Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Elvira Kovač

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara

Pitanje

Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče, predsedništvo, predsednice Vlade, članovi Vlade, pre sedam-osam dana evropski komesar za proširenje i susedsku politiku Oliver Varhelji je predstavio ambasadorima zemalja članica Evropske unije tzv. „non-paper“, primenu revidirane metodologije za Srbiju i Crnu Goru. Ovaj dokument je zapravo razrada u februaru prošle godine predstavljenog dokumenta „Jačanje procesa pristupanja, kredibilna EU perspektiva za zapadni Balkan“, kojim je zapravo načelno predstavljena nova metodologija.

Komesar Varhelji je tada naglasio da „non-paper“ sadrži četiri osnovna principa: princip kredibilnosti procesa, drugi kao snažnijeg političkog upravljanja procesa, treći – ubrzanja dinamike pristupnih pregovara, kao i četvrti princip – predvidivosti procesa.

Suština nove metodologije, kao što smo to čuli i kao što već znamo, je zapravo to pregovaranje ne po poglavljima, već po klasterima, ali zapravo najveća novina koja postoji, samo što je sada definisana, je jača politička kontrola od strane visoke politike, kao i da je pojačavanje te uslovljenosti sa jedne strane dobro zbog nagrađivanja, ali sa druge strane je to kažnjavanje, znači mogućnost vraćanja procesa pregovora ako nema napretka. Kao što sam spomenula, ono što bi trebalo da bude dobro su konkretne nagrade u vidu veće finansijske podrške ili uključivanja u neke od internih politika.

Imajući u vidu izuzetnu kompleksnost ovog procesa, da on zaista već predugo traje, da kada pričamo samo, na primer, o pripremi izveštaja o skriningu, naravno ne računajući Poglavlje 31, samo da se izradi i usvoji izveštaj sa skrininga je bilo potrebno 15,6 meseci, da izveštaj sa skrininga za Poglavlje 31 nije usvojeno ni nakon šest i po godina, da ni nakon 56 meseci Srbija nije ispunila prelazna merila za poglavlja 23 i 24, a sada je naglašeno da nijedno poglavlje neće biti zatvoreno ukoliko se ne ispune upravo ova prelazna poglavlja. Znamo, ne predstavlja nikakvu novinu politička kontrola ovog procesa i znali smo da će ova fundamentalna poglavlja biti još nadjačana.

Konkretno pitanje poslaničke grupe Saveza vojvođanskih Mađara je ne da li je Vlada spremna za primenu ove nove metodologije, već da li je Vlada konkretno pripremljena za tu prvu, nadamo se što raniju, međuvladinu konferenciju na kojoj će se tačno definisati kako će to izgledati, dinamika monitoringa, konkretno preciziranje primene metodologije, planiranje sektorskog pristupa i da li možda postoji šansa da otvorimo ne jedno, već više klastera. Znamo da su sva poglavlja iz prvog klastera već zapravo otvorena. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Ja ću nekako simbolično iskoristiti tri i dva minuta u tri minuta i onda posle mene i onako nećete imati vremena za komentar, ali pošto uvažena predsednica Vlade spomenula, mislim da sada, pošto ovog momenta objavljuju rezultate glasanja da će Evropski parlament je ovih dana, tačnije konkretno o Srbiji raspravljaju danas o Izveštaju zapravo Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta u Srbiji koji je moramo to naglasiti nikada nije bio ovako obiman, ali nikada nije bio ni ovako politički nastrojen i kritičan.

Mislim da je jako, jako čudan. Primedbe u potpunosti izlazi iz okvira pregovaračkih poglavlja. To nije izveštaj. Mnoge stvari nisu vezane za Evropske integracije Srbije. Vrlo je zastareli naprotiv, birokratske fraze su koje ne prepoznaju realnost Srbije.

Jedan od najgorih primera koji ćete mi dozvoliti da baš konkretno prikažem je na primer tačka 41. koja apeluje na Vladu Srbije da građanima pruži sve relevantne informacije o pandemiji kao i vakcinama i dovode se u pitanje statistički podaci vezani za Kovid 19, dok smo čuli da smo mi zapravo trenutno, kada pričamo o procentu vakcinacije na milion stanovnika prvi u Evropi, sedmi u svetu, a kada pričamo o zemljama članicama Evropske unije procenti su mnogo niži, imaju mnogo više problema.

Srbija je zemlja u kojoj građani mogu da biraju od četiri vakcine, tako da ima, ovo je samo jedan jedini primer jel ima jako puno kritika i ako mogu u ime poslaničke grupe SVM da naglasim da smo svi mi svesni da je ovaj Izveštaj u ovakvoj formi zbog političkih snaga u Evropskom parlamentu, zato što više i Pipilit i Evropska narodna partija, bez obzira da su naši koalicioni partneri mi u IPP sa njihovim dugogodišnjim partnerima nemaju većinu i upravo zbog toga je trebalo napraviti neki širi kompromis koji je ispao takav kakav je, ali da naglasim da su poslanici mađarskog FIDESA upravo zbog jako dobrog odnosa, kako FIDESA, tako i Mađarske i Republike Srbije, ako mogu tako da kažem ipak smo mi neki most su glasali protiv ovog Izveštaja, zato što smatraju da on zaista nije na mestu i zato što oni žele iskreno da pomognu što brže učlanjenje Republike Srbije u Evropsku uniju, ali mislim da je to u interesu svih nas pa tako i vojvođanskih Mađara, Mađarske nacionalne manjine koju mi ovde zastupamo i da kažem da Narodna skupština i posebno Odbor za evropske integracije Narodne skupštine je spreman da i dalje radi, naravno u saradnji uz koordinaciju sa predsednikom parlamenta i sa Vladom Republike Srbije na ispunjenju svih naših obaveza. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovana predsednice.

Predsedništvo, predsednice i članovi Vlade, moje pitanje se tiče strategije podsticanja rađanja. Naime, ovu strategiju je Vlada Republike Srbije donela je još 16. marta 2018. godine. U okviru nje i konkretno posebno cilja dva, usklađivanja rada i roditeljstva, kao pojedinačan cilj navedeno je usklađivanje roditeljskog i profesionalnog domena. Jedna od aktivnosti predviđenih za realizaciju tog cilja je tzv. uvođenje licence, podržavajuće za porodične obaveze, za firme koje poštuju obaveze i ritam roditelja.

Moje konkretno pitanje je da li su preduzete konkretne mere u cilju realizacije pojedinačnog cilja usklađivanja roditeljskog i profesionalnog domena? Koje su te mere? Koji i kakvi su efekti do sada preduzetih mera? Posebno, koji su efekti uvođenja licence podržavajuće vrlo rogobatno formulisano, za porodične obaveze, jer mi to razumemo kao femili, frendli za firme koje poštuju obaveze i ritam roditelja?

Pitanje bih postavila, ako je moguće, samoj predsednici Vlade, ministru za rad, boračka i socijalna pitanja, u drugom krugu i samoj ministarki zaduženoj za populacionu politiku i dodatna pitanja. Pošto u samoj strategiji stoji da su nosioci za realizaciju pojedinačnog cilja u ovoj strategiji upravo Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja, Ministarstvo privrede, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, i smatram da su autori strategije vrlo dobro definisali da zapravo ova tri ministarstva budu nosioci realizacije cilja usklađivanja roditeljskog i profesionalnog domena zato što je zaista kompleksno ovo pitanje, jer su posledice demografskih promena evidentnog starenja našeg stanovništva, smanjenja stope fertiliteta, migratornih procesa.

Znači, sve to zajedno su zaista vidljivi u svim oblastima života, kako ekonomije, socijalne i zdravstvene politike, samim tim se nekako menjaju i menja poslovno ponašanje, kulturne navike, drugačija je nekako tražnja za uslugama i proizvodima, menja se ka pojedinim vrstama usluga.

Činjenica je da demografi već duži niz godina, da ne kažem decenijama, upozoravaju na posledice fenomena nedovoljnog rađanja u Srbiji, nažalost, i zalagali su se za strateški pristup države, zato je dobro što mi imamo ovu Strategiju za podsticanje rađanja, prirodni priraštaj, za to je potrebno 2,1 dete. Cilj zapravo ove strategije je 1,85 deteta po ženi, a trenutne brojke su nažalost svega 1,48. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se na ovim odgovorima.

Ja sam konkretno htela baš da pričamo o samom istraživanju Ministarstva bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku i upravo Republičkog zavoda za statistiku koje je pokazalo konkretne podatke, naime, da svaki treći poslodavac odobrava preraspodelu radnog vremena, da tek svaki peti poslodavac dozvoljava klizno radno vreme, a 90% poslodavaca ne dozvoljava rad od kuće. Znači, kakva je situacija trenutna? U ovoj studiji je učestvovalo 330 poslodavaca, sa više od 126.000 zaposlenih i sprovedena je uz podršku Privredne komore Srbije, kao što smo to čuli, i pokazala je da od raznih vidova fleksibilnog radnog vremena poslodavci su najotvoreniji ka onoj klasičnoj zameni smene, što je naša realnost. Stoga je zaista jasno da je neophodna pomoć države u usklađivanju rada i roditeljstva.

Što se tiče same ministarke i Ministarstva bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku, znam da se od 2016. godine dodeljuju bespovratna sredstva za sufinansiranje mera populacione politike namenjene gradovima i opštinama i našim lokalnim samoupravama.

U protekle tri godine prema mojim podacima finansirana je 161 opština i gradovi sa oko 1,2 milijarde dinara, oko 10 miliona evra, zato što je u samoj Strategiji podsticanja rađanja stoji da je aktiviranje lokalne samouprave, da ona treba da se aktivira. Po ovim pitanjima lokalna samouprava je, ako motu tako da kažem, bliža građanima i ona najbolje može prepoznati potrebe konkretnih roditelja.

Na temelju navedenog zaista me zanimaju, pošto znam da sigurno ministarka ima dobre primere iz raznih lokalnih samouprava koje posećuje, da li su zažive ove mere. Moram da podelim sa prisutnima i kao majka iz Zrenjanina. Znam da je Zrenjanin pre dve godine, grad Zrenjanin je dobio sredstva od vašeg ministarstva, da je trajalo. Imali smo ozbiljnu anketu. Znači, u gradu Zrenjaninu imamo 19 vrtića gde svaki roditelj kontaktiran, anketiran i izvršena je procena potreba tih roditelja, mnogi od njih rade u dve, pa i u tri smene.

Od 1. decembra počinju da rade dva dežurna vrtića koja će pored klasičnog radnog vremena raditi do 23 časa, znači do 11 časova uveče za one koji rade do 10 sati i radiće i vikendom. Sada se naravno otvorilo pitanje, šta sa onima koji rade noćne smene, da li uvesti vrtiće 24 sata. Bitno je da se razmišlja o tome i zanimaju je možda još neki dobri pozitivni primeri. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovana predsednice Vlade, dame i gospodo ministri, narodni poslanici, u svom pitanju bih se vratila na Strategiju podsticanja rađanja.

Naime, na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, 18. marta 2018. godine objavljeno je saopštenje da je Vlada usvojila Strategiju podsticanja rađanja i da sledi tehnički deo, akcioni plan koji podrazumeva konkretne mere i objavljivanje u „Službenom glasniku RS“.

Budući da je javnosti jedino dostupna Strategija podsticanja rađanja iz 2008. godine i da tekst novousvojene strategije mi nismo videli, znači, nije dostupan ni sajtu Ministarstva, ni na sajtu Vlade, mi se informišemo iz brojnih izjava. Na osnovu ovih izjava koje je većina vas davala ovih dana znamo da između ostalog deo ove strategije je roditeljski dodatak koji će iznositi za prvo dete 100 hiljada dinara, jednokratno, za drugo dete – 10 hiljada mesečno, u roku od dve godine, za treće dete – 12 hiljada mesečno, u toku deset godina ili kako su novinari izračunali 12 hiljada evra, a za četvrto dete – 18 hiljada mesečno, u toku deset godina, ili ti 18 hiljada evra.

Podsetila bih sve nas da je ovaj uvaženi dom Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom doneo krajem prošle godine, tačnije 14. decembra 2017. godine, a stupio je na snagu 22. decembra 2017. godine. Naravno da se primenjuje od 1. jula ove godine. Na osnovu ovog zakona kažemo da majka ostvaruje pravo na roditeljski dodatak za prvo, drugo i treće dete i spominje se i paušal za opremu za dete, a tada smo čuli da se spominje iznos ovog paušala za svako rođeno dete u iznosu od pet hiljade dinara.

Kako je predlogom zakona predviđeno da visinu, način usklađivanja isplate roditeljskog dodatka zapravo određuje i ovog paušala za nabavku opreme za bebe, određuje sama Vlada, na predlog ministra nadležnog za socijalna pitanja, moja konkretna pitanja su – Kada je Vlada utvrdila ove iznose i da li je i kada će, znači, znam da je rok od šest meseci, ističe krajem prve polovine ove godine, kada će početi isplata? Kada je Vlada utvrdila iznos ovog paušala za opremu za bebe i kada će početi njegova isplata? Ono što je najznačajnije pitanje, zbog raznih izjava na koju decu se odnose sva ova davanja, jer je bilo izjava da se one odnose na svu decu koja su rođena od početka ove godine, od 1. januara.
Zahvaljujem se na odgovorima.

Jedno od mojih sledećih pitanja bi upravo bilo da mi zapravo ukoliko želimo retroaktivno da primenimo ove mere moramo da menjamo Zakon o finansijskoj podršci porodici s decom i kada će do toga doći, ali sada sam shvatila vrlo skoro i to pre 1. jula. Baš sam našla da određeni, znači prelazne i završne odredbe kažu da deca rođena pre primene ovog zakona od 1. jula, na njih će se odnositi stari iznosi, ali mi je drago što čujem da će se i na njih ipak odnositi novi.

Moje sledeće pitanje je takođe vezano, naravno, za ovu temu i tiče se nekih izjava koje sam ispratila ovih dana, raznih ministara, sada konkretno ministarke Slavice Đukić Dejanović, a vezano je takođe za strategiju podsticanja rađanja i za vantelesnu oplodnju.

Vi ste rekli da je jedno od razmišljanja da će od sada i oni roditelji koji žele drugo dete imati mogućnost da o trošku Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, znači idu na vantelesnu oplodnju, ako su novinari to dobro preneli, ako sam dobro razumela, rečeno je da se radi o onim roditeljima koji su i prvo dete dobili iz vantelesne oplodnje.

Moje pitanje je možda i za ministra Lončara, pošto ste malopre u svom odgovoru rekli da se svakako radi na ovim pitanjima – da li se možda razmišljalo o onim roditeljima koji se suočavaju sa sekundarnim sterilitetom? Znači, da li se razmišljalo o onim parovima koji imaju već jedno dete koje su dobili prirodnim putem, ali su prošle godine, oni se suočavaju sa sekundarnim sterilitetom i da se i za njih otvori mogućnost da po trošku Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, ipak idu na vantelesnu oplodnju?

Pošto sam ja iz Zrenjanina, navela bih primer Zrenjanina, koje je upravo pravilnikom o kriterijumima za ostvarivanje prava na finansijsku pomoć za vantelesnu oplodnju gradu Zrenjaninu u 2017. godini, utvrdio da pravo na finansijsku pomoć za vantelesnu oplodnju mogu ostvariti parovi u kojima muškarac nema dece ili nema žive dece i žene kod kojih je utvrđen sekundarni sterilitet, koje imaju jedno dete, ali nemaju uslova da prirodnim putem dobiju drugo dete, Svetska zdravstvena organizacija kaže da pravo na zdravlje, pa samim tim pravo na reproduktivno zdravlje je jedno od osnovnih ljudskih prava i nažalost suočavamo se s time da u Srbiji problem steriliteta zahvata približno između 15 i 17% parova reproduktivnog doba. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se na odgovorima, u nadi da će se zaista roditi sve više i više beba u budućnosti. Ja bih kao završni komentar, nažalost, samo podsetila na neke demografske podatke, najpre u Vojvodini, a to je da je na osnovu indeksa starenja stanovništva AP Vojvodina u poodmakloj fazi demokratskog starenja i da u Vojvodini od 45 lokalnih samouprava, čak 32 lokalne samouprave spadaju u demografski ugrožena ili u demografski krajnje ugrožena područja.

Najteža situacija je, kao što smo to čuli na samom početku, u seoskim područjima. Ja se zaista slažem i smatram da je potreban poseban scenario razvojne podrške za sva ta područja.

Nažalost, po podacima popisa koje imamo iz 2011. godine, najzastupljenija su dvočlana domaćinstva, samačka domaćinstva, sa učešćem u ukupnom broju domaćinstava više od 22%, zatim tek tročlana i četvoročlana domaćinstva u Vojvodini. Posmatrano prema regionima, jednoporodična domaćinstva, bračnih ili vanbračnih parova bez dece su upravo najzastupljenija u regionu Vojvodine, više od 28%.

Danas smo na Odboru za prava deteta razgovarali o tome da smo svesni toga da je u celoj zemlji, znači u Republici Srbiji, prosek godina porastao sa 40,7, prosečna starost, na skoro 43 godine.

S druge strane, moramo naglasiti da je za sprovođenje svih ovih natalitetnih mera izuzetno važna infrastruktura, škole, domovi zdravlja i ne možemo govoriti o zaštiti porodice bez kvalitetne zdravstvene zaštite. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana predsednice, predsedništvo, gospodine predsedniče Vlade, članovi Vlade, ja bih iskoristila ovo vreme da postavim pitanje vezano za vantelesnu oplodnju, upravo zbog toga, a i danas smo čuli gospodina ministra zdravlja koji je pričao o problemu populacije, a tu nam je i ministarka zadužena za ova pitanja.

Nažalost, ne rađa se dovoljno dece ni za prostu reprodukciju i ovaj problem, kako zdravstveni, tako i socijalni, ima dalekosežne posledice i upravo zbog toga smatramo da je lečenje neplodnosti izuzetno značajno.

Kao što je poznato, RFZO od 2006. godine finansira program, zvanično se to zove – Biomedicinski potpomognuta oplodnja. Da bi se parovi uključili u ovaj program moraju da ispune nekoliko uslova. Jedan od uslova je da žena ima neplodnost i posle adekvatnog lečenja, da nema svoju decu, da ne može da rađa ili da nema živo dete.

Ono oko čega bi htela da postavim konkretno pitanje je da je trenutno uslov da žene mogu da se uključe u ovaj program do napunjenih 40 godina života. Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o sadržaju i obimu prava na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i o participaciji za 2016. godinu, ovu tekuću godinu, je stupio na snagu sredinom ove godine, 25. juna, i njime je omogućeno da RFZO plaća i treći pokušaj vantelesne oplodnje. Mi svakako pozdravljamo proširenje prava, znači, da se ne finansiraju iz RFZO samo prva dva pokušaja, već i treći, što je za svaku pohvalu.

Problem je, međutim, ovaj pravilnik za sledeću godinu treba da se donese do kraja ove godine. Njega treba da donese Upravni odbor RFZO-a, naravno, treba da ga odbori Vlada. Naše pitanje je - da li se planira promena kriterijuma? Naime, mi predlažemo da ovaj uslov da 40 godina bude krajnji rok se produži minimum na 42.

Podsetila bih da jednostavno način života, uslovi života su takvi da se žene sve kasnije odlučuju na rađanje sa 30, 40 godina, da je praksa u Evropi da se ova granica pomerila na 47 godina, npr. u Sloveniji, ako pričamo samo o regionu 43 godine i šest pokušaja. Ovo bi izuzetno značilo za mnoge parove i mogli bi da proširimo delokrug ljudi koji bi bili uključeni. Naravno da nam je jasno, a i struka kaže da do 45 godina mogu žene da učestvuju u vantelesnoj oplodnji i, naravno, svesni smo toga da je novac najveći problem.
Zahvaljujem na odgovoru i zahvaljujem se što se upravo spomenuli i finansijsku podršku jedinica lokalnih samouprava, jer znamo da postoji Zakon o lečenju neplodnosti postupcima Biomedicinski potpomognutog oplođenja i da postoji i nacrt koji je prošao javnu raspravu početkom ove godine. Verovatno će taj zakon da se nađe pred narodnim poslanicima da li krajem ove godine ili sledeće godine. Ali, ovo pitanje godina se reguliše ovim pravilnikom koji sam spomenula, a Zakon o zdravstvenoj zaštiti dozvoljava autonomnoj pokrajini, lokalnim samoupravama, znači, opštinama, gradovima, da ili finansiraju ili sufinansiraju i to se dešava mnogim lokalnim samoupravama. Sada je to bio treći pokušaj, ali verovatno zbog ovih izmena to će biti eventualno četvrti pokušaj.

U potpunosti se slažem da je tu negde granica 40 godina. Ali, želela bih da ukažem na konkretan problem. Ja sam, naravno, bez toga da prođemo sve, nemamo ni vremena, lokalne samouprave, ali sam tražila nekoliko primera kako iz Vojvodine, tako iz Srbije, i našla da npr. žene iz Smederevske Palanke, Prijepolja, Kraljeva mogu da učestvuju do 44 godine. U Kragujevcu i Pančevu je granica 42 godine. U Kruševcu je starosna granica 50 godina, u Zrenjaninu, Sremskoj Mitrovici, Vranju, Aleksincu je 45 godina.

Ovo naglašavam zbog toga što postoji konkretan problem. Znači, zamislite par koji se odlučio, lečio i, hvala Bogu, danas, zahvaljujući medicini, uspešnost može da bude veća. Imamo ogroman problem, po nekim istraživanjima u Srbiji, oko 400.000 parova ima neku vrstu problema sa začećem. Naravno, to može na drugi način da se leči. Ali, ako je ovo jedina mogućnost, znači, dešava se u praksi, šta raditi u tom slučaju da par krene da se leči i da stignu na prvi pokušaj kada žena već ima 38, 39 godina, a recimo živi u Pančevu, gde do 42 godine ima pravo da izađe, po trenutnom pravilniku za ovu godinu do 42 godine?

Ona napuni 40 godina i ne može da izađe na drugi pokušaj, a ima pravo na treći. Znači, to su konkretni problemi, zbog toga je ta neusklađenost. Kako rešavati tako nešto? Od sledeće godine, kažem, ako se promeni ovaj pravilnik, ako oni budu imali šanse, odnosno iz, znači da finansira jedinica lokalne samouprave četvrti pokušaj, opet će biti slično. Zato mislim da nekako treba da se uskladi. Naravno, logično je ako neko prođe sve to, a i sami znate da je uslov da moraju da iskoriste sve pokušaje koje plaća RFZO, a u ovom slučaju baš postoji ta praznina i neusklađenost. Zato smo želeli da ukažemo na ovaj problem.