednim strašno velikim problemom, a taj problem je da je određeni broj učesnika rata uspeo da naplati ratne dnevnice za period učešća u ratu, i moram da vam kažem da su te cifre vrlo značajne, pogotovo za te ljude koji žive na jugu Srbije, u jednoj zaista siromašnoj sredini. Ti iznosi kreću se između 400.000 i 500.000 dinara.
To ne bi bilo strašno da te presude mogu da dobiju i drugi, a ne samo pojedinci koji rade u sudovima, pojedinci čije žene rade kao sudije u tim sudovima i čiji su prijatelji zaposleni. Zašto vam to govorim, gospodine Duliću? Zato što će sa ovim problemom da se sretnu pre svega dva ministra iz redova Demokratske stranke, a pretpostavljam da ćete vi kao predsednik Skupštine i predstavnik svih građana Srbije učestvovati u rešavanju ovog značajnog problema, znači, radi se o ministru odbrane, gospodinu Šutanovcu, i ministru pravde, gospodinu Petroviću. Zahvaljujem.

PRVA SEDNICA

15-05-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, govoriću vam o amandmanu koji je Socijalistička partija Srbije, uz saradnju sa Pokretom veterana Srbije, podnela na član 2. Predloga zakona o ministarstvima. Imali smo dva predloga i mislimo da i jedan i drugi u potpunosti rešavaju državnu upravu u oblasti boračko-invalidske zaštite. Samo ću da kažem da smo podneli dva amandmana, znači, dve varijante jedne iste stvari.

Prvo, predložili smo da se doda tačka 14) i da se formira ministarstvo za pitanja veterana. U ovom trenutku, imajući u vidu način kako se vlada formira, kojom brzinom i, kao što neko ovde reče, u gluvo doba noći, mislim da nije realno očekivati podršku vlade za ovaj amandman.

Zaista ne znam kako bi našli čoveka koji bi bio na čelu ovog ministarstva, s obzirom na to da se od 2000. godine nijedna vlada koja je formirana nije udostojila i nije smogla hrabrosti da u okvirima svojih ministarstava koja se bave zaštitom veterana doda i ime veterana, nego su nas uvek gurali u socijalu, gde ratnim veteranima, a naročito ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca sigurno nije mesto, na osnovu žrtve koju su dali, na osnovu moralne zasluge koje imaju za ono što su učinili i što su se u trenutku kada je to država tražila od njih odazvali i ispunili svoju obavezu.

Moram da vam kažem da nas ratne veterane, ratne vojne invalide i porodice palih boraca uopšte ne interesuje politički karakter rata, ko je rat započeo i šta se dešavalo. Interesuje nas samo da država preuzme brigu o onim ljudima koji nisu pobegli i nisu se skrivali kada je država to od njih tražila.

Želeo bih, pre svega ljude iz Demokratske stranke, da podsetim da smo u prošloj godini obavili niz razgovora, naročito posle dva protesta koja smo imali u martu i u maju prošle godine, da nam pomognu u rešavanju naših problema. Juče sam vam napomenuo da su gospodin Dule Petrović, Milan Marković, gospodin Ristić i gospodin Zoran Alimpić tada obećali punu podršku za ovo. Ljudi moji, pitam se da li vi imate jednu pamet kada ste u opoziciji i tada obećate sve, a drugu pamet kada dođete na vlast i ništa ne date.

Druga stvar, želim da vam objasnim koliko je nelogično da ova oblast bude u okvirima Ministarstva za socijalna pitanja. Način usklađivanja i karakter primanja koja primaju ratni vojni invalidi i porodice palih boraca, pre svega je nadoknada štete i nacionalno priznanje. Nije socijalno davanje. Samo po tom karakteru mi ne možemo da budemo u tom ministarstvu. To je jedna stvar.

Druga stvar, za socijalna davanja država određuje budžetski osnov koji se uvećava u odnosu na inflaciju po onom čuvenom švajcarskom modelu gde se ne uzima nivo ličnih dohodaka, jedino su primanja ratnih vojnih invalida usklađena sa porastom ličnih dohodaka za prethodni mesec. Tako imamo da ministarstvo dozvoli povećanje budžeta u oblasti socijale za 7-8%, a rast primanja ratnih vojnih invalida je 22% godišnje. Znači, iz tog razloga nema nikakvog osnova da mi budemo u ovom ministarstvu.

S obzirom na ovo što sam rekao, da smo sigurni da nema šanse da vlada na to pristane, ponudili smo alternativno rešenje, a to je da se bar u okvirima Ministarstva za rad i socijalnu politiku doda naziv – i pitanja veterana. Time bi se država bar na neki način odužila ovim ljudima i izdvojila ih iz reda socijalnih slučajeva, jer oni to ničim ne zaslužuju.

Mislim da bi to bio prvi korak, odnosno prvi znak da će ova vlada posebnu brigu voditi o ovim ljudima, jer za to ima i ustavnu obavezu po članu 69. Ustava.

Još nešto bih napomenuo, kako je ovaj zakon prepisivan. U Ustavu je izbačen termin ''boračka zaštita'', stavljen je termin ''veteranska'', verovatno na osnovu pozitivnih iskustava sa zapada, jer tamo je taj termin ''veteranska''. Ali, ni u jednom drugom aktu, ni u jednom drugom delu ovog zakona nije upotrebljen termin ''veteranska'', već isključivo ''boračko-invalidska zaštita''. Bojim se da će mnogi ljudi tu naići na nesporazum i neće razumeti o čemu se tu radi.

Gospodo, ne možemo očekivati ni od koga od strane predlagača da nam kaže da prihvata ovaj naš amandman, jer, nažalost, nema nikoga, ali se nadam da će ova vlada imati razumevanja za ove naše potpuno opravdane zahteve i da će pristati da promeni naziv ministarstvu. Hvala vam.

PRVA SEDNICA

14-05-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, druže i gospodo predsedavajući, u ime SPS-a i Pokreta veterana Srbije hteo bih samo da vam kažem da ćemo mi kao SPS podneti značajan broj amandmana, pre svega, na Ministarstvo rada i socijalne politike. Malo ću se u svom izlaganju osvrnuti na ministarstvo za Kosovo i Metohiju.
Želeo bih da vas upoznam koliko u ovoj Srbiji postoji ratnih veterana, ko sve pripada ovoj populaciji. Sto pedeset hiljada, još uvek, ima živih veterana iz Drugog svetskog rata, oko 300 hiljada njih koji su učestvovali u ratovima posle devedesete. Danas u Srbiji imate 62.000 ratnih vojnih invalida i članova porodica palih boraca. Zaista, jedna impozantna cifra ljudi, koji su za ovu državu bili spremni da ponude i život, a neki od njih su ostali kao potomci onih koji su poginuli u prethodnim ratovima.
Nažalost, iz ovog predloga zakona vidimo da će se ono što se dešavalo 2000. godine sa ovom populacijom dešavati za vreme i ove vlade. Ona će, nažalost, opet biti gurnuta na margine društva i zaista će društvo prema njima pokazati dozu neodgovornosti i nehumanog odnosa.
Moram da kažem da je Srbija, sa ponosom ističem, peta zemlja u svetu koja je imala Zakon o ratnim vojnim invalidima, još pre 144 godine, to je, zaista, za ponos ovoj zemlji, u celom tom periodu u zakonodavstvu u ovoj oblasti je išlo uzlaznom putanjom, sem u periodu diktature. U periodu kada je samo u Srbiji mogla da nastane pripovetka "Sve će to narod pozlatiti". Mi smo svoje heroje opevali u epskim pesmama, naročito one koji su poginuli, ali, kada je došlo vreme mira država nije imala razumevanja za njihovu muku i za njihova stradanja.
Kakva je današnja situacija? Samo ću slikovito da vam objasnim da su ratni vojni invalidi u Srbiji ''jedini ratni vojni invalidi u svetu'' koji plaćaju svoje lečenje od posledica ranjavanja. Da li je to normalno, gospodo? Sigurno ćete reći da nije, ja se potpuno slažem sa vama. Međutim, predloženim zakonom i na ovaj način predloženim ministarstvima u kojima je izbačeno ime ''boraca'' ili ''veterana'' po novom Ustavu, jasna nam je poruka kako će se ova vlada odnositi prema tim ljudima.
Moram da kažem i da upozorim ovu vladu, a gospoda Mihajlov i gospodin Koštunica znaju o čemu pričam, da smo mi jedna vrlo borbena, dobro organizovana populacija i da ćemo svako umanjenje naših prava ili nepoštovanje normi humanizma i ljudskih prava kažnjavati tako što ćemo burno protestovati na ulici, kao što smo i prošle godine dva puta morali da protestujemo protiv Vlade Srbije zbog pokušaja da se donese jedan, zaista, nakaradan zakon koji će umanjiti 25% iovako malih prava.
Zato bih želeo da napomenem i jednu činjenicu, da smo u aprilu prošle godine, kada je bio drugi veliki protest, razgovarali u poslaničkim grupama tadašnjeg Parlamenta, evo, gospodin Ristić je tu, on je učestvovao u jednom razgovoru predstavnika veteran, kome su još prisustvovali i gospodin Petrović i Milan Marković, Zoran Alimpić i imali smo čvrsto obećanje od njih da se zaista prema nama neće nastaviti sa onakvom praksom kakva je bila u prethodnih sedam godina. Sada ih pozivam da se prisete tog svog obećanja, a ako se ne sećaju, sticajem okolnosti, imam to snimljeno, pa ću moći da im pustim da vide šta su pričali tada.
Žao mi je što ovde nije gospodin Dejan Mihajlov koji je vodio pregovore, po ovlašćenju gospodina Koštunice, sa nama, pri tom nam je obećao da se neće desiti ovo što se upravo danas desilo, da se ministarstvo koje će voditi brigu o 450 do 500 hiljada ratnih veterana neće zvati ministarstvo rada i socijalne politike, jer, zaista, gurati ovu populaciju u socijalu je nehumano, nedemokratski. Ja podrazumevam da je demokratski ono što je humano. Zaista vas molim da do sutra ili dok ne budete mogli da izvršite promenu, ako ne možete da formirate posebno ministarstvo, a mislim da je to sada teško, da bar izvršite promenu naziva ovog ministarstva.
Mi ćemo vam podnošenjem velikog broja amandmana na ovaj član zakona omogućiti to da prihvatite, neke od ovih naših amandmana da prihvatite da oni budu sastavni deo Predloga Vlade. Ukratko ću se osvrnuti samo i na ministarstvo za Kosovo i Metohiju.

PRVA SEDNICA

14-05-2007

Da bih bio kolegijalan, pričaćemo o tome kasnije. Hvala vam puno.