Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Muamer Zukorlić

Muamer Zukorlić

Stranka pravde i pomirenja

Pitanje

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani članovi Vlade, sve vas pozdravljam.

Moje pitanje se, sasvim logično, odnosi i vezano je za stanje u kome se nalazimo, a konkretno za ono što se dešavalo na području Sandžaka, tačnije Novog Pazara, Tutina i Sjenice tokom jula meseca, kada smo imali teško stanje vezano za Kovid 19 i izuzetno teške posledice po građane ovog prostora. Naime, tada, prema našim podacima, na prostoru te tri opštine, od posledica kovida umrlo je preko 300 ljudi. Po tome, a shodno broju stanovnika, bili smo tačka sa rekordnom smrtnošću u tom mesecu.

Bilo je i do sada zahteva sa više strana, a moje pitanje se odnosi – šta će Vlada, a pre svega nadležno ministarstvo, preduzeti u pogledu utvrđivanja odgovornosti za ovakvo stanje?

Svakako da postoji jedan aspekt koji je moguće opravdati objektivnim okolnostima, ali ne sve to što se dešavalo, jer je jako mnogo pokazatelja da je stanje u medicinskom centru u Novom Pazaru izuzetno loše, bez obzira što su u tom trenutku, i to treba istaći, i Vlada Republike Srbije i sam državni vrh preduzeli sve što je bilo potrebno i, hvala bogu, to je dalo rezultate, pogotovo intervencija i vojne bolnice i svi ostali kapaciteti. Isto tako, treba istaći i činjenicu da su mnogi ljudi pokazali svoju solidarnost, lekari širom Šumadije i ostalih delova Srbije, iz drugih medicinskih centara, kao i iz Bosne i Hercegovine. To su bile sve pozitivne strane.

Ali, sve te pozitivne strane solidarnosti ljudskog odnosa ne bi nam smele zaseniti ono što treba da bude naša odgovornost u državnim organima, a to je pojedinačna odgovornost ljudi u medicinskom centru u Novom Pazaru, jer imamo situaciju da se za proteklih 15 godina dva lica, dva čoveka, smenjuju na čelu Medicinskog centra, još su članovi iste porodice, u bliskim rodbinskim odnosima i takmiče se ko će više ostvariti ličnih privilegija i profita.

Nažalost, i sada, taj isti direktor Medicinskog centra se nalazi na toj poziciji, uprkos brojnim zahtevima i unutar centra i izvan centra. To je nešto što ostavlja određenu senku i građani koji su nas birali očekuju odgovor, a evo mi, u ime njih, postavljamo pitanje nadležnima u Vladi. Hvala.
Zahvaljujem na odgovoru i logično je da punu odgovornost ne možemo imati dok se kompletno stanje ne okonča. Ali, pošto smo u borbi protiv korone za one ljude za koje se pokaže da su destruktivni u toj borbi, odnosno da su odgovorni za određene pojave u Medicinskom centru, loše ih je držati do kraja bitke, jer onda bitka može biti neuspešna. To je ono što zapravo građani od vas očekuju, a mi evo ovde prenosimo.

Znači, prenosimo detaljnu istragu i da se ne odustane. Svi oni koji su krivi neka odgovaraju. Potpuno smo svesni osetljivosti i ni na koji način ne želim ovo politizirati, politički iskoristiti te emocije, ali ovo je nešto što smo dužni građanima i na čemu ćemo insistirati.

Dopunsko pitanje se odnosi na borbu protiv organizovanog kriminala. Obradovani smo najavom novog talasa borbe protiv organizovanog kriminala, mafije i svih oblika kriminala. Samo opet želimo insistirati da to ne ostane samo na nivou velikih centara poput Beograda.

Obradovala nas je činjenica da su određena lica odgovorna za pljačku imovine građana u Novom Pazaru, privedena zakonu, uhapšena, procesuirana, ali se u Novom Pazaru pojavila informacija da je to hapšenje bilo pripremljeno još u decembru prošle godine. Molim vas odgovorite nam da li je to tačno da kažemo građanima? Da li je to tačno da je to hapšenje odgođeno zbog izbora ili nije?

Želimo da to znamo, iako pozdravljamo tu akciju, istina, u pitanju su sitnije ribe što bi se kazalo u političkom sistemu, a znate dobro da sam upravo u ovom časnom domu više puta govorio o sprezi organizovanog kriminala i kriminala uopšte i politike. Želimo da vas u tome podržimo, da se nastavi sa tim. Svako ko je stavio ruke u pare građana mora da odgovara i to je dobar prvi korak, ali je jako bitno dati ova pojašnjenja.

Isto tako proteklih dana imamo nervozu kriminalaca u Sjenici, gde jedan ozloglašeni kriminalac, tamo poznati, da mu ne pominjem ime ovde, ne zaslužuje to, dakle sa svog mobilnog telefona sa svog zvaničnog broja pretio aktivistima suprotne političke stranke, predsedniku opštine i onima koji zapravo raskrinkavaju sav taj kriminal, potrebna je reakcija MUP-a i nadležnih državnih organa.

Pitanje za Ministarstvo finansija – kako je moguće da sedam godina predstavnici Revizorske institucije ne dođu u kontrolu budžeta Sjenica. Došli su tek na naš zahtev pre dva meseca i otkrili takve zloupotrebe, preko 260 miliona samo u prvoj kontroli. Naravno pozdravljamo sada ovu akciju, ali želimo odgovor, za tih sedam godina mora neko biti odgovoran zašto je to bilo prepušteno ljudima u opštinskoj vlasti? Hvala.
Dame i gospodo, poštovani prisutni, kolege narodni poslanici, predstavnici Vlade, moje pitanje se odnosi na grad Priboj, tačnije iz islamske zajednice su me zamolili da vam se obratim sa pitanjem - da li možemo računati na vašu pomoć, vezano za rešenje problema lokacije za izgradnju džamije u Novom Priboju?

Naime, taj predmet je nekoliko godina star i na nivou opštine Priboj, dakle, od strane predsednika opštine, imamo veoma pozitivan stav, kao i od strane narodnih poslanika, kolega iz Priboja, ali, kako sam obavešten, predmet je došao do Republičke direkcije za imovinu i čeka se tu i saglasnost Vlade.

Od izuzetne važnosti bi bilo da se ovo pitanje što pre pozitivno reši, s obzirom da u Priboju postoji džamija u starom gradu, a u novom delu Priboja nemamo ni jedan verski objekat, a u pitanju je veoma značajan broj pripadnika islamske zajednice.

S obzirom i na celokupni ambijent vrlo pozitivnih međuetničkih i međukonfesionalnih odnosa u ovome gradu, kao i njegov celokupni geografski i geopolitički značaj, od ogromne važnosti bi bilo, pre svega iz razloga što je to stvarna potreba vernika, ali i zbog same uloge Priboja i celokupne građanske zajednice u ovome gradu, jer smo i tu imali puno pozitivnih primera celokupnih odnosa, ali bi podrška Vlade na ovoj temi bila od izuzetne važnosti, da omogućimo vernicima da krenu sa gradnjom, što bi značilo još jedan podstrek celokupnim i kulturološkim i političkim integracijama u ovoj multikulturnoj sredini.

Ja ću ovom prilikom kazati i još jednu poruku preneti od islamske zajednice, ovoga puta zahvalnost za to što je u okrilju ove Vlade Direkcija za restituciju oduzete imovine donela dva veoma važna rešenja za islamsku zajednicu. Posle blokade koja je nažalost trajala godinama od prethodnih vlada konačno smo dobili deblokadu i vraćena su dva veoma važna objekta. Jedan je Zgrada islamskih ustanova u centru Novog Pazara i Stara novopazarska banja, dva velika vakufa, što ima izuzetan značaj za islamsku zajednicu, ali, opet kažem, još veći značaj za celokupne međuverske i međunacionalne odnose.
Najlepše je kada čujete radosne vesti, pogotovo ovoga tipa, koje su veoma konkretne i oročene. Očekujem da upravo to bude dan kada ćete doneti ili konačni pozitivan odgovor ili samo rešenje po tom pitanju.

Siguran sam da se ovog trenutka građani Priboja, posebno nosioci odgovornosti u islamskoj zajednici, koji su najviše truda uložili na ovu temu, raduju i dok prate televizijski prenos ove Skupštine.

Podvlačim, jako su važni ovi gesti. Dakle, nekada ljudi koji su manje ili više verujući možda i ne razumeju neposrednu takvu potrebu, ali, evo, vidite vi, i na temu ovih dešavanja u Crnoj Gori, koliko su ta verska pitanja senzibilna.

Kada imamo pametne ljude u vlasti koji će to razumeti i preduprediti takve stvari, a sa druge strane i pokazati primerom, jer uvek kada pokažete primerom senzibiliteta prema različitosti, onda ostvarujete pretpostavku da možete i za svoj narod i svoj etnos potraživati ono što je njihovo pravo.

Ja bih u dopuni pitanja još skrenuo pažnju takođe na sugestiju građana i nešto o čemu je javnost prilično upoznata. Zadnjih meseci imamo nekako pojačano nasilje u Novom Pazaru, čak se povećao broj ubistava u određenim ugostiteljskim objektima. Ja bih upitao, pa i zamolio Vladu, šta ćemo preduzeti, šta će Vlada preduzeti? Naravno, spremni smo i kao narodni poslanici i sa ostalim strukturama da se uključimo, potpuno svesni da pojave nasilja nisu one koje mogu da se rešavaju nekim aktom ili jednom političkom odlukom.

Mislim da su to stvari koje nam skreću pažnju da moramo pridati važnost takvim pojavama. Istina, reč je o problematičnim ugostiteljskim objektima posle ponoći, alkohol i ostale poročne atmosfere koje tu imaju, ali je ovo nešto preko čega ne bismo mogli preći tek tako.

Istina, ja sam svojevremeno, još na početku ovog mandata ovde i Vladi i Skupštini predlagao formiranje jednog nacionalnog saveta za borbu protiv nasilja. Mislim da ovo u Novom Pazaru ne bi trebalo samo biti jedina tema, jer mi nasilje, kao što znate, imamo u povremenoj eskalaciji, u raznim strukturama, od maloletničkog, preko školskog, do porodičnog i tako dalje. Imamo određene potencijale koji se time bave, ali mislim da nam fali koordinacija. Zapravo, moje bi pitanje bilo - šta su promišljanja Vlade u ovom pogledu?
Hvala lepo.

Poštovani prisutni, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade, moje ključno pitanje se odnosi na borbu protiv organizovanog kriminala na području Sandžaka.

Naime, poznato je da su na tom polju ostvareni veoma značajni rezultati na području Beograda, kao i na području raznih drugih centara gde smo ranije imali organizovane kriminalne grupe. Međutim, na području Sandžaka, uz do sada manje intervencije ili delovanja, i dalje imamo veoma uticajne kriminalne grupe koje, nažalost, odolevaju svim opšte poznatim načelnim intervencijama i akcijama.

Imamo jako puno primera o kojima ste mogli čitati u medijima. Slučaj Tutina, najsvežiji jeste da smo imali zapaljen automobil direktora staračkog doma, gospodina Đondića, istina, i brzu reakciju resornog ministra koji je odmah, nakon nekoliko dana, posetio Tutin, dao podršku. Dešava se, dakle, nešto što je nezamislivo za 21. stoleće, za jednu modernu i savremenu državu.

Dakle, drugi put se diže u zrak automobil jednog direktora jedne ustanove koja, po svojoj prirodi, ne predstavlja neku važnu ustanovu neke velike vlasti, ali zapravo predstavlja jedinu ustanovu koja nije u rukama vladajuće oligarhije SDA Sulejmana Ugljanina, koja taj grad, kao i grad Sjenicu, drži decenijama kao nekog svog taoca, dakle, svojevrsnu zonu sumraka.

Dakle, nije samo to problem. Imamo još veći problem, a to su nagomilane krivične prijave protiv vlastodržaca u opštini, koji u debeloj sprezi sa određenim korumpiranim tužiocima i korumpiranim sudijama uspevaju da sve to zataškaju, da zadrže od daljeg procesuiranja.

Prema tome, ovo je pitanje toliko važno i krupno da ga ne možemo ostaviti ni samo lokalnoj policiji, ni samo jednom ministarstvu. Ovde je neophodno podići sve nadležne državne organe koji imaju veze sa ovom tematikom, jer se bojim da nam stvari izmiču kontroli i da možemo doći do određene tačke gde se, nakon toga, neće moći ozbiljnije reagovati.

Pogotovo ukazujem na činjenicu da se radi o gradovima, područjima i opštinama gde imamo pograničnu liniju sa Crnom Gorom, sa BiH. Imamo, dakle, tu sve to što se dešava sa Kosovom i gde, zapravo, sve te nekako neuralgične tačke kriminalci najbolje koriste i zato bih voleo da čujem odgovore – kakav nam je plan da krenemo u obračun sa organizovanim kriminalom na području Sandžaka? Hvala.
Zapravo me niste čuli na početku. Ja sam i istakao da su određeni pomaci napravljeni na nivou cele države i to je za pohvalu i to mi daje neku nadu da postoji volja i da se ne radi ni o čemu što je drugačije u stavu odnosa prema tom delu države.

Ali ja samo kao neko ko je svedok godinama i ko veoma dobro poznaje i preti te procese, prosto i medicinskom logikom, ako imate neku bolest značajnije nagomilanu na nekom prostoru, onda su potrebne dodatne mere, a pogotovu ako imate i, da kažem, neke lekare virusirane, u ovom slučaju određene državne službenike u policiji, tužilaštvu i pravosuđu. Imamo to stanje, imamo i neke pokazatelje koji zapravo zabrinjavaju.

Znate da smo već imali jednom ovde i postavljeno pitanje oko onog pretećeg metka koji je došao kovertiran predsedniku Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, dr Mevludu Dudiću, što je sasvim jasno da je bila u pitanju određena pretnja. Još nemamo povratne informacije i istrage o tome.

Recimo, medijski ste mogli videti šta se dešavalo sa zakazanim masovnim tučama u školama u Novom Pazaru. Opet Novi Pazar. Ja vam moram priznati, pored toga što tamo živim, što sam kao svaki roditelj zabrinut za svoju decu, kao narodni poslanik za svako dete, oni koji od nas očekuju da ih ovde zastupamo, ali isto tako i jako se ružno osećam da iz moga kraja iz Sandžaka, iz Novog Pazara najčešće dolaze takve vesti i takve slike, jer taj narod, to društvo, ti ljudi sa svojom kulturom i humanošću ne zaslužuju to. Oni realno ne pripadaju takvom svetu, ali kada se na neki način zbog određenih socioloških, pa i istorijskih, pa možda ekonomskih, pa i nekih političkih okolnosti desi da se određene negativne snage, u ovom slučaju ove kriminalne, toliko ojačaju, ipak su to male sredine, gde se tačno zna sa kime se druže određeni funkcioneri policije, sa kim se vozikaju, sa kim slave rođendane, sa kim ovo, sa kim ono, dakle to su stvari koje, zapravo, na neki način, šalju poruku gde građani kažu – čekajte, kuda ovaj brod ide.

Naravno, apsolutno ne sumnjam da državni organi imaju kapaciteta i znam da postoji jako mnogo problema sa kojima se država nosi, ali želim da ova pitanja, pitanja organizovanog kriminala, pitanje bezbednosti dece, pitanje bezbednosti svih ljudi, bude jedno nadstranačko pitanje.

Dešava nam se da u određenim lokalnim sredinama, pa čak i neke stranke participiraju ovde u vladajućoj većini zbog nekih lokalnih interesa prećute svojim koalicionim partnerima, Ugljaninu i još kome, razne druge dole nezakonite radnje i ponašanja koja su na štetu svih.

Ja bih voleo da napravimo savez protiv organizovanog kriminala, govorim sada o prostoru Sandžaka ali to se može odnositi na sve druge delove, jer mislim da nam to sada treba. Bojim se da prelaze crvenu crtu neke pojave, a neke sam samo primere pomenuo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade, moje prvo pitanje se odnosi na socijalna i zdravstvena prava učenika verskih škola.

Naime, bio sam sudionik donošenja zakona o crkvama i verskim zajednicama 2006. godine i smatrali smo da smo tada konačno otklonili nepravdu koja je trajala svo ono komunističko vreme u pogledu prava učenika verskih škola.

Međutim, nekoliko narednih godina, skoro više od decenije se nismo suočavali sa tim problemom. Zadnjih meseci dobijam sa terena žalbe na tu temu da pojedini učenici verskih škola zapravo imaju problem da ostvare svoje zdravstveno i socijalno pravo zbog određenih dopisa ili uredbi koje su došle od strane nadležnog ministarstva.

Moje pitanje je zašto smo ušli u taj problem i kada i kako ćemo to rešiti, s obzirom da u zakonu nemamo taj problem, ali su očito u pitanju različita tumačenja ovog pitanja u pogledu shvatanja pojma šta su zvanične škole, odnosno škole koje rade u okviru sistema obrazovanja Republike Srbije.

Moje drugo pitanje se odnosi na to kada će se razmotriti ili nadam se, ukinuti odluka o zapošljavanju u javnom sektoru? Pre svega me zanima školstvo, jer sam po poziciji predsednika Odbora za obrazovanje upućen u sve ono što se tiče te oblasti.

Sada imamo toliko nagomilanih problema od enormno velikog broja privremeno uposlenih u školama, koji zapravo stvaraju koncentraciju nekvaliteta i nemogućnosti motivacije, nemogućnosti, zapravo, afirmacije samog kvaliteta, pre svega, nastavnika u tim školama i otvaranja mogućnosti različitih zloupotreba uticaja na te ljude, s obzirom na njihov nerešen status u školama, što se u zadnje vreme drastično odražava na kvalitet u školama, odnosno u sistemu obrazovanja.

Smatram da bi bilo od izuzetne važnosti preispitati ovu odluku, da li u celosti, pretpostavljam da bi to bilo najlakše i najefektnije, ali ako ne, barem da se pokuša analizirati negativne refleksije vezane za školstvo, gde su zaista, dakle, negativne posledice veoma prisutne.
Zahvaljujem na odgovorima.

Dakle, pitanje socijalnih i zdravstvenih prava učenika verskih škola jeste u dimenziji sistemskoj. U pojedinim ponašanjima imamo i slučajeve pojedinačne, ali sistemsko je, jer, kao što sam kazao, iz nadležnog ministarstva su otišli određeni dopisi prema centrima za socijalni rad koji su bili na neki način nejasni, čak neki koji su kazali da to pitanje nije rešeno, a nije rešeno zbog različitog tumačenja zakona, jer verske škole su tada, po Zakonu o verskim zajednicama, izuzete iz obaveze akreditovanja kroz akreditaciona tela u okviru obrazovnog sistema Republike Srbije i tu je upravo ostala neka vrsta pravne praznine za verske škole koje su legalne i legitimne, a nisu prošle sistem akreditacije ostalih škola. Zato je ovde samo potrebno tumačenje ili određeni akt, kako je ministar kazao, ministra za prosvetu ili Ministarstva za prosvetu, koji će jasno potvrditi, dakle zvanično iz tih škola, kako zapravo na terenu ne bi bilo različitog tumačenja ili eventualnih zloupotreba u selektivnom ponašanju.

Svestan sam da ova Vlada nema ni ideološki animozitet prema verskim školama i to rasterećuje celokupne odnose i zato verujem da će se ovome sigurno pristupiti u pozitivnom rešavanju, kao što me raduje najava da će se pokrenuti inicijativa za ukidanje zabrane zapošljavanja u javnom sektoru. Nadam se da ćemo i do tada iskoristiti ovu mogućnost izuzetnog ili selektivnog upošljavanja tamo gde postoji stvarna potreba kako školski sistem ne bi trpeo, kako sam u prethodnom izlaganju i kazao.

Moje dodatno pitanje se odnosi na kladionice u blizini prosvetnih objekata. Nije prvi put da ovu temu pokrećem, ali s obzirom da se i dalje nismo makli napred u pogledu rešavanja ovog problema, pogotovo kada dolazim sa prostora ili na prostoru kao narodni poslanik dolazim iz Novog Pazara i Sandžaka. Općenit imamo tamo jedan opšti haos kada su u pitanju kladionice.

Naše nezvanične informacije su da je većina kladionica u Novom Pazaru nelegalne i bez dozvola za rad, bez određenih ispunjenih uslova, a ono što je očigledno i nije informacija, već se može svako uveriti, jeste da se ne poštuje zakonski propis udaljenosti, propisane udaljenosti kladionica od škola općenito, verskih objekata takođe. Dakle, to je nešto što postaje alarmantno i sa čime bi se morali suočiti i dobiti odgovore zašto se toleriše ovo bezakonje koje je izuzetno štetno za našu decu, za mladost općenito.
Dame i gospodo, poštovani prisutni, poštovani predsedavajući i poštovani članovi Vlade, moje prvo pitanje se odnosi na obavezu Vlade da obezbedi primenu ustavnih načela i zakonskih odredbi koje se odnose na ravnopravnost svih crkava i verskih zajednica.

Naime, poznato je da je od 2007. godine došlo do ugrožavanja jedinstva islamske zajednice, odnosno prava pripadnika islamske zajednice da imaju jedinstvenu, tradicionalnu islamsku zajednicu, koja bi bila prema zakonskim odredbama zaštićena isto onako kako se pruža zaštita SPC i drugim crkvama, odnosno verskim zajednicama.

Nažalost, tadašnji režim, Tadić-Koštunica, zloupotrebili su državni aparat i ugrozili islamsku zajednicu, kršeći vrlo otvoreno i ustavne i zakonske odredbe.

Iako smo svedoci da je došlo do određene promene odnosa prema islamskoj zajednici od strane ove Vlade, međutim ova Vlada je obavezna da posledice koje su izazvale prethodne vlasti saniraju.

Moje drugo pitanje se, takođe, odnosi na još jedno ustavno i zakonsko pravo zagarantirano nacionalnim zajednicama, mimo većinskog naroda, u ovom slučaju je u pitanju pravo na upotrebu bosanskog jezika za bošnjačku nacionalnu zajednicu, jer smo svedoci ovih dana da imamo prilično agresivne stavove od određenih akademskih i drugih krugova koji osporavaju ovo pravo pripadnicima bošnjačke nacionalne zajednice.

Poznato je da su Ustav i zakon veoma jasni po ovom pitanju. Poznato je da je i Vlada zapravo na strani primene Ustava i zakona. Međutim, ja ovde prenosim zabrinutost pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice, s obzirom na ovu atmosferu o kojoj govorim i zato mi je potreban odgovor Vlade, odnosno jasan stav Vlade kako pripadnici bošnjačke nacionalne zajednice ne bi bili uznemireni.

Moje treće pitanje se odnosi na dijasporu, odnosno zakonsku obavezu da i pripadnici bošnjačke dijaspore, koja je veoma brojna, po našim podacima preko milion pripadnika je bošnjačke dijaspore, takođe budu tretirani kao pripadnici dijaspore većinskog naroda po zakonu i od strane Uprave za dijasporu. Hvala.
Dakle, vezano za jezik, najkonkretnija je stvar odluka, odnosno stav Uprave Javnog servisa RTS, koji se negativno izjasnio po pitanju zahteva bošnjačkog nacionalnog veća da se obezbedi određeni prostor, vremenski prostor na toj televiziji za bošnjačku nacionalnu zajednicu i u smislu jezika, ali i u smislu predstavljanja bošnjačke nacionalne kulture i to sa vrlo problematičnim i neprihvatljivim objašnjenjem da postoji neki Odbor za standardizaciju srpskog jezika, koji je, zapravo, stava da to nije jezik i da tu ne postoji osnov da se ovo pravo primeni.

Dakle, ovim se šalje poruka da je neki odbor, po meni neformalni, stariji od zakona, stariji od Ustava i mi smo, zapravo, imali to već ovih dana čitati u medijima. Dakle, to je ono što, recimo, je konkretan postupak, a uz to svakako i javno zastupanje tih stavova je nešto što zapravo zabrinjava.

Ono što je naš zahtev, ali isto tako i podrška ovoj Vladi jeste da ne dopusti da nikakve paralelne grupe, paralelne strukture moći, paralelni centri koji se pokušavaju nametnuti kao neka vrsta paradržave, zapravo da oni budu ti koji će davati naloge zvaničnim organima i institucijama, u ovom slučaju Javnom servisu, koji kao medijska kuća predstavlja servis svim građanima. Dakle, to je što se tiče samog jezika.

Zamolio bih vas da se izjasnite i po pitanju prava islamske zajednice da bude zaštićena. Dakle, to je jedno veoma veliko pitanje.

Znam i svestan sam da to nije nešto što je ova Vlada proizvela i znam da je to vruć krompir koji je ostavljen ovoj Vladi, ali ozbiljna vlast i ozbiljna Vlada se moraju suočiti i sa posledicama nečega što su učinile prethodne vlasti.

Dakle, vi ste sada u prilici kao šira javnost Srbije da pratite i ono što se dešava u Crnoj Gori vezano za imovinu SPC. Da li ste videli kakve sve to emocije pokrene, koliko je to osetljivo, koliko je to teško pitanje?

Ja znam da vi možete da kažete da je to unutrašnje pitanje islamske zajednice, mi ne možemo da se mešamo. Mi i ne tražimo da se vlast meša unutar unutrašnjih pitanja islamske zajednice, ali tražimo da vlast obezbedi odnos prema islamskoj zajednici isti kao prema ostalim crkvenjskim zajednicama, a po najpre kao SPC.

Zakon jasno kaže da je vlast obavezna da obezbedi, da zaštiti zajednicu svaku legalnu, posebno tradicionalnu crkvu i versku zajednicu ukoliko je ugroženo njeno pravo, odnosno bilo koja zakonska odredba u pogledu tog prava.
Dame i gospodo, poštovani prisutni, moje pitanje se odnosi na Bošnjačko nacionalno veće, tačnije šta će Vlada, odnosno Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu poduzeti da se konačno uvede u red Bošnjačko nacionalno veće, odnosno da ovaj organ i ovo telo koje je uspostavljeno po Zakonu o pravima nacionalnih manjina konačno profunkcioniše u onom cilju u kome je i organizovano.

Naime, poznato je da je sistem nacionalnih saveta, odnosno veća uspostavljen još 2003. godine, da je 2010. godine smo birali savete, odnosno veća na neposrednim izborima, ali evo u slučaju Bošnjačkog nacionalnog veća od 2010. godine imamo apsolutno bezakonje. Kasnije očekivanja da će se to ipak urediti, no, kao što ste mogli biti svedoci da i dalje ovo telo ne služi ostvarenju prava, kolektivnih prava bošnjačke nacionalne zajednice, već zapravo, koristi se za usluge personalne i partijske svrhe. Poslednjih dana smo imali kulminaciju ovih problema, i nažalost, više puta smo ukazivali na ovaj problem i materijalima i dopisima koje smo dostavljali nadležnom ministarstvu, međutim, očito da pojedini funkcioneri u ovom ministarstvu, ne znam iz kojih razloga, ali na ličnim relacijama, da ne kažem neku težu reč, blagoslove i podržavaju ovakvo funkcionisanje u veću.

Moje drugo pitanje se odnosi na izgradnju puta Tutin-Novi Pazar, dakle, pre nekoliko meseci dobili smo ..
Potpuno sam svestan i moje pitanje nije išlo u smeru da se sada treba sa pozicije ministarstva obračunavati sa Ugljaninovim izjavama. Dakle, jasno je i šta je namera i pozadina i želja. Dakle, ono na šta ja želim skrenuti pažnju jeste zakonitost delovanja veća i posebno uslova kako bi se moglo normalno funkcionisati.

Ja sam recimo većnik i zato sam svedok raznih događanja. Uspeo sam prisustvovati samo prvoj konstituirajućoj sednici, više nisam mogao otići tamo na sednice iz razloga što prvo tehnički to veće radi u jednoj sali, koja nema niti prirodnu niti veštačku ventilaciju. Kako ti ljudi koji godinama tu sede ne znam, očitu su se navikli na te uslove, posle pola sata već gubite kiseonik i verovatno glasate za sve što se predloži. Ako je to namera, vrlo je efikasno.

S druge strane, na ulazu u tu zgradu stoje ljudi koji po profilu spadaju u kriminalno-huliganski milje, istetovirani, čak većnik ne može da uđe u zgradu dok ne stavi potpis na neki spisak pre, na ulici, sto stoji na ulici, morate da potpišete i sada vi kao opozicioni većnik, možete da nećete dati kvorum, možete da pričate šta god hoćete, ali oni drže spisak i kažu – evo imamo kvorum.

Pri tom, na toj prvoj sednici niti je bilo mikrofona, niti govornice za diskutante, nije bilo ništa, nije bilo diskusija. Nema usvajanja dnevnog reda. To je sve u dopisima uredno Ministarstvu dostavljeno.

Mene prosto zanima, grupa koju ja predvodim ima 13 većnika. Ja samo želim da oni mogu tamo opozicono, normalno funkcionisati. Oni tamo ne mogu funkcionisati. Oni su izloženi i fizičkim nasrtajima i verbalnim nasrtajima i mi od ministarstva zapravo tražimo samo to, da ono omogući normalan rad u veću, a što se tiče odnosa većina – manjina, to je opće poznato. Što se tiče tih upotreba i zloupotreba, i meni je savršeno jasno šta je cilj, ali je činjenica da Sulejman Ugljanin tamo nema većinu bez podrške drugih faktora.

Pitanje je, zašto mu se daje podrška, ne samo tu, već i u lokalnim samoupravama gde on ima određene koalicione odnose i to je nešto što otvara pitanja na koja mi ne možemo korektno odgovoriti. To su ipak politička pitanja, nema potrebe da mi Vlada daje odgovore. Mene zanima zakonitost i uslovi, zakoniti uslovi u kojima ćemo moći normalno funkcionisati, dakle da većnici i novinari ne budu maltretirani i ne budu ometani da prisustvuju, da diskutuju, da po Poslovniku veće funkcioniše. Toga tamo, dakle nema. Prema tome, to je moje pitanje i želja da imam konačni odgovor.
Dame i gospodo, poštovani članovi Vlade, moje pitanje se odnosi na investicije, odnosno na otvaranje fabrika na području Republike Srbije.

Prosto se radujem kada god sam u prilici da primim neku informaciju da je na nekom području otvorena nova fabrika, da su dovedene investicije. Imali smo prilike radovati se i na brojnim skupovima na kojima je i predsednik Republike prezentirao takve rezultate, od Vojvodine, Šumadije, zapadne Srbije, istočne Srbije, jugoistočne Srbije.

Međutim, ono što meni upada u oči i definitivno me tera na ovo pitanje jeste šta se dešava sa otvaranjem fabrika na području Sandžaka? Ukoliko izuzmemo intervenciju koja je za pohvalu u cilju sanacije kompleksa FAP-a, gde je napravljen izvesni iskorak, mi već godinama, dakle, na području Novog Pazara, Tutina, Sjenice, Nove Varoši, Prijepolja nemamo niti jednu investiciju.

Samim zbližavanjem Republike Srbije i Republike Turske mi Bošnjaci smo se posebno radovali, računajući evo dolaze nam braća Turci i sada će da krenu i fabrike i sa te strane.

Posmatrali smo, dakle, došle su turske fabrike, njih oko 500 je već otvoreno na raznim područjima Republike Srbije. Međutim, nakon svega ja sada više ne mogu da znam kome su Turci više braća, nama Bošnjacima ili vama Srbima. Ne smeta mi što su i Srbima postali ponovo braća i prijatelji. To je na korist, ako Bog da, svih nas, ali prosto ne mogu da razumem zašto do sada nemamo niti jednu fabriku na području Sandžaka.

Do sada sam to više fakturisao mojim kolegama političarima iz Sandžaka, međutim, očito da nije u pitanju samo njihova krivica, zapravo ne znam čija je i ja zapravo očekujem od predstavnika Vlade, danas ovde, odgovor u vezi sa tim zašto nemamo nijednu fabriku, pogotovo stranih investicija i ako će biti, kada će to biti, jer zaista smo predugo čekali?

Drugo moje pitanje je upućeno Ministarstvu, odnosno ministru unutrašnjih poslova, tiče se letaka, plakata i natpisa anti-muslimanskih koji su se pojavili na području Subotice, šta je preduzeo na tom polju, jer smo dobili informacije uznemirenosti pripadnika islamske zajednice na području Subotice?

Treće pitanje se tiče već poznatog događaja, stradanja Ernada Bakana, pre tri sedmice, na pešačkom prelazu, zašto se dopustilo da sva istraga teče pod svojevrsnim velom tajne? Hvala.
Poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, moje pitanje se tiče stanja na prostoru Sandžaka, vezanog za polje organizovanog kriminala.

Pre nekoliko dana, na površinu je isplivala još jedna u nizu afera koja se tiče prikupljanja novca od strane građana za izgradnju puteva. Ranije smo mislili da je to normalna pojava, međutim, nije lako zaključiti da se radi o nezakonitoj radnji, jer je novac prikupljan na spiskovima bez ikakvih potrebnih priznanica.

Mi iz Stranke pravde i pomirenja smo došli do podataka koji nam još pristižu da je recimo iz 37 sela na području opštine Tutin, kao jedne od najsiromašnijih na području zemlje prikupljeno 1.574.000 evra za izgradnju seoskih puteva. Nešto od toga je rađeno, nešto nije rađeno. U opštini kažu da oni ne znaju za prikupljanje tih sredstava. Dakle, radi se o opsežno nezakonitoj radnji.

Na području Sjenice je ova pojava još drastičnija u pogledu prikupljanja novca i za puteve čiji radovi se uopšte nisu desili. Dakle, prikupljanje sredstava su organizovale opštinske uprave preko svojih aktivista.

Moje pitanje je usmereno predsednici Vlade i nadležnim ministrima - kada će se krenuti sa opsežnom istragom, jer se radi o ogromnom organizovanom kriminalu, kako bi dakle se konačno jednom stalo na kraj, kako bi građani dobili odgovore šta se dešavalo s tim sredstvima i ko je uopšte mogao da vodi ovakvu akciju?

Još jedno pitanje, tiče se graničnih prelaza Miratovac-Lojane i Cer-Supot na području Preševa. Naime, u više navrata su nam se obraćali građani sa područja Preševa da bi bilo jako važno da se ovi granični prelazi otvore, jer građani koji žive sa obe strane granice, posebno u vreme turističke sezone imaju velike probleme i po nekoliko sati čekaju na poznatim postojećim graničnim prelazima. Bilo bi veoma značajno da se pristupi otvaranju ovih graničnih prelaza, kako bi se olakšala komunikacija.
Zahvaljujem i razumem vas.

Pretpostavljam da do sada ovu informaciju sigurno zvanično vi lično niste imali, iako su nedavno mediji o tome pisali. Situacija je potpuno alarmantna, istina, znam, čak i mnoge moje kolege ovde kada sam neformalno razgovarao, kažu prosto da ne veruju da neko prikuplja sredstva u evrima na nekim divljim spiskovima za izgradnju puteva.

Verujte, i ja sam mislio dok nisam došao u ovu Skupštinu da se to radi svugde, da je to neka normalna pojava da građani participiraju, ali nije bilo čudno što se to radi bez nekakve legalne procedure i kroz neku normalnu dokumentaciju.

Međutim, verujte ovo što se dešava sa zloupotrebom novca građana, moram kazati sirotinje, jer da bilo ko prošeta tim selima, to su najsiromašnija mesta u ovoj zemlji i zamislite da se usude da od te sirotinje ovoliko novca neko ukrade na način zloupotrebe vlasti i to je nešto što je na ivici neverovatnosti. Razumem zašto sada niste u prilici da mi dajete odgovore, ali ono što je bitno jeste da ova pojava koja se tiče zloupotreba novca građana za navodnu izradnju puteva, je samo deo opšteg stanja organizovanog kriminala na području Sandžaka, posebno u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici.

Dakle, ja bih takođe očekivao odgovor, ako ne danas, jer ne vidim ovde ministra unutrašnjih poslova, kada će krenuti jedna opsežna akcija obračuna sa organizovanim kriminalom na području Sandžaka. Svakodnevno imamo u štampi informacije o narko dilerima da postoje narko dileri u svim delovima zemlje, da postoji kriminal na možda svakoj tački ove zemlje. Kriminal nije problem dok je incidentan izuzetak, ali mi u Sandžaku imamo kriminal na površini. Danas na nekim pozicijama lokalne vlasti lakše ćete da ostvarite nekakve rezultate da rešite neki problem preko narko dilera u Novom Pazaru ili nekom drugom mestu, nego preko zvaničnih predstavnika izabranih u vlasti.

U tom kontekstu nije slučajno da su borbe oko toga čiji će da bude upravnik zatvora u Novom Pazaru, jer je to jedno od najvažnijih kadrovskih pitanja, itd. Dakle, za taj prostor s obzirom na činjenicu da imamo i prelaz ka Kosovu i granicu ka Crnoj Gori, tačka je neuralgična i zahteva zaista jednu opsežnu vanrednu akciju koja se očekuje od strane Vlade i nadležnih ministarstava.