Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Goran Pekarski

Goran Pekarski

Nova Srbija

Govori

Hvala predsednice.

Pa, evo, ovaj zakon se našao još davne 1976. godine pred parlamentom tadašnje SFRJ i bila potrebno 40 godina da bi se ona opet pojavila pred parlamentom. Da budemo iskreni, bilo je pokušaja da se nešto uradi po ovom zakonu, po tadašnjem zakonu i tada je evidentirano 2003. godine da se u 40 zemalja nalazi preko oko 550 spomenika, odnosno ratnih memorijala. Eto, samo tu možemo da angažujemo deo svojih kapaciteta, ako ništa više onda i oko održavanja.

I, tu se stalo. Očigledno tadašnja politička klima nije baš bila naklonjena prema živim herojima, kao i prema onima koji su položili svoje živote. Znamo kakav je odnos počeo 2003. godine prema Vojsci Srbije. Trebalo je da na vlast dođe SNS i njeni koalicioni partneri pa da 2014. godine se otpočne sa javnom raspravom našeg Nacrta zakona o spomen obeležjima. Ubrzo taj Nacrt zakona o spomen obeležjima menja naziv u Nacrt zakona o ratnim memorijalima i kao takav se danas nalazi i našao pred parlamentom. Dobro je da ovu državu vode ljudi koji imaju jaka patriotska osećanja i dobro je da ovu državu vode ljudi koji žele da Srbija zaboravlja svoje korene i svoju istoriju, i dobro je da u ovom parlamentu sede patrioti i njih je većina, zato sam ubeđen da će ovaj zakon u danu za glasanje biti usvojen. Hvala.
Hvala.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnicima, evo, zahvaljujući Vladi Republike Srbije i vašem Ministarstvu ovde pred parlamentom se našao zakon kojim će se dodatno i ponovo urediti jedna oblast koja je zadnji put uređivana davne 1976. godine. Bilo je potrebno 40 godina da se opet otvori ova tema. Znači, od SFRJ, pa do danas, na ovim prostorima, pred kojim se parlamentom našao ovaj zakon, pa do danas, na ovim prostorima su se oformile tri nove države, dve su se ugasile. Ali, bez obzira kako su se te države zvale, uvek se radilo o istom narodu, o istoj istoriji, istoj tradiciji, uvek se radilo o istim životima, istim žrtvama koje su date da bi naredne generacije imale svoju državu, bez obzira kako će se ona zvati.

Zahvaljujući ovom zakonu, vraća se vera u to da Srbija neće pokleknuti pred pritiscima da počne da se odriče svoje istorije i da zaboravlja svoja sećanja.

Ako neko želi da uništi jednu državu, jedan narod, nije samo dovoljno da je pokori, nego je potrebno i da počinje da menja njene tradicionalne vrednosti, vrednosti kao su želja za zajedništvom i pripadnošću, vrednosti kao što su želja za patriotizmom, vrednosti koje nisu porodične, istorijske i duhovne, nego su zasnovane na nekim materijalnim principima.

Trenutni globalizam negira istorije malih naroda. Negirajući istorije, ona pokušava da ih izbriše, a sa druge strane, pokušava da uveličava i romansira istoriju sada velikih naroda.

Ovim zakonom Srbija se vraća svojoj istoriji i svojoj tradiciji.

Vlada Republike Srbije, SNS, naši koalicioni partneri, svi oni koji budu imali dobru volju da glasaju za ovaj zakon, će na ovaj način ukazati poštovanje prema svima onima koji su dali svoje živote da bismo mi danas mogli ovde mirno da sedimo. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti iz Ministarstva, evo, pričamo o jedinicama lokalnim samoupravama, pričamo o opštinama i gradovima, postoje različiti statusi opština, postoje samostalne opštine i postoje one gradske opštine. Ove gradske opštine nemaju tu samostalnost u odlučivanju kao ove prethodne, nego zavise od gradova. One se kreću u okviru budžeta grada, koriguju svoje statute u odnosu na gradski statut, jednostavno Grad Beograd, pričam sada o Beogradu, grad koji kontroliše rad tih gradskih opština.

Tako što se tiče tih kontrola, sinoć sam počeo da pričam koje je Dragan Đilas, eto, na neki način, zloupotrebio insistirajući da stigne finansijska kontrola u opštinu Grocka, u kojoj sam ja tada bio, koja je ostala devet meseci, prosto se uselila u gradsku opštinu Grocka, i posle devet meseci nisu uspeli da nađu ništa. Revoltiran gradonačelnik u tom trenutku je poslao budžetsku inspekciju koja je došla kao vid političkog pritiska.

Kažem, političkog pritiska, zato što oni nisu došli da kontrolišu rad budžetskog dela, odnosno izvršnog dela opštine, nego su kontrolisali strogo skupštinski deo opštine, onaj zakonodavni deo, kontrolisali su rad predsednika skupštine opštine Grocka, tj. mene u tom trenutku. Svaki dan su provodili samnom u kancelariji po sat dva, i ostali su nekih mesec dana. Čak su insistirali da budu prisutni na sastancima predsednika skupštine opštine Grocka tada, sa šefovima odborničkih grupa, koje su bile u skupštinskom sazivu.

Naravno, da gospođica Jerkov sinoć nije htela da se tako nešto čuje, i da javnost sazna ko je i kakav, njihov novi, stari, lider Dragan Đilas. U jednoj stvari je u pravu, nije ni stalno Dragan Đilas slao inspekciju. U nekim trenucima je pokušavao i da kupi funkcionere jedinice lokalne samouprave i to u periodu od 2008. do 2009. godine, kada je i sam imao interes da se izgradi asfaltna baza u Vrčinu, na teritoriji opštine Grocka. Tada je prećutno dao saglasnost funkcionerima lokalne jedinice da mogu da lobiraju kod građana i da utiču da građani se ne bune oko izgradnje asfaltne baze u Vrčinu i da objasne građanima da je asfaltna baza dobra respiratorni sistem. Hvala vam puno.
Hvala predsednice.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti iz ministarstva, pred nama je Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi i odmah u članu 2. na početku se spominju i prava i dužnosti lokalnih samouprava. Jednim članom ovog zakona je dato i pravo lokalnim samoupravama da mogu da sarađuju sa jedinicama lokalnih samouprava i van teritorije Republike Srbije, ali uz dužno poštovanje Ustava i pravnog poretka Republike Srbije.

Meni je interesantno jedno pravo koje jedna lokalna samouprava sama sebi dala, a to je pravo da preskoči sve institucije Republike Srbije, da preskoči Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave i da napiše pismo ambasadi i raznim institucijama po svetu i da se žali da tu žalopojkama iznese neke poluistine i totalne neistine, a da pri tom prikriva svoje poslovanje i nepravilnosti u tom poslovanju, pogotovo u delu što se tiče javnih nabavki i zapošljavanja. Naravno, mislim na Paraćin, na gospodina Sašu Paunovića.

Strah od kontrole i mogućnost da neke nepravilnosti izađu na videlo izazvalo je i revolt poslanika DS ovde u Skupštini Srbije, ali mi imamo obavezu i pravo da ovde iz Skupštine tražimo od nadležnih ministarstava da ispitaju poslovanje Paraćina, odnosno poslovanje opštinskog rukovodstva Paraćin i da pošalju razne kontrole. Politička pripadnost ne sme da štiti bilo koga. Da li je neko član DS ili član SPS ili SNS, ne sme biti niko zaštićen i kontrole moraju da postoje.

Za vreme Đilasa, Dragana Đilasa, kontrole su uvek postojale i za vreme Dragana Đilasa razlozi kontrole nisu bile sumnje u zakonitost rada, to su više bili izgovori, a pravi razlozi su bili dominacija i disciplinovanje pojedinih opština za koje je on smatrao da nisu politički podobne i nisu bili istomišljenici. Inspekcije nisu nama tada dolazile, te kontrole nisu dolazile, one su se prosto useljavale. Mi smo imali situaciju da 2011. godine finansijska inspekcija se doseli u opštinu Grocka i provede devet meseci zajedno sa nama gde su uzeli i kancelariju, gde smo im odštampali samo od jednog preduzeća 16 hiljada strana, od cele opštine 35 hiljada strana i posle devet meseci nisu na kraju uspeli ništa da urade. Hvala vam.
Hvala, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnicima, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao i Vlada Republike Srbije, poslalo je pred parlament jedan set zakona za koji sam ja mislio da ćemo se svi složiti, bez razlike na političku pripadnost.

Stvarno ne vidim razlog da se neko ne slaže da se odredbe oblasti delovanja lokalnih samouprava, umesto dosadašnjih nadležnosti, ne vidim ni jedan razlog da se neko ne slaže da građani mogu da učestvuju u kreiranju budžeta i ne vidim razlog da neko može da se ne slaže da građani utiču i na investicije u lokalnoj samoupravi. Ne vidim ni jedan razlog da lokalne samouprave ne doživljaju Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave kao partnera kome može, treba i mora da se obrate kao višoj instanci i čiji je zadatak da brine, pomaže i kontroliše rad lokalnih samouprava.

Imali smo situaciju da je jedna lokalna samouprava preskočila sve moguće instance i obratila se međunarodnim organizacijama. Oni su se sa nekom žalbom obratili kongresu regionalnih i lokalnih samouprava. Obratili su se ambasadi SAD, obratili su se Evropskoj komisiji i Savetu Evropske komisije i ko zna kome su se sve obratili. Kada to kažem, mislim na Paraćin, na predsednika Paraćina, gradonačelnika Paraćina, predsednika opštine Sašu Paunovića.

Zašto je Saša Paunović to uradio? Zašto je preskočio sve domaće institucije? Zašto se Saša Paunović obratio strancima? Šta su motivi? Da li su motivi da sebe prikaže kao žrtvu, a da pri tome ne spominje afere i malverzacije u sopstvenom radu i da pokazuje strahove od eventualnog gubitka vlasti na nekim sledećim i narednim izborima i da li je motiv da se prikaže Srbija kao nedemokratska država?

Posle onako burnog reagovanja poslanika DS na samu pomenu bruke koju je Saša Paunović napravio Republici Srbiji, vidi se jasan cilj i zadatak i njihovu želju da se i parlament Srbije pokaže kao nedemokratski i kao nemoguć za nastavak rada, a sve to u kombinaciji sa nekim drugim aktivnostima van parlamenta dovodi do ozbiljne sumnje da postoji koordinacija nekih političkih organizacija.

Ako se uzme u obzir i izjava Vuka Jeremića data šiptarskim medijima i laži o planovima u Srbiji o nekakvim mogućim demonstracijama i nemirima na severu Kosova, koje očigledno samo on priželjkuje, sad dolazi jedna definicija, maltene, jednog delovanja, ako se uzme u obzir pozadinsko delovanje pojedinih lidera i diktatura malog broja ljudi u tzv. spontanom okupljanju građana, sa akcentom na zastrašivanje neistomišljenika, onda kockice polako počinju da se slažu. Kada se tome doda i slanje SMS poruka da bi se izazvali nemiri, onda dolazimo do očigledne želje za primenu teorije kontrolisanog haosa, Što je gospodin Martinović malopre rekao kao šef poslaničkog klupa SNS, to je izgleda artiljerijska priprema.

Šta je to teorija kontrolisanog haosa? Kontrolisani haos je metoda po kojoj se vrši politička destabilizacija jedne zemlje i njeno ekonomsko propadanje do granice dok se na vlast ne dovede jedna grupa ljudi ili pojedinaca koji su po meri onog koji je to finansirao i koji je to osmislio.

Svi ti načini ostvarivanja kontrolisanog haosa su danas prisutni u Srbiji. Prvi, prikazivanje loše unutrašnje političke situacije. To je ova želja gospodina Paunovića da se obrati međunarodnim organizacijama na stupanje tzv. demokratske opozicije, na čelu sa DS, na čelu sa strankom gospodina Jeremića, odnosno da ih sve zajedno združimo u jednu Đilasovu grupaciju. Sledeća stvar je prikazivanje loše spoljne politike i povećanje tenzija sa drugim državama. To je ova izjava Vuka Jeremića, koju je on dao šiptarskim medijima.

Sledeće što je interesantno što imamo priliku da viđamo svaki dan, odnosno viđali smo ovih dana je protivzakonito organizovanje spontanih okupljanja. To je jedna tačka u teoriji kontrolisanog haosa. Po toj teoriji kontrolisanog haosa, ta okupljanja se organizuju koristeći se izgovorima o ekonomskom, verskom ili etničkom nezadovoljstvu. Ovo ovde što smo imali, to je bilo organizovanje političkih grupacija, odnosno lidera preko svojih aktivista koji su organizovali blokade puteva sa ekonomskim nezadovoljstvom sa izgovorom na ekonomsko nezadovoljstvo.

Sledeća stvar je stvaranje nesigurnosti i straha. To je ovo što su moje kolege do sada napominjale, a to je ovo slanje SMS poruka putem interneta, da je vodovod zagađen, pretnje funkcionerima, članovima i simpatizerima vladajuće garniture smrću, premlaćivanje policajaca itd. Zato se zalažem da se izmeni član 322. Krivičnog zakonika, koji se odnosi na sprečavanje službenog lica u vršenju svojih dužnosti.

Znači, svi načini su ovde trenutno aktivni, ostaje samo jedan način koji treba na kraju da se pojavi, a to je po teoriji kontrolisanog haosa, pojaviće se neko ko će se prikazati kao ostrvo mira u ovom nemirnom moru. Da li će to biti gospodin Đilas ili Jeremić, videćemo, za koje čujem da su članovi neke „Joks“ organizacije za koju ja ne znam šta to znači i kakva je to skraćenica, a da li će se to desiti što su oni rešili da urade, e, neće sigurno, jer im nećemo dozvoliti. Vlast se neće uzimati na ulici, nego će se uzimati na izborima, i to ako građani budu odlučili. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana guvernerko sa saradnicima, evo došli smo polako u završnicu diskusije po ovim zakonima, što u načelu, što u pojedinostima. Opšte je poznato da Narodna banka ima ulogu monetarne i fiskalne stabilnost, ali tako isto ima i zadatak da podnosi zakone Skupštini na usvajanje, koji će olakšati i omogućiti bolje poslovanje.

Vi ste, guvernerko sa nama ovde proveli sedam radnih dana, sedam dana po ceo dan, po 10 sati, i odlično ste objašnjavali i branili ovaj set zakona. Objašnjavali ste onima koji su želeli da čuju, a branili ste ga od onih koji nisu ni želeli da čuju. Oni danas i nisu ovde, sem par poslanika opozicije. Zajedno smo svedoci oskudacije poslanika opozicije…

Molim?

(Gordana Čomić: Da se manete prebrojavanja ovde u sali.)
Ja se izvinjavam, objasnite koleginici da ne treba da dobacuje, i da obratimo pažnju na njihov uskočki rad i to bukvalno uskočki rad, koji samo dođu, uskoče, naprave pometnju, pokupe se i odu. Bitno da kamere prikažu da su ovde, a posle toga 99% vremena oni nisu ovde. Definitivno da opozicija ne želi da bude korektivni faktor ove vlasti, zato što ih interesuje samo vlast.
Vi, gospođo guvernerka možete da računate na podršku SNS i naših koalicionih partnera. U danu za glasanje, odnosno kada se bude odredilo kada će da bude glasanje, podržaćemo sve ove zakone koje ste predložili. Hvala. I, prebrojavaćemo vas.
Hvala, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti, poštovana guvernerko, evidentna je želja NBS da se unapredi poslovni ambijent i da se smanje troškovi u privredi, posebno u onom delu koji se odnosi na poslovanje platnim karticama, onlajn trgovinom i zaštiti finansijskih korisnika.

Potreba za usvajanje ovog zakona koji je danas na dnevnom redu je dodatna zaštita korisnika finansijskih usluga prilikom ugovaranja na daljinu i zaštita se prilagođava uslugama koje se mogu dobiti putem interneta i mobilnih telefona. Čuli smo da je prošle godine takvih usluga bilo preko dva miliona sa tendencijom da ih bude sve više i više i onda je sasvim logično da NBS povlači ovakve poteze i da je predložila ovaj zakon.

U ovakvim predlozima zakona se vidi odgovornost Narodne banke. Kad smo već kod odgovornosti, ja bih citirao gospođu LJiljanu Malušić, koja ima običaj da kaže – tako radi odgovorna Vlada. U ovom slučaju možemo da kažemo – tako radi odgovorna guvernerka Narodne banke i tako radi odgovorna NBS.

Nema sumnje da će SNS podržati ovaj zakon, kao i sve ostale zakone koji su došli na dnevni red ove sednice i nastaviti da podržava sva unapređenja u monetarnoj i finansijskoj politici koje inicira NBS, Vlada Republike Srbije i predsednik Republike Srbije gospodin Aleksandar Vučić. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Poštovana guvernerko, puno pitanja je postavljeno za vreme načelne diskusije, na koje ste vi onako pedagoški, sa dosta strpljenja, odgovarali. Čuli smo zabrinutost dela opozicije kako to da je ovaj Predlog zakona tako brzo došao u ovaj plenum na raspravu. Očigledno nisu pratili šta se dešavalo sa ovim predlogom pre nego što je došao ovde u Skupštinu.

Ovaj predlog pre nego što je postao Predlog zakona, bio je nacrt zakona i kao takav se pojavio 2015. godine u javnim raspravama i koliko se sećam, 23. decembra 2015. godine u organizaciji Privredne komore Srbije, u saradnji sa Narodnom bankom Srbije, održana je javna rasprava na kojoj su predložene određene sugestije i primedbe. Kada je komisija za izradu nacrta ovog zakona razmotrila sve to, ovaj nacrt je postao Predlog i tako je danas i završio ovde kod nas. Znači, ništa nije urađeno preko kolena, nego je samo ispoštovana procedura.

Očigledno su pitanja postavljena samo kao deo političkog marketinga, pitanja radi pitanja, a danas nema ovde nikoga da sluša odgovore na ta pitanja. Ali, to je razlika između odgovornih i neodgovornih.

Narodna banka Srbije i vi, guvernerko, ste pokazali visok stepen odgovornosti i hvala vam na tome.
Hvala, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana guvernerko sa saradnicima, podneo sam amandman na član 1. ovog zakona, inače na član koji se bavi opštim odredbama, a sa željom da se on dodatno objasni, afirmiše i približi građanima Srbije. Mislim da ja tu neću imati šta posebno da objašnjavam. Mislim da je guvernerka dosta toga objasnila u onom delu sednice kada se raspravljalo u načelu.

Guvernerka je jednim pedagoškim pristupom i sa jednom velikom dozom strpljenja davala odgovore na sva pitanja koja su joj postavili poslanici i na ta pitanja koja su više ličila na provokacije, sa čistom političkom pozadinom, kako bi se realno negirali svi dosadašnji uspesi, kako bi se minimizirali i proglašavali za neuspeh i promašaj. Guvernerkini primeri o naporima NBS o očuvanju monetarne i finansijske stabilnosti, odnosno potezima o očuvanju stabilnosti domaće valute jednostavno su argumenti koji su utemeljeni i svakodnevno primenjivani u praksi. Posle vaših iscrpnih i stručnih odgovora, gospođo guverner, mislim da je javnost imala priliku da se uveri da NBS i Vlada Republike Srbije vode jednu odgovornu politiku i da se ispunjavaju svi ciljevi i zadaci koje je pred njih, a i pred ovaj parlament postavio predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić.

Verujem da će poslanici SNS, kao i naši koalicioni partneri, podržati ovaj zakon, kao i set ovih zakona koji se nalaze na dnevnom redu ove sednice. Hvala.
Hvala predsedavajući.

dame i gospodo narodni poslanici, poštovana potpredsednice sa saradnicima iz Ministarstva, evo ušli smo već u drugu nedelju u kojima diskutujemo o ovom Predlogu zakona.

Čuli smo od pojedinih opozicioni poslanika, koji sada nisu u sali, da su oni za ovako jednu pozitivnu politiku, ali, i onda ima puno ali. Izgleda oni nisu za to da pozitivnu politiku treba da sprovode oni koji su pobedili na izborima, nego njihovo poimanje demokratije vodi da opet, da oni verovatno smatraju da unutrašnju i spoljnu politiku treba da vode oni koji nisu pobedili na izborima.

Moraju da shvate da treba da imamo zajedničke ciljeve. Ovakvi ciljevi, a zajednički ciljevi su nam očigledno bolji standard građana i bezbednost građana. Treba da se razlikujemo samo u načinima, ali očigledno da oni svaku inicijativu Aleksandra Vučića i predlog Vlade Republike Srbije stavljaju, kako bi narod rekao - odmah na nož, proglašavaju neuspešnim unapred.

Da nemamo zajednički cilj, da nemamo zajednički način do dolaska tog cilja, pokazalo se i u predlogu jednog poslanika iz eks Dosta je bilo, koji je rekao, odnosno da ne treba da podelimo, odnosno da damo mogućnost pripadnicima službi bezbednosti da kupe stanove, nego da treba da im damo neke druge privilegije. Onda je u jednom trenutku naveo jednu zapadnu zemlju, jednu zapadnu demokratiju, prekoatlantsku demokratiju, i rekao da ta država rešava svoje pitanje, odnosno pitanje pripadnika službi bezbednosti na taj način što im je dala privilegiju da ne moraju da plaćaju kiriju, odnosno mogu da dođu u situaciju da duguju nekoliko hiljada dolara ili, ne znam, nekoliko meseci da duguju i da stanodavac ne može da ih izbaci.

Mi ne želimo da donosimo ovakve zakone. Srpska napredna stranka ne želi da ponižava svoje građane. Jedne da ponižavamo, a druge, oni koji bi iznajmljivali stanove, da stavimo u situaciju da moraju da trpe.

I, ovaj zakon za izgradnju stanova, kako je rekla ministarka, sa povoljnom cenom i visokim kvalitetom je dokaz da Srbija ide napred. Ovo je jedan proces koji će trajati, ali je započeto. Bez obzira na sve defetističke stavove pojedinaca ili stranaka, poslanici SNS i njeni koalicioni partneri neće odustati, nego će još jače, još brže i još bolje nastaviti da slede smernice koje je predsednik Aleksandar Vučić zacrtao. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, prošli put sam postavio pitanje u vezi zloupotrebe službenog položaja Dragana Đilasa i fantastičnog ugovora o zakupu poslovnog prostora u zemunskom naselju Altina, vredan 360 miliona dinara.

Sada sam hteo da postavim pitanje Ministarstvu odbrane i Ministarstvu pravde i to od stvari koju smo čuli prilikom rasprave na prethodnoj sednici, kada smo raspravljali o setu patriotskih zakona, o odbrani, o Vojsci, o prometu naoružanja i opreme, čuli smo iz diskusija poslanika neverovatne i fantastične stvari.

Čuli smo da se u periodu posle NATO agresije, koja je trajala od 24. marta do 10. juna i posle dolaska NATO, ovaj DOS-a, možda nisam i pogrešio, dolaska DOS-a 2000. godine, da se odnos države prema vojsci Srbije naglo pogoršao.

Umesto da našu Vojsku, naše vojnike i oficire koji su stojički izdržali 78 dana besomučnog bombardovanja, koji su uspeli da zaustave kopnenu ofanzivu u reonu Košara i Paštraka, umesto da ih slavimo kao heroje, DOS-ovska vlast je u tom trenutku počela sa raspušatnjem komandnog kadra i razoružanjem Vojske Srbije.

Trebalo je da prođe 12 godina da na mesto ministra odbrane dođe Aleksandar Vučić, i da SNS preuzme odgovornost za vođenje zemlje, da se ta devastacija Vojske Srbije zaustavi i da se taj trend okrene u drugom pravcu i da se krene ka vraćanju ugleda i snage vojsci.

Naša Vojska iz sukoba sa NATO paktom je izašla neporažena. Ona je izašla iz sukoba potpisivanjem vojno-tehničkog sporazuma. Vojska je, kako je i sam ministar rekao je poražena tek onda kada se preda i kada se razoruža. Naša vojska je sa Kosova izašla gotovo netaknuta.

NATO je za 78 dana uspeo da uništi 13 tenkova, šest oklopnih transportera i 27 artiljerijskih oružja. Po izveštaju britanskih obaveštajaca i komisije na terenu, naša vojska je uspela da izvuče 250 tenkova, 450 oklopnih transportera, 600 komada artiljerijskog oruđa. Sada se dešava ono zbog čega i postavljam ovo pitanje. Sve ono što NATO nije uništio, počeli smo mi da uništavamo sami.

Da li je tačno da smo od 2004. godine do 2012. godine za vreme predsednikovanja Borisa Tadića i za vreme ministrovanja u jednom delu, Dragana Šutanovca, Vojska Srbije je tada u njihovom periodu ostala bez 4.306 oficira i podoficira i to najviše u periodu do 2009. godine kada je načelnik Generalštaba bio general Zdravko Ponoš?

Da li je tačno da je pretopljeno, isečeno ili prodato bud zašto 200 tenkova „T55“, 121 oklopni transporter, 77 samohodnih topova, 215 artiljerijskih oruđa i uništeno 23.132 komada lakog naoružanja, odnosno pušaka?

Uništili smo 9.312 raketa i 420 lansera raketa koje su bile strah i trepet za sve nisko leteće avione koji su tražili svoje ciljeve na zemlji. Za sve avione koji su leteli podzvučno i nisko, a tu mislim na „A10 tanderbolt“ ili popularno nazvan „Bodljikavo prase“ koji nas je zasipao sa municijom od osiromašenog uranijuma, odnosno grantama. Koliko puta su samo oni odustajali od svojih misija, baš iz straha od tih raketa, a mislim na rakete „Strela 2M“?

Zašto je osakaćen Vojno-tehnički institut koji je samo u jednoj nedelji ostao bez 600 formacijskih mesta i na taj način je oštećena i namenska industrija Srbije? Da li je ovo cena koju smo morali da platimo da bi Boris Tadić bio reizabran na mesto predsednika države i da bi šiptarski teroristi odustali od samoproklamovane države „nezavisne države Kosovo“?

Setimo se, desilo se 15. februara, Boris Tadić je položio zakletvu, a 17. februara je proglašena nezavisnost. Da li je otpuštanje komandnog kadra, a tu mislim na onaj kadar koji je stekao iskustvo iz sukoba 90-ih godina, to je najvažnije iskustvo iz NATO agresije i sukoba 1999. godine i 90-tih i uništavanje pretapanjem topova, tenkova, raketa, da li se svesno išlo ka slabljenju odbrambene moći Srbije?

Po čijem nalogu se to radilo, čija je to želja i volja bila? Da li tu postoje elementi izdaje? Kolika je odgovornost tadašnjeg državnog vrha, predsednika Borisa Tadića, ministra Dragana Šutanovca i načelnika Generalštaba Zdravka Ponoša, koji je inače sada potpredsednik u stranci Vuka Jeremića?

Kada smo već kod Tadića i Jeremića, moram da kažem da su to dve stranke koje nisu podržale formiranje komisije za ispitivanje štetnosti NATO bombardovanja i uticaja osiromašenog uranijuma na zdravlje naših građana. Možda zato što je Boris Tadić 2003. godine sprečio istragu o istoj toj stvari, a Vuk Jeremić verovatno iz Londona koliko god da se dizao na prste, nije uspeo da vidi šta se dešava u Srbiji 1999. godine prilikom bombardovanja NATO. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Poštovani ministre sa saradnicima, podneo sam ovaj amandman na član 2. predloženog zakona i predložio sam da se doda stav 4. Čuli smo pojedine poslanike ovde koji kažu – čemu žurba, čemu hitnost, i to baš iz redova onih koji su imali 12 godina vremena da rešavaju sve probleme, pa između ostalog i ovaj problem stanovanja pripadnika službi bezbednosti. Oni poštujući direktivu i stav svog predsednika Borisa Tadića koji je rekao – šta će nam Vojska, što je naš kolega Krsta Janjušević nekoliko puta spomenuo do sada, oni su mislili da nećemo imati Vojsku, nećemo imati službe bezbednosti, pa neće trebati ništa da se radi, neće trebati ni stanovi.

Čuli smo i predlog da je bolje da im se podignu plate za 10% pa da na taj način oni sami na tržištu kupe stanove gde hoće, po ceni koju hoće. Mene sad interesuje da li bi 10% nekoga dovoljno stimulisalo da izađe na tržište da kupi stan po dva ili tri puta većoj ceni i sa dva ili tri puta većom ratom.

Pripadnicima službi bezbednosti je ponuđeno da kupe stan, ali to ne znači da im neće biti povećana i plata. Sukcesivno će im se povećavati plata i to je najavio predsednik Aleksandar Vučić i nije samo njima, najavio je povećanje plata i u prosveti, a na otvaranju Centra za radiologiju pri Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije u centar u koji je uloženo 8,5 miliona evra, rekao je da će biti zadovoljan tek kad se medicinskim radnicima plate budu podigle bar za 50% od postojećih. I kao što je ministar Vulin rekao, izgradnja ovih 5.000 stanova neće biti samo blic akcija.

U zavisnosti od pokazatelja iskazanih potreba, ova akcija će se nastaviti i na druge javne sektore, na prosvetu i na zdravstvo. Sve nam govori da ova politika brige prema građanima koju je inicirao predsednik Aleksandar Vučić, a koju sprovodi Vlada Republike Srbije, uz podršku Srpske napredne stranke i njenih koalicionih partnera, biti nešto što će u doglednoj budućnosti podići standard i poboljšati kvalitet života naših građana i pripadnika službi bezbednosti u ovom slučaju.

Opet apelujem da ne pričamo o jeftinim stanovima, jer ovi stanovi nisu jeftini, ovi stanovi su kvalitetni stanovi i kada bi se našli na tržištu, oni bi bili u ceni od po 1.300 do 1.500, a možda i više evra, u zavisnosti od lokacije. Građeni su po najvišim standardima i poštuju sve one kvalitete koje treba da imaju ti stanovi. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnicima, podneo sam amandman na član 1. ovog zakona i predložio da se doda stav 3. sa ciljem da se dodatno objasni i promoviše, ali i da se afirmiše politika SNS, Vlade i politika Aleksandra Vučića.

Ovaj zakon smatram da spada u set patriotskih zakona, poput onih zakona o kojima smo diskutovali na prethodnoj sednici i ne samo diskutovali, nego smo ih usvojili. Mislim na Zakon o Vojsci, Zakon o odbrani, Zakon o BIA.

Čuli smo od pojedinih poslanika ovde, da će sada pripadnici službe bezbednosti dobiti stanove od 500 evra po kvadratnom metru. Odmah smo to razjasnili, da oni ništa neće dobiti, nego će oni kupiti stanove, ne od 500 evra po kvadratnom metru nego do 500 evra po kvadratnom metru. Utvrđena je gornja granica i stanovi, odnosno cena kvadrata može da ide samo niže, u zavisnosti od lokacije i grada gde se bude gradilo.

Nema sumnje da će ovakvim predlogom se nastaviti trend Vlade Republike Srbije, jer Srbija trend brige o građanima i poslanici SNS će podržati ovakvu politiku Vlade, politiku čije je temelje postavio predsednik Aleksandar Vučić. Na ovaj način ćemo početi da ispravljamo sada već višedecenijsku nepravdu i nebrigu države prema pripadnicima službi bezbednosti i ne samo akt prema aktivnom sastavu službi bezbednosti, nego i prema penzionerima koji će sada prvi put moći da kupe stanove pod istim uslovima kao i da su zaposleni.

Jedna od poslanica iz opozicije, potpredsednici Jeremićeve stranke, diskutujući o ovome, je rekla, citirajući Orvelovu „Životinjsku farmu“, da su pripadnici službi bezbednosti sada nekako jednakiji u odnosu na druge građane. Valjda je mislila da imaju veća prava. Ovde se ne radi o pravima, ovde se radi o mogućnostima koje država daje da pripadnici službe bezbednosti mogu da kupe stanove po povlašćenoj ceni.

Niko ovde nam veća prava. Ovde se priča samo o mogućnostima. Tu treba napomenuti da se država sada pojavljuje kao investitor. Zato su cene ovakve. Država ne izlazi na tržište da bi prodavala stanove i da bi ostvarila profit, nego izlazi sa jednim jedinim ciljem, jedinim benifitom koji želi da ima i Vlada Republike Srbije, inicijator ove akcije predsednik Aleksandar Vučić, SNS i svi naši koalicioni partneri, a to je da imamo zadovoljne pripadnike službe bezbednosti, odnosno tog sektora. Ovog puta se radi o tom sektoru, a kako bude država još jačala, stajala na noge, u naredne godinu, dve, tri ili pet, radićemo to isto i sa drugim sektorima. Mislim na zdravstvo i na prosvetu.

Ne bih želeo da više pričam o jeftinim stanovima. Ovo nisu jeftini stanovi. Ovo su stanovi subvencionisanih cena. Ovo su stanovi visokog kvaliteta koje mogu pripadnici službe bezbednosti da kupe po povoljnim cenama. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnicima, poštovani oficiri Vojske Republike Srbije i predstavnici BIA, podneo sam amandman na član 2, sa predlogom, na vojno obrazovanje, da se doda stav 6.

Ovaj set patriotskih zakona koji na inicijativu Ministarstva odbrane, a na Predlog Vlade Republike Srbije je došao ovde u parlament, pred poslanike, je dokaz da je Srbija posle korenitih promena 2012. godine i dolaska Aleksandra Vučića na mesto ministra odbrane zauzela jedan pro-srpski stav. Ne samo što se tiče Vojske, pro-srpski stav, nego što se tiče i politike države uopšte.

Ne samo da je Aleksandar Vučić, prvi pro-sprski ministar odbrane, nego i svi ministri koji su došli posle njega, tu mislim i na gospodina Rodića i na gospodina Gašića, i na gospodina Đorđevića, i naravno i na aktuelnog ministra odbrane u Vladi Republike, na gospodina Aleksandra Vulina.

Drago mi je da gospodin Vulin ima hrabrosti i zna da stvari nazove onim imenom kojim i treba da budu nazvani. Nadam se da ću uskoro imati priliku da mu postavim jedan set pitanja, odnosno ne njemu, nego Ministarstvu odbrane, set pitanja na osnovu svega onoga što smo čuli, a da se dešavalo oko naše Vojske i u vezi sa našom Vojskom u periodu do 2012. godine.

Kada kažemo vojno obrazovanje, sama reč obrazovanje uvek nas asocira na teoriju. Sama teorija bez prakse nije nešto i nije neka platforma sa koje mi možemo da izgradimo one najkvalitetnije kadrove. Potrebna nam je osim teorije i praksa, kroz praksu mislim na vojne vežbe, mislim na manevre. Svi znamo da se najbolji i vojnički i oficirski kadrovi stiču u ratnim sukobima, ali mi ne želimo rat. Školovanje ovih kadrova za sada nema nameru da ide u rat, nego da odvrati svakog onog ko misli da može da ugrozi bezbednost ove države.

Posle ove dve praktične stvari koje sam naveo, postoji još jedan vid, a to je usavršavanje koje je gospodin Vulin rekao, a to je kada naši pripadnici jedinice Vojske Republike Srbije učestvuje u mirovnim misijama i kada odavde…