Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

Da li su oni dobili novac ili ne za to što su uradili, ne mora da znači. Oni su po mom mišljenju korumpirani, upravo na onaj način na koji je ovde rekao i gospodin Tomislav Nikolić. Nisu morali da uzmu ni jedan jedini dinar, oni su korumpirani. Zašto? Zato što su prodali svoju političku budućnost nekom drugom i svi znamo kome.
Ne moraju da uzmu ni jedan jedini dinar, korumpirani su zato što su napustili poslanički klub kome pripadaju i zato što su pokušali da pređu kod nekog drugog. To se mora sprečiti na svaki način i ubuduće će biti sprečeni.
Ova vlada neće biti vlada kada u ovoj skupštini ne bude imala većinu. Većina se može izgubiti. Kako? Tako što će, recimo, SPS doneti odluku da ne podržava više manjinsku vladu, evo vam novih izbora. Ili tako što će G17 plus doneti odluku da više ne učestvuje, i da to nije politika za koju su se oni zalagali na izborima, ili SPO, ili NS, ili DSS, kaže, nema više, ovo nije ono što smo mi hteli, novi izbori.
Tada će biti novih izbora, a ne kada hoće koalicioni partneri SDP-a. Prema tome, treba da se nastavi na ovaj način i ko god pokušava mora da bude na isti način kažnjen, a kako povratiti SRS dva mandata, ne znam, neka predloži SRS i imaće podršku DSS-a u tome.
Samo vezano za podnosioca amandmana, a što se tiče MMF-a i te konstatacije – mada se radi o stvarima koje su apsolutno netačne, a koje deo opozicije, pa i sada podnosilac amandmana iznosi ovde – kako mi ulazimo u neke aranžmane zaduživanja sa MMF-om, pa onda moramo da ih slušamo.
Ne, gospodine, istina je potpuno drugačija. Ova država se zadužila u Titovo vreme za 26 milijardi dolara kod tog MMF-a. Mi smo MMF-u dužni. Deo tog duga je i iz vremena vlasti između ′90-te i 2000. godine. Najveći deo je kamata, jer smo bili pod sankcijama, pa se nismo zaduživali kod njih, ali je kamata išla. To je bilo u vreme kada ste vi bili mladi, gospodine. Zahvaljujući tome, sada mladi ljudi u Srbiji nemaju posla. Nisam rekao da ste bili u Vladi, rekao sam da je u Titovo vreme zaduženo i u vreme devedesetih i u 2000. Rekao sam da je u to vreme malo veći deo kamata.
Ova vlada razdužuje aranžmanom sa MMF-om državu. Mi smo njima dužni, mi sa njima moramo da razgovaramo i da se dogovaramo. Kako vam to nije jasno? Inače ćemo ostati dužni i dalje. Zbog toga mladi ljudi neće moći da imaju posao, jer ako ne prođe aranžman sa MMF-om, smanjiće se investicije u zemlji. Podsećam vas da su u ovoj godini dve milijarde dolara strane investicije. Toga nije bilo od Titovog vremena, pa ni kad ste vi ono malo učestvovali u vlasti. Prema tome, nemojte na takav način da govorite građanima sa ove govornice ono što nije tačno.
Drugu stvar koju želim da kažem... Predsedavajući, izvinjavam se, nije vezano mnogo za ovaj amandman, ali je veoma važno za Skupštinu. Moje informacije govore da gospodin Bogoljub Karić sa svojom bratijom upravo šeta Srbijom, obilazi narodne poslanike i nudi im ponovo novac za to da se ne izglasa budžet Republike Srbije, nadajući se da će na taj način da sruši Vladu.
Kad ova vlada ne bude imala većinu, naravno da će biti raspisani novi parlamentarni izbori. Nadamo se, kao odgovorni ljudi, da to neće biti sad, u ovo vreme kada se pregovara o statusu Kosova i Metohije, o pridruživanju EU itd. Bude li u ovo vreme, nema problema.
Bogoljub Karić treba da zna da i posle narednih izbora on neće biti ništa i neće biti vlast, sigurno, neće ni učestvovati u pravljenju nove vlasti. Sa druge strane, sve one narodne poslanike kojima dođe na vrata pozivam da pljunu na svaki dinar koji im ponudi, jer od kad je on prestao da svira po svadbama nije zaradio nijedan dinar pošteno, nego samo na grbači ovog naroda. Hvala vam.
Po kom osnovu je gospodin Momčilov imao repliku na moje izlaganje? Imao sam izlaganje na amandman gospodina.
Gospodine Momčilov, nije sporno, ja sam i rekao da ako ne prođe aranžman sa MMF-om nećemo imati nove investicije, nećemo imati ni mogućnost za nove povoljne kredite. Naravno da tu piše 135 miliona evra, ali vi niste rekli da će se otpisati 720 miliona evra. Izračunajte koliko je 720 minus 135, koliko je državi lakše.
Sa druge strane, nemojte se osećati pogođenim, sve je to naš zajednički posao. Činjenica je da je od kada je Vlada Republike Srbije pod vođstvom Vojislava Koštunice dug ove države smanjen za tri milijarde dolara, što pregovorima sa MMF-om, što vraćanjem duga na određeni način, što preko Svetske banke, što dogovorom sa Rusijom oko gasa. To su činjenice. Druge vlade su se više zaduživale, pa i ove prethodne, znači, iz DOS-ovog vremena, nego što su razduživale državu. Uvek ima mogućnosti i za zaduživanje i za razduživanje i toga će uvek biti.
Dame i gospodo narodni poslanici, reče ovde narodna poslanica za koju znamo, već je pomenuto da je uvela ratno stanje pod formom vanrednog stanja u zemlji dok je obavljala određenu dužnost, da neki od nas obraćajući se ministru ovde rade promene i ovakve zakone zato što su to uslovi, a ne zato što osećaju potrebu za tako nečim.
Morao sam da reagujem prvo na to i na takvu, blago rečeno, neistinitu i netačnu izjavu, jer gospođa bi trebalo da zna da skoro 80% građana države Srbije i Crne Gore kada ih pitate, pokazala su ispitivanja javnog mnjenja, da li ste za to da Srbija bude deo EU odgovara sa "da".
Skoro 80% građana i sve koliko znam relevantne političke stranke u Srbiji isto to kažu i rade na tome da jednog dana budemo deo te velike evropske porodice gde nam je i mesto.
Ako smo već kao država doneli takvu odluku i radimo na tome da budemo deo velike evropske porodice, a logično je da ta velika evropska porodica daje nama uslove za priključenje EU, ne znam koji drugi termin da upotrebimo i koju drugu srpsku reč da upotrebimo. Ali, ako treba negde da se priključimo, logično je da ispoštujemo uslove te mnogo veće asocijacije nego što je naša država, jer ako treba zajedno sa njima da živimo u EU logično je da i naša država bude uređena na takav način kao i te države, a to su uslovi i ne treba ta reč da joj bude strana.
To su tzv. evropski standardi i logično je da mi kao država i u ovoj oblasti uskladimo naše zakonodavstvo sa evropskim standardima. Koji su to evropski standardi koji se traže od nas u ovoj oblasti da ih usvojimo? To je novo ustrojstvo policije i pretpostavke za decentralizaciju i ovlašćenja u okviru policije.
Zatim, nova organizaciona struktura, kao što novi zakon i predviđa, direkcija policije, policijska uprava za grad Beograd, područne policijske uprave, policijske stanice i načela za njeno funkcionisanje, potpunije i preciznije definisanje policijskih poslova i saradnja sa drugim državnim organima, sveobuhvatno uređivanje policijskih ovlašćenja i redefinisanje, značajne promene u domenu radnih odnosa, po prvi put uređivanje i kontrola rada policije, spoljašnja i unutrašnja. Zatim, uvođenje pomoćne policije umesto rezervnog sastava.
Insistira se na pravima lica prema kojima se policijska ovlašćenja primenjuju. Uređivanje položaja, dužnosti, prava i odgovornosti policijskih službenika samo u delu u kome se to razlikuje od ostalih državnih službenika. To je sve ono što se traži od nas, što je naša obaveza prema građanima države Srbije, bilo da smo vlast, bilo da smo opozicija. Naša je obaveza da stvorimo što jeftiniju državu za poreske obveznike, što jeftiniju policiju, a što efikasniju policiju. To se po starom zakonu nije moglo i naravno da je zbog toga bio potreban novi zakon.
Koje su to promene u zakonu o policiji?
Prvo, novi koncept javne bezbednosti. Po Zakonu o unutrašnjim poslovima od 1991. godine bezbednost je pružena građanima, državljanima Srbije, a po novom zakonu o policiji, koji imamo ispred nas, bezbednost se osigurava svima na teritoriji Srbije, znači i onima koji nisu građani Republike Srbije po našem Ustavu, a nalaze se na našoj teritoriji.
Drugo, operativna nezavisnost policije. Šef policije do sada je bio ministar unutrašnjih poslova, a sada po novom zakonu šef policije je direktor policije.
Zatim, demilitarizacija, ukidaju se dosadašnji činovi, uz restriktivne izuzetke u slučajevima gde to zahteva način komandovanja. Takođe, dosadašnja rezervna policija, sa vojnim obveznicima u njenom sastavu, zamenjuje se pomoćnom policijom, koja se formira u skladu sa principom dobrovoljnosti njenih pripadnika.
Dekoncentracija; prema novom zakonu poslovi se po prvi put raspodeljuju na sve nivoe organizovanja, precizno se određuje šta radi MUP, šta policija, šta direkcija, šta područne uprave, šta stanice policije, čime se odlučivanje, samostalnost i odgovornost spuštaju na lokalne nivoe, kada smo već pričali i o decentralizaciji.
Zatim, depolitizacija. Po starom zakonu politički odgovorni, pored ministra, bili su zamenik i pomoćnici ministra, a po novom zakonu politički odgovoran je samo ministar, dok su svi ostali u policiji odgovorni samo za struku i za posao koji obavljaju i biraju se samo na osnovu stručnog znanja i na konkursu, a ne kao što je do sada bilo postavljenjem. Imali smo slučajeve gde se postavljaju magacioneri u određenim opštinama, to je bilo u vreme DOS-a, za načelnike MUP-a.
Vezano za depolitizaciju i ovo što sam sada rekao je i profesionalizacija. Pomoćnici ministra biraju se u postupku predviđenom Zakonom o državnim službenicima. Taj zakon smo ovde usvojili, čime se obezbeđuje trajnost, depolitizacija i stručnost. U više zakonskih rešenja naglašena je lična odgovornost, kako lica na položaju, tako i svih drugih policijskih službenika. Dakle, biraju se na konkursu.
Uostalom, sam direktor policije se bira konkursom na pet godina, što znači da će on biti na pet godina izabran i sasvim sigurno raditi u mandatu dva ministra, jer jedna vlada ima rok trajanja od 4 godine. Eto vam dovoljan dokaz o depolitizaciji.
Redefinisanje policijskih ovlašćenja; starim zakonom se načelno i segmentarno uređuje samo nekoliko policijskih ovlašćenja, dok se novim zakonom utvrđuju i redefinišu sva policijska ovlašćenja, a detaljno razrađuje 21. Ostala su razrađena drugim zakonima, čime je ispunjen jedan od glavnih uslova koji se odnosi na policiju, na koje smo se obavezali prilikom prijema u Savet Evrope.
Daleko viši stepen zaštite ljudskih prava. U primeni svih ovlašćenja predviđene su garancije za zaštitu ljudskih prava po najvišim međunarodnim standardima, u praksi Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu. U vezi sa prikupljanjem podataka valja naglasiti uvođenje seta potpuno novih odredaba zaštitnog karaktera u odnosu na lične podatke.
Po prvi put uređivanje kontrole rada policije. Starim zakonom nije uređivana kontrola rada policije, a novim zakonom se to sveobuhvatno čini, uređivanjem kako spoljašnje kontrole policije, tako i više oblika unutrašnje kontrole. Služba za unutrašnju kontrolu, bilo je ovde polemike da li tako da se zove ili ne.
Podsetiću vas da se u zemljama engleskog govornog područja to zove internal affairs, kada prevedete to su unutrašnji poslovi. Znači, postoji služba, postoji postupak po predstavkama i drugo, što je iznad zakonodavne prakse većine zemalja u regionu.
Znam to da kažem na engleskom, ne znam da kažem na francuskom, ti Momo izađi pa kaži na kineskom, ako znaš.
Princip saradnje daleko je razvijeniji novim zakonom o policiji, i to kod svih oblika saradnje u nacionalnim okvirima, ali i u pogledu međunarodne saradnje, kojim se stari zakon nije bavio. Princip javnosti, ovim pitanjem se stari zakon uopšte nije bavio, a novim zakonom je ovaj princip razrađen normama koje su u svemu u skladu sa domaćim zakonodavstvom, ali i sa međunarodnim standardima o dostupnosti informacijama, o obavezi zaštite poverljivih podataka itd.
Javna vidljivost, tj. kako mi volimo da kažemo transparentnost sredstava za rad policije daleko je iznad uređenosti ovog pitanja u starom zakonu. Kao ilustracija može da posluži da se po prvi put u našem pravnom poretku uređuju i sredstva za posebne operativne potrebe policije, što je bilo nezamislivo u vreme donošenja starog zakona - 1991. godine.
Narodni poslanici, poštovani prijatelji, ovo je zakon koji je jedan veliki korak napred i ovo je naša obaveza u odnosu na postojeće stanje i postojeći zakon. Možda nije u detalje, u tančine najsavršeniji, ali je mnogo bolji od postojećeg zakona.
Obaveza prema državi i prema narodu je da ovaj zakon usvojimo. Moje mišljenje je da svi koji u ovom parlamentu ne budu glasali za ovaj zakon, u stvari su protiv evropskih integracija i ulaska Srbije u Evropsku uniju. Zbog toga pozivam sve prijatelje, kolege narodne poslanike, da u danu za glasanje podrže ovaj zakon.
Gospodine Vučiću, možda nije tačno ono što sam rekao, ali vidim da volite da proveravate. U Engleskoj se ministarstvo unutrašnjih poslova zove Home secretary, a svaki građanin koji gleda bilo koji američki kriminalistički film može da vidi da se služba unutrašnje kontrole u američkoj policiji zove Internal afairs i to je ono što sam rekao, ne vidim zašto ste zbog toga izlazili. Možda  grešim, a za ovo drugo, to će odgovoriti ministar.
Javio sam se za repliku dva puta, direktno sam pomenut. Ali neću, slažem se sa gospodinom Markovićem, spominjati ni Bodrum ni Solun, ni te situacije iz tog perioda rada Narodne skupštine. Hoću da kažem samo jednu stvar, jednu neistinu koju je ovde rekao gospodin Marković, a to je da je i u to vreme čekalo Narodnu skupštinu Republike Srbije 120.000 strana; nije tačno. Možda je bilo 120.000 strana stranputica, jer to je bio veoma loš rad jedne vlade i jedne parlamentarne većine, i niste imali Studiju izvodljivosti.
Vi ste veoma loše vodili državu, Evropska unija nije imala prema vama poverenje i zbog toga nikada niste dobili Studiju izvodljivosti. Za godinu dana rada ovoj vladi to se dogodilo i vi već jednom treba da se odlučite kao stranka, da li želite da Srbija bude deo evropske porodice ili ne želite.
Ako želite, onda treba ne samo deklarativno da se ponašate i da pričate o tome, a da ništa ne radite po tom pitanju, nego da lepo kažete u kom to evropskom parlamentu nije ovako kako predviđa ovaj poslovnik. Da li je tako u parlamentu Evropske unije, u Savetu Evrope, u Strazburu, gde imamo radni kvorum, gde nemamo. Recite konkretne stvari, a ne ovako, pričate demagoški.
Vi imate pravo kao opozicija i nemam ništa protiv. Ali gospodo, recite, jeste li za brži put ka Evropskoj uniji ili niste. A da komentarišete 120.000 stranica koje nas čekaju da uradimo, mislim da nemate pravo, jer vi ste tada udaljili državu od evropske porodice, i to je činjenica, to vam kažu ljudi iz međunarodne zajednice.
Meni je žao što vi gubite te pozicije koje ste nekada imali u međunarodnoj zajednici i žao mi je što kada se god vidite sa bilo kim iz međunarodne zajednice vi opanjkavate ovde jednu parlamentarnu stranku, i to je sve čime se bavite. Umesto da složno radimo na imidžu ove države i da složno radimo na tome da se popravi pozicija Srbije u Evropskoj uniji, u Evropi, u svetu, vi to ne radite, i to je činjenica i to svi ovde znaju.
Vi to radite po ambasadama, svuda. Već jednom recite, da li tih 120.000 stranica, o kojima je pričao gospodin Slavoljub Matić, treba da popravi život građana, svakog pojedinačno. Da li treba da doprinese povećanom investiranju, mislim na našu zemlju, da li treba da doprinese jačem privrednom razvoju ili ne treba.
Ako treba, onda to treba da podržite i da pomognete. Ako niste za to, recite da niste za napredak ove države, da niste za povećanje investicija. Izađite sa tim pred vaše birače.
Naravno, član 100. Jedan sam od onih koji se gromoglasno nasmejao što je malopre gospodin Ristić rekao, pa nisam poneo kravatu da bih je stavio, može i ovako, nema problema, jer kravata mi ne smeta, i kada je imam i kada je nemam vrlo lako mogu da se obraćam, a naročito vama iz DS.
Naime, G17 plus ima svoj stav, ali G17 plus ništa ne radi aktivno na tome da Crna Gora postane samostalna. Onog trenutka kada oni odu da podrže separatiste, kao što su vaši predstavnici otišli u kampanju, sigurno da mi sa njima nećemo više biti u vlasti. To što vi pričate, jedno je politički stav, a drugo je ono što radite na terenu. Vi ste licemeri i radite suprotno od onoga što govorite da radite, to je pod jedan.
Pod dva, ako zaista, recimo, Boris Tadić nije bio tamo da bi podržao, a verujem da je bio, jer ima ljudi koji su bili u kampanji i videli ga, a znam da je bio u Miločeru i znam da je bio na još nekim mestima, predlažem Narodnoj skupštini Republike Srbije, prvi rebalans, da gospodinu Tadiću dignemo platu da bi mogao da ide normalno na more, a ne na račun Mila Đukanovića, i da Srbiju zastupa onako kako treba.
Imam repliku na izlaganje gospodina Markovića, koji me je lično pomenuo i koji je rekao da je sama moja pojava ovde uvreda za dostojanstvo Skupštine. Ima stenogram, gospodine Markoviću, pa ćemo videti. Ako je mislio na kravatu, sada ću mu reći da poslanici iz DS, kolega iz Kruševca, kolega iz Leskovca, moj kolega iz Smedereva, takođe nemaju kravatu, a došli su u Narodnu skupštinu. To je pod jedan.
Pod dva, kravata je hrvatski izum, ako niste znali. Možda kao srpski nacionalista ne volim da nosim kravatu iz tih razloga.
Pod tri, video sam predsednika države Borisa Tadića u bezbroj TV priloga bez kravate, kad šeta i mazi dečicu po glavi, i naravno ne radi ništa, a voli da priča.
Jednu stvar ću vam reći, gospodine Markoviću. Ne interesuje me što je gospodin Boris Tadić predsednik države. To uvažavam.
Vi znate da nikada ne bi bio predsednik države da ga DSS nije podržao na tim izborima u drugom krugu. Tu stvar morate da uvažavate. Ali, kada Boris Tadić radi suprotno od jednoglasne odluke Narodne skupštine Republike Srbije, to predstavlja problem za državu, bez obzira što je on predsednik.
To neko može nazvati i drugi terminom, ja neću, ali to što je on uradio je suprotno jednoglasnoj odluci, za koju ste i vi glasali, za koju je i on glasao, jer tada nije bio predsednik Republike, bio je poslanik ovde, kada je usvojena ona vladina deklaracija ili šta smo već usvojili za Kosovo i Metohiju. Znači, vrlo dobro to znate i nemojte da mešate babe i žabe.
Jasno recite, kao što je rekao malopre kolega Vukosav Tomašević, šta su visoki funkcioneri DS, jedan od njih gradonačelnik Beograda, drugi predsednik Republike, tražili u kampanji DPS, osim ako nisu išli na njihov račun da se kupaju i sunčaju. Ako jesu, kažem još jednom, biće rebalans budžeta, povećaćemo platu predsedniku Republike, i nije problem, moći će da ide od svoje plate na more, ne samo u Crnu Goru, nego i u Bodrum, ako poželi.
Zna se, član 100. – dostojanstvo Skupštine.
Zamolio bih sve poslanike da se vratimo na dnevni red, da prestanemo sa starom boljkom srpske političke scene od 19. veka, sa strančarenjem, čemu sada prisustvujemo, jer nema šta mi da objašnjavamo ko je glavna karika u Vladi Republike Srbije. Zna se ko ima predsednika Vlade, većinu u Vladi Republike Srbije i ko ima najviše poslanika u republičkom parlamentu.
Nemamo šta da pričamo o licemerju, jer naš predstavnik jednog krila stranke, kao što je Nenad Bogdanović u Demokratskoj stranci, nije bio u Budvi na mitingu i na promociji Milove stranke na lokalnim izborima, onih istih koji se zalažu za otcepljenje Crne Gore od Srbije, a ovamo pričaju u Srbiji da su za zajedničku državu. Znači, mi se tako ne ponašamo. Ali, isto tako, molim vas da obratimo pažnju na tekst i da se usredsredimo na ono što su promene u ovoj ustavnoj povelji, da ne padamo mnogo na smicalice koje nam podmeću iskusni poslanici iz opozicije – iz SRS, i raspravljamo se ovde, umesto da pričamo o onome što su tačke dnevnog reda.
Gospodine predsedavajući, član 100, stav 1. Zaista mislim da treba da uvažavamo jedni druge ovde, jer u ovoj sali ne sedi Bogoljub Karić, pa da ga ne uvažavamo i zaista bih zamolio, jer sam se iznenadio od prethodnog govornika, kolege iz SRS, koji je do sada bio korektan, ovako govoriti o gospodinu Iliću, mene je zaista iznenadilo i ovako mu se obraćati kao u poslednjih par rečenica.
Hajde što je gospodin Ilić pošten i sposoban čovek, što dokazuje kao ministar, nego pokazao je i na taj način što prihvata podršku SPS da je pravi Srbin i da je hrišćanin – da je spreman da okrene i drugi obraz i da oprosti kada treba.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ne znam da li je ministar spreman da kolegi narodnom poslaniku DS iz Kragujevca objasni razliku između Vojislava Koštunice i Mlađana Dinkića.
Spreman sam da mu objasnim razliku između Koštunice i Tadića sa zadovoljstvom, ali tek kada on meni objasni kako je DS ili kako je on koji je o tome pričao na konferenciji za štampu kao portparol dostavio Nedi Arnerić u Tursku silan novac za taksi od Bodruma do Istambula i na koji način su je dočekale karte u Istambulu, pošto on očigledno zna sa kartama i karticama, ali teško zna sa zakonima.
Naravno, kao političar. Član 100 – svaki poslanik je dužan da govori istinu i da uvažava ovaj dom. Između ostalog, malopre nije izrečena istina po pitanju stava Vlade Republike Srbije, a rekao bih, naročito predsednika Vlade, o Kosovu i Metohiji. Čini mi se da sam pre nedelju dana pročitao izjavu gospodina Tomislava Nikolića u jednim novinama u kojoj on kaže da veruje premijeru po pitanju Kosova. Tako sam pročitao u tekstu. Da li je tako rekao gospodin Nikolić ili ne, ne znam, ali tako je pisalo u tim novinama.
Ta priča o Svilanoviću i o tome kako niko iz Vlade nije reagovao takođe je netačna. Svi vrlo dobro znaju da se Vlada ogradila i da je tražila odgovornost i da smo mi, kao DSS, prozivali poslanički klub DS i DS da zauzme stav prema Svilanoviću. To je drugo.
Treće, po pitanju Kosova i Metohije, mislim da bi svi trebalo malo više da razmišljaju pre nego što izađu za ovu govornicu. Ako je gospodin Teri Dejvis, kao generalni sekretar Saveta Evrope, pre neki dan rekao to što je rekao, a svi znamo šta je rekao – da nema pregovora o statusu Kosova bez učešća Beograda u tim pregovorima; ako čujemo šta priča američki ambasador u poslednje vreme, što se prvi put dešava, rekao bih, od Titove smrti naovamo, da neko iz američke diplomatije praktično stane na stranu Srbije kao države i da podrži ono što radi predsednik Vlade gospodin Vojislav Koštunica, mislim da je korektno barem da se to ne komentariše ili da se ne predstavlja u drugačijem svetlu.
Što se tiče onoga što treba da radi opozicija, tu se potpuno slažem. Opozicija radi ono što radi, potpuno legitimne metode bira i ima pravo da priča ceo dan o jednom amandmanu ako joj to Poslovnik omogućava. To nije sporno. To smo i mi radili u prošlom sazivu. Naravno da to nije sporno. Ali, ako može, brate mili, da obori Vladu, neka je obori. Ako ne može, neka priča četiri godine kako će da je obori, a narod će da ceni na izborima ko je šta uradio.
Samo se pitam da li je interes u ovom trenutku, kada državi ide ovako kako ide, a čini mi se da ide dobro, da se ova priča priča i da se ovako jalovo i sporo radi, dok, recimo, bugarski i rumunski parlament usvajaju dnevno po nekoliko zakona, a mi pričamo o jednom amandmanu ceo dan. To nije svrsishodno, ali opozicija, gospodine Miko Vlaoviću, ima na to pravo.
Po članu 100, takođe, pošto su govorene stvari za Demokratsku stranku Srbije koje nisu tačne, a između ostalog, pomalo mi je muka da slušam ovo o osiromašenom narodu i građanima Kragujevca od ljudi koji su bili na vlasti kada je taj narod osiromašen i kada je ta privreda upropaštena.
Gospođice Jovanović, moraćete da objašnjavate predsedniku vaše poslaničke grupe ono što ću vam sada reći, jer je on bio predsednik Upravnog odbora "Zastave" iz Kragujevca kada je osiromašena, upropaštena ta ista firma i kada je zadužena, a ova vlada, sa predsednikom Koštunicom na čelu, sa poslanikom iz Kragujevca, sa ministrom privrede, gospodinom Bubalom, ove godine je oslobodila "Zastavu" iz Kragujevca 460 miliona dolara duga koji je napravljen u vaše vreme. Dakle, 460 miliona dolara duga su pare za "Mercedes", a kamoli za "Zastavu" iz Kragujevca.
Ova ista vlada će napraviti dogovor sa "Fijatom", gde će se praviti "punto" u "Zastavi", a kada ste vi bili vlast nije pravljeno ništa. Radnicima će biti bolje dok imaju ovu vladu. Za godinu dana je uradila više nego ona prethodna za tri godine i brže, iako smo "kornjače" stižemo u Evropu.
Reći ću vam još jednu stvar: nemojte, kao što vam je rekao i gospodin Dačić, mnogo da bacate drvlje i kamenje na Demokratsku stranku Srbije, kada smo mi, pored SPS-a, jedina stranka koja sa vama sarađuje u mnogim opštinama u Srbiji. Ne biste bili vlast u Novom Sadu i Maji Gojković bi bilo mnogo teže da nije nas. Ne biste bili vlast u još dvadesetak opština da nije Demokratske stranke Srbije. Ako smo mi spremni da sa vama razgovaramo, poštujte to, inače nećete nikada nigde biti vlast.
Poštovani gospodine Markoviću, dame i gospodo narodni poslanici, naravno, član 100. st. 2. i 3, vezano za izlaganje gospodina Ristića malopre.
Razumem opoziciono delovanje, tako sam više puta i sam nastupao, ali me je iznenadilo od jednog iskusnog poslanika i priznatog pravnika da izađe i na kraju svog izlaganja kaže da ovakav zakon donosimo samo zbog Studije izvodljivosti. Gospodine Ristiću, Studija izvodljivosti je odobrena pre dva dana. O tome je prvi obavešten predsednik Vlade, gospodin Vojislav Koštunica. Znači, ne ni Sveto Marović, ne ni Đukanović, ne ni Vujanović, ne ni Boris Tadić, nego gospodin Vojislav Koštunica.
Eventualno će ovaj zakon, kao i svi ostali, biti donesen zbog Sporazuma o asocijaciji i pridruživanju, što je sledeći akt koji ćemo potpisati sa EU, a zahvaljujući Vladi gospodina Vojislava Koštunice, to je ono što je preciznije. Molio bih vas da ubuduće pričate da je zbog Sporazuma, a ne zbog Studije, koja je već odobrena.
Gospodine Mihailoviću, član 100.
Naravno da su svi poslanici dužni da govore i sa uvažavanjem, ali naravno i da govore bar sve podatke kada o nečemu ovde pričaju.
Podsetio bih gospodina Albijanića, pošto smo u koaliciji, a odnosi se na njegovu repliku, da je tri puta veći budžet za poljoprivredu, zato što je taj predlog izglasala Vlada Republike Srbije, na čijem čelu je gospodin (dozvolite da završim, gospodine Nikoliću) Vojislav Koštunica, a većinu u toj vladi čine ministri iz DSS, jedan više od svih ostalih.
Mi ne radimo to što vi radite, ne izađemo i ne kažemo- naš budžet ili naše ministarke. Ovo je koaliciona vlada, ima nas četiri stranke, pet stranaka u toj vladi, plus podržava tu vladu SPS. Drugi korak je bila, naravno, Narodna skupština Republike Srbije, gde je većinom od 131 poslanika usvojen taj tri puta veći budžet na predlog ministarke i vlade. Molim vas da se ubuduće govori malo više o koaliciji, a malo manje o G17 plus.

Whoops, looks like something went wrong.