| 28.01.2020. | Predlog zakona o dopuni Zakona o javnim nabavkama |
odbačen
|
| 21.01.2020. | Zakon o izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika |
usvojen
|
| 21.01.2020. | Zakon o izmenama i dopuni Zakona o lokalnim izborima |
usvojen
|
Hvala predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministar sa saradnicima, neću da dužim i hteo sam samo da podržim ove sporazume između Vlade Republike Srbije i vlade Nemačke i Maroka. I ranije smo imali pred nama ovakve sporazume i sve smo ih podržali.
Želim da kažem da su neki pomislili da će Srbija odlukom o vojnoj neutralnosti izvršiti pucanj sebi u nogu i da će se na taj način naći u samoizolaciji, da se za to opredelila, ili da će se naći u nekoj teškoj izolaciji od strane drugih. Međutim, pokazalo se da Srbija od tog trenutka kada je prigrabila svoju slobodu odlučivanja, da sarađuje mnogo više na svim poljima, a pogotovo na polju bezbednosti. I dobro je da mi razvijamo saradnju sa drugim državama na polju bezbednosti, da razmenjujemo i podatke i informacije i iskustva, jer na taj način podižemo borbenu osposobljenost zemlje za odbranu.
Ali, zemlja se ne brani samo razmenom podataka i razmenom iskustva. Zemlja se brani i vojskom. Nama je potrebno odsluženje vojnog roka, redovno odsluženje vojnog roka. Nama je potrebna vojska.
Podsetiću, ministar odbrane, Nebojša Stefanović, je rekao svojevremeno da ako želimo da imamo vojsku, moramo da imamo vojnika. Neki su to doživeli sa podsmehom, gde su rekli da je to logično i da to ne treba napominjati. Međutim, nisu shvatili suštinu. Imati vojnika ne znači imati personu koja će biti obučena u uniformu i koja će da maršira i solutira, imati vojnika, srpskog vojnika, znači imati dobro opremljenog i dobro osposobljenog vojnika koji će odgovoriti zahtevima ratišta 21. veka, vojnika koji će biti osposobljen i opremljen da sačuva svoj život, da mu se poveća bezbednost.
Kada smo već kod bezbednosti, hteo sam da kažem da je dobra inicijativa i ovo što predsednik Srbije Aleksandar Vučić radi, što oprema vojsku i što je najavio opremanje vojske savremenim borbenim sistemima, složenim borbenim sistemima, sofisticiranim oružjem na polju ratnog vazduhoplovstva, protivvazdušne odbrane i u borbi protiv elektronskog dejstva. Ja bih iskreno voleo da vidim na nebu Srbije Jak-130 kao školsko-borbeni avion, jer to znači da su naši piloti počeli da se obučavaju za letenje na letelicama pete generacije. Voleo bih da vidim i stari Su-25 "Gavran", koji je pandan američkom A-10 "Tanberboltu", onog što nas je zasipao sa osiromašenim uranijumom na Kosovu, voleo bih da vidim i helikoptere M-28 i K-52, voleo bih da vidim Tor M-2, jedini sistem koji u pokretu može da gađa letilice a da i u pokretu štiti svoje jedinice.
Što se tiče protiv elektronske borbe, bilo bi dobro da imamo i sisteme "auto baza", sisteme "Krasuha -2", četvorka bi bila još bolja, za dvadeseticu ona je nešto sasvim drugo, ona još nije isplivala na površinu.
Hteo bih još nešto da dodam, nešto što baš nema direktne veze sa ovim sporazumima o odbrani, ali ima veze i sa odbranom, i sa vojskom, ima veze sa politikom, sa ekonomijom, ima veze sa budućnosti Srbije, a to je dosledna politika koju Srbija i predsednik Aleksandar Vučić vode. To je politika kompromisa.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je skoro rekao da Srbija želi i hoće da uđe u EU ali da neće raskidati dobre odnose sa Kinom i sa Rusijom. Ponudio je kompromis - da poštuje tuđe interese i traži i bori se za zaštitu interesa Srbije.
Politika kompromisa koju predsednik Srbije zadnjih dve-tri godine nudi je politika budućnosti, politika koju neki, nažalost, ne shvataju. Neke evropske zemlje, još uvek ponesene nekom svojom ubeđenošću, možda realno, možda i ne, da su vojno, ekonomski i politički dominantne kompromis odbacuju sada kao način razmišljanja. Ali, definitivno, 21. vek ili bar godine koje dolaze sada, u nekom budućem periodu, će biti obeležene kompromisom, jer tako to mora da bude. Meni je drago da predsednik Srbije forsira tu vrstu politike.
Na kraju bih samo pozvao građane Srbije da se svi vakcinišu, jer to nam je jedina odbrana od ove pošasti koja se zove Kovid 19. Hvala vam.
Hvala potpredsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnikom.
Hteo sam da se osvrnem samo na sporazum koji smo potpisali između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Lesoto. Vi ste dobro upoznati sa time, na polju odbrane, što je bio do skoro vaš resor.
Kada smo već kod odbrane hteo sam da kažem, to je sada resor koji vodi ministar Stefanović. Ministar Stefanović je posetom Vojno-tehničkom institutu poslao jasnu poruku da Srbija i dalje ima domaću pamet na razvoju odbrambene industrije i na razvoju složenih borbenih sistema.
Namenska industrija kao što dobro znate se razvija, namenska industrija napreduje i pokazuje odlične rezultate. Kad smo već kod VTI hteo sam da se podsetimo 2006. godine, ne samo da se podsetimo 2006. godine, nego da zapamtimo 2006. godinu. To je period trojice jahača apokalipse. To je bio tada Ponoš, Šutanovac i Tadić. Tada je VTI, u toj 2006. godini za samo jedan kratak vremenski period ostao bez preko 600 stručnih lica i više, za jedan dan. Za jedan dan su ostali bez 600 inženjera i stručnih lica. To je tada unakazilo razvoj namenske industrije. Vojska nam je isto tada devastirana. Maltene svela se na nivo jedne malo jače straže.
Ministar Stefanović je rekao, ako želimo da imamo Vojsku moramo da imamo i vojnika. To je bila jasna poruka svima onima koji znaju šta je Vojska i čemu služi Vojska i da je njena uloga da čuva slobodu i nezavisnost i teritorijalnih integritet. Vojska je faktor odvraćanja svima onima koji žele da nam prete i da nas uslovljavaju na bilo koji način, sa bilo koje pozicije i ona zato služi.
Nedavno smo uspeli, odnosno ministar Stefanović je uspeo da otvori još jednu temu, temu o kojoj se ne razgovara, tema koja je na marginama ili čak nije više ni na marginama, jednostavno laički pretpostavimo da niko o tome i ne govori. To je nešto bez čega Vojska ne može da funkcioniše. Ni jedna vojska na svetu ne može da funkcioniše bez toga. To je logistika.
Prisustvovao je ministar tada primopredaji kontingenta vozila i na taj način je otvorio tu temu i podsetio nas na značaj logistike za Vojsku. Prisustvovao je primopredaji kontingenta vozila za potrebe logistike Vojske Srbije. Vi ministre to dobro znate. U tom sastavu su bila transportna vozila, dostavna vozila, ambulantna vozila i ako se dobro sećam bile su i dve cisterne.
Da se vratim malo na temu. Dobro je da potpisujemo sporazume sa prijateljskim državama kao što je Kraljevina Lesoto. Taj sporazum je potpisan 2019. godine. Ako se sećamo 2018. godine potpisali smo sporazum sa Kraljevinom Lesoto, ali to je uradio ministar Nedimović na polju poljoprivrede.
Geografski gledano Kraljevina Lesoto je nešto malo po površini manja zemlja od Srbije, odnosno sa svojih tridesetak hiljada kvadratnih kilometara ona je negde oko trećine kvadrature Republike Srbije, sa svojih 2,2 miliona stanovnika ona je opet negde tu oko trećine populacije Republike Srbije. Inače Kraljevina Lesoto se nalazi u Africi, skroz dole na jugu. Inače kontinentalna zemlja, nema izlazak na more. Interesantna je po tome što se graniči, onako podseća na ostrvo. Graniči se samo sa jednom državom. Ona je skroz okružena Južnoafričkom Republikom.
Inače, ovaj sporazum koji smo potpisali sa Kraljevinom Lesoto se odnosi na odbrambene i bezbednosne vojno-ekonomske, naučno-tehničke i vojno-obrazovne obuke vojne medicine i veterine i na svim poljima koji će biti interesantni za obe zemlje. Sporazum je potpisan na neograničeno vreme i što je još interesantno, sve razmene podataka će biti dostupne javnosti.
Završio bih samo sa jednom rečenicom, a to je – hvala Kraljevini Lesoto što je povukla priznanje lažne države Kosovo. Hvala.
Biću kratak.
Hvala predsedavajući.
Predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, mnogo toga je rečeno pa ću se ja usredrediti samo onda na jednu tačku dnevnog reda, jednu temu, a ona se odnosi na Sporazum koji je potpisan između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije. To je tačka broj šest, odnosno saglasnost koju treba Skupština da da na potpisivanje takvog Sporazuma o zajedničkom delovanju protiv terorizma. Inače, Sporazum je potpisan 18. juna 2020. godine od strane ovlašćenih predstavnika dveju vlada. Ispred Vlade Republike Srbije sporazum je potpisao tadašnji i sadašnji potpredsednik Vlade, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, gospodin Nebojša Stefanović, a ispred Vlade Ruske Federacije Sporazum je potpisao Sergej Lavrov i on će stupiti na snagu kada se budu završile sve procedure u obe države, a danas je došlo na red da Narodna skupština Srbije da saglasnost na taj sporazum. Dobro je da mi potpisujemo ovakve strateške sporazume sa državama koje su naši strateški partneri, a Rusija jeste naš strateški partner i ako ne ništa više onda je i najvažniji stateški partner kod nas, odnosno Srbiji.
U Nacionalnoj strategiji Republike Srbije od 2017. do 2020. godine, stoji da se Srbija protivi da se terorizam veže za bilo koju etničku ili versku grupaciju i kako piše, naša je nacionalna politika da se osude sva dela terorizma nezavisno od činjenica u kakvim okolnostima, od kakvih snaga, gde, kada i kako su izvršena. Po meni terorizam nije samo kada pojedinac uzme pušku i ode i puca i ubija nevine ljude ili da su teroristi samo oni koji su ih direktno poslali da to urade, postoje neke aktivnosti koje su opasne, možda i opasnije od samih izvršioca.
Znači, terorizam da nema jaku političku podršku on bi verovatno prestao da postoji u onom obliku koga mi znamo, verovatno bi bio samo zadržan na nivou manjih grupa ili nekih pojedinaca. Znači, oni koji podržavaju terorističke organizacije, oni koji ih naoružavaju, koji ih finansiraju, oni koji neke teroriste predstavljaju kao revolucionare ili oslobodioce, oni su zagazili daleko u teroristički čin.
Po meni, oni koji vrbuju određene pojedince kako bi stvarali krize, kako bi stvarali stanja kontrolisanog haosa, kako bi stvarali i organizovali hibridno i asimetrično delovanje, kako bi destabilizovali određene regione ili države i oni su zagazili duboko u terorizam, a sve to rade da bi stvarali neke svoje ciljeve i destabilizovali legalno izabrane vlasti.
U čin terorizma spada i bombardovanje jedne zemlje bez saglasnosti UN. Terorizam je kada teroriste sa Kosova proglašavate oslobodilačkom vojskom, jer na taj način šaljete poruku drugim teroristima da podržavate pogrom, da podržavate progon, da podržavate ubistva, silovanja, pa i ubistva one dece u Goraždevcu kada su krenula na kupanje.
Terorizam je i kada vojsku jedne suverene zemlje, mislim na Iran, legalnu vojsku jedne suverene zemlje proglasite terorističkim organizacijom, a onda se protiv njih borite na totalno drugačiji način. Prisluškivanje predsednika Srbije može biti deo terorističkog akta.
Ovaj sporazum za Srbiju je mnogo dobar, jer ima indicija i pokazatelja da se u našem okruženju vrbuju ljudi za borbu i odvode se da se bore na strani terorističkih organizacija, ne samo iz našeg okruženja, nego iz naše južne pokrajine, sa Kosova se vrbuju mladi ljudi. Inače, Kosovo je pod zaštitom NATO-a. Vrbuju se mladi ljudi i odvode se da se bore za neke terorističke organizacije, a postoje indicije da postoje kampovi malo južnije dole gde se oni obučavaju.
Zato je dobro da imamo partnere sa kojima ćemo da razmenjujemo informacije, a sve u cilju poboljšanja kvaliteta i bezbednosti građana Republike Srbije. Hvala.
Nema govora na sednicama odbora.
(Beograd, 20.05.2019.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 96000.00 | RSD | 09.12.2016 - |