Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Živković

Zoran Živković

Nova stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Dakle, pri otimanju niškog aerodroma, otimači su obećali, naravno lažno, da će to biti na korist aerodroma, da će doći do investicija koje će da poveća tehničku opremljenosti aerodroma, da će dovede do toga da se veći broj operatera, odnosno avio-kompanija, prijavi da leti sa tog aerodroma i da će to naravno da poveća broj putnika, a samim tim će biti povećan i prihod, odnosno profit na tom aerodromu.

U poslednjih nekoliko meseci od kad je otimačina potpisana formalno, došlo je do toga da je nekoliko kompanija ili odustalo od letova sa niškog aerodroma ili je smanjilo broj letova za niški i sa niškog aerodroma, i „Rajan er“ i „Viz er“ i mnogi drugi, da su neke najave otvaranja novih linija i novih letova otkazane i očigledno je, a to se vidi i golim okom u Nišu, da je aerodrom osuđen na propast i da se dramatično smanjuje broj letova i broj putnika, a samim tim i profit, što je dovelo do toga da, zamislite, tamo nema uslova za postojanje ni jednog bifea, kafane, kafića, šta li je to već na tom aerodromu, pa je i to zatvoreno zato što nema dovoljno putnika.

Moje pitanje je, koliko je uloženo u niški aerodrom od dana kada je formalno potpisano otimanje tog aerodroma, a to je bilo obećanje ministarke saobraćaja? Govorilo se o nekih 180 miliona, ne znam u kojim parama, da li je to u dinarima ili je to u dolarima ili je to u evrima, jer ova vlast ima običaj da kada želi da nešto prikaže mnogo većim nego što ono realno jeste, onda govori u dinarima, pa je to 180 miliona dinara, a kada želi da prikrije nešto što je kao gubitak onda to nije 180 miliona dinara, nego je to milion i po evra. Nadam se da je investicija u nekoj normalnoj valuti.

Pitanje je isto, šta je sa beogradskim aerodromom, odnosno ugovorom o koncesiji sa jednom francuskom firmom? Bile su velike najave od iste ministarke, a i celog hora iz vlasti da će ugovor biti poznat javnosti do kraja oktobra meseca, od toga nema ništa, da će investicija biti plaćena, odnosno cena koncesije biti plaćena do kraja oktobra meseca, pa to nije plaćeno, ako se dobro sećam, tu je cifra bila 400 miliona ovog puta evra.

Šta se sa tim dešava? Ako imamo i činjenicu o tome da je ista francuska firma koncesionar i prištinskog aerodroma, da li su onda, to je pitanje i za ministra inostranih poslova i za ministra unutrašnjih poslova, da li je to deo neke zavere koja je upućena protiv nacionalnih i državnih interesa Srbije i njenih građana? Neki crni trougao niškog, beogradskog i prištinskog aerodroma, gde se otimaju neki. Neki se prodaju za velike pare, ali te pare nikada nisu plaćene i vrši se očigledno prelivanje putnika sa jednog aerodroma na drugi.

Drugo pitanje je vezano za „Telekom Srbije“. Svedoci smo vesti u medijima da je „Telekom“ uzeo kredit ovih dana i u nameri da kupi neke kablovske operatere i neke medije, pa je izveštaj i vest da je kupljen niški operater „Kopernikus“, kablovska televizija, kažu drugi po veličini u Srbiji, koji je da srpska javnost to zna, u vlasništvu predsednika regionalnog ili tako nekakvog okružnog odbora, zamislite koje partije? Pa SNS, naravno, za taj kraj. To teško može da bude slučaj.

Moje pitanje je opet ministarski saobraćaja, ali i ministru kulture i informisanja, zašto postoji potreba da jedno par ekselans državno preduzeće, javno preduzeće, „Telekom Srbija“ postane monopolista u delu informisanja, bilo da su u pitanju kablovski kanali, bilo da su u pitanju neki mediji?

Govori se o kupovini nekih novina, nekih televizija i još nekih subjekata medija. Zašto je za to moralo da se uzme kredit i u kom iznosu i da li to ima veze sa zloupotrebom položaja i mešanjem politike u jednu sferu gde to ne bi smelo da se desi, a to je da se baš kupi po neviđeno velikim parama kablovski operater koji je u vlasništvu čoveka koji je u vrhu vladajuće partije SNS?

Konačno…
Prvo pitanje postavljam predsednici Vlade i potpredsednici Zorani Mihajlović, koja je zadužena za saobraćaj. Tiče se Memoranduma o izgradnji Moravskog koridora, koji je potpisan pre nedelju-dve dana sa američkom firmom „Behtel“. To je 110 kilometara i u Memorandumu piše da će to da košta preko 800 miliona evra. To znači preko sedam i po miliona evra po kilometru dužnom, što je pet do šest puta veća cena nego što inače se grade auto-putevi u našem regionu. Naravno, u onom boljem delu našeg regiona.

Takođe, imamo izjavu tadašnje ministarke saobraćaja iz 2012. godine, ali to je ista ova vlast, ista ova koalicija, koja je tada govorila da se o tome pregovara sa kineskom kompanijom koja gradi puteve, sa kineskim kreditom, gde je cena trebala da bude nešto ispod 500 miliona evra, što znači negde oko četiri i po miliona po kilometru dužnom.

Razlika je dramatična. Razlika je 60% više i moje pitanje, jedno od potpitanja je kako je moguće da za pet-šest godina poskupi izgradnja puteva samo u Srbiji? Bilo gde na svetu cene padaju, osim što u Srbiji rastu. Pitam predsednicu Vlade, potpredsednicu zaduženu za saobraćaj, da li su čuli za nešto što se zove tender, da kada se gradi nešto veliko, da se raspiše domaći ili međunarodni tender, u ovom slučaju je logično da to bude međunarodni tender i da se onda skupe najpovoljnije ponude?

Ja sam imao kontakte sa vrhom kompanije „Behtel“ pre 15 godina, kada je bilo pokušaja da uključimo naše firme u obnovu Iraka, koje je radio „Behtel“ tada u ime Amerike. Nešto se tu uradilo, nisu neki veliki uspesi, ali tada mi je rečeno da oni nikada ne učestvuju na tenderima i zato je bilo kakva saradnja sa njima tada bila nemoguća. Zašto bismo sarađivali sa nekim ko ne želi da radi preko tendera? To je isto pitanje za dve pomenute gospođe - predsednicu i potpredsednicu Vlade.

Inače, „Behtel“ je radio auto-puteve po Hrvatskoj, pa su tamo jedan ministar i predsednik Vlade otišli u zatvor zbog tih puteva, a takođe je bilo i kontroverzi oko izgradnje puteva te iste forme sa njihovim evropskim partnerom u Albaniji i na Kosovu.

Prema tome, očekujem odgovore na ova pitanja. Zašto nema tendera? Zašto smo izabrali baš „Behtel“ i zašto je cena više nego duplo veća nego što je normalna za takvu izgradnju?

Drugo pitanje se tiče kriminala i takođe ima veze sa vrhom vlasti i zato sva pitanja postavljam i predsednici Vladi i potpredsedniku Vlade, ministru unutrašnjih poslova.

Jako dugo je poznato da su navijačke grupe, pod navodnicima, znači ne pravi navijači, nego vrhovi nekih navijačkih grupa, ogrezle u dubokom kriminalu. Tu je droga, tu su iznude, tu su ubistva, tu je sve ono što se zove najgora vrsta organizovanog kriminala. Naravno da ne postoji ni jedan organizovani kriminal koji je takav, a da nema neke veze sa vlašću, bilo da je to policija, sudstvo ili sam vrh izvršne vlasti.

Pitam ministra unutrašnjih poslova i predsednicu Vlade - da li je tačno da dobar deo tih navijačkih grupa, pod navodnicima, odnosno njihovi šefovi su u direktnim kontaktima sa vrhom vlasti, sa ljudima iz direktnog okruženja predsednika države, predsednice Vlade i nekih ministara? U mnogim medijima, nakon hapšenja, koje je bilo pre petnaestak dana, se pojavila vest da je jedan od uhapšenih, a za šta postoje i fotografije, dobar drug jedne osobe koja je iz direktnog okruženja predsednika države.

Voleo bih da znam da li je istraga došla do podataka koja je definicija njihovog odnosa, šta oni to zajedno rade i zašto to rade i da li je to kažnjivo? Hvala.
Prvo pitanje je upućeno vama kao predsednici parlamenta. Poslednjeg dana u javnosti se pronose vesti da je parlament naručio tone i tone nekih specifičnih prehrambenih artikala, tone sireva koji koštaju po 30, 40 evra kilo, mahom italijanske proizvodnje, bademovo mleko, ja ovako naivan sam mislio da se to koristi u kozmetici, a ne u ishrani. Ja ne koristim usluge skupštinskog restorana i, koliko se sećam, Skupština ne naručuje sama, nego to ide preko zajedničkih službi, ali mislim da je važno da srpska javnost dobije informaciju jer ovako će ispasti da su kolege poslenici i poslanice pojele sve to, što nije tačno.

Znači, moje pitanje je – za koje namene se to nabavlja, koje su to količine, koliki budžet je predviđen za to? To možete kao predsednica da saznate pa da nas obavestite. Zašto se uzimaju italijanski sirevi, kozjeg, ovčijeg i ne znam kog sve porekla, kada imamo pirotski sir dobar, pa imamo sjenički, pa imamo svrljiški i čemu sve to vodi? Zašto nadležne službe parlamenta nisu obavestile javnost da to nema veze sa ovim telom, nego da je to naručio neko drugi za neke druge namene?

Drugo pitanje je upućeno ministru odbrane. U ponedeljak je poleteo za Kazahstan, a juče se iz Kazahstana vratio Aleksandar Vučić. Avion kojim je leteo je i u odlasku i u povratku na teritoriji Srbije bio praćen od strane dva aviona vojnog vazduhoplovstva. Mislim da su MIG-ovi u pitanju. Moje pitanje ministru odbrane je – zašto se to desilo? Da li je Aleksandar Vučić bio ugrožen u tom letu, pa su ta dva aviona imala funkciju da ga obezbede, da li je to deo neke vežbe ratnog vazduhoplovstva ili je to interni napredni cirkus koji bi trebalo da postane pravilo?

Mislim da je jako važno da to saznamo i zbog toga što su u avionu bili neki novinari, pa recimo i novinari Državne agencije TANJUG koji su snimali tu scenu, taj prateći, svadbeni, ne znam kakav let zaštitni, a onda im je naređeno da moraju da obrišu to. Jedan portal je i objavio to, pa je u roku od pet minuta morao da skine to sa svoje stranice. Mene interesuje zašto se to desilo, pre svega zašto je bilo uopšte te pratnje. Drugo, zašto je to tajna? Ako je tajna, zašto su onda neki mogli to da snime i da objave, pa je onda posle toga to skinuto sa etra?

Treće pitanje je upućeno ministru unutrašnjih poslova. Rekao je juče, prekjuče da još uvek nema nikakvih informacija o ubistvu Olivera Ivanovića. To ubistvo desilo se još početkom godine, bilo je dovoljno vremena da se na svaki mogući legalni način dođe do bilo kakve informacije. On je rekao da nema nikakvu informaciju o tome.

Aleksandar Vučić je 17. marta ove godine rekao, citiram, da će za dve nedelje javnost biti obaveštena o detaljima tog zločina i da će se mnogi iznenaditi činjenicama. Iz ove izjave ja zaključujem da je Aleksandar Vučić obavešten o informacijama na tu temu, pošto zna čak i da će se javnost iznenaditi. Pitam ministra unutrašnjih poslova – da li je Aleksandar Vučić, kao neko ko zna o ubistvu mnogo, po svojim rečima, pozvan na saslušanje ili na razgovor sa građanima? Da li su nadležni organi došli do nekih informacija na tu temu? Zašto se te informacije kriju ovoliko dugo? Da li je to deo Briselskog sporazuma, to što se kriju, ili je to deo koalicije sa Hašimom Tačijem, sa kojim je Aleksandar Vučić i njegove partije su u koaliciji?

Mislim da ne samo porodica, ne samo prijatelji, nego cela srpska javnost i bogami ne samo srpska javnost, zaslužuje da sazna ko prikriva činjenice o ubistvu Olivera Ivanovića. Hvala.
Nekoliko pitanja koja su od interesa za ovaj dom, za državu Srbiju i za građane Srbije.

Prvo pitanje. Šesnaestog januara ove godine je ubijen na mučki način Oliver Ivanović. Svi znamo ko je on, ali više od osam meseci niko od nas ne zna šta se desilo, osim toga da je ubijen. Ko ga je ubio? Ko je imao motiv za to? Koja saznanja imaju naše službe koje su zadužene za tu oblast i koje imaju svoje obezbeđeno, po meni, legalno i legitimno prisustvo na teritoriji gde se desilo ubistvo?

Ni jedan organ koji je zadužen za to, ni Tužilaštvo, ni službe bezbednosti, ni policija nisu dali nikakvu relevantnu, korisnu, razumnu, profesionalnu izjavu na tu temu i mislim da je to jako važno. Ovde pitam predsednicu Vlade, ministra unutrašnjih poslova i ministarku pravde – šta se desilo, koja su saznanja, zašto se ćuti o tom krvavom događaju? Ako ne znate, ako ova lica koja pitam ne znaju ništa o tome neka pitaju predsednika države, pošto on kaže da sve zna.

Druga tema je vezana za spoljne poslove i pitanje upućujem premijerki i ministru inostranih poslova, a vezano je za današnju posetu predsednika države Srbije Rusiji. Prvo pitanje – zašto je ta poseta bez obaveznog protokola? Ko je dočekao predsednika države u Moskvi? S kim se video? Da li su mu ukazane uobičajene počasti koje nisu cirkus, niti rijaliti događaj, nego su obavezan deo svake zvanične posete? Da li je predsednik države Srbije u privatnoj poseti, turističkoj poseti ili u državnoj poseti Rusiji?

Drugo pitanje. Čujem da je ovo 15 sastanak predsednika Rusije i predsednika Srbije. Pitam ministra inostranih poslova i pitam ministra za privredu – koji su efekti višegodišnjih, petogodišnjih razgovora o izvozu Fijata 500 za Rusiju i države koje su nastale od bivšeg Sovjetskog Saveza, nezavisne države? Pet godina se najavljuje veliki uspeh i izvoz tog Fijata 500. Koliko sam shvatio, taj Fijat 500 prestaje da se proizvodi, pa pitam da li je prodat ijedan?

Šta je sa velikim efektima koji su isto najavljeni zadnjih nekoliko godina o ogromnom povećanju izvoza iz Srbije za Rusiju, pre svega, voća i povrća kada znamo carina i statistika kažu da je to povećanje manje od 1%, a očekivali su ogromni rezultati nakon sankcija koji su međusobno uveli EU Rusi i Rusija EU?

Treće pitanje. Toni Bler se pominje kao pregovarač u ime Srbije o budućem statusu Kosova, o budućem statusu Srbije. Moje pitanje je - po kojoj platformi Toni Bler vodi razgovore sa onima sa kojima vodi, po čijem ovlašćenju i pod kojim uslovima? Koliko i ko plaća Toniju Bleru, bivšem premijeru Velike Britanije iz vremena kada je Velika Britanija zajedno sa drugim državama NATO pakta bombardovalo Srbiju? Ko ga plaća, koju platformu zastupa, koje smernice, kome podnose izveštaje? Da li imamo informacije i o nekim drugim savetnicima bivšeg premijera Guzenbauer, Fratini i još neki? Za koliko para, čiju platformu, čije interese oni štite? Koji su efekti savetovanja koje su do sada vršili i kome podnose izveštaj? Da li je srpski parlament ili srpska javnost dovoljno važan subjekat ili subjekti da saznaju bilo šta o tome?

Poslednje pitanje postavljam predsednici Vlade i ministru za informisanje - po kom saznanju i po kom pozivu su novinari „Tanjuga“, RTS-a i nekih drugih televizija sa nacionalnom frekvencom bili prisutni na Gazivodama kada se predsednik Kosova ili tzv. Kosova „šalio“ sa bezbednošću i sa svima nama onog dana kada je glisirao po jezeru Gazivoda? Kako se desilo da „Tanjug i RTS tamo…
Hvala lepo. Imam nekoliko pitanja.

Prvo, pre malo više od mesec dana je najavljeno pompezno da će biti penzije vraćene, da će biti vraćen dug za te penzije, i to je bila vest dana, vest nedelje, vest meseca. Od tada do danas se nije desilo ništa. Pitam predsednicu Vlade Srbije da li u Vladi postoje neki pismeni ministar koji zna da spremi predlog zakona koji treba da ima dve tačke: prva tačka da se ukida zakon koji su smanjene penzije, a druga tačka je kada počinje da važi, kog dana nakon objavljivanja u Službenom glasniku? Ako predsednica Vlade da negativan odgovor i kaže da u Vladi nema nikog pismenog ko može da da taj predlog u ovom tekstu, spreman sam da angažujem grupu eksperata iz prvog osnovne škole, iz bilo koje škole u ovoj Srbiji, da napišu taj predlog zakona.

Drugo pitanje je vezano za niški aerodrom. Kao što znate, doneta je kontraverzna, ilegalna, čudna i neobjašnjiva odluka niškog parlamenta da pokloni aerodrom Vladi Srbije, ovoj istoj Vladi koja se zadužuje maksimalno. Pitam – kolika je vrednost niškog aerodroma? Koliku je vrednost skupština grada Niša u dinarima, naravno, i knjigovodstvenu i tržišnu, da vidimo da li postoji razlika između te dve cifre, poklonila Vladi Srbije? Da li će Niš dobiti nešto zauzvrat? Ne, to nije prodaja, to nije kompenzacija, ali da li postoji neki plan da se nešto realno dobije kao mera vrednosti onoga što je Vlada Srbije dobila od Nišlija?

Treće pitanje, naravno, sve su to pitanja za predsednicu Vlade, da li će ministarka saobraćaja Zorana Mihajlović biti kažnjena za sve neistine ili, što bi rekli ovi iz vladajuće koalicije, laži koje su izrečene o vrednosti niškog aerodroma, o gubicima niškog aerodroma, o broju putnika, o investicijama koje su ušle u tu kompaniju od 2000. godine na ovamo?

To je bila hrpa laži koju su demantovali i službenici, činovnici grada Niša i činovnici Ministarstva saobraćaja, i ljudi koji rade na niškom aerodromu i svi koji imaju bilo kakav kontakt sa informacijama o toj temi.

Treće pitanje je upućeno predsednici Vlade i ministru unutrašnjih poslova – ko stoji iza organizovanog trovanja beogradske dece drogom i serija likvidacija koja se maltene svakodnevno dešavaju u glavnom gradu Beogradu? Da li je to neki plan Ministarstva unutrašnjih poslova ili lično ministra ili njegovih eksperata koje ima oko sebe, ili je to posledica divljanja mafije koja nema nikakvog protivnika, nikoga ko može da je spreči u tome šta radi? Šta god da je tačno, ovo prvo ili ovo drugo, ja očekujem da ministar unutrašnjih poslova podnese ostavku. Ako je to organizacija MUP-a Srbije i Ministarstva, onda je neophodno da se ministar prizove pameti i da bude kažnjen zato što krši zakon, pošto to nije zakonski način za borbu protiv organizovanog kriminala ili kriminala uopšte. A ako je nesposoban da spreči divljanje beogradskih i nekih drugih mafija koje deluju po Beogradu i ostatku Srbije, onda je to još jedan razlog iste snage da podnese ostavku i da prepusti mesto nekome ko se u to bolje razume, ko može da organizuje bolju ekipu, ko može da napravi bolju strategiju i taktiku borbe protiv organizovanog kriminala i ko može da skupi saradnike koji se ne skupljaju na način kao što je to do sada bilo, iz rijaliti šou programa i sa beogradskih splavova, nego da to budu ljudi koji imaju dovoljno znanja, hrabrosti, odlučnosti da se bore protiv kriminala.

Poslednje pitanje je pitanje da li ministar inostranih poslova, Ivica Dačić, ima bilo kakvog pojma šta se pregovara u Briselu? Šta će on na tim pregovorima? Jel on ministar inostranih poslova ili unutrašnjih poslova?

(Predsedavajući: Privodite kraju kolega Živkoviću.)

Još jednu rečenicu.

Ako je inostranih poslova, onda je priznao Kosovo kao nezavisnu državu, a ako je unutrašnjih poslova, onda nemoj da se lažno predstavlja.
Hvala lepo.

Nekoliko pitanja.

Prvo pitanje Vladi Srbije, predsednici Vlade i svim ministrima koji su u svojoj nadležnosti vezani za tu temu, a to je pitanje penzija. Bila je neka najava pre neki dan, neki ljudi koji se predstavljaju, jedan kao predsednik države, drugi kao neki funkcioner, su rekli da prestaje smanjenje penzija i da je to istorijska fenomenalna odluka koja će imati neverovatno pozitivne efekte na penzionere.

Od tada je prošlo nekoliko nedelja, možda dve, možda tri. Pitam Vladu Srbije - da li u Vladi Srbije postoji neko pismen, i ako postoji, da se utvrdi ko je pismen, ko može u odnosu na najavu koja je data pre 15 dana, da sroči zakon koji bi se zvao, ja znam da je to teško, da prevazilazi kreativne i svake druge mogućnosti aktuelne Vlade, ali da neko napiše zakon koji glasi – zakon o prestanku važenja Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija iz 2014. godine? To je naslov, član 1. - ukida se zakon koji sam već naveo. Član 2. - ovaj zakon se objavljuje u „Službenom glasniku“, osam dana nakon usvajanja u Narodnoj skupštini. U potpisu treba da piše predsednica ili predsednik Vlade, kako voli da se oseća, Ana Brnabić.

Znači, da li postoji u Vladi Srbije iko dovoljno pismen da sroči takav jedan zakon i da ga pošalje Skupštini, pošto je to najavljeno kao čudo neviđeno? Bilo bi lepo. To je jedno pitanje vezano za penzije.

Drugo pitanje je koliko para je ukradeno od penzionera po ovom zakonu u protekle četiri godine?

Kaže se da je malo, da će imati najveće moguće penzije u istoriji čovečanstva i možda i pre istorije čovečanstva, i pre Hrista, i pre Muhameda, i ne znam pre čega svega, da vidimo koliko para je oteto penzionerima, zavisno po grupama, po kategorijama penzija i koja je namera Vlade u odnosu na tu krađu. Da li će ona biti vraćena kroz… (Isključen mikrofon.)
Hvala lepo.

Nekoliko pitanja. Prvo pitanje predsednici Vlade i nadležnim ministrima, a tiče se niškog aerodroma, pitanje i svega što je vezano za tu temu.

Pitanje pod 1. – po kom osnovu je Vlada Srbije, države Srbije potpisala tajni sporazum sa izvesnom francuskom kompanijom o koncesiji za Aerodrom „Nikola Tesla“? Koji član Ustava, koji član kog zakona ili pravilnika ili čega god može da da ovlašćenje da bilo ko u Srbiji potpisuje tajne ugovore kada je u pitanju javna imovina? Da li je to deo projekta da se zajedno sa kupovinom, odnosno koncesijom za prištinski aerodrom uništi niški aerodrom iz razloga koji su sitno sopstvenički interes neke kompanije i vrha srpske vlasti koju predstavlja Aleksandar Vučić?

Imali smo izjave neki dan da je neophodno da se preuzme niški aerodrom da bi mogao da se dalje finansira, da se pomaže, da se razvija. Zašto se onda ne prenese u vlasništvo Republike Srbije i banjalučki aerodrom, pošto je nadležna ministarka saobraćaja rekla, zajedno sa premijerkom i predsednikom države, da će i taj aerodrom biti pod subvencijama srpske Vlade?

Drugo pitanje je vezano za Paraćin. Da li je tačno da je Nacionalna služba za zapošljavanje odobrila fiktivna radna mesta na javnim radovima u preduzeću „Eurolin“ u Paraćinu za aktivisti SNS koji rade kao internet tim u povereništvu SNS u Paraćinu i koji zapravo uopšte ne idu na posao u firmu „Eurolin“ nego sede u stranačkim prostorijama?

Da li je ministru, a pitanje je postavljeno Neli Kuburović i Zoranu Đorđeviću, poznato da povereništvo SNS i firmu „Eurolin“ vode Radiša Savić i Milan Nedić, koji su i odbornici SNS, da li je ministru poznato da je Milan Ilić, koji je zvanično poverenik SNS i odgovorno lice u firmi „Eurolin“ ili „Eurolajn“ iz Paraćina u dokumentaciji KRIK, koja je javno dostupna, označen kao pravosnažno osuđeno lice u aferi Rudnika Resavica zato što je prema ovoj dokumentaciji podmićivao sada već pravosnažno na višegodišnju kaznu zatvora osuđenog direktora Rudnika?

Da li je zakonito da Nacionalna služba ne kontroliše rad radnika koji su na javnim radovima, da odobrava javne radove za preduzeća koja šalju radnike da rade u stranci i za preduzeća koja vode pravosnažno osuđena lica pred Tužilaštvom za organizovani, pred Sudom za organizovani kriminal i kakav je prema javno dostupnoj dokumentaciji i Milan Ilić?

Znači, firma, oni vole da je zovu „Eurolin“, a verovatno se čita „Eurolajn“, i zloupotreba javnog novca.

Pitanje ministru kulture – da li je gledao predstavu „Lift – Slobodan šou“, Prištinskog narodnog pozorišta? Da li je tačno da je pokrenut postupak kazne reditelja te predstave zato što je pozvao vrh srpske vlasti, predsednika države, premijerku, ministra i sve ostale da dođu na premijeru te predstave u Gračanicu pre par meseci? Ja sam sinoć gledao tu predstavu i preporučujem je svima onima koji žele da se upoznaju sa jednim umetničkim viđenjem jednog mračnog dela srpske prošlosti.

Danas je tačno mesec dana od kako je Vučić obećao da će da obavesti srpsku javnost o saznanjima vezano za ubistvo Olivera Ivanovića, za ona saznanja do kojih su došle naše službe. Danas je i skoro tri meseca, odnosno tri meseca i jedan dan od ubistva. Srpska javnost nije dobila nikakvu informaciju, ni od naših službi, ni bilo koju informaciju koju su naše službe dobile od bilo koga.

Da li je bilo ko uradio bilo šta u slučaju otkrivanja uzroka i izvršioca i nalogodavaca ubistva Olivera Ivanovića ili je država završila svoj posao tako što je stvorila atmosferu da njegova likvidacija bude nešto što je za jedan deo javnosti prihvatljivo? Tu atmosferu smo imali i pre 15 godina u slučaju predsednika Vlade Srbije, u tom trenutku Zorana Đinđića.
Hvala lepo.

Imam nekoliko pitanja, koja su od velikog značaja za srpsku javnost.

U medijima je juče ili prekjuče objavljena vest da je nadležno tužilaštvo odustalo od dalje istrage oko navodnog atentata u Jajincima, atentata na tadašnjeg predsednika Vlade Srbije. Moje pitanje glasi – zašto je nadležno tužilaštvo odustalo od dalje istrage? Koje su činjenice utvrđene da bi dovele do toga da nema nikakvog osnova da se nastavi istraga, i ako je situacija takva da nije bilo i da nema razloga da se dalje vodi istraga, moje pitanje je – zašto je srpska javnost obmanjivana godinu dana ili nešto više o tome da je izvršen atentat na predsednika Vlade? To je jedna ozbiljna igra, koja nikome ne donosi dobro, koja govori o nestabilnosti u našoj državi, koja ugrožava ne samo nosioce visokih funkcija, nego i sve građane Srbije i stvara jednu ružnu sliku o našoj državi. Naravno, to se odražava i na investicije i na sve ono što predstavlja život u jednoj zemlji.

Da bi situacija bila još gora, pre dva meseca, u gradu Nišu je u dva navrata, prvo pokušaj a onda je i uspelo, paljenje automobila načelnika Policijske uprave Niš, a noćas je u istom gradu upaljen auto zamenika gradonačelnika Niša. To je u sklopu priče o bezbednosti u kojoj žive građani Srbije, o povećanom nivou borbe protiv kriminala i sve one bajke koje slušamo svaki dan, a imamo ovakve situacije. Verujte meni, ja sam 57 godina Nišlija, nikada se nije desilo da se načelniku policije upali auto i nikada se nije desilo da se bilo kom gradskom činovniku, a kamoli zameniku gradonačelnika, upali auto.

Moje pitanje za predsednicu Vlade, za ministra unutrašnjih poslova i za ministarku pravde – šta zna o ova tri slučaja? Znači, Jajinci i dva spaljivanja automobila u Nišu.

Drugo pitanje je upućeno ministru finansija, predsednici Vlade, a odnosi se na 235 miliona dinara koje su iz budžeta kao nenamenska sredstva prebačena pre izvesnog vremena gradu Beogradu – koja je to neophodnost, koja je to hitna potreba dovela do toga da se iznos od dva miliona dolara ili skoro dva miliona evra u ovo vreme prebaci gradu Beogradu koji se hvali da je pun investicija, budžetskih prihoda i da nikad nije bilo bolje? Da li su to građani Srbije, koji su inače ljudi koji pune budžet Srbije, platili, svi građani Srbije, ovaj cirkus koji imamo po beogradskim ulicama a zove se novogodišnje osvetljenje i sve one prateće cirkuske manifestacije koje se dešavaju? Koji je efekat cirkusa koji je prošle godine dovođen u Beograd, opet o trošku građana Srbije, gde je obećavano nekoliko stotina hiljada novih turista koji će ostaviti nekoliko desetina ili stotina miliona evra kao posledicu kićenja grada?Pitanje za predsednicu Vlade – pre pet godina, kada se promenila vlast u Srbiji, SNS, predsednik SNS-a Aleksandar Vučić i svi oko njega, obećavali su da će smanjiti broj agencija. Tada ih je bilo 136 i bila je priča da ne sme da ih bude više od šest, koliko, citiram, ima Nemačka. Šta se učinilo za ovih pet godina? Da li je došlo do ozbiljnog smanjenja broja agencija, ako jeste, na koliko? Da li je smena pod pritiskom direktorke Agencije za borbu protiv korupcije pre neki dan, koja je predstavljena kao njena ostavka, deo te akcije ukidanja Agencije? Da podsetim, ukidanje Agencije se vodi tako što se ukidaju besmislene agencije, a ne osnivaju se nove, a ne tako što se direktori agencija, koji pitaju za tetkine pare iz Kanade i nelegalno obogaćivanje ministara, teraju sa posla.
Hvala lepo.

Ja se pridružujem ovim pitanjima i neću da ih ponavljam, ali slobodno možete da ih evidentirate kao da sam ih ja postavio, ako se ne ljute kolege. Ja imam još nekoliko pitanja za ljude koji se zovu vršioci najviših funkcija u ovoj državi.

Prvo pitanje upućujem ministru inostranih poslova Ivici Dačiću. Pitam ga – koje su teme i koji su zaključci razgovora Aleksandra Vučića i Hojt Brajana Ji, koji su obavljeni pre neki dan na nekom mestu u Beogradu, ne zna se tačno gde? Nemamo nikakvu informaciju o tome osim informaciju iz predsedništva, da će to da objavi američka ambasada ili će Vučić to da objavi u narednim danima. Pitam Dačića – ko vodi spoljnu politiku Srbije po Ustavu? Koliko se sećam to radi Vlada Srbije. Koliko se sećam, Vučić više nije predsednik Vlade Srbije. Prema tome, pitanje je da li je to bila neka privatna poseta ili je to imalo neki dublji smisao? Pitam Dačića i to šta je uplašilo Vučića pa ćuti o tim razgovorima već nekoliko dana. Ako je nešto mnogo opasno, da se organizujemo pa da pomognemo čoveku, da vidimo šta se tu dešava.

Treće pitanje za Dačića za ovu temu – da li je bilo večere sa zamenikom pomoćnika itd, da li je na toj večeri nešto pevao Dačić, ako je pevao, šta je pevao i ako je igrao, koje igre je igrao?

Drugi deo pitanja je za ministra odbrane Vulina. Imali smo ovu situaciju sa MIG-ovima. Ne znam ko je namigivao, ali moja pitanja su: kad su ti MIG-ovi doleteli iz Rusije? Zašto nisu leteli 20. oktobra na Batajnici? Bilo je najavljeno da ćemo se upoznati, da ćemo tog dana postati jači, da će od tog dana svi oko nas, od severnog do južnog pola, i levo i desno, da se plaše zbog naše velike moći. Zašto ti MIG-ovi nisu leteli?

Kada je odleteo jedan MIG nazad i kako, kad ne može da leti? Ovaj što je sad, kao što piše u medijima i zvanično je to potvrđeno, odleteo ili odnet ili transportovan za Rusiju da tamo bude popravljen, zašto je vožen za Srbiju pre 20. oktobra, ako je vraćen posle 20. oktobra za Rusiju? Koji je to smisao? Da li je to deo neke tehnologije ili je to neka politička odluka, da nam to bude jasno? Ko popravlja ove MIG-ove? Bilo je najave da će to da radi naš „Remontni zavod“, pa se sad, vidim, vraćaju za Rusiju. To je važno pitanje.

Kada će leteti ovi MIG-ovi ili su oni samo kupljeni za Muzej vazduhoplovstva, koji je na surčinskom, a ne na batajničkom aerodromu? Ako će leteti, kuda će leteti? Šta je njihova namena? Da li će moći da lete i koliko će moći da lete?

Još jedno pitanje, koliko košta cela ova igračka oko tih MIG-ova, koji su poklon koji košta između 150 i 350 miliona evra ili dolara, ne znam čega? To su sve važna pitanja za srpsku javnost.

Konačno, još jedno pitanje za ministra Vulina – kako mu je tetka iz Kanade? Da li je dobro?

Pitanje za predsednika države, ili bar ličnost koja se tako predstavlja, za predsednicu Skupštine, za ministra inostranih poslova, za ministarku pravde i za ministra unutrašnjih poslova, da li znaju tekst zakletve koju su Srbi sudije položili pred predsednikom tzv. Kosova pre neki dan, u sklopu Briselskog sporazuma, koji je potpisan između Vučića i Hašima Tačija, a za ovog drugog naša država ima Interpolovu poternicu i smatra ga pravosuđe ove države ratnim zločincem? Da li znaju da ta zakletva srpskih sudija glasi – Svečano se zaklinjem da ću tokom vršenja dužnosti sudije republike Kosovo ostati veran ustavu republike Kosovo i da ću vršiti funkciju sudije časno, odgovorno, nepristrasno, poštujući pravila profesionalne etike? Da li ovo nije izdaja zemlje? Ko je potpisao i ko sprovodi ovakav sporazum?
Dobar dan, danas je utorak, da podsetimo predsednicu, i danas se postavljaju pitanja.

Imam nekoliko pitanja, koja su mahom ponovljena, jer na pitanja koja sam već postavio niko nije dao odgovor. Verovatno zato što je predsednika ili ministre sramota da daju odgovore, ili ne znaju da daju odgovore. U svakom slučaju, ni jedno ni drugo nije dobro.

Prvo pitanje sam postavio, pre izvesnog vremena, ministru inostranih poslova, a sada postavljam i predsednici Vlade i ministru unutrašnjih poslova i ponovo ministru inostranih poslova, a to je – kakvi su efekti sankcija koje je Srbija uvela Francuskoj pre pet-šest meseci, kada je Francuska odbila da isporuči Haradinaja po Interpolovoj poternici koju je raspisala Srbija?

Da podsetim srpsku javnost da je tada Srbija tražila od svojih službenika da tri meseca ne posećuju Francusku i da se primene druge mere, da se povuče ambasador na konsultacije, itd, itd.

Nakon tri meseca se desilo to da su poslanici Vlade Srbije i vladajućih srpskih stranaka u kosovskom parlamentu podržali tog istog Haradinaja za izbor za predsednika Vlade tzv. Kosova.

Pitam – šta se to promenilo? Prvo, koji su efekti naših sankcija Francuskoj, da li je to donelo neke velike koristi našoj državi? Drugo, ako nije, otkud ta velika promena u našoj politici prema Haradinaju? Da li su tu u pitanju neki istorijski interesi Srbije, ako jesu – koji, da li je tu, možda, pritisak nekog stranog faktora, ako jeste – kog, ili je tu u pitanju ono što je verovatno tačno – novac, da je neko platio za novo prijateljstvo?

Nekoliko puta u poslednjih nekoliko godina ponavljam pitanje, a sad je ono ažurirano pre par meseci jednom promenom ovlašćenih lica i promenom tekućeg računa jedne poznate firme koja se zove „Asomakum“. Ja sam pitao tada ministra finansija, a sada pitam i ministra privrede i ministra unutrašnjih poslova – ko je vlasnik firme „Asomakum“?

Kao što znamo, srpska javnost je upoznata da je ta firma imala velike poreske pronevere, da je tamo bilo svega i svačega, da su neki ljudi hapšeni, privođeni, da su pokrenute neke optužnice, da navodno ta firma nema veze sa bratom jednog najvišeg funkcionera Srbije, ali i dan danas ne znamo ko su vlasnici? To, naravno, nije tajna, pošto u APR-u to može da se vidi, za sve srpske firme, osim za ovu. Za ovu firmu u APR-u piše da ona nema vlasnike, odnosno da su vlasnici crtice, imate crtice i ja bih voleo da mi neko prevede šta te crtice znače.

Treće pitanje je vezano za nešto što se juče desilo u Paraćinu, a to je da je 230 ljudi izgubilo posao. Oni su radili u Srpskoj fabrici stakla u Paraćinu, koju je pre tri godine privatizovao, po onome što piše u poternici Interpola koju je inicirala Bugarska, kriminalac koji se zove Cvetan Vasilev, koji je veliki prijatelj bivšeg predsednika Srbije, sadašnjeg predsednika Srbije, mnogih srpskih političara, mnogih članova vladajuće stranke u Srbiji.

Ja sam upozoravao nekoliko puta da je bruka za Srbiju i da je to nepoštovanje međunarodne obaveze da ne isporučujemo nekoga ko je na Interpolovoj poternici. Sa punim pravom smo tražili da Haradinaj bude isporučen Srbiji, to što se nije desilo je na sramotu države Francuske, ali, isto tako, naš odnos prema ovom slučaju je na sramotu države Srbije, odnosno onih ljudi koji vode ovu državu.

Zato pitam ministra unutrašnjih poslova, ministra inostranih poslova, ministarku pravde, ministra privrede i ministra finansije – šta se to dešava sa Srpskom fabrikom stakla? Zašto je dopušteno da jedna bugarska firma pre tri i po godine kupi tu firmu, to je firma „Glas industri“, da ne plati cenu koja je dogovorena sa Agencijom za privatizaciju, a da bude uknjižena? Posle toga, ta firma pravi gubitke od 120 miliona evra.

Nakon toga ona menja pet puta vlasnike, krije se iza, kako piše u saznanjima nadležnih službi u policiji, Svetozara i Petra Crnogorca, Milorada Miče Pušice, Dušana Adamovića, Verice Matković. Drugi i treći su visoki funkcioneri SNS. Ova poslednja čini mi se SPS.
Hvala lepo.

Ima puno pitanja koja su ostala bez odgovora i mislim da je dobro da se ponove. Možda će to da dovede do toga da oni koji treba da daju te odgovore počnu da ih daju. Ovo je samo petnaestak pitanja koja sam postavio u pisanoj formi, a na koja nisam dobio odgovor u poslednjih godinu dana. Dva su moguća razloga za to. Jedan je da su to teška pitanja na koja nema ko da da odgovor, zato što nema znanja, hrabrosti ili iskustva za tako nešto. Druga stvar je da su to pitanja za koja nema interesovanja u Vladi, pa ću ja da ih ponovim.

Prvo pitanje i sva druga pitanja postavljam predsednici Vlade, a pored nje za svakog pojedinačno će to pitanje biti postavljeno i jednom od ministara.

Prvo pitanje je predsednici Vlade – kojim aktom je ona svoje nadležnosti predsednice Vlade Srbije prenela predsedniku SNS-a Aleksandru Vučiću?

Da li postoji takav akt, jer smo svakog dana svedoci da se predsednik SNS bavi spoljnom politikom države, privredom ove države, saobraćajem, poljoprivredom, zaštitom životne sredine, i ne znam čega sve, a po Zakon o Vladi i po Ustavu Srbije to su nadležnosti Vlade Srbije i samo odluka same Vlade, ili možda u nekim slučajevima i predsednice Vlade može da to prenese na nekog drugog. Da li je to neki akt koji je donet na tajnoj sednici Vlade, ili na nekom drugom mestu ili je to predaja vlasti bez ustavnog osnova ili to je to otimanje vlasti. Pa, ako je to situacija, da nađemo načina da pomognemo predsednici da vrati svoje nadležnosti u svoje ruke.

Pitanje ministru privrede i predsednici Vlade – Kako napreduje izgradnja Fabrike čipova, koliko se sećam u Pančevu, koju je predsednik SNS Aleksandar Vučić najavio pre tri i po godine? Da li su rešeni imovinsko-pravni odnosi, da li je dobijena potrebna dokumentacija građevinska i urbanistička i da li su počeli radovi? Pre tri i po godine je najavljena Fabrika čipova, firma je „Mubadala“, ako se ne varam, koja je bila sigurno po rečima predsednika SNS-a da će da počne tu izgradnju.

„Asomakum“, još uvek ne znamo ko stoji iza te velike kriminalne afere. Čuli smo navodno ko ne stoji iza nje, ali da vidimo ko stoji? Neki ljudi su bili hapšeni, privođeni, držani u pritvoru, da li su započeti postupci prema njima ili ne to je pitanje za ministarku pravde i takođe za predsednicu Vlade Srbije.

Da li je rešeno, ovo je pitanje za ministra policije, ministarku pravde i predsednicu Vlade Srbije, pokušaj atentata na predsednika SNS u Jajincima? To smo, mislim pre godinu dana imali, dane i dane o tome, pa da li je nađemo nešto tamo, pa da li nije, pa da li je Bazuka, pa da si su puške, da li je, šta je, nemam ništa od toga, a to je vrlo čudno za državu koja se hvali svojom velikom borbom protiv kriminala i svojim velikim statističkim dokazima da smo jedno od najbezbednijih država u svetu.

Šta je sa Cvetanom Vasilevom, koji već tri godine, tačno tri godine neki dan sada, je na poternici, na crvenoj poternici Interpola zbog pronevera u Bugarskoj vrednih milijardu. Na zahtev bugarskih organa već tri godine ga čuvaju nadležni ili nenadležni u ovoj državi. Da li je to predsednik države, da li je to predsednik Vlade, ministar unutrašnjih poslova, ministar pravde, ko god, ali to je bruka za ovu državu da mi krijemo kriminalca, odnosno osumnjičenog za kriminal, tri godine, a on se istovremeno fotografiše sa raznim nosiocima vlasti i takođe je jedan od kupaca srpske Fabrike stakla Paraćin, koja je naravno dužna, trenutno jedno 30 miliona evra državi.

I, konačno ova situacija sa Makedonijom. Šta se tu desilo? Koja mudrost se desila od nedelje do juče u podne. I, vezano za to predsednice Vlade i ministre inostranih poslova tražim informaciju efekata naših mera protiv Francuske koja su uvedena pre par meseci, gde smo im oštro zapretili, više se ne sećam zbog čega i šta je to doprinelo ugledu i bezbednosti Srbije?