Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Elvira Kovač

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Hvala vama.
Reč ima ministar za evropske integracije Jadranka Joksimović.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Žarko Obradović, replika.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Vreme predviđeno za repliku je dva minuta.
Sada reč ima zamenica predsednika Odbora za spoljne poslove, Vesna Marković.
Izvolite.
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Nenadu Barašu, ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe "Aleksandar Vučić - Za našu decu".

Da li još neko od ovlašćenih predstavnika želi reč? (Ne)

Ukoliko ne, prelazimo na listu prijavljenih.

Prva je narodna poslanica Sanja Jefić Branković. Izvolite.

Zahvaljujem se narodnoj poslanici Sanji Jefić Branković.
Reč ima samostalni poslanik Vladan Glišić.
Zahvaljujem.
Ministar kulture, Maja Gojković.
Zahvaljujem.
Pravo na repliku Vladan Glišić.
Zahvaljujem.
Replika.
Zahvaljujem se ministarki kulture.
Mislim da možemo da zaključimo krug replika.
Jeste direktno prozvani, tako da ću vam dati pravo na repliku.
Reč ima narodni poslanik Vladan Glišić.
Izvolite.
Reč ima ministarka kulture.
Izvolite.
Ovim zaključujem krug replika.
Vraćamo se na dnevni red.
Sledeći govornik je narodni poslanik mr Đorđe Kosanić.
Izvolite.
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Đorđu Kosaniću.
Imali ste još 20 sekundi.
Naredni je narodni poslanik Đorđe Milićević. Izvolite.
Zahvaljujem.

Uvažena potpredsednice i predsedništvo, predstavnici nezavisnih regulatornih tela, u ime poslaničke grupe SVM ću govoriti o dva izveštaja, odnosno zaključaka odbora, a kasnije će moja uvažena koleginica Rozalija govoriti o trećem izveštaju.

Pred nama je 13. redovan Izveštaj Zaštitnika građana i 10. redovni Izveštaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Izveštaj o napretku Republike Srbije u procesu pristupanja EU za ovu 2020. godinu naglašava upravo značaj Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, kao institucionalnih korektiva, jer oni, ove institucije, svojim postupanjem, a oba izveštaja o kojima danas raspravljamo upravo to potvrđuju, ustanovljavaju načela pravičnosti, savesnosti, poštenja, vladavine prava, kao standard rada svih institucija.

Izveštaj Evropske komisije ocenjuje kao pozitivan korak ono o čemu je malo pre neko od uvaženih gostiju govorio, da, čini mi se Poverenik, da je Narodna skupština Republike Srbije konačno prošle godine 2019. prvi put, nakon, rekli ste, nekoliko godina, konkretno četiri godine pauze, na plenarnoj, ovde na plenarnoj sednici, raspravljala o izveštajima nezavisnih regulatornih tela. Konkretno, i o zaključcima matičnih odbora. To su tada bili izveštaji, logično, za 2018. godinu. S toga nas raduje što sada na vreme, recimo, raspravljamo o izveštajima za 2019. godinu.

Spomenuti Izveštaj Evropske komisije zaista daje podršku radu nezavisnih i samostalnih institucija, jer one predstavljaju jedan od stubova vladavine prava i znače zalaganje za ideju o valjanom pravnom poretku, koji obezbeđuje pravnu sigurnost, što je značajno, i slobodu građana.

Svojim postupanjem i Zaštitnik građana i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ukazali su u kojoj meri je važno detektovati, zapravo priznati da kada pričamo o realnosti posto jaz između pravde i slobode i uslova koji omogućavaju svima nama da se sa njima služimo.

Ako je građanin, na primer, siromašan, neuk ili slab, da bi mogao da koristi svoja zakonska prava, sloboda koju taj građanin ima da, koja mu ova prava zapravo daju, nažalost, njemu ne znači mnogo. S toga, smatramo da je zaista zadatak svih ovih institucija da učine sve kako bi se obezbedila dostupnost pravdi svima, a posebno onima najosetljivijima, marginalizovanim, nevidljivim i deprimiranim.

Izveštaj Zaštitnika građana o kome smo čuli izlaganje ponavlja zaključak da je ostvarivanje ekonomsko-imovinskih prava zapravo oblast u kojoj građani već dugi niz godina unazad imaju najviše poteškoća da ostvare svoja prava.

Iz oba izveštaja, ako govorimo i o Povereniku i o Zaštitniku građana se čita potreba jačanja institucionalne solidarnosti, što bi zapravo zahtevalo povezanost svih sistema zaštite, počev od zdravstvene, socijalne zaštite, do sistema obrazovanja i ono što je po nama izuzetno značajno, neophodna je bolja koordinacija lokalnog i republičkog nivoa. Mislim da je to problem sa kojim se mnogi suočavaju.

Važno je raditi na unapređenju, pre svega, samih politika, a iz politika će se kreirati drugačija kultura tolerancije, prostor za razbijanje predrasuda, prepoznavanje i poštovanje različitosti.

Razmatranje izveštaja ove dve institucije je važno za samu ovu instituciju, Narodnu skupštinu Republike Srbije, za jačanje procesa demokratske konsolidacije. Predstavlja garant pravne sigurnosti i bezbednosti građana, i svakako mi u poslaničkom klubu SVM smatramo da doprinosi jačanju poverenja u ovo naše najviše zakonodavno telo, a nije manje važno ni da bi Republika Srbija ostvarila svoje strateško opredeljenje, pridruživanje EU, mora da ispuni jedan od osnovnih političkih kriterijuma, kao što ih naglašavaju izveštajima, a to je upravo da obezbedite institucije koje će garantovati, stabilne institucije, koje će garantovati demokratiju, vladavinu prava, poštovanje i zaštitu ljudskih prava.

Da bi se obezbedila vladavina prava i zaštita ljudskih prava, revidirani Akcioni plan za Poglavlje 23. navodi, između ostalog i ono o čemu je uvaženi Zaštitnik građana malopre govorio, neophodnost izmena i dopuna upravo Zakona o Zaštitniku građana u cilju jačanja nezavisnosti ove institucije i unapređenje efikasnosti njenog rada, kao i izmene ne manje važne, izmene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije, baš u cilju potpunog usklađivanja sa pravnim tekovinama EU. Naravno da se redovno razmatranje izveštaja Zaštitnika građana od strane Narodne skupštine Republike Srbije, što upravo radimo, i redovno izveštavanje Vlade Republike Srbije upravo o zaključcima Narodne skupštine Republike Srbije utvrđenih nakon razmatranja ovih izveštaja od strane Narodne skupštine Republike Srbije je nešto što bi se podrazumevalo.

Izveštaj ove dve nezavisne i samostalne institucije pokazuje da se u njihovom postupanju stalno traži ravnoteža između unapređenja dobre uprave i promocije i zaštite ljudskih prava onih najranjivijih kategorija društva.

U publikaciji - Analiza prakse postupanja Poverenika za zaštitu ravnopravnosti po pritužbama za diskriminaciju po osnovu nacionalne pripadnosti je navedeno da ako pričamo o pritužbama koje su podnete Povereniku po osnovu nacionalne pripadnosti i etičkog porekla, one su u 2014. godini, znači, pre šest godina, bile na vrhu liste, prema zaštićenim ličnim svojstvima, ali od tada opada, beleži se baš pad njihovog broja, da bi se u izveštaju za poslednju 2019. godinu zapravo o toj diskriminaciji po osnovu nacionalne pripadnosti govorilo svega kao o nekom osmom osnovu po učestalosti navođenja.

Kako treba razmatrati ove zaključke? U SVM i za našu poslaničku grupu, ako mogu tako da kažem, mi to posmatramo možda i delimično kao naš rezultat, najjednostavnije bi bilo da razumete ovaj trend, bar u jednom delu, kao rezultat konkretnog posla koji smo radili ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ako govorimo, recimo baš od 2014. godine do danas. Naime, mi smo 2014. godine prvi put potpisali koalicioni sporazum sa SNS i u ovom periodu od 2014. godine do danas su naši poslanici i naša poslanička grupa podnosili mnogobrojne amandmane koji su bili prihvaćeni na razne zakone, sa kojima smo se zapravo obezbedili unapređenje najpre normativnog okvira i razvijanje efikasnih mehanizama zaštite prava i slobode upravo pripadnika nacionalnih manjina.

Oba izveštaja ovih nezavisnih regulatornih tela detektuju siromašne kao jednu od tri najviše diskriminisane društvene kategorije, a upravo oblast rada i zapošljavanja se nalazi u vrhu po broju podnetih pritužbi. U izveštaju Zaštitnika građana se navodi da su žene, starije žene, žene u starijem dobu populacije, kao u populacija penzionera u značajnom većem riziku od siromaštva u odnosu na muškarce, da se zapravo taj rodni jaz, da je on najveći u kategoriji lica od, kako kažu, plus 55, od 55 do 64 godine starosti.

Ako se fokusiramo na oblast osnovnih prava i vratimo se ponovo na Izveštaj Evropske komisije, on ponavlja višegodišnju ocenu da je u Republici Srbiji uspostavljen zakonski institucionalni okvir za poštovanje temeljnih prava, ali da je neophodno obezbediti njihovo dosledno i efikasno sprovođenje. Treba ojačati institucije za zaštitu ljudskih prava i garantovati njihovu nezavisnost i da se uprkos zakonskoj obavezi, ovo je za nas izuzetno značajno, da se etnički sastav stanovništva mora uzeti u obzir. Nacionalne manjine su, nažalost da je podzastupljene u javnoj administraciji.

Na pragu preporuka spomenutog Izveštaja Evropske komisije su i preporuke uvaženog Poverenika, Poverenice za zaštitu ravnopravnosti pa između ostalog u Preporuci broj 23. Poverenik navodi da je potrebno preduzeti sve mere kako bi se sastav državnih organa, organa lokalne samouprave i drugih organa javne vlasti odgovarao nacionalnom sastavu stanovništva na njihovom području. Tu je neophodno povećanje broja zaposlenih pripadnika nacionalnih manjina, njihovim školovanjem i osposobljavanjem za obavljanje poslova i neophodno je preduzeti mere u cilju upravljanja nacionalnom, etničkom, verskom, jezičkom i drugom raznovrsnošću, što mi svakako podržavamo.

Da se ponovo vratim malo na ombudsmana. Ombudsman je institucija koju je parlament, mislim da je uvaženi kolega Bačevac u svom uvodnom obraćanju spomenuo parlament Švedske ili tzv. „Rictag“, koji je osnovan 1809. godine u cilju kontrole izvršne vlasti. Sama reč . ombudsman na švedskom jeziku označava osobu koja, kako kažu, u bukvalnom prevodu – ima sluha za narod. Smatramo da oba izveštaja o kojima raspravljamo potvrđuju da kako Zaštitnik građana, tako i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti imaju sluha za narod i za potrebe ranjivih grupa, ali i da pored toga ima još nekih nedostataka o kojima ću u preostalom vremenu poslaničke grupe govoriti.

Na primer, o tome smo čuli malopre, Zakon o finansijskog podršci porodici sa decom još uvek nije usklađen sa antidiskriminacionim propisima. Smatramo da je višestruka štetnost odredbe kojom se u nejednak položaj stavljaju žene poljoprivrednice, što je za nas izuzetno značajno jer za ostvarivanje naknade za porodiljsko odsustvo i odsustvo sa rada radi nege deteta neophodno je da imaju osiguranje od 24 mesece ili ti dve godine, za razliku od ostalih koje su osigurane po nekoj drugoj osnovi, kod njih se zahteva 18 meseci ili godinu i po dana, kao i odredbe o kojima smo malopre čuli, kojima je povređeno pravo roditelja jer im je onemogućeno pravo na naknadu zarade za vreme odsustva radi posebne nege deteta ostvare za dete, koje kada je već ostvareno pravo na pomoć i negu drugog lica.

Svesni smo toga da je na inicijativu raznih nevladinih organizacija i samog Poverenika u 2018. godini Ustavni sud pokrenuo postupak procene ustavnosti i zakonitosti određenih odredbi Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, a Poverenik je zaista uputio inicijativu za izmene navedenog, što svakako pozdravljamo i nadam se da će se ovo pitanje rešiti u bliskoj budućnosti.

Važan deo programa SVM je posvećen reformi PIO ili ti penzijsko-invalidskog osiguranja za poljoprivrednike. Stoga bih izdvojila još jedno pitanje o kome smo malopre čuli od uvaženog ombudsmana, da je Zaštitnik građana i tokom ovog poslednjeg izveštajnog perioda primio određen broj pritužbi građana koji su ukazali na to da određeni broj lica samo na osnovu činjenica da su oni zapravo članovi domaćinstva lica koje je vlasnik poljoprivrednog gazdinstva dugi niz godina su neosnovano zaduživani doprinosima za PIO, a da o tome mnogi od njih jednostavno nisu bili ni obavešteni, nisu bili svesni svojih obaveza.

Naime, to je posledica činjenice da važeći Zakon o PIO nije na adekvatan način definisao pojam osiguranika privrednika, nisu propisani kriterijumi za sticanje prestanka svojstva osiguranika poljoprivrednika, nije jasno uređen postupak prijavljivanja na osiguranje, utvrđivanje svojstva osiguranika, odjave sa osiguranja, utvrđivanje prestanka svojstva osiguranika, kao ni mirovanje svojstva osiguranika i brojna druga pitanja koja su od izuzetnog značaja za ostvarivanje prava poljoprivrednika na PIO.

S toga, kako bi se efikasno prevazišle posledice nestale usled, mi bi to definisali kao nepotpunih zakonskih rešenja, a zaista u cilju obezbeđivanja socijalne sigurnosti ove kategorije u starosti, Zaštitnik građana je upravo predložio Ministarstvu za rad, boračka i socijalna pitanja, uputio mišljenje, da je u interesu građana da se pripreme izmene i dopune Zakona o PIO kojima bi se na osnovu realnih parametara definisala zaista sva relevantna pitanja vezana za položaj ove kategorije, znači poljoprivrednih osiguranika na način koji smanjuje prostor na slobodno tumačenje određenih odredbi, diskrecione odluke nadležnog fonda što mi iz SVM svakako podržavamo.

Izdvojiću možda još jednu značajnu temu, sada više za Brankicu i za sve nas žene, jer smatram da činjenica da ako je neko drugačiji ne sme biti osnov niti razlog diskriminacije. Činjenica da je neko žena ne sme biti razlog da bude žrtva nasilja.

U Srbiji, kao što je poznato, mada ni ovo nisu adekvatne činjenice pošto se svi mi informišemo uglavnom iz medija, ne bih sada otvorila raspravu koliko je informisanje iz medija dobro i koliko je zapravo senzacionalističko, ali po podacima koje posedujemo u 2019. godini u Srbiji su 28 žena bile žrtve nasilja. U prethodnoj 2018. godini, upravo po tim podacima, 30 žena je ubijeno i malopre smo čuli o tome. U potpunosti se slažemo sa tim da se često zaboravlja da su žrtve porodičnog nasilja ne samo žene već i njihova deca i kojima je zaista potrebna podrška. Statistike kažu da je samo u prošloj 2019. godini zbog femicida iliti ubistva žena u Srbiji četrdesetoro dece ostalo bez svojih majki.

Iako zaista organi vlasti u poslednjih nekoliko godina, sada već zaista postupaju po preporukama Poverenika i Zaštitnika građana činjenica je da još uvek postoje na terenu, u praksi brojni problemi pojedinačni i sistemski popusti kao što su neadekvatna saradnja organa nadležnih za suzbijanje porodičnog nasilja, neadekvatne procene rizika, sprovođenje mera koje ne odgovaraju konstatovanim i procenjenim rizicima, izostanak razmene informacija, neprepoznavanje nasilja još uvek, ne preduzimanje mera aktivnosti na čije su preduzimanje organi vlasti obavezni itd.

Deca u tim porodicama, znači deca prisutna porodičnom nasilju još uvek se u praksi ne tretiraju kao žrtve nasilja usled čega se ne preduzimaju mere koje su propisane za zaštitu žrtava. Čin nasilja nad ženama nije privatni čin. Ćutanjem i prikrivanjem se nasilje normalizuje.

Svakako da bi važan doprinos rodnoj ravnopravnosti, jednakosti žena i muškaraca u našoj zemlji bilo konačno donošenje novog zakona o rodnoj ravnopravnosti. Nadamo se da će ovaj saziv to uskoro i uraditi.

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti o posebnom izveštaju o diskriminaciji na tržištu rada ocenio da je socioekonomski status žena značajno lošiji nego muškaraca.

Niko ne voli tišinu posle poziva u pomoć to je zapravo bio moto kampanje pod nazivom „potpisujem“ koje inicira, sada već davne 2013. godine, kada smo pokrenuli ratifikaciju potpisivanja tzv. Istambulske konvencije, konvencije Saveta Evrope o sprečavanja borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Mene lično raduje što je Srbija bila u prvih deset iliti sedma država koja je to uradila, ali još uvek ima posla, jel još uvek zemalja članica Saveta Evrope koje ne razumeju ovu tematiku.

Ali, kao što sam rekla niko ne voli tišinu posle poziva u pomoć. S stoga, izveštaj Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti ne zaslužuju tišinu, već sistematičnu i kontinuiranu podršku od strane Narodne skupštine Republike Srbije posebno kroz redovno razmatranje ovih izveštaja sprovođenja preporuka koje se ovim izveštajima i pozivanje izvršnih organa zaista na odgovornost.

Nas poslanike SVM raduje što je došlo do ove rasprave. Svakako podržavamo i vaše preporuke. Naravno, mi nećemo posebno glasati u izveštaju i o tome ne možemo, već o zaključcima adekvatnih matičnih odbora koji su doneseni na osnovu ovih izveštaja. Zahvaljujem na pažnji.
molim vas privodite kraju. Isteklo je vaše vreme.