Hvala, predsednice.
Apropo toga ko bi trebao ili ne bi trebao da bude ovde.
Poštovani narodni poslanici, ali pre svih građanke i građani Srbije, nije teško u domu Narodne skupštine da bilo ko odglumi šta god mu padne na pamet ili mu je dečački san, teško je dokazati sposobnosti za isto.
37/3 MT/JG
(Radomir Lazović: Gde je Dačić?)
Nemojte da se derete na mene, jer ja sam potpuno imuna na taj vaš ton. Navikla sam. Ja sam sedela ovde sa vama. To vaše urlanje meni govori o tome ko ste, a da li ćete da vičete sasvim mi je svejedno.
Da se vratim na temu. Dakle, na dnevnom redu ovog zasedanja su četiri zakona poslanička.
Uvažena gospodo narodni poslanici, ni jedan ministar, premijer Vlade Republike Srbije nema ama baš nikakvu obavezu, ne bi imao ni pravo bez poziva predsednice Narodne skupštine da sedi u ovoj sali.
(Radomir Lazović: Završićemo to.)
Dakle, ja sedim ovde na poziv predsednice Narodne skupštine. Gospodin Vujić takođe.
Bože, koliko nevaspitanih ljudi sedi na odgovornoj funkciji.
Samo treba da budete malo strpljivi da ja završim šta imam da kažem i posle vi možete opet, kao „pačija škola“, svi u glas.
(Radomir Lazović: Uzela mi reč, šta da radim.)
Nemam ja sa tim problem, nego nema smisla, nevaspitano je.
38/1 JJ/IR 17.15 – 17.25
Uvaženi narodni poslaniče, ja ne znam čak ni ko se čime bavi, nisam se na taj način bavila ljudima, ali znam Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije, učila sam ga godinama i vrlo sprovodila sa pozicije potpredsednice Narodne skupštine i molim ovu gospodu godinama unazad da sednu i pročitaju to, kada sednu i pročitaju, shvate, kada je poslanički zakon ministri mogu doći na poziv predsednice Narodne skupštine i ja sam zbog toga danas ovde sa vama i svih proteklih dana da čujem kreativne ideje koje eventualno u primeni ovog zakona treba da sprovedem. To nisam čula, ali sam čula i istražitelje i inspektore, i advokate, i sudije, i tužioce, i veštake, i ma bre ljudi, vi talenta za sve.
Sve ovo što je ovde izgovoreno, ja bre, nisam pročitala ni na društvenim mrežama ili meni fali vremena da se bavim ovakvim trivijalnim stvarima ili do mene ne dolaze ovi izveštaji koje ova gospoda narodni poslanici imaju. U suštini, ja imam dovoljno svesti da to nije moj posao.
Jutros je u periodu od 10,00 do 11,00 časova ako se ja ne varam, bio na snazi institut poslaničkog pitanja, svaki narodni poslanik imao je pravo da postavi pitanje čak i za ovaj konkretni slučaj, i koliko se sećam to su dobroj meri uradili. Dozvolite pravo resornim ministarstvima da vam u zakonskom roku odgovore, šta je ono što pokušavate da stvorite ovde kao sliku.
Pre svega, jedan jeftin pokušaj da Ivica Dačić pobegao da ga vi ne propitujete. On toliki strah od vas ima, da ja ne znam šta da vam kažem. Dođe mi da vas molim za empatiju. Sram vas bre bilo, sa čim i sa kim vi razgovarate na taj način, sa koje pozicije jedan narodni poslanik sme da spekuliše slučajem koji je otvoren pre dva dana. Ovde se govori o ….
(Ana Jakovljević: Vi nama treba da odgovarate.)
Ne čujem vas gospođo, jer ne mogu da vam pročitam to ni sa usana, sakrili ste se iza te jedinice.
(Ana Jakovljević: Malo ste zamenili pozicije. Vi nama odgovarate, a ne mi vama.)
Ma, bre, hoću ja vama da odgovaram na sva pitanja koja imaju smisla. Nisam sad čula šta ste ponudili.
(Ana Jakovljević: Vratite sniamk kad dođete kući, pa ćete da nađete.)
Ne mogu da vratim, vas nema u snimku.
(Ana Jakovljević: Teško da ćete razumeti i ako vratite.)
Teško da ću razumeti i to ste u pravu. Praksa je pokazala da ja vaš narativ jako teško razumem. Ne vidim razlog za frustraciju, ja se s vama ljudi ne svađam. Meni samo nije jasno po kom osnovu vi sad ovde imate nekakve ambicije. E, može da bude da je to profesore Atlagiću, možda ste vi u pravu, ali ja nisam htela da to baš tako doživim.
Dakle, niti se ministar Dačić sakrio od vaših pitanja, niti treba da bude na ovoj sednici Skupštine, niti premijer Vlade Republike Srbije, prof. Macut treba da sedi ovde na temu ovih zakona, niti ste vi vlasni da ih propitujete baš oko svega ovoga o čemu bi ste da razgovarate.
Pitanje tog nemilog slučaja koji se dogodio je pitanje suda i tužilaštva, istražnih organa…
(Narodni poslanici opozicije dobacuju.)
Opet sebe ne čujem, ali nema veze.
Dakle, osim što sam kao u pesmici – pačija škola, svaki put kada se bilo šta u Srbiji desi, ja iz redova ovih narodnih poslanika čula – neka ministar podnese
38/2 JJ/IR
ostavku, ja ništa drugo razumela iz njihovih navoda nisam osim teških kvalifikacija koje kao ozbiljni ljudi nikako ne bi smeli da izgovaramo u visokom domu kakav je ovaj. Strogo vodite računa, ljubazno vas molim. Govorite o ljudima, o pojedincima, ja ih ne poznajem, ali ne mora nužno značiti da samo zato što vi tako mislite, sve tako i jeste. Možda neko u nekom trenutku bude i od vas tražio odgovornost za sve izgovoreno ovde.
Razmislite malo o tome, ostavite ljude da rade svoj posao. Ostavite one institucije koje su nadležne da se bave ovim otvorenim pitanjem, a vi se vratite na temu ovog zasedanja zbog koga smo svi tu. Biće dana da ukoliko se utvrdi bilo čija krivična odgovornost taj snosi i posledice, kao što je smenjen načelnik beogradske policije. I to je sve što imam da vam kažem apropo vašeg upornog pitanja – zašto ovde nema premijera i zašto ovde nema ministra unutrašnjih poslova. Zato što ova sednica Narodne skupštine nijednom temom koja je na dnevnom redu ne tretira nijednog ni drugog i zato što nisu dobili poziv predsednice Narodne skupštine da na ovoj sednici budu. Hvala vam.