Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Jasmina Karanac

Jasmina Karanac

Socijaldemokratska partija Srbije

Obaveštenja i objašnjenja

Hvala.

Svoje pitanje postavljam Ministarstvu građevine, saobraćaja, infrastrukture, a tiče se parking mesta za automobile.

Naći slobodno parking mesto je problem ne samo u Beogradu, već i u manjim gradovima u Srbiji. Ipak, najveći problem parkiranja je u prestonici, budući da u Beogradu trenutno ima oko 700.000 registrovanih vozila, što je rekordan broj u istoriji ovog grada, a takođe, svakodnevno se u Beograd slije ogroman broj vozila iz čitave Srbije.

Prema zvaničnim podacima svakom objektu u centru Beograda nedostaje 25 parking mesta, ali parkiranje više nije noćna mora samo za uži centar grada. Recimo, na Novom Beogradu vi ste do samo pre par godina nekako uspevali da nađete slobodno parking mesto kada se vraćate kući s posla. Međutim, danas to je nemoguća misija, kako na Novom Beogradu, tako i na Karaburmi, Voždovcu, Čukarici, u celom Beogradu.

Zbog nedostatka parking mesta ne pate samo vozači koji traže parking, već i pešaci koji ne mogu normalno da se kreću trotoarima koji su često zauzeti automobilima, majke sa kolicima, invalidi, a otežano je i kretanje vozilima zbog automobila parkiranih na obe strane ulice.

Mi smo pre neku noć imali slučaj u jednom gradu u Srbiji da je u jednoj ulici oštećeno oko 20 automobila parkiranih na delu predviđenim za kretanje vozila, verovatno zato što su zakrčili prolaz za neko veće vozilo, a da ne govorimo o slučajevima kada, recimo, vozila „Hitne pomoći“, vatrogasci, gradska čistoća, vozila za čišćenje snega jednostavno ne mogu da priđu određenoj lokaciji zbog parkiranih vozila na mestima predviđenim za prolaz prioritetnim službama.

I ovde je šteta višestruka. Vlasnici automobila nemaju mesta za parking. Ako svoje vozilo nepristojno parkiraju nanose štetu drugima, a i sebi, jer će sigurno biti uhvaćeni u prekršaju i moraće da plate kaznu, a s druge strane kruženje nekada i od 10 do 15 minuta u potrazi za slobodnim mestom utiče i na zagađenje životne sredine.

Moje pitanje – da li postoji plan ili strategija kako doći do većeg broja mesta gde će građani moći da parkiraju, odnosno kako smanjiti broj nepropisno parkiranih vozila, a da to nisu samo kazne?

Svedoci smo sve veće gradnje stambenog prostora i prema Zakonu o planiranju i izgradnji investitor je dužan da obezbedi onoliko parking mesta koliko ima stambenih jedinica. Problem je što većina ljudi koja kupuje stan nije u mogućnosti da kupi i parking mesto i oni su prinuđeni da parkiraju napolju i na taj način ionako prebukirane ulice dobijaju nove parking korisnike.

Svesni smo da ovo nije jednostavno rešiti, ali mora da postoji način. I moje pitanje – da li su to javne garaže koje bi sklonile automobile sa ulica, da li je u planu njihova izgradnja, u kojim delovima grada i kojom dinamikom i da li postoje još neka rešenja koja su na pomolu? Hvala.
Hvala, predsedniče.

Ja svoje pitanje upućujem Ministarstvu građevine, saobraćaja i infrastrukture.

Naime, ovih danas se užurbano privode kraju radovi na deonici autoputa „Miloš Veliki“ od Preljine do Pakovraće, a na celoj trasi autoputa od Preljine do Požege, na najzahtevnijim građevinskim radovima, 24 sata dnevno angažovano je oko devet stotina radnika.

Na deonici Preljina – Požega, dugoj 31 kilometar, grade se tri tunela, jedan kroz Trbušine i dva tunela Laz i Munjino brdo kroz planinu Jelicu, ukupne dužine od 2.800 metara i to su najduži tuneli u našoj zemlji.

Da je ovo jedna od zahtevnijih deonica govori i podatak da će pored ova tri tunela na trasi Preljina – Požega biti 35 mostova, četiri nadvožnjaka, dve saobraćajne petlje i čak dva miliona kubika nasipa.

Dodatno radove usložnjava i potreba za izmeštanjem postojeće tehničke infrastrukture. Od naplatne rampe Preljina do buduće petlje u Pakovraću potrebno je izmestiti elektroenergetske i telekomunikacione vodove i gasne instalacije.

Na ovoj deonici dugoj 14 kilometara autoput prolazi kroz pet mesnih zajednica i tokom radova dešavalo se da građevinske mašine preseku vodove i da meštani ostanu bez struje, vode, telefona i interneta. Takođe, zbog potrebe izgradnje autoputa, usled prolaska kamiona i teških građevinskih mašina, devastirano je oko 40 kilometara puteva kroz sela Prijevor, Trbušani, Rakova, Pakovraće i Preljina.

Svesni značaja autoputa, meštani su, iako često paralisani jer nisu mogli da dođu do svojih njiva, a ostajali su bez struje i vode, bili strpljivi i pokazali gostoprimstvo i prema domaćim i kineskim izvođačima radova, ali očekuju da se sve vrati u prvobitno stanje.

Moje pitanje je – kada će lokalni putevi biti rekonstruisani, a ostala infrastruktura, poput strujnih, telekomunikacionih vodova, vodovodna i gasna mreža u potpunosti biti osposobljeni i stavljeni u funkciju? Zahvaljujem.
Hvala, predsedavajući.

Pitanje postavljam Ministarstvu zdravlja, a tiče se kovid propusnica.

Naime, državni sekretar Mirsad Đerlek najavio je da je sve spremno za uvođenje kovid propusnica, ali da se čeka finalna odluka. Moje pitanje je od čega ta odluka zavisi i ko treba da da zeleno svetlo?

Oni koji su protiv kovid propusnica kažu da se njihovim uvođenjem krše ljudska prava, ali smo svedoci da se u mnogim zemljama EU i zapadnim demokratijama te propusnice primenjuju već mesecima unazad, tako da ta mišljenja ne treba da obeshrabruju i osporavaju konačnu odluku o uvođenju ove mere. Mene više obeshrabruje činjenica da svakim danom imamo po šest, sedam hiljada zaraženih i po nekoliko desetina umrlih od korone, a da je imunizovano nešto manje od 41% građana.

Juče sam od jednog reportera iz Novog Sada čula rečenicu nad kojom treba svi da se zapitamo, a to je da su redovi za testiranje veći od redova za vakcinaciju. Ta rečenica nam sve govori.

Kovid propusnice, to javnost treba da zna, pre svega, služe da se zaustavi širenje infekcije i sasvim je zdrava i ispravna odluka da na mestima gde se stvaraju najveće gužve mogu da borave samo oni koji su vakcinisani, odnosno sa kovid propusnicom.

Želim da postavim još jedno pitanje, a to je kako sprečiti zloupotrebe sa kovid propusnicama, jer već svakodnevno čujemo od nevakcinisanih da nije nikakav problem da falsifikuju, odnosno kopiraju nečiju propusnicu i prikažu je kao svoju, jer ne postoji mogućnost da vas, recimo u kafiću ili u noćnom klubu legitimiše neko ko za to nije ovlašćen.

Ja se uzdam u svest onih građana koji su se vakcinisali i na taj način već pokazali odgovornost i prema sebi i prema drugima da neće svoje sertifikate ustupati drugima, jer bi u tom slučaju ugrozili i svoje i zdravlje drugih ljudi.

Moje poslednje pitanje je da li Ministarstvo zdravlja smatra da bi uvođenje kovid propusnica bilo neka vrsta podsticaja ako smo već iscrpeli sve druge vidove da se poveća broj vakcinisanih, naročito među mladima koji najviše posećuju noćne klubove i kafiće i da li se razmišlja da bez kovid propusnica ne možete ući u javni prevoz, tržni centar, na koncert, utakmicu, na neko privatno slavlje koji okuplja veći broj ljudi i na koji način je to moguće iskontrolisati?

Postoji još jedna nedoumica kod građana koji su primili dve doze vakcine, a prošlo je šest meseci od prijema druge doze. Da li se oni smatraju imunizovanima i da li mogu da dobiju kovid propusnicu ukoliko ne prime treću dozu i da li im dalje važi kovid sertifikat za ulazak u druge zemlje?

Zahvaljujem.
Hvala, predsedavajući.

Ja svoje pitanje postavljam Ministarstvu rudarstva i energetike, a tiče se energetske efikasnosti.

Naime, nedavno je resorna ministarka Zorana Mihajlović najavila subvencije, tj. pomoć građanima za zamenu prozora i izolaciju stambenih objekata kroz Fond za energetsku efikasnost.

Spremajući se za ovo pitanje, došla sam do podatka da Srbija troši čak pet puta više energije u domaćinstvima od proseka EU, da 40% energije u domaćinstvima gubimo zato što su stambene zgrade i kuće loše izolovane i zato što imamo stare i dotrajale prozore. To je količina energije ravna proizvodnji jedne termoelektrane. Ja sam sigurna da je većina građana zainteresovana za ovu vrstu pomoći, jer gubitkom i bacanjem energije vi gubite novac.

Navešću primer Novog Beograda. To je opština u kojoj ja živim. Moje komšije je obradovala ova vest, ali oni nemaju dovoljno informacija. Većina stambenih zgrada i solitera na Novom Beogradu građena je za vreme Tita, u drugoj polovini prošlog veka, za vreme masovne izgradnje, kada je bio cilj da se što više ljudi useli u stanove. Ceo Novi Beograd tada je izgrađen od betona i bez izolacije. Te zgrade su i danas u istom stanju. Iako su radijatori topli, stanovi su hladni ili vam je potrebno mnogo energije da ih zagrejete.

To nije slučaj samo sa Novim Beogradom. I u ostalim delovima Beograda, u svim drugim gradovima u Srbiji, ali takođe i u seoskim domaćinstvima veliki broj stambenih objekata nema odgovarajuću ili najčešće nikakvu izolaciju. Procene su da je to čak 70% objekata. Ako je tačna informacija da bi subvencije za unapređenje energetske efikasnosti iznosile 50% sredstava, odnosno da bi građani plaćali samo polovinu troškova, onda je to veliki motiv i podstrek, a korist bi bila višestruka, pre svega ekonomska jer bi se na taj način uštedele ogromne količine energije koju sada bacamo kroz prozor, zatim socijalna jer bi se građani osećali i komotnije i komfornije i manje bi plaćali za utrošenu energiju i ono na šta svet sve više obraća pažnju je životna sredina, smanjila bi se proizvodnja energije koju najvećim delom dobijamo iz uglja, a na taj način smanjili bi smo i zagađenje.

Moje pitanje je - kada će ovaj fond profunkcionisati, odnosno kada će građani moći da konkurišu za sredstva, da li će to biti na nivou države ili lokalnih samouprava, kao i šta će im biti potrebno od dokumentacije? Da li će se baviti posebni program za socijalno ugroženo stanovništvo kako bi i oni mogli da zamene prozore i izoluju svoje stambene objekte? Na koji način će građani biti upoznati sa ovim mogućnostima i gde će moći da dobiju potrebna uputstva, kao i da konkurišu za subvencije? Kakve će biti procedure da bi jedan soliter ili stambena zgrada mogla da uđe u program za postavljanje izolacije? Na kraju, za koliko bi godina Srbija mogla da dođe do zadovoljavajućeg nivoa energetske efikasnosti, odnosno da gubitke energije svede na manje od 10%? Hvala.