Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8863">Marijan Rističević</a>

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Obraćanja

Nisam ja zakasnio, već ste vi kasnije videli.

Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, samo da dodam na diskusiju druga Komlenskog, da gospodin Aleksić nije samo kupovao zemljište na mogućoj trasi, nego da bi to skuplje prodao, onde je sadio i sadnice da bi se to cenilo kao voćnjak da višestruku cenu postigne. Tako da, ja delim to zadovoljstvo, zato što je ovog puta ostao bez novca. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je više poslanika zastupalo po pitanju javnog interesa prodavce nekretnine. U suštini oni su prodavci i svi se zalažu, koliko sam razumeo ove narodne poslanike, da se to plati što više, na strani su vlasnika nekretnina, prodavaca.

Država je zajednica ljudi koja u javnom interesu treba da, ako ne može puteve već da pronađe mora da ih izgradi. Taj put je državno vlasništvo, vlasništvo svih građana. Kada se nekretnina prodaje, verovatno, da kada to plati država, verovatno plaćaju i svi građani. Verovatno će svi građani platiti taj auto-put. U troškove auto-puta ulazi kupovina nekretnina.

Dakle, ne treba se zalagati samo da prodavci nekretnina dobiju što više novca, jer taj novac moraju da daju svi građani. Više čak od prodavaca su oštećeni građani koji nisu vlasnici nekretnina, jer oni kroz poreze i doprinose moraju da plate te nekretnine i sa ovim javnim interesom treba biti veoma pažljiv, ne treba oštetiti vlasnike, ali ne treba biti ni preterano izdašan, jer to neki narod, neki građani moraju platiti kroz poreze, doprinose itd.

Takođe, prošli put sam govorio da naša najveća svratišta su Jasenovac, Jadovno, Ibarska magistrala, pa tek onda Kragujevac, Šurmarice. Od 2000. godine poginulo je 14.000 ljudi. Ako je samo 20% poginulo zbog loših puteva, ovi iz stranke bivših režima, koji bojkotuju rad Narodne skupštine nose na savesti gotovo 3.000 ljudi. Daleko više nego što je poginulo u agresiji NATO pakta. U svirepoj i zločinačkoj agresiji NATO pakta poginulo je između dve i tri hiljade ljudi, uključujući vojnike i civile.

Dvadeset dve hiljade tona bombi NATO pakta nisu nam mogle naneti toliko žrtava koliko stranka bivšeg režima, time što nije izgradila puteve, već je krala i novac iznosila na Kukova i druga ostrva. Svi se mi moramo pomalo odreći nečega da bi taj put izgradili, a najviši sloj građana PDV plaća kada uđe u samoposlugu, svima drugima se on nekako odbija, prebija itd, a široki sloj građana će platiti ovaj put. Treba biti pažljiv sa eksproprijacijom, sa javnim interesom, ne treba biti na štetu ni prodavaca, ali ni na štetu građana.

Zašto su još bili bitni putevi? To je i demografsko pitanje. Mi iz unutrašnjosti smatramo da su naši najveći protivnici, ne svojom voljom veliki gradovi. Voljom nas koji živimo u unutrašnjosti koji želimo bolje puteve, bolje uslove života, mnogi se dosele u Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac. Bolji putevi autoputevi treba sem ekonomskog razvoja, da pravednije rasporede stanovništvo u Srbiji baš pomoću puteva i ekonomskog razvoja, da nam se Srbija ne pretvori u stanovnike četiri velika grada, a da cela unutrašnjost bude jedan veliki starački dom.

Veoma je bitno da ti putevi kvalitetni dođu do poslednjeg našeg mesta i poslednjeg naseljenog mesta i da na takav način, bez obzira koliko stanovnika Srbija bude imala, da ih rasporedimo i na takav način sačuvamo naše teritorije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću na početku pozajmiti i prepraviti neke stihove kralja Nikole.

On je napisao „Onamo, 'namo“. Onamo, 'namo, za brda ona, govore da je Njegošev grob, a danas znamo za brda ona, Njegošev Srbin postade rob.

Dame i gospodo narodni poslanici, jedan od onih koji se nije slagao sa tim, jedan od onih koji se nije slagao sa tim da Crna Gora bude protiv Srbije, već da bude sa Srbijom, je preminuo. I zato ja izjavljujem u ime poslaničke grupe i mnogih kolega saučešće porodici Momira Bulatovića, za koga ponavljam, nije se slagao da Crna Gora bude protiv Srbije, već da bude vazda sa Srbijom.

Dame i gospodo narodni poslanici, moje prvo pitanje se odnosi na to – da li je tačno da je krajem 2007. godine, da su predstavnici bivše vlasti, bivšeg režima odlazili u američku ambasadu i da su kod Dženifer Braš tražili da Albanci odlože proglašenje nezavisnosti pre nego što se održe predsednički izbori na kojima je trebalo da pobedi Boris Tadić i da bi u suprotnom njegova pobeda bila dovedena u pitanje, što se i desilo, 14. februara 2008. godine Boris Tadić je dao zakletvu, a 17. februara su Albanci proglasili nezavisnost, a Boris Tadić je privremeno pobegao u Rumuniju? Da li je time on menjao zemlju za fotelju? Da li su kasnije odrađivali posao tako što su naručili mišljenje Međunarodnog suda pravde, koje je išlo u korist nezavisnosti Kosova, divlje države Kosova, odnosno naše pokrajine Kosovo i Metohije?

Takođe, s tim u vezi, da li su zamenom Rezolucija UN pregovore iz UN, gde su prisutni Rusija i Kina, da bi dogovoreni posao odradili, koji su dogovorili 2007-2008. godine i zamenili zemlju za fotelju, da li su to odrađivali time što su promenili Rezoluciju i izbacili UN iz pregovora i uveli EU?

Da li je tačno da su ustanovili granične prelaze na Jarinju i Brnjaku? I sa tim u vezi, da li je tačno, da bi o svemu tome ćutao, Đorđe Vukadinović dobio od Lutrije Srbije za vreme vladavine Borisa Tadića za svoju organizaciju Nezavisna vlaška politička misao ili srpska politička misao, da je dobio dva miliona i 400 hiljada dinara da bi o takvoj vrsti usluga koje su se dešavale za vreme vlasti DS, a i DSS, ćutao, a danas, koliko vidim, je veoma glasan?

Dame i gospodo narodni poslanici, sledeće pitanje je vezano za izborne zakone. Da li je tačno da su zakoni o izboru predsednika, narodnih poslanika, zakoni kojima se definišu izbori u lokalnim samoupravama i Zakon o finansiranju političkih aktivnosti u osnovi doneti pre 2012. godine, odnosno za vreme dok je ovaj deo opozicije vladao Srbijom, a sada govore da su to neki lopovski zakoni? Da li to znači da su oni te lopovske zakone doneli?

Na kraju, svi ste gledali Utisak nedelje, neki od vas su gledali, svi ste gledali delove u društvenim mrežama, Nove S televizije i ja pitam, da li je poput ostalih lažnih prekograničnih kanala, kao N1 televizija, ta televizija neregistrovana, da je lažna prekogranična televizija, kao 20-ak spornih kanala iz „Junajted medije“, kojima se nelojalno konkuriše? To je pitanje za Komisiju za zaštitu konkurencije, za REM, RATEL. Time se nelojalnom konkurencijom, radom na crnom, uništavaju i ugrožavaju domaći mediji i u osnovi služe za ispiranje novca. Oni su tvrdili da program reemituju N1 televizija iz Slovenije, ali sam ja od njihovog regulatora Tee Antnonić dobio odgovor da to naprosto nije tačno. Hvala.
Dame i gospodo, ja sam od onih koji često glasaju za amandmane političkih protivnika. Čak, nekad kad oni sami nisu prisutni prilikom glasanja. Možda bih glasao i za ovo, ali za mene je ovo previše usko. Ja se zalažem za istraživanje svih zločina.

Ovih dana smo mogli da čitamo i o zločinu Kučana nad vojnicima JNA, u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni, na teritoriji naše pokrajine Kosovo i Metohiji, pa i zločinima u Crnoj Gori jer ih je počinio NATO, svim zločinima koji su proizvod rata i presudama, ne samo Haškog tribunala, već presudama Haškog tribunala zločinima, presudama Haškog tribunala i nacionalnih sudova od Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, biće valjda nešto i u Prištini i u Beogradu, da ta naučna istraživanja obuhvataju sve te događaje i da vidimo da li Srbi imaju pravo da budu samo zločinci ili imaju pravo da budu i žrtve.

Sve presude svih ovih sudova su osporile pravo Srba da ovim ratovima budu žrtve isključivo nacionalni sudovi, Haški sudovi tretiraju Srbe kao zločince. Teraju nam neku vrstu stida. Niko ne treba da se stidi što nije Srbin, ali niko ne treba ni da se stidi zato što je Srbin. Ne mogu Srbi samo da budu zločinci, Srbi imaju pravo da budu i žrtve, jer su i bili žrtve u rasturanju bivše države.

Takođe, Beogradski sud, Tužilaštvo za ratne zločine i Sud za ratne zločine u Beogradu treba da bude predmet tog istraživanje, a ne samo Haške presude.

Dalje, posebno presuda sudije Majuća i Hadžiomerović, ja ću ponovo da govorim o tome, niko nema pravo to da mi zabrani, nema cene koju neću platiti. Oni su oslobodili Gnjilansku grupu, koja je ubila 80 nealbanskih žrtava, surovo ih mučeći metodom laganog uzimanja duše.

Ja neću odustati od toga da osuđujem takvu vrstu ponašanja Beogradskog suda za razne zločine, gde su dvojice sudija preglasala predsednika suda i oslobodila Gnjilansku grupu i dovela u pitanje, čak postojanje Specijalnog suda u Prištini, jer su rekli da ratni zločini nisu ratni zločini ako su počinjeni posle potpisivanja Kumanovskog sporazuma. Ne kažem ja da je sudija kršio zakon, kažem, ali samo potvrđujem nalaz Vrhovnog kasacionog suda koji je posle te presude rekao da su sudije kršile zakon u korist optuženih zločinaca, pripadnika OVK, na štetu žrtava koji su bili većinom Srbi nealbanskog stanovništva, to kaže presuda Vrhovnog kasacionog suda.

Imam pravo, pošto je to bilo 2013. godine, da to ovde u parlamentu komentarišem. Nisu ništa bolje beogradske sudije za ratne zločine od sudija u Hagu, Zagrebu, Ljubljani. Nekad, čak mislim da nas ovi drugosrbijanci, sudije, pripadnici koji učestvuju u političkim emisijama, koji si ti nezavisni sudija za ratne zločine kada si ušao u političku angažovanu emisiju Olje Bećković? Pa, ti si pljunuo sam kao sudija, na nezavisnost pravosuđa.

Ja sa tim ne mogu da se složim i nema cenu koju neću platiti. Spreman sam na sve, da mi oduzmu mandat, neka urade sa mnom šta god hoće, neću biti ni prvi ni poslednji Srbin koji ću biti žrtva, ne samo onih koji nisu Srbi, a mrze Srbe, već i ovih koji su trebali da osude i zločine nad Srbima. E, zato, ne samo zato što nije to preširoko, neću glasati za ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, ovo baš nema veze sa amandmanom ali se nadam da će i meni biti dozvoljeno ono što i drugima, već predviđa da se određene površine državnog poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini mogu izdavati za školovanje kadrova poljoprivredne struke. To je dozvoljeno, čisto radi naših gledalaca da znaju da se to već radi i da su rezultati značajni.

Što se tiče Guče, ja žalim što je vlast pre nas to upropastila i nadam se da će tu biti nekih pomaka. Ja sam obišao taj Centar za krompir u Guči.

Oko glasanja, ono što je najvažnije, što ministar nije mogao da odgovori, svaki narodni poslanik ima pravo ili 30 hiljada birača da predloži izmene i dopune postojećih zakona ili sasvim novi zakon.

Zakon o izboru narodnih poslanika, koji je donela vlast pre nas, definiše način na koji se glasanje vrši. Dijaspori je svakako dozvoljeno da glasa po ambasadama i konzulatima. Možda to nije dovoljno, možda zakone treba menjati. Ali, zakonom su propisana biračka mesta, način štampanja glasačkih listića, izgled glasačkog listića, pečat na glasačkom listiću, itd, tako da bi elektronsko glasanje iziskivalo ne samo odluku Vlade, već promenu, izmene i dopune postojećeg Zakona o izboru predsednika, o izborima narodnih poslanika i, recimo, o lokalnoj samoupravi. Ali, svaki narodni poslanik može takav zakon da predloži Narodnoj skupštini. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 106. i član 107. Poslovnika.

Dame i gospodo narodni poslanici, upravo ste čuli šta novac znači. Gospodin Ševarlić je javno priznao da je tražio novac i to na nezakonit način. Ja ovom prilikom ću samo podsetiti na onaj stari projekat Dušana Petrovića i neisplaćenih 63.000 evra za oživljavanje stočarstva na Staroj Planini iz kredita Svetske banke i na kraju su tako ti vrli stručnjaci zaključili da tamo više nema tog autohtonog stočarstva i da to treba sve dati na konsultantske usluge. Pa, lepo uzmeš od Dušana Petrovića 63.000 evra i ne kritikuješ stranke iz bivšeg režima, ni onda, a ni sada.

Sada pozivaš na nezakonito ponašanje kršenje zakona. Gospodine Orliću, vi svakako znate Zakon o finansiranju političkih aktivnosti. Nestranačke ličnosti na nečijoj listi nemaju pravo na finansiranje. Dakle, nemaju pravo da traže novac zato što to pravo mogu da imaju samo koalicioni partneri političke stranke, pod uslovom da su to navele u koalicionim sporazumu šta kome, jel tako gospođo Radeta, pripada.

Dakle, nezavisni pojedinci nemaju pravo na takav način da traže novac. Još nešto, Zakon o finansiranju aktivnosti tačno je decidno navedeno zašta se taj novac može upotrebljavati u političkim aktivnostima, a svi znate onih 30 miliona Boška Obradovića koje je na nezakonit način ispumpao na fiktivne preduzetničke radnje, da je to bio težak prekršaj, a tom prilikom gospodin Ševarliću nije palo na pamet da kritikuje tako 30 izgubljenih miliona iz budžeta Republike Srbije. Hvala.
Može li po ovlašćenom, jer za repliku ste zakasnili?

(Predsedavajući: Imate pravo na repliku.)

Dame i gospodo narodni poslanici, ponašanje N1 televizije, a posebno juče akademika Teodorovića je pre svega za kolegu Rančića. Jedino on može to da objasni na koji način su se ponašali Televizija N1, „Nova“, „S“, trinaest sportskih kanala, još neke lažne piratske prekogranične televizije koje ovoj zemlji ne plaćaju ništa, a navodno su prekogranične televizije i reemituju program. Ako ga reemituju, to je sada kao na ovom ekranu, ono što prikazuju u Luksemburgu, to mogu bez ikakvih izmena da prikažu u Srbiji. Međutim, to se ne dešava. Oni proizvode program u Srbiji, a ta televizija je meni rekla, napisala, odnosno vlasnik te televizije se drznuo da u ime REM-a da meni odgovor i da kaže da oni program organizuju, režiraju priloge, postavljaju reklame u Ljubljani. Međutim, slovenački regulator kaže da to nije tačno, da su oni registrovani, licencirani u Luksemburgu. Zato mislim da kolega Rančić treba da objasni ponašanje Jugoslava Ćosića i drugih sa te televizije.

Da se razumemo, po meni mogu da emituju šta god hoće, ali moraju da se registruju u ovoj zemlji, jer emituju program iz ove zemlje. Ovo je spisak svih prekograničnih kanala koji pripadaju Junajdet mediji, odnosno SBB, Šolaku, Đilasu itd. Pogledajte, na tri strane, maleni Luksemburg ima televizija prekograničnih koji program emituju, reemituju u Srbiji. U Luksemburgu tog programa nema. Dakle, radi se o čistom radu na crnom, o piratskim medijima, a da ne bih zloupotrebljavao, javiću se i po amandmanu.
Dame i gospodo narodni poslanici, kad smo već kod istraživanja, nabavite mi tu naučno-istraživačku grupu a da to ne bude Teodorović, ovaj falš. Uzmite, nemojte se smejati, na društvenim mrežama naći ćete njegovu izmenu.

Zamislite srpskog akademika, da se prekrstim i levom i desnom, nađite srpskog akademika, zamislite bilo kog akademika bilo koje zemlje da izjavi da treba se odjaviti sa pretplate "Telekomu", dakle, srpske kompanije, odjaviti se kao pretplatnik i preći na SBB, odnosno "Junajted mediju", "Junajted grupu" koja je vlasništvo Dejvida Petreusa, bivšeg šefa CIA-e i bivšeg komandanta vojnih snaga u Avganistanu. I da još kažem da je Kameron Manter bio savetnik u SBB-u. Dakle, to su oni koji su zajedno sa žutima doveli SBB u privilegovan položaj, koji zauzima preko 50% medijskog tržišta. I zamislite srpskog akademika koji iz budžeta prima platu, u koji je "Telekom" uplatio 150 miliona evra, koji kaže - odjavite se sa državne kompanije iz koje, pomoću koje i ja primam kao akademik platu i prijavite se za Šolakove, Đilasove i Petreusove džepove. Zamislite tu vrstu moralne mizerije, kad tako moram da nazovem jednog akademika, a moram. Dakle, neću upotrebljavati izraze koje je upotrebljavao gospodin Atlagić. I ovo je bilo preoštro, ali sam morao.

Gledajte sad da mi nađe neko i istraži kako je moguće da REM, koga je verovatno Šolak svojevremeno kupio, Đilas i ekipa, kako može da mi odgovori u ime REM-a zainteresovana strana "Adria njuz", vlasnik N1 televizije i "Junajted grup"? To je kao kada bi kozu pitali da li je jela kupus, a ona odgovori, postavite pitanje nekome ko kontroliše kozu da li je koza pojela kupus, a on ti ne odgovori, već koza odgovori - ne, ja nisam jela kupus. Tako je i "Junajted medija", "Junajted grupa" i "Adria njuz" odgovorili da je N1 televizija koja reemituje program iz Ljubljane. Kažu da se tamo pravi sadržaj, prilozi, reklame, itd. Da vas podsetim da oni nisu registrovani ovde zato što su, navodno, prekogranična televizija. Ne plaćaju naknadu za emitovanje u ovoj zemlji, Sokoj-u, nikom ništa ne plaćaju, porez na reklame, ništa, zato što je, navodno, prekogranična televizija. Oni su televizija na crno.

Oni meni odgovore da oni taj sadržaj prave u Ljubljani. A onda, gle čuda, Jugoslav Ćosić tuži Vesića zbog mejla iz koga se vidi da se sadržaj, uputstvo daje svojim zaposlenima, da se sadržaj očigledno pravi u Beogradu. Znači, on iz luksemburške kompanije se žali na medijsku scenu u Srbiji. Pa, izvini, ti smeš iz Luksemburga da emituješ, reemituješ samo program koji se istovremeno emituje u Luksemburgu, bez izmena reklama, sadržaja, priloga, itd. To kaže Zakon o elektronskim medijima, to kaže Prekogranična konvencija Saveta Evrope, to kažu Zakon o oglašavanju itd. Sve te zakone krše i pune džepove Đilasu, Šolaku, koji vozi falkon od rupe, golf rupe do rupe. I onda on tuži Vesića i kaže - vi ste otkrili kako ja dajem uputstvo ovde u Beogradu, što je očigledno da se snima program ovde, da se emituje odavde, da je to lažna prekogranična televizija, da umetanje programa, reklama itd. ugrožava domaće medije koji nisu u istom položaju jer plaćaju naknadu za emitovanje, ovi ih ugrožavaju reklamama, i još nešto - te lažne prekogranične televizije, spisak sam imao ovde, dobijaju od SBB-a iz pretplate ovih građana i po tri evra po korisniku, pa dva miliona i 700 hiljada i tako se novac iz Srbije ispumpava preko lažnih prekograničnih kanala, Đilasovih, Šolakovih, napolje.

I dok "Telekom" pravi dobitak od 150 miliona, odakle i mi primamo platu, uplaćuju u budžet, i Teodorović, dotle SBB, navodno, ima gubitke. A kupuje ga kompanija za 2,6 milijardi. Kako neko na zapadu daje 2,6 milijardi za nekog gubitaša u Srbiji? Zato što znaju kako se ispumpava novac, a ispumpava se više stotina miliona evra godišnje. Na šteti su i građani, a na šteti su i domaći mediji koji se guše na ovakav način i ovim ponašanjem.

Kad tuži, on kaže da je legitiman da tuži, ali kad tuže N1 televiziju, znate šta napiše njihov advokat? Napiše da oni nisu pružalac medijskih usluga, da nisu registrovani u APR-u, da nisu registrovani u REM-u kao naš domaći elektronski mediji i da oni ne mogu da se tuže. E, takvo ponašanje je za osudu i ja tražim od REM-a da mi više ne dostavljaju odgovore "Junajted grupe", "Junajted medije" i "Adrija njuz", vlasnika ovih lažnih prekograničnih kanala, da jednom počnu da rade svoj posao i da narede kablovskom operateru da isključi sve medije koji rade na crno, bilo da oni pripadaju Šolaku ili bilo kom drugom i da na takav način sve medije dovedu u ravnopravan položaj. Oni imaju ovlašćenje za to i vreme je da počnu to da koriste. Hvala.
Bez obzira što sam bio prozvan, može i po amandmanu.

Dragi moji gledaoci, pre svega, ja nemam ništa protiv da „N1“ emituje program.

(Narodni poslanik dobacuje.)

Ne, gledaće pre ili kasnije.

Nemam ništa protiv da „N1“ televizija emituje šta god hoće, čak i te neistine, čak i da manipuliše. Ali, za početak i „Nova S“, koja kaže da je ona samo promenila ime sa „TOP TV“, međutim „TOP TV“ je odjavljena sa dozvolom još 28.11. Još nije utvrđeno gde je „Nova S“ registrovana, da li u Hrvatskoj, da li je ona u Luksemburgu. Znači, nemam ništa protiv. Šta god govorili o meni, izvolite, emitujte šta hoćete, ali samo za početak da svi mediji budu dovedeni u jednak položaju.

Zamislite da sad svi naši mediji počnu da glume prekogranične medije i da ništa ne plaćaju u budžet, ni poreze, ni naknade REM-u, RATEL-u, SOKOJ-u, itd. Šta bi onda bilo sa medijskom scenom, kad je to pravo uzelo dvadeset i nešto televizija, registrovale se u malenom Luksemburgu 23 televizije koje reemituju program u Srbiju.

Ali, reemitovanje znači sledeće, da program koji ide u Luksemburgu, istovremeno ide u Srbiji. To znači da je Olja Bećković bila u Luksemburgu, njeni gosti su bili u Luksemburgu, kamermani su joj iz Luksemburga, režija je iz Luksemburga, televizija je licencirana u Luksemburgu i sve što gledaoci u Luksemburgu gledaju, gledaju i gledaoci u Srbiji. To je reemitovanje. Na to imaju pravo, niko ne spori.

Ono što ja sporim je lažna, piratska prekogranična televizija koja služi da se pare ispumpaju pretplatnika u Srbiji, „SBB-a“, i da se reklamama, koje su takođe neovlašćeno umetanje, ugrožava rad domaćih televizija, koje sve to plaćaju i žive od tih reklama. Znači, uzeli su im praktično hleb iz ruke. Ja tražim da budu svi u jednakom položaju i zato sam svojevremeno predsedniku Komisije za zaštitu konkurencije to i preneo, da očekujem i od njega da zaštiti domaće medije od lažnih prekograničnih.

Zamislite sledeće, da sad mi osnujemo fiktivnu televiziju u Srbiji i odemo u Francusku, to je najbliže Luksemburgu, zakupimo neki prostor i počnemo da emitujemo program, koji ne emitujemo u Srbiji, i kažemo – mi smo prekogranični kanal iz Srbije i emitujemo program, još protiv Makrona sve. Zamislite koliko bi trebalo, i emitujemo francuske reklame, uzimamo hleb francuskim medijima, itd.

Zamislite, dragi moji gledaoci koji ovo gledate, zamislite koliko bi mi trajali u Francuskoj? Koliko bi trebalo vremena da oni iskoriste Sporazum o prekograničnim televizijama, Konvenciju Saveta Evrope, itd, da kažu – vi ste prekardašili? Ja mislim da mi ne bi dočekali 48 sati. Svi bi bili spakovani u neki mardelj, u neku Bastilju, platili gastronomske kazne, ko zna kad bi videli slobodu. Ja ne tražim da…

Pazite još nešto, „N1“ televizija, koja je registrovana u Luksemburgu, se žali na medijsku scenu u Srbiji. Pa stani, vi samo reemitujete, nemate nikakav problem, sve što je u Luksemburgu treba da dođe ovde. Što se vi žalite na uslove, kad ne radite, kad vam radna snaga nije u Srbiji, kad ne emitujete program iz Srbije, već ga reemitujete iz Luksemburga?

Evropska komisija, oni su to izlobirali. Odu kod…(ne razume se) izlobiraju i onda u izveštaju Evropske komisije stoji kako mi ugrožavamo, u korist državnog operatera, „SBB“, što je apsolutno netačno, sasvim je obrnuto.

Onda još kažu – sloboda medija, uvršten deo koji je „N1“ televizija napisala da se uvrsti u Evropsku komisiju. Još se oni time ponose. Čekajte, jeste li vi iz Luksemburga, iz Ljubljane ili ste iz Srbije? Jednom se opredelite. Zato sam tražio da to psihijatar objasni, jer su to višestruke ličnosti koje rade i vode tu televiziju, ja to drugačije ne mogu da objasnim. Dakle, jednostavno oni uzimaju hleb domaćim registrovanim medijima i tome jednom moramo stati na put. On tuži Vesića zato što mu je otkrio način na koji on organizuje program u Srbiji, a tvrdi da je prekogranična televizija. To je naprosto neoprostivo. Jel se zalažu za vladavinu prava, još oni kažu da nema dovoljno vladavine prava u Srbiji. Pa i nema kada oni izigravaju zakone. Daj da jednom stavimo tačku na taj kriminal, da taj kriminal ne stavi tačku na državu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne ceni se knjiga po koricama, piće po buretu, čovek po odelu, a bogami, naši stručnjaci po diplomama.

Zamislite Bastaća diplomiranog dramaturga. Njegove drame uživo režira, prepadajući građane Beograda, ometajući radove fizičkim radnicima, zidarima, kamenorescima itd. Zamislite Janka Veselinovića, koji Istanbul nazove Istambul, doktor nauka. Zamislite diplomiranog pravnika, to bi trebao da mi kaže gospodin Orlić, Nikole Jovanovića, predsednika, šefa odborničke grupe, čini mi se nesretnog Đilasa i Jeremića, u gradu Beogradu, koji u jednom minutu kaže ovako - sumlja, osnovana sumlja, s-u-m-lj-a, pazite, diplomirani pravnik koji se hvali da je završio još dva neka evropska koledža i da je doktorske studije pohađao tamo negde. Zamislite tu vrstu diploma za koje postoji u javnosti utisak da su nesumnjive, što bi rekao Nikola Jovanović, ili kako se već zove odbornik, nesumljive. On kaže lj, ja kažem nj.

Sad, zamislite tu vrstu znanja. Po meni zvanja moraju da budu prepuna znanja, posebno ako su to tako visoko rangirana akademska zvanja.

Ono što želim da kažem je da u ovim naučnim istraživanjima ljudi treba da nauče, izuče i druge poduče, da istraže i pronađu, ali najvažnije od svega, gospodine ministre, a vi ste mi dužni odgovor, da li ste kad ste napuštali N1 studio to uradili u Luksemburgu? Emisija je išla uživo, ide u Ljubljani. Po tome ćemo znati odmah da je ovo lažni prekogranični kanal. Ja sam dva puta bio na Novom Beogradu i nisam znao da je on u Luksemburgu. Bio sam u njihovom studiju.

Dakle, za mene je najbitnije da to što se istraži i pronađe bude primenjeno, da se nekako obezbedi, da bude primenjeno prvo u ovoj zemlji, da to bude u korist našeg ekonomskog razvoja, vojnog jačanja, ekonomskog jačanja, sveopšteg razvoja ove zemlje. U tom slučaju, zvanje i znanje će biti primenjivo na radost svih stanovnika, građana i državljana Republike Srbije, a i šire. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislio sam da je ovo veoma važna debata, posebno za naše političke protivnike, koji ni danas nisu tu. Direktiva njihove stranke glasi da više ni na odborima, a ni u Narodnoj skupštini ne mogu da vode dijalog sa vladajućim strankama.

Neko ko se žali i suze roni do Evrope, do Brisela, ko lobira o tome da u ovoj Skupštini ne postoji dijalog, danas ponovo nije tu. Posebno je značajno reći da, recimo DS izda nalog svojim poslanicima da ne mogu prisustvovati sednicama i da ne mogu prisustvovati sednicama odbora i da će zbog toga biti kažnjeni. Kakva je to stranka koja zabrani svojim članovima da vode dijalog sa političkim protivnicima? Da li ona sebe može smatrati demokratskom?

Da bi stranke bile demokratske, one moraju biti demokratske iznutra. Tužna je ova DS koja danas nije tu. Ovo je bila njihova tema, oni su uveli komunalnu policiju, danas su trebali biti ovde. Oni su danas živi dokaz da se DS, još samo zove demokratska i da to odavno nije. Ja nisam protiv DS, ja sam protiv onoga šta je ona postala i danas to i vidimo.

Dame i gospodo narodni poslanici, pročitao sam pažljivo ovaj zakon, komunalna milicija, Boga mi mnogima od poljoprivrednika ona neće biti mila, teško će prevaljivati preko jezika milicija. Naime, iz nekih ranijih iskustava ne bih voleo da se komunalna milicija pretvori u progon i progonitelje seljaka koji prodaju lubenice i paprike. Nadam se da će komunalna policija biti ravnomerno raspoređena između gradova i prigradskih mesta, odnosno sela, da neće biti grupisana u gradu, a mogu da se kladim da će komunalna milicija biti pretežno u gradu, gotovo u 100% sastavu.

Zašto to kažem? Mislim da na selu ima daleko više posle. Divlje deponije su obično na selu, zakopava se i baca sve i svašta. To bitno ugrožava zdravlje ljudi, kvalitet vazduha, vode i zemljišta. Zato mislim da u nekim pravilnicima mora da se napravi raspored srazmerno teritoriji jedne opštine i mesnih zajednica, odnosno sela u tim gradovima, odnosno u tim lokalnim samoupravama. Ne može svako sebi da napravi put, ne može svako sebi da sadi i da se stara o zelenilu. Ne može svako sebi da skuplja smeće i da pravi sebi deponiju. Zato se narod udružuje u komunalne uprave u opštine, gradove, pa i u državu.

Narod bira na lokalnim i gradskim izborima. Bira predstavnike koji će se starati o tome. Oni zapošljavaju druge ljude i svi zajedno imaju plate. To bi trebali da rade kvalitetno u korist svih stanovnika. Recimo, na selu bi trebali da kontrolišu uzurpirane površine pored puta, gde je obično bačeno smeće ili poorano. Danas ptičica nema gde da sleti. Divljač je ugrožena. Zato što su uzurpirane pored puta, posebno u Vojvodini ogromne površine. Ili su uzorane ili su pokrivene smećem i više divljač nema gde da boravi.

Takođe, te uzurpirane površine da se uzurpiraju u Evropi, kazne bi bile astronomske. Kod nas je to dozvoljeno. Pošto je jedan od zadataka komunalne milicije, koliko vidim i kontrola zemljišta i puteva, ja bih voleo da se ta komunalna milicija rasporedi i po selima, srazmerno površini, a ne samo da vreba prekršioce koji na ovaj ili onaj način to moraju ili ne moraju. Znam i naš narod. Naš narod hoće pošteno, ali malo preko veze. To malo preko veze, baš i nije pošteno. Naš narod bi sve po redu, ali bi i malo preko reda.

Po lokalnim samoupravama i gradovima, komunalna policija bi mogla da se stara malo i o tome, ali pretežno treba da se stara i o vlastima. Nemoj da nam se desi opet neki lokalni ili gradski kabadahija, tipa Đilasa, zauzme deo garaže, uzme nekoliko parking mesta u javnoj garaži i proglasi to privatnom garažom, jer bože moj, on ima zmiju u džepu i neće da troši ništa od onih 500 miliona evra, nego želi da javnu garažu pretvori u privatnu i da ne vadi za to novac. On od svog bogatstva ima samo strah da ga ne izgubi.

Zato, ne bih želeo da se takva komunalna milicija pojavi, kakvu je policiju imao Dragan Đilas. Hvala.
Komentar je sledeći. Kaže – reemitovanje iz stava 1. tačke 3. člana 74. Zakona o elektronskim medijima ne postoji ako je izvorni program izmenjen. Ne samo da je izmenjen, nego se emituje iz Srbije i tako radom na crno, piratski kanali uništavaju domaće regularne televizijske kanale.
Po pitanju vladavine prava, ne bih puno, ali želimo Evropskoj komisiji moj komentar, gde oni nama nešto zameraju oko nedostatka dijaloga. Čisto da znate, da im prenesete, ja sam voljan ovo i u pisanoj formi da vam dostavim.
Kaže – do 3. juna uprkos bojkotu vlast se javljala 10.084 puta ili 60 po poslaniku u ovom parlamentu. Opozicija se javljala 8.570 puta na jednu trećinu, što je 102. javljanja po poslaniku. Znači, gotovo duplo više. Vreme koje je utrošeno dok se govorilo u direktnom prenosu, vlast je imala 551 čas na dve trećine parlamenta, opozicija 575 časova na jednu trećinu parlamenta. Što znači, vlast 3,3 časa, opozicija 7,1 čas. Odnos Dveri koji se najviše bune i SNS, Dveri 1419 javljanja na sedam poslanika ili 202 puta, SNS 7.212 puta na 105 poslanika, 68, tri puta manje se javljala. Vreme, Dveri 70 časova, 10 časova po poslaniku, SNS 366 časova ili 3,4 časa po poslaniku.
Mislim da oni misle da je demokratija uvoz imperijalnih proizvoda, a mi mislimo da se ona pravi iznutra i stoga sam i pisao Evropskoj komisiji i vama dostavio kopiju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, o putevima. Ili ćemo naći put ili ćemo ga izgraditi. Trećeg nema. Tražili smo mi autoputeve onih što su upali u med, onih pre nas. Tražili smo puteve Đilasa, Jeremića, Borka Stefanovića, ali ih nismo našli.

Jedini autoputevi koje su oni gradili su bili autoputevi prema njihovim džepovima. Tačno je da partije koriste narodni novac. Danas vladajuće partije koriste novac za izgradnju autoputeva, fizički saobraćajnica, a oni su gradili autoputeve prema svojim džepovima. Bili su veliki izvoznici. Novac koji je bio namenjen za izgradnju autoputeva, te partije predvođene Đilasom, Jeremićem, Borkom Stefanovićem i drugim crnim vragovima, svi njihovi autoputevi novca su vodili u njihove džepove ili na Kukova, Devičanska i druga ostrva.

Oni su bili najveći izvoznici našeg novca. Našeg, tu mislim na novac građana Srbije. Pošto nismo našli te puteve, morali smo da ih izgradimo. Nisu oni ostavili samo narod bez puteva i saobraćajnica, već bez perspektive. Kad su upadali u med, pelin su ostavljali građanima.

Dakle, bez posla, otpušteni, nije bilo potrebe da putuju radnici do fabrika, nije bilo potrebe da se izvozi roba, bilo je potrebe samo da se uvozi. Ostavili su ljude bez dostojanstva, plata, itd. Ostavili su ljude bez života.

Od 2001. godine poginulo je, za vreme njihove vlasti 15.000, i dan danas ginu kao posledica neizgrađenih puteva. Petnaest hiljada ljudi je poginulo na saobraćajnicama, ne samo zbog grešaka vozača, već i zbog nedostatka auto-puteva. Najveća srpska stratišta su Jasenovac, Jadovno, Ibarska magistrala, pa Šumarice. Četrnaest hiljada ljudi je izgubilo glavu zato što neko nije imao snage da koristi međunarodne kredite, da koristi domaća sredstva i da napravi saobraćajnice i da smanji rizik za živote i zdravlje, ne samo stanovnika i građana Republike Srbije, već regiona, Turaka, Albanaca, drugih nacionalnosti koji putuju kroz Srbiju. Ostavili su nas bez prihoda od tranzita.

Da bih ostavio vreme velikom poznavaocu seoskih puteva, Miliji Miletiću, ja ću zaključiti da smo sišli sa vašeg puta koji je vodio u pakao, sa puta koji ne vodi nikuda da bi izgradili puteve i stigli negde. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo pitanje vezano je za Vuka Jeremića.

Dakle, da li je tačno da je Vuk Jeremić, u periodu od aprila meseca 2008. godine pa do 2012. godine, preko ambasade Republike Srbije Vašingtonu, ukupno platio 2.369.680 dolara za lobističke usluge raznim američkim agencijama, među njima je čuvena Podesta grupa.

Ugovor je potpisao Mirko Stefanović. Malo sam se raspitao. Potpisnik je bio Vuk Jeremić i potpisnik je bio tadašnji generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Mirko Stefanović. Ja sam se malo raspitao. Mirko Stefanović je stric Borka Stefanovića, pa u vezi sa tim - da li je bilo nekog nepotizma, a ta vrsta nepotizma se smatra belom korupcijom? Dakle, da li je tačno da je za nepoznate usluge, a verujem da se radilo o kasnijoj kampanji Vuka Jeremića, uplaćeno dva miliona 369 hiljada 680 dolara u periodu 2008. - 2012, 2013. godina?

Takođe, u vezi sa tim, ovo je naslovna stranica „Ekspresa“ iz 2010. godine. Dakle, da li je tačno, odnosno da li je moguće da je Vuk Jeremić platio usluge za lobiranje protiv države Srbije? Držim „Ekspres“, kosovski časopis, koji se 23. jula 2010. godine na naslovnoj stranici se zahvaljuje Vuku Jeremiću – „Hvala Vuče“, tako pišu Albanci i sa tim u vezi hoću da znam - zašto je Vuk Jeremić potrošio novac srpskih državljana? Da li to ima veze sa lobiranjem možda za albansku stvar? Dakle, zašto bi mu se Albanci zahvaljivali dan posle mišljenja Međunarodnog suda pravde u Hagu?

Takođe, moje pitanje se odnosi i na Ministarstvo kulture, Ministarstvo trgovine, REM, Ratel i Komisiju za zaštitu konkurencije. U javnosti je kružila priča da je televizija „Top“ promenila ime u „Nova S“. To je televizija koja meni ne smeta da emituje šta god hoće, kao i N1 televizija. Da li je tačno da ona nije registrovana kao domaći mediji? Oni kažu da su samo promenili ime. Međutim u registru elektronskih medija ga nema. Nema „Nove“, nema N1, nema sport klubova.

Dakle, da li je registrovana „Nova S“ kao domaći mediji? Ako nije, da li plaća naknadu za emitovanje ili se smatra prekograničnom televizijom? Ako se smatra prekograničnom televizijom, tražim od nadležnih ministarstava, Ratel-a i REM-a, da utvrde da li oni emituju, s obzirom da postoje indicije da su registrovani u Luksemburgu, da li oni reemituju program iz Luksemburga, što po zakonu imaju pravo ili ga u Beogradu prepravljaju i prave novi program, ubacivajući reklame i time dodatno ugrožavaju domaće medije koji su registrovani?

Dakle, iz okruga svojih nadležnosti, da mi Ministarstvo trgovine, Ministarstvo kulture, REM, Ratel i Komisija za zaštitu konkurencije odgovore - da li se time pravi nelojalna konkurencija, piratski mediji, mediji koji rade na crno, ugrožavaju domaće medije. Inače, još jednom podvlačim, ne smeta mi šta emituje Olja Bećković, ne smeta mi šta radi Ivan Ivanović, šta radi N1 televizija i „Nova“. Meni smeta samo to što nisu registrovani, kao elektronski mediji. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, mi sedimo u Narodnoj skupštini države u kojoj su najbrojniji narod Srbi. Srbi su svetskoj nauci dali puno.

Hajde da se setimo samo onih primenljivih. To mi sa sela najviše volimo. Dakle, da se ne setimo velikih filozofa, da se setimo Nikole Tesle, Smiljana, da se setimo Milutina Milankovića.

To je danas u Hrvatskoj. Verovatno je to trebala da bude Srbija. Hajde da se setimo Mihajla Pupina, Idvora, prijatelja Vudra Vilsona, osnivača NASA, da se setimo svih tih umova koji su svetu dali najviše što jedan narod može da da, od najpreciznijeg kalendara, od osnivanja NASA, od električne energije, gospodar munja.

Da se setimo svih tih naučnika, zašto to kažem? Ja želim da me nauka nauči i u ovim godinama. Ko prestane da uči, to ti je kao vožnja biciklom – taj brzo padne.

Hoću da kažem da nauka ne bude prepisivačka škola, da bude istraživanje, da se od nemogućeg napravi moguće. To su radili ovi velikani o kojima sam ja pokušao da govorim.

Svi oni potiču sa sela. Hrvati su proterali Srbe, ali još ne znaju da su i genetski, kulturno, naučno unapredili Srbe u Srbiji. Oni su, da se grubo izrazim, ukrstili Pupina i Teslu. To mora da da svoj rezultat. Zato se zalažem da ovaj zakon usvojimo i da znanje bude stvarno znanje, a ne prepisivačka škola i da znanje bude prenosivo, ali i da bude primenljivo.

U ostalom delu će govoriti moj prijatelj, koji takođe živi na selu, Milija Miletić. Hvala.