Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milutin Mrkonjić

Milutin Mrkonjić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Prihvata se ispravka.
Prihvata se ispravka.
Prihvata se ceo amandman.
Prihvata se ispravka.
Samo da odgovorim gospodinu Šamiju. Rekao sam, sad smo sabrali ovde, 71 amandman je prihvaćen od 244. Da li ste zadovoljni? (Zoran Šami, s mesta: Nisam.) Dobro, hvala.
Imam čast da svim poslanicama, damama, i svim poslanicima kažem da je za mene izuzetna i velika čast da o ovom zakonu na ovakav način raspravljate. Naravno, ne sumnjam da tome doprinose i trojica ministara koji sede ovde u parlamentu - gospodin Todorović, gospodin Zoran Šami i gospodin Velimir Ilić. Ali, kvalitet vaših diskusija je takav da stvarno nemam šta da vam kažem.
Malopre sam pitao ljude koji su radili zajedno sa mnom i sa Dačićem koliko amandmana smo do sada pregledali i verovatno usvojili. Rečeno mi je 85 od 250. Koliko ćemo još kroz rad Odbora? Rečeno mi je 30 od Šamijevih 60. Prema tome, stvarno mogu da zahvalim svima vama na tome što ste zajedno sa nama napravili ovaj zakon. Ali, moram da prokomentarišem nekoliko stvari, kako ne bi ostalo nedorečeno.
Prvo, za gospodina Stevanovića. Nikakva politička konotacija vezana za Radikalnu stranku nije postojala ovde. Kod Dačića i kod mene sigurno. Nemojte uopšte o tome da razmišljate. Rekli ste da je neko prebacio na SRS... Nema govora. Ako meni verujete. Inače, vaša diskusija je bila izuzetno konstruktivna i ono što sam malopre rekao, pre svega se na to odnosi.
Dakle, molim vas (gospodine Markoviću, saslušajte ipak), tu nema nikakve politike. Jednoglasno smo svi bili za to da se nastavi posao iz prethodnog perioda i da se zakon, ovakav kakav jeste, stavi pred Skupštinu, a da ga vi sada dopunite. Ubeđen sam da će to tako i biti. Vaše primedbe su, primedbe SRS-a, uglavnom inkorporirane. Ja sad ne znam koliko, komisija zna, verovatno sa velikim procentom, znaćete kada budemo zakon izneli na Odbor.
Drugo pitanje, kod gospodina Velje Ilića. Mogao bih sada da pričam o koridorima i tako dalje, ali neću. Sve ono što je ministarstvo radilo pre mog dolaska na čelo ministarstva, nastavljeno je da radi. Danas na Vladi u 13.00 časova treba da usvojimo program Direkcije za puteve, uvećan za 30%. Dakle, uložićemo nešto više para i u godini teške krize u održavanje naših puteva.
Velja je rekao jedan podatak (izvinjavam se što tako sa Veljom razgovaram, on se neće ljutiti), tačno je. Ja nisam čovek koji mnogo govori o Evropi, ali standardi Evrope su takvi da u našu putnu privredu, van izgradnje novih autoputeva, mi moramo svake godine uložiti po milijardu i po evra da bismo ih održavali. Vi znate da je to danas praktično nemoguće. Otuda ja, gospodine Stefanoviću, kao ministar saobraćaja danas, nosim odgovornost za svaku žrtvu na našim putevima. Evo, to vam hrabro kažem. Svaka nesreća koja se desi, bez obzira šta je uzrok (a vi znate da su uzroci višestruki), mene pogađa i uvek me povuče da odem na to mesto gde se desila tragedija.
Jedan od uslova, o tome je Velja najviše govorio, bezbednosti saobraćaja jeste i poboljšanje saobraćajne infrastrukture. Ne bih komentarisao sada, pošto se tu slažem sa Veljom, šta i koji prioriteti itd., ali ako je tamo negde u hodnicima, neka zna da je Vlada donela odluku i danas ćemo usvojiti program da se izgrade glavni projekti, i do Čačka, i da se nastavi put ka našem moru, odnosno crnogorskom moru, i da će taj projekat krenuti ovih dana. Prema tome, i to ćemo završiti.
Što se tiče komentara profesora Šamija, mislim da profesor samo u jednoj stvari nije u pravu. Nikada nijednom od ljudi koji su radili, a ja sa njima radim sedam meseci, nije bila u prvom planu represija, nikada. Samo preventiva. To se odnosi i na primedbe gospođe Vesne Pešić. Svi vaši profesori, gospodine Šami, učestvovali su u radu. A vi znate kakvi su profesori. To su sjajni ljudi. Svako ima ideju koju bi hteo da sprovede do kraja, i to je nemoguće. Mi smo napravili jedan presek, sve njih konsultujući...
Gospođi Vesni odmah odgovaram na pitanje, imamo neke podatke. Prošle godine je samo u oblasti ovih pojaseva u Beogradu bilo 237.000 kazni. Imamo te podatke. Imamo i neke druge relevantne podatke, komisija će vama i poslanicima to staviti na raspolaganje. Ali, teška stvar je kada jedan zakon, lepo ste rekli, 30 godina živi i kada onda treba u njega ugraditi sve i, naravno, postojeće teškoće vezane za infrastrukturu. Prema tome, represija ni u jednom momentu nije bila u prvom planu.
Što se tiče gospodina Ranđelovića, ne bih komentarisao, a i nema ga ovde, on je sasvim u pravu, takođe se odnosi na represiju. Što se tiče primedbi gospodina Markićevića, tačno je, debeo sam i ne vezujem pojas, priznajem. Naježim se kada policajac iskoči ispred tebe, pa te zaustavi na licu mesta. Naravno, policija i treba da služi tu da bude prevencija.
Što se tiče tih eliminatora radara, svuda u Evropi, gospođo Pešić, oni postoje u zakonu i ne mogu da se koriste. Ne može da se koristi sredstvo koje ometa radar. Čak ni u Hrvatskoj, a da ne pričam dalje. To su ti elementi koje smo ugradili u naš zakon. Ne znam da li ste vi govorili o tome ili gospodin Markićević. Više vas je govorilo o tome.
Kada govorite o direktoratima, naravno da smo to prepisali iz evropskih zakona. Ministri moraju da odgovaraju za ono što se dešava u oblasti saobraćaja i to nije nikakav novi direktorat ili nova agencija. Agencija je takođe rezultat evropskih integracija. Agencija mora da kanališe sve ono što ne radi ministarstvo. Ako hoćemo da rasteretimo ili da razvlastimo MUP, moramo napraviti agenciju da bi agencija tu vrstu posla radila bez pretenzija da se policija meša (odmah da kažem javno) u škole za obuku vozača, bez pretenzija da milicioneri odlučuju koji vozač zna da vozi ili ne - to će i dalje raditi škole, kao i profesori Saobraćajnog fakulteta.
Evo, pokušao sam, i da vam se zahvalim, stvarno sam zapanjen i samo zbog toga da ne kažete ministar ne zna ništa, rekao sam ovo. Molim vas, Stefanoviću... (Vjerica Radeta, s mesta: Stevanoviću.) Dugo nisam bio u Skupštini, gospođo Radeta, zaboravio sam imena. Nema nikakve veze Dačićev stav prema Radikalnoj stranci, verujte mi, nimalo.
Molim vas, rekao sam otprilike četvrtina ili trećina, negde oko 80 amandmana će biti, već je danas prihvaćeno… Ja boje ne razlikujem, za mene su svi poslanici isti.
I odgovaram gospodinu Milivojeviću – sutra ćemo otići na Rašicu, kod Jasike, to je onaj most koji se rušio tu, i videćemo šta ćemo s njim. Hvala najlepše.
Čast mi je i zadovoljstvo da sa ovoga mesta ponovo gledam poznata lica. Odmah da vam kažem - vi ste me izabrali i vi moju ostavku imate i danas, kad hoćete.
Nijedno putarsko preduzeće neće otići u stečaj dok sam ja ministar. (Glasovi iz klupa: Au.) Molim kolege da se uzdrže od komentara. Gospodin Ostojić verovatno misli na „Intermost“ (i to je verovatno neka igranka, videćemo šta je) „Vinčija“, velike svetske kompanije, koja je već danas povukla neke druge poteze. Ali, tih 320 ljudi, koji i dalje imaju dobre poslove u ovoj našoj Srbiji, neće ostati bez posla. Lično ću rukovoditi tim preduzećima ako ih napuste sadašnji direktori, a neće.
Dakle, što se tiče javnih preduzeća, znam šta je tema, dosta njih je u mom resoru, da tako kažem. Pozdravljam druga Velju, koji je stigao u međuvremenu, bili su u njegovom resoru. Do sada nisam primetio, naravno to je i nemoguće u tako velikim sistemima kao što su „Železnica“ i „Putevi Srbije“, da je bilo ikakvih mahinacija vezanih za trošenje sredstava na finansiranje stranaka.
Možda sam još uvek relativno mlad ministar, pa nisam u stanju da pohvatam sve te konce, ali Vlada Srbije je smogla snage da obezbedi novac i plati dug putarima od 320 miliona evra, i to će biti završeno ove nedelje. Prema tome, putna privreda sigurno neće biti pod stečajem. Hvala.
Vi, gospodine Ostojiću, izgledate kao vrlo šarmantan gospodin, i to mi se sviđa. Nažalost, moraćete da gledate mene još dugo, jer je ovoj zemlji ostalo samo kopanje. Sedam godina, 55 milijardi dolara je otišlo, a da niste znali za šta. I nažalost, sada su koridori, ponovo, u ovoj krizi velikoj, potvrdili da su oni vrlo značajni i možda jedina naša razvojna šansa.
Voleo bih da neko mlađi i lepši sedi ovde umesto mene, ali ćete morati to da shvatite. Mislim da je vreme da se ipak udružimo na tom poslu i da najzad u Evropu krenemo - realizacijom onih projekata koji jesu naša komparativna prednost, a to su pruga i put ka Evropi. Sedam godina, 55 milijardi i sada, kada smo sve prodali, odnosno kada ste sve prodali, ostalo je samo to, i to svet priznaje.
Gospodine Ostojiću, predložiću nekog mlađeg umesto mene, da vam pogled bude lepši. Hvala.
S posebnim zadovoljstvom ću odgovoriti gospođici Raguš. Dakle, Koridor 10 je poznat već svima i dobro je da ga se ponovo sećamo. Ove godine planiramo da uradimo 40 kilometara, 21 km od Preševa do Levosoja, to se radi i biće završeno 7. jula, i 20 kilometara od Novog Sada ka Horgošu. Danas je završen tender, izvođači će biti izabrani u narednih pet dana, 9. maja će početi gradnja tih 20 kilometara i planira se završetak 29. novembra.
To je ono što ove godine možemo da uradimo. Sve ostalo se odnosi na ono što ćemo uraditi kasnije. Ovo radimo domaćim sredstvima, da bismo stvorili uslove da međunarodni krediti počnu da se realizuju, od kojih imamo već jedan, vezan za deo obilaznice oko Beograda, od Batajnice do Dobanovaca.
To je tih famoznih 10 kilometara, plus petlja kod Batajnice, to je 115 miliona evra, kredit koji je u ovom visokom domu verifikovan pre godinu ili godinu i po dana. Mi moramo stvoriti uslove da se to i realizuje, kroz eksproprijaciju.
Vlasništvo zemljišta za sada nije bitno. Imena koja ste pominjali možda delimično imaju tamo vlasništvo, to ne znam, ali uopšte nije bitno. Mi moramo, da bi kredit postao operativan, da izvršimo eksproprijaciju i napravimo glavni projekat za tu deonicu. Valjda je interes zemlje, bez obzira ko je vlasnik zemljišta, u to neću da ulazim, možda bih ja imao više razloga da se ljutim... Drago mi je da ste spomenuli gospodina Miloševića, mog ličnog prijatelja, ne znam u kom kontekstu, ali mi je to drago.
Dakle, nije bitno čije je zemljište. Zemljište je nečije vlasništvo, ali ti koji su vlasnici, naravno, sa njima treba razgovarati i to zemljište otkupiti što pre. Ako bismo to uradili za naredna dva meseca, evo, obećavam gospodinu Ostojiću da možemo i tih 10 kilometara autoputa reaktivirati, 115 miliona evra će ući u zemlju.
Nisam ni rekao, gospodine Tomo (ili druže Tomo, ne znam kako da vas zovem), da ću ja da sprečim stečajeve, ali za stečaj je valjda najvažnije da ljudi imaju posla. Valjda niko nije lud da ide u stečaj ako ima posla. Dakle, moj zadatak je da sa ljudima u Vladi stvorimo uslove da ljudi dobiju posao. U tom kontekstu sam govorio o tome da neću dozvoliti stečajeve, da počnu zbog toga što nema posla.
Ako je to dovoljno, gospođo Raguš, ja se zahvaljujem. Hvala najlepše.