Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Elvira Kovač

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Sada će na prethodnu diskusiju odgovoriti ministarka poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Izvolite.
Zahvaljujem.

Pretpostavljam da Jelena Kalajdžić želi pravo na repliku, dva minuta. Izvolite.
Reč ima ministarka Tanasković. Izvolite.
Zahvaljujem.
Sledeći je zamenik predsednika poslaničke grupe Srpske stranke Zavetnici narodni poslanik Nikola Dragićević.
Ništa ministarka u ovom svom odgovoru nije rekla što bi bilo uvredljivo. Zatvaramo krug replika.
Gospodine Dragićeviću, izvolite.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče.

Predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SVM u svom izlaganju ću se bazirati najpre na predlog Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu za prvi izbor članova VSS i VST i obrazložiti zašto će poslanici SVM podržati ove predloge.

Najpre, moramo da naglasimo da su poštovane procedure i rokovi u potpunosti. Podsetila bih sve nas da smo, najpre, doduše u prošlom sazivu, ali izuzetno transparentno, vidljivo, poštujući sve moguće procedure, rokove, organizaciju javnih slušanja, inkluzivnost, mi zapravo odradili ono na šta se Srbija obavezala. Dakle, promenili smo Ustav, usvojeno je 29 amandmana na Ustav i posle smo organizovali referendum i kao sledeći logičan korak, ponovo poštujući procedure, rokove, transparentnost, inkluzivnost, smo usvojili i tzv. set pravosudnih zakona. Konkretno, Zakon o uređenju sudova, o sudijama, o javnom tužilaštvu, o Visokom savetu sudstva i Visokom savetu tužilaštva koji su u potpunosti usklađeni sa ovim ustavnim amandmanima i stupili su na snagu 9. februara ove 2023. godine.

Propisano je da VSS i VST, kao državni organi koji garantuju, jemče samostalnost i nezavisnost sudija i tužilaštva, se konstituišu izborom ostalih članova u skladu sa ovim spomenutim amandmanima u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovih zakona.

Moram da naglasim, meni i nama je žao što kao predlagač nije prisutan predsednik odbora, ali da iskoristim priliku i da naglasim da su zaista organizovane sednice odbora, organizovana su javna slušanja koja su trajala i po 10 sati. Članovi odbora, a i javnost koja je mogla od početka do kraja da isprati ovu proceduru je videla da je svako mogao da iznese svoja viđenja. Mogao je da postavi pitanja kandidatima. Bio je dakle vrlo otvoren proces i zapravo ovim izborom, najverovatnije glasanjem sutra ili ovih dana, mi stavljamo tačku na ovaj proces i završavamo ga.

Ovo pitanje je pitanje kontinuiteta, stabilnosti, predvidivosti, sigurnosti pravnog sistema i pravnog poretka. Složićemo se svi da je ustavni kontinuitet poštovan u postupku delimične ustavne revizije. Dakle, promena Ustava koju sam spomenula prošle godine, izmenjeno je 29 odredbi Mitrovdanskog ustava i u potpunosti je poštovana procedura.

Ovo je izuzetno važan korak iz ugla evropskih integracija. Dakle, bio je jedan od uslova na koji se Srbija obavezala i zapravo samim tim što smo promeni Ustav, smo mi, sada već pre godinu i po dana, dobili konačno zeleno svetlo za otvaranje novog klastera. To nam je verifikovano ili ti ocenjeno pozitivno. Nažalost, to što smo doneli set ustavnih zakona, još uvek nije, ali nadamo se da će uskoro i Srbija u ovom procesu učiniti vidljive korake u bliskoj budućnosti.

Suština celog ovog procesa je bila da se obezbedi efikasnost i nezavisnost u ovoj reformi pravosuđa, smanjenje uticaja zakonodavne i izvršne vlasti na izbor nosilaca funkcija i kao što sam spomenula, ovo je bio preduslov za usklađivanje sa pravnim tekovinama EU i njihovu primenu u našem pravnom sistemu.

Značajno je naglasiti da je ceo proces, dakle od ustavnih amandmana i donošenja spomenutih zakona bila uključena Venecijanska komisija. Venecijanska komisija je tokom prošle 2022. godine na spomenutih pet nacrta zakona donela tri mišljenja. Ocenjeno je da su zaista poštovane preporuke Venecijanske komisije.

U tom smislu, Venecijanska komisija je pozdravila da se promenio, odnosno pozdravila je novi mehanizam koji ovi zakoni predviđaju, predlaganje kandidata za članove saveta, koje bira Narodna skupština Republike Srbije, a koje utvrđuje najpre u prvom krugu dvotrećinsku većinu od ukupnog broja članova spomenutog Odbora za pravosuđe, a u drugom krugu tropetinsku većinu.

Postoji još jedan mehanizam. Da nije došlo do tropetinske većine u drugom krugu, predviđa se tzv. „petočlana komisija“, koju čine predsednik Narodne skupštine, predsednik Ustavnog suda, predsednik Vrhovnog suda, Vrhovni javni tužilac i Zaštitnik građana.

Venecijanska komisija je ovaj mehanizam predlaganja kandidata pozdravila i naglasila da je neophodno izbeći da istaknuti pravnici koje Narodna skupština Republike Srbije bira u Visoki savet sudstva i tužilaštva budu povezani sa političkom većinom. Preporučila je da se preciziraju kriterijumi nepodobnosti za kandidate, odnosno podobnosti i konstatovala da je značajan broj preporuka iz oktobarskog mišljenja Venecijanske komisije usvojen.

Za poslaničku grupu Savez vojvođanskih Mađara je izuzetno značajno što je iz poštovanja procedure i rokova, kako promene Ustava, pa donošenja zakona, ispoštovana procedura i pri predlaganju ovih kandidata. Kao što sam spomenula, kao što je javnost mogla da isprati, 1. aprila ove godine organizovano je javno slušanje, na kojem su se predstavili kandidati, koje je trajalo. Svi prisutni članovi, zamenici članova Odbora su mogli da postave pitanje i da iznesu svoje mišljenje.

Svesni smo toga i ono o čemu danas raspravljamo je da je Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu predložio osam kandidata Narodnoj skupštini za prvi izbor članova Saveta, što je značajno. Ispoštovan je zakonski rok, verovatno glasanjem sutra ili ovih dana ćemo staviti tačku na ovaj proces.

Ono što kao predstavnica stranke nacionalne manjine, mađarske nacionalne manjine, moram da naglasim je da još uvek postoje problemi, odnosno da prilikom izrade spomenutog seta pravosudnih zakona, ipak zakonodavac je propustio da uzme u obzir preporuke OEBS-a, poznate kao preporuke iz Graca koje se tiču dostupnosti pravde za nacionalne manjine u delu koji normira izbor i predlaganje nosilaca pravosudnih funkcija.

Dakle, trebalo bi da se predloži prvenstvo jednako kvalifikovanog kandidata, pripadnika nacionalne manjine koji ispunjava merila stručnosti, dostojnosti, osposobljenosti, ceneći poznavanje stručne pravne terminologije na jeziku nacionalne manjine koji je u službenoj upotrebi u pravosudnom organu, a sve u cilju postizanja odgovarajuće zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina.

Nije tajna da smo na ovu temu šef poslaničke grupe Saveza vojvođanskih Mađara, gospodin Balint Pastor, moja malenkost razgovarali i sa ministarkom pravde, sa njenim saradnicima i uskladili smo se i dogovorili da će u daljoj fazi, u sledećim koracima u izradi podzakonskih akata, da će se ispoštovati ove preporuke i prilikom razrade tih podzakonskih akata naglasiti i doći do toga da dođemo do ravnomernijeg sastava sa značajnijim brojem sudija i tužilaca.

Isto važi i za sudsko osoblje koji potiču iz manjinskih zajednica i koji vladaju pravnom terminologijom na jezicima nacionalnih manjina. To je Ustavom i zakonima zagarantovano pravo, kao i pravo garantovano raznim međunarodnim sporazumima, ugovorima. Moram da spomenem Evropsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima, koja utvrđuje da naravno u meri u kojoj je to moguće i u skladu sa zahtevom jedne od strana svi sudski postupci moraju da se vode na regionalnom jeziku ili jeziku manjine.

Zašto još uvek, ako je sistematizovano 3.000 sudijskih mesta, popunjeno 2.700, dakle još uvek nedostaje 350 sudija? Drugi problem je i razlog nedovoljne upotrebe jezika nacionalne manjine u sudskim postupcima, nije problem samo ovo, već je delimično problem i mreža sudova. Ne mogu da ne spomenem ono što je šef poslaničke grupe kada smo raspravljali o setu pravosudnih zakona takođe spomenuo, dakle još davne 2008. godine, mi smo i tada bili u Narodnoj skupštini prilikom te reforme kada je odjednom sasečeno i od 130 tada postojećih, 138 opštinskih sudova smo smanjili broj osnovnih sudova na 34. Svega osam osnovnih sudova je ostalo u Vojvodini, a broj sudova za prekršaje se smanjio sa 173 na 45.

Savez vojvođanskih Mađara, naša poslanička grupa je tada imala amandmane vezano za očuvanje Osnovnog suda u Bačkoj Topoli i Senti i Bečeju, koji su nažalost tada bili odbijeni i tek posle pet godina, 2013. godine Zakonom o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava Bečej i Senta su ponovo dobili osnovne sudove, a dok je Bačka Topola sudska jedinica. Ostalo je još uvek nerešeno pitanje Osnovnog suda u Kanjiži i Temerinu. Te spomenute 2013. godine broj osnovnih sudova je povećan na 66. Ukupan broj sudova u Srbiji je 159.

Moram još jednom da naglasim da se mi kao manjinska mađarska stranka poslednjih 15 godina zalažemo, a to je tačka našeg koalicionog Sporazuma, dakle koalicionog Sporazuma potpisanog između SVM i SNS da tamo gde pripadnici nacionalnih manjina žive tradicionalno ili u većem broju da se zadrži postojeća mreža sudova i javnih tužilaštava, da se u narednoj reviziji mreže sudova i javnih tužilaštava prilikom određivanja njihovih sedišta i područja, a sve u cilju obezbeđivanja ravnomerne zastupljenosti pravosudnih institucija, u većoj meri vode računa o udaljenosti pravosudne institucije od mesta stanovanja, o broju jezika nacionalnih manjina koje su u službenoj upotrebi u sudu, kao i o tradiciji postojanja pravosudnih institucija.

Preostalo vreme poslaničke grupe bih iskoristila da spomenem zašto ćemo podržati i predlog kandidata za Zaštitnika građana, predloženog od strane Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i zašto smo i mi kao poslanička grupa predložili, kako ovde kažu, starog-novog Zaštitnika građana, gospodina Zorana Pašalića. Ovom procedurom se zapravo poštuje novi Zakon o Zaštitniku građana.

Spomenuto je na jednoj od prethodnih diskusija da se sada produžava mandat. Dakle, umesto dosadašnjih pet Zaštitnik građana se bira na osam godina bez mogućnosti ponovnog izbora, a ovim je zapravo ispoštovana preporuka, odnosno princip Venecijanske komisije da mandat Zaštitnika građana treba da traje ne duže, kako su oni to formulisali jedinstveni mandat, ne bude kraći od sedam godina.

Kada je Vlada izradila spomenuti predlog novog Zakona o Zaštitniku građana poštovane su preporuke revidiranog Akcionog plana za Poglavlje 23.

Značajno je takođe spomenuti da je najviši stepen usaglašenosti Nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava sa pariskim principima takozvani status A Zaštitniku građana dodajem tri puta u prethodnom periodu 2010. godine, 2015 i 2021. godine. Dakle, treći put 2021. godine za vreme mandata aktuelnog i budućeg Zaštitnika građana, odnosno kandidata o kome raspravljamo, što znači da mu je sada data mogućnost da u narednih pet godina uz pravo glasa aktivno učestvuje u radu međunarodnih i regionalnih stručnih mreža, da ima posebno pravo obraćanja na sednicama Saveta za ljudska prava UN.

Ukoliko je Zaštitniku građana odnosno njegov rad tako ocenjen u prethodnom periodu, smatramo da je to garancija da će ostati čuvar zakonitosti ljudskih prava i u budućnosti.

Iz ugla nacionalnih manjina moram da spomenem da Zaštitnik građana nama redovno dostavlja svoj godišnji izveštaj i da odbori raspravljaju, pa na osnovu njih donose predlog zaključaka, dakle Odbor za ljudska, manjinska prava i ravnopravnost polova, ali pored svega toga za nas je značajno da je Zaštitnik građana podneo i nekoliko posebnih izveštaja na razne teme, od rodne ravnopravnosti, zaštite žena od nasilja, pravima deteta i tako dalje, o pravima nacionalnih manjina.

Za poslaničku grupu Savez Vojvođanskih Mađara je značajno da nekoliko posebnih izveštaja sa preporukama o unapređenju zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina da je Zaštitnik građana pripremio između ostalog izveštaj o analizi stanja u oblasti vršenja javnih ovlašćenja nacionalnih saveta nacionalnih manjina u periodu od 2014. do 2018. godine, poseban izveštaj o savetima za međunacionalne odnose posebne odnose, poseban izveštaj Zaštitnika građana u službenoj upotrebi mađarskog jezika i pisma, a sve ovo je pripremljeno 2017. godine, dakle, u periodu mandata gospodina Pašalića.

Ovde ima nekoliko preporuka koje su aktuelne i dan danas. Moramo spomenuti da od 45 lokalnih samouprava na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine, u 40 je u službenoj upotrebi manjinski jezici, 10 različitih manjinskih jezika, a da je nekoliko njegovih zaključaka aktuelno i danas.

Nažalost, i dalje ostaje mišljenje da korišćenje jezika nacionalnih manjina upravnim postupcima usporava, nažalost čak otežava sprovođenje postupaka, kao da se pripadnici nacionalnih manjina u većini jedinica lokalnih samouprava retko opredeljuju da podnesu zahtev na svom maternjem jeziku.

Upravo u smislu ostvarivanja ovih preporuka, ispunjenja ovih preporuka, odnosno ostvarivanju prava građana, a shodno ustavnim i zakonskim garancijama važno je da u onim samoupravama u kojima nacionalne manjine, a u našem slučaju Mađari, žive u većem broju, građani mogu da komuniciraju sa državnim službenicima na svom maternjem jeziku, dakle, mogu da komuniciraju sa sudijom, tužiocem, ali i policajcem i vatrogascem. Policajce sad posebno spominjem zato što je bio posebno otvoren konkurs do juče do 18. aprila, javni konkurs za prijem. Za nas je važno da u policiji radi što više pripadnika nacionalnih manjina, u našem slučaju Mađara, i da kandidati zaista imaju i mogu sa pravom da očekuju da imaju mogućnosti kao i pripadnici većinskog naroda.

Da vrlo kratko spomenem Savete za međunacionalne odnose. Znamo da je ovo jedan od retkih koji se tiče lokalnih samouprava. Dakle, na lokalu bi trebao da obezbedi dobre, stabilne međunacionalne odnose, zaštitu manjinskih prava na nivou lokalnih samouprava. Nažalost, svesni smo toga da od 173 jedinice lokalnih samouprava u Srbiji 68 su multietničkih, od toga 41 u Vojvodini, 27 u centralnoj Srbiji, ipak nisu sve lokalne samouprave ispoštovale svoju obavezu da formiraju ove savete za međunacionalne odnose. Moram da pohvalim gradu Suboticu koja je posle 15 godina ponovo formirala Savet za međunacionalne odnose.

Ovo je naša obaveza. Takozvani „advajzeri kansl“ ili Savetodavni komitet Saveta Evrope za Okvirnu konvenciju za zaštitu prava nacionalnih manjina takođe je tražio ovo od nas.

Još vrlo kratko, dve tri teme. Zaštitnik građana je bio partner i radi i ima preporuke vezano za razne zakone, kao što je na primer Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom, a i mi smo se zalagali za to da se poljoprivrednice izjednače sa ženama što se tiče prava na porodiljsko odsustvo, odnosno dobijanje novca koje su osigurane po drugim osnovama, kao i što se zalaže za izmene Zakona o socijalnoj zaštiti.

Stoga, kao što sam spomenula, Savez vojvođanskih Mađara će, naši poslanici će podržati ove predloge, a o ostalim kadrovskim pitanjima će govoriti moja koleginica Rozalija Ekres. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem se predstavniku Odbora.
Reč ima dr Duško Pejović, predsednik Saveta DRI.
Izvolite.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče...

(Radomir Lazović: Opet pomoć drugara iz klupe.)

… predsedništvo, predsedniče i članovi Vlade…

(Milenko Jovanov: Ajde prekini, bre, više, narkomančino jedna raspala! Šta se dereš od rane zore, narkomane jedan? Prestani da urlaš.

(Radomir Lazović: Nisi na ulici!)
Zahvaljujem.

(Milenko Jovanov: Teletabisu!)

Ja ću pokušati da govorim…

(Radomir Lazović: Tražio sam repliku.)
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče, predsedništvo, potpredsedniče Vlade, članovi Vlade, uvaženi predstavnici nezavisnih regulatornih tela, iskreno se nadam da se će se smiriti strasti i da će mi se dozvoliti da govorim kao ovlašćena predstavnica poslaničke grupe SVM.

Naša poslanička grupa pozdravlja što, doduše, uz malo zakašnjenje, ali raspravljamo o izveštajima nezavisnih regulatornih tela, tačnije o predlozima zaključaka određenih skupštinskih odbora povodom razmatranja ovih izveštaja.

Smatramo da je ova tema izuzetno značajna iz nekoliko razloga. Zahvaljujući tim izveštajima i analizi podataka, činjenica i preporuka, što je najbitnije, koje su u ovim izveštajima, a i zaključaka, mi zapravo možemo da analiziramo kako funkcioniše uprava i koliko su ljudska i manjinska prava zaštićena.

Sa druge strane, proveravamo, kontrolišemo otvorenost i transparentnost organa vlasti od strane građana i ne manje važno, vladavinu prava.

Kao što sam spomenula, pred nama je nekoliko zaključaka nekoliko odbora i, naravno, nemoguće je govoriti o svemu i koncentrisati se na sve. Kao i inače, ja ću pokušati iz ugla nacionalnih manjina, a i evropskih integracija, da se bavim koliko-toliko sa jednim i drugim poverenikom, odnosno Zaštitnikom građana i, naravno, zbog našeg puta ka EU i revidiranim Akcionim planom za Poglavlje 23.

Dakle, pravo koje nezavisne i samostalne institucije, tzv. regulatorna tela, štite, pravo na dobru upravu, definisano je brojnim međunarodnim dokumentima, Povelji EU, osnovnim pravima i Milenijumskoj deklaraciji UN, ne manje značajnom Rezolucijom Saveta Evrope još iz 1995. godine i definiše se da dobro upravljanje predstavlja demokratiju i ljudska prava, odsustvo korupcije, društvene reforme koje favorizuju one koji su u nepovoljnom položaju. Smatram da je značajno naglasiti da je Komisija UN za ljudska prava navela da se dobrim upravljanjem osigurava da korupcija bude minimizirana, da su stavovi manjina uzeti u obzir i da se čuju glasovi ranjivih društvenih grupa.

Tamo gde se dobro upravlja, uvek se odgovora na sadašnje i buduće potrebe društva. Dakle, nama zapravo ovo izveštaji, doduše, kažem, malo kasno raspravljamo o njima, obično to radimo u decembru, ali je jasno, pošto je Vlada formirana tek krajem oktobra, da nismo stigli na kraju redovnog zasedanja. Svakako pozdravljamo odluku da sada pričamo o ovim temama.

Šta nam govore ti izveštaji, što je posebno istaknuto i u Izveštaju Evropske komisije? Dakle, Evropska komisija očekuje da Narodna skupština na plenarnoj sednici raspravlja o ovim izveštajima.

Kada ih detaljno pogledamo, kažem, govorimo o ljudskim i manjinskim pravima, jasno je da još uvek ostvarivanje i zaštita nije na idealnom nivou, ali da su ljudska i manjinska prava svakako poštovana, da su, pošto pričamo zapravo o 2021. godini, ne o prethodnoj, 2022. godini. Godina 2021. je bila vrlo intenzivna, kada pričamo o zakonodavnoj aktivnosti Narodne skupštine.

Kada govorimo o pravnom okviru, dakle, te godine je doneto nekoliko zakona koji se tiču ove oblasti i nekoliko uvaženih predlagača, uvodnih govornika je govorilo o tome, dakle, Zakon o Zaštitniku građana, doneli smo izmene i dopune Zakona o pristupu informacijama od javnog značaja, Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije, posle dužeg vremena Zakon o rodnoj ravnopravnosti i ono što je takođe značajno iz ugla naših evropskih integracija, izmene i dopune Zakona o sprečavanju korupcije na osnovu preporuke GREKO-a, a to smo i menjali, i doneta je konačno i Strategija za sprečavanje i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja prema ženama i nasilja u porodici od 2021. do 2025. godine.

Svesni smo toga da je oblast nediskriminacije ravnopravnosti jednakih mogućnosti izuzetno kompleksna i da odredbe možemo da nađemo u više od 20 različitih sektorskih zakona, a kada pričamo o nezavisnim regulatornim telima koja se bave ljudskim i manjinskim pravima, oni se spominju u nekoliko strategija i akcionih planova.

Znači, kao što sam spomenula, preporučuje i Izveštaj Evropske komisije da se mi redovno bavimo ovim izveštajima, odnosno zaključcima, predlozima zaključaka i preporuka skupštinskih odbora povodom razmatranja izveštaja, ali i preporuka koje se prepisuje iz godine u godinu, a koje bi trebalo malo ozbiljnije da shvatimo je da nije dovoljno da samo raspravljamo o tome, da ih razmatramo, već Skupština treba sistematičnije da nadgleda rad ovih institucija i da vidimo koliko su ispunjene, koliko su implementirane preporuke koje su ovde formulisane iz godine u godinu.

Podsetila bih i na mogućnost da regulatorna tela koja se bave ljudskim pravima imaju mogućnost i pravo da predlažu izmene i dopune zakona koji se tiču međunarodnih standarda, a i nacionalnih standarda ljudskih prava upravo radi usklađivanja, što je dobro. Ja verujem da ljudi zaposleni ozbiljno rade uovim institucijama na tome, ali kao što sam spomenula, pošto je bila intenzivna godina 2021. godina na polju donošenja zakona, na osnovu izveštaja i brojki možemo da vidimo da se mišljenje o nacrtima određenih zakona tražilo više puta nego inače.

U izveštajnom periodu evidentno je da se povećao broj građana koji se obraćaju ovim institucijama. Veći broj predmeta je otvoren, pa je tako, ako uporedimo, do najvećeg porasta došlo kod Poverenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Znači, 12.000 nije mali broj, ako uporedimo prethodne godine, povećanje je od 3.000, dakle, zapravo jedna četvrtina.

Kada pričamo o Zaštitniku građana, on je formirao više od 4.500 predmeta, a Poverenik za zaštitu ravnopravnosti nešto više od 1.300 predmeta.

Postavlja se pitanje – kako tumačiti ovo povećanje broja predmeta i obraćanja građana? Nadamo se da je to zbog toga što raste poverenje građana u ove institucije, a Poverenik mi maše, delimično je i zbog decentralizacije iliti približavanja onog što se desilo posle usvojenih izmena i dopuna zakona, da je otvorena, ako tako mogu da kažem, i regionalna kancelarija u Novom Sadu i zapravo, što smo mi podržali tada kada smo razgovarali o zakonu. Dobro je doći bliže građanima. Dakle, ovo je prvi put da se otvorila nova kancelarija koja je van sedišta i van Beograda, jer smatramo da je bitno da se približimo građanima.

Najveći broj pritužbi, i to nije iznenađujuće, iz godine u godinu se odnosi na oblast imovinskih prava, ekonomskih prava, skoro polovina iliti 40% predmeta, slučajeva. Mi smo pokušali da izvučemo koliko se odnosi na nacionalne manjine kada govorimo o Povereniku za zaštitu ravnopravnosti 96 pritužbi, a o Zaštitniku građana 44, što je zapravo pad određeni procentualni po brojevima i uglavnom se tiče, određene pritužbe su se ticale romske nacionalne manjine.

Problemi povrede prava su slični kao i ranije iz izveštaja u izveštaj. Zanimljivo je kada se bavimo nacionalnim savetima nacionalnih manjina, da su određeni nacionalni saveti ukazali da postoje problemi u ostvarivanju ovlašćenja nacionalnih saveta u oblasti obrazovanja.

Ovde bih iskoristila nekoliko minuta da spomenem i oblast kulture, jer poslanici SVM rade na tome i nadamo se da kada krene redovno zasedanje u martu, da ćemo uskoro ovde pred nama imati izmene i dopune Zakona o kulturi, kojim bi se konačno u potpunosti uskladilo sa Zakonom o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, da institucije u oblasti kulture, koje su od posebnog značaja za više nacionalnih manjina, da svaka nacionalna manjina može da predlaže po jednog člana upravnog odbora, ponaosob, pojedinačno, jer u primeni ovog zakona je došlo do problema u praksi, pa bi želeli da i ovaj problem rešimo. Kao i problemi, odnosno povrede prava i preporuke se ponavljaju iz izveštaja u izveštaj.

Za nas, poslaničku grupu SVM, je od izuzetnog značaja preporuka koja je suština našeg programa i onog što radimo, a to je da je potrebno preduzeti mere da sastav državnih organa, organa lokalne samouprave i drugih organa javne vlasti odgovara nacionalnom sastavu stanovništva. Dakle, povećanjem broja zaposlenih pripadnika nacionalnih manjina i njihovim školovanjem, osposobljavanjem za obavljanje određenih poslova.

Zaštitnik građana je u posebnom izveštaju, analizirajući stanje na terenu, ukazao na to da u određenim slučajevima pripadnici nacionalnih manjina nisu upoznati sa svojim pravima, da nisu vidljiva obaveštenja o njihovom pravu, da vode postupke pred organima uprave na tom jeziku, sa jedne strane, a s druge strane u posebnom izveštaju kaže da određeni pripadnici nacionalnih manjina nisu svesni mogućnosti, odnosno svog prava na upis ličnog imena na jeziku i pismu nacionalne manjine. Stoga je preporuka Zaštitnika, sa kojom se mi u potpunosti slažemo i pozdravljamo, da vidljiva obaveštenja budu u zgradama gradskih, odnosno opštinskih uprava, da ove informacije, odnosno obaveštenja budu dostupna i na internet prezentacijama grada i opštine.

Iskustva sa terena su različita. Kada već razgovaramo o ovim izveštajima da spomenem Izveštaj pokrajinskog ombudsmana za 2021. godinu koji kaže da npr. u Novom Sadu ne možete da overite potpis na službenom dokumentu ukoliko u njemu ima, kako se kaže, određenog teksta i na mađarskom jeziku. Trebalo bi da se overavaju sva pismena i ovo je u suprotnosti sa odredbama o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisma nacionalne manjine.

O nemogućnosti ostvarivanja Ustavom garantovanog prava pripadnika nacionalnih manjina da u sudskim postupcima koristi jezik u službenoj upotrebi upravo iz razloga nedovoljnog broja sudija, sudijskih pomoćnika i zapisničara koji poznaju pravnu terminologiju na jezicima nacionalnih manjina je, pre ne tako davno, kada smo ovde imali raspravu o setu pravosudnih zakona, govorio šef poslaničke grupe gospodin Balint Pastor i u ovom slučaju prema ovim izveštajima, pored nedovoljnog broja sudija, druga strana problema je nedovoljna informisanost stranaka o njihovim pravima. Kada pogledamo, zaista i analiziramo informatore sudova, internet stranice, samo jedan jedini sud, Osnovni sud u Subotici, na svojoj internet prezentaciji ima dostupne podatke o besplatnim prevodiocima za pripadnike nacionalnih manjina, čiji su jezici u službenoj upotrebi suda. Onda nije neobično, kada vidimo, pogledamo detaljno Izveštaj o realizaciji spomenutog manjinskog Akcionog plana za prvi i drugi kvartal 2021. godine, da su se od 66 osnovnih sudova u Republici Srbiji pred svega četiri vodili postupci na jezicima nacionalnih manjina, i to: Osnovni sud u Novom Pazaru šest postupaka na bosanskom jeziku, Osnovni sud u Subotici, spomenut dobar primer, 119 postupaka na mađarskom jeziku, Osnovni sud u Novom Sadu 10 postupaka na mađarskom jeziku i Osnovni sud u Nišu dva postupka na bugarskom, tri postupka na romskom jeziku.

Slična je situacija i sa prekršajnim sudovima u Republici Srbiji. U izveštajnom periodu vodila su se svega tri prekršajna suda i to pred Prekršajnim sudom u Senti dva postupka na mađarskom jeziku, u Subotici jedan postupak na mađarskom jeziku, Prijepolje pet postupaka na bosanskom jeziku.

Stoga ne čudi ono što je Zaštitnik građana u ovom izveštaju konstatovao - da su iz oblasti prava nacionalnih manjina u najvećoj meri upućene žalbe na rad lokalne samouprave, na rad ministarstva, pa ostalih organa.

Kao što sam spomenula na dnevnom redu se nalazi i Izveštaj Agencije za sprečavanje korupcije. Drugi Izveštaj o sprovođenju revidiranog Akcionog plana za Poglavlje 23, potpoglavlje - borba protiv korupcije. Ovde su se, između ostalog, ocenjivale aktivnosti nas, Narodne skupštine, uglavnom zakonodavne aktivnosti. Naime, od predviđenih 100 aktivnosti mi smo nosioci, iliti Narodna skupština Republike Srbije, u 10%. Stepen ispunjenosti aktivnosti gde je nosilac Narodna skupština je izuzetno visok 80%.

Još jednom bih podsetila da smo mi tokom 2021. godine usvojili Zakon o izmenama dopuna Zakona o sprečavanju korupcije, a na osnovu implementiranja preporuke GREKO. Ono što je bitno je da je Narodna skupština posle insistiranja, konačno dobila pohvale od Evropske komisije, donela Komisiju za etiku koja je donela program obuke i vodič za primenu kodeksa ponašanja narodnih poslanika. Komisija za etiku i Agencija su držale dva treninga za narodne poslanike, doduše u on-lajn formi, 2021. godine.

Da polako sumiram. Naravno, mi kao poslanici SVM ćemo podržati predloge zaključaka i preporuke određenih odbora i preporuke koje su formulisale sama regulatorna tela, uzimajući u obzir da još u mnogima nema dovoljno zaposlenih. Koliko su oni ambiciozni, da je revidiran i sam posao, a i metodologija kako se sastavljaju ovi izveštaji, da se jako puno radi na edukaciji, da javna uprava bude još bolja, a i civilni i medijski sektor.

Opet se moramo podsetiti obaveza i izvršne vlasti, jer ono što smo konstatovali ovim izveštajima jeste da nedostaju podzakonski akti, da oni nisu doneti na vreme i da se moraju poštovati preuzete obaveze.

Jako kratko na kraju, pošto je uvažena Poverenica za zaštitu ravnopravnosti spomenula, večiti problem, još uvek u Srbiji ima rodno zasnovanog nasilja. Sve relevantne institucije ukazuju na to da mi još uvek ne vodimo adekvatnu evidenciju. Dakle, u Srbiji ne postoji sistemsko prikupljanje podataka o tome, već ad hok izveštavanje iz medija koje je takvo kakvo je, a bez dobrih uporedivih podataka i javno nedostupne baze ćemo i dalje trpeti kritike, što stoji u spomenutom Izveštaju Evropske komisije, vezano za nasilje u porodici i generalno za zločine iz mržnje. Ima još uvek posla, ali svakako bi pohvalili to što svi vi radite u nadi da izveštaji koji polako pristižu, još malo pa je mart, će biti na dnevnom redu ranije i da ćemo se truditi da sistematičnije proveravamo zaista i primenu tih preporuka i implementaciju istih.

Mi ćemo podržati i sve ostale predloge koji su na dnevnom redu. Kolega Ujhelji Akoš će govoriti sa liste o značajnim infrastrukturnim projektima. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem.
Reč ima ministarka Maja Popović.
Izvolite.
Reč ima Borko Stefanović. Možete vreme grupe? Nemate. Ne može po amandmanu više vas. Sledećom prilikom.
Može, vi možete, kao ovlašćeni. Izvolite.
Reč ima Miodrag Gavrilović.
Reč ima ministarka.
Na član 60. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Selma Kučević, Enis Imamović, Aleksandar Olenik i Šaip Kamberi.
Niko ne želi reč.
Na član 61. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Selma Kučević, Enis Imamović, Aleksandar Olenik i Šaip Kamberi.
Niko ne želi reč.
Na član 61. amandman, sa ispravkom, podnela je narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Vlada i Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu prihvatili su amandman, sa ispravkom, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman, sa ispravkom, u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije, pa konstatujem da je ovaj amandman, sa ispravkom, postao sastavni deo Predloga zakona.
Niko ne želi reč.
Na član 61. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Vladimir Gajić, Stefan Jovanović i Ivana Parlić.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 61. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Marinika Tepić, Borko Stefanović, Jelena Milošević, Dalibor Jekić, dr Danijela Grujić, Đorđo Đorđić, Željko Veselinović, prof. dr Vladimir Obradović, Marija Lukić, Tatjana Pašić, Slaviša Ristić, Natan Albahari, dr Anna Oreg, Pavle Grbović i Janko Veselinović.
Narodni poslanik Borko Stefanović ima reč, po amandmanu.
Izvolite.
Vreme.
Zahvaljujem.
Na član 61. amandman su zajedno podneli narodni poslanici dr Zoran Lutovac, dr Dragana Rakić, Nebojša Novaković, Srđan Milivojević i dr Nenad Mitrović.
Reč ima narodni poslanik Srđan Milivojević.
Narodni poslaniče, kakve to veze ima sa amandmanom?

Whoops, looks like something went wrong.