Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Marinković

Vladimir Marinković

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, gospodine Arsiću.
Reč ima Milanka Jevtović Vukojičić. Izvolite.
Hvala, uvaženi potpredsedniče Arsiću.

Poštovani ministre, dame i gospodo narodi poslanici, želim da se samo nadovežem na ono što su govorili moje kolege Veroljub Arsić i Milanka Jevtović Vukojičić, dajući jednu stvarnu kvalitetnu retrospektivu onoga što je naša zemlja, a posebno predvođena našim liderom Aleksandrom Vučićem, uradila po pitanju odnosa sa Jevrejskom zajednicom ovde u Srbiji, ali i konkretnih koraka i poteza koji su doveli do toga da i na taj način promovišemo ono što jesu glavne vrednosti naše zemlje i našeg naroda, a to je slobodarstvo, to je definitivno antifašizam i to je stalna, neprekidna i neumorna borba protiv antisemitizma i, kao što je moj kolega Veroljub Arsić dobro to primetio i rekao, borba protiv tzv. modernog revizionizma i obrisa pojava negde, nažalost, i u našem susedstvu i bližem okruženju imamo pojave, eksplicitne, fašizma. To je pogotovo zastupljeno u Republici Hrvatskoj i jako je čudno da neke čak i političke stranke, politički lideri zastupaju takvu vrstu, ne mogu da kažem apsolutno, jer to nisu vrednosti, ali političkih stavova i ideologija, ali bez neke preterano velike i snažne osude EU, Evropske komisije i njenih institucija.

Borba srpskog naroda i borba Republike Srbije, kada su u pitanju antifašističke vrednosti i vrednosti koje se tiču borbe protiv antisemitizma, pa na kraju krajeva i borba protiv BDS-a, tzv. modernog i novog pokreta koji se pojavio u svetu, pogotovo u nekim zapadnim evropskim zemljama, a to je da te zemlje zbog konflikta koji postoji na Bliskom istoku između Izraela i nekih drugih zemalja i entiteta, pozivaju da se bojkotuje roba koja je proizvedena u Izraelu, da se čak, to je bio stvarno jedan presedan i to na nivou ovih taksi anticivilizacijskih koje su tzv. kosovske privremene institucije uvele, kada je u pitanju roba i usluge iz centralne Srbije, čak je i veliki turistički operator, RBNB se zove, uveo bojkotovanje i nemogućnost rezervisanja apartmana i hotelskog smeštaja koje je, navodno, država Izrael uzurpirala i okupirala.

Znači, mi u okviru naše politike i spoljne politike se ponašamo sasvim neutralno, ali smo jasni i snažno osuđujemo svako fašističko, profašističko, svako antisemitističko ponašanje, ali i svako antijevrejsko i, naravno, antiizraelsko ponašanje.

Ono što bih želeo da napomenem i što prestavlja veliku, veliku stvar, kada je u pitanju geopolitika naše zemlje i buduće pozicioniranje Republike Srbije na međunarodnom planu, to je veoma značajno najavljeno prisustvo predsednika Republike Srbije, gospodina Aleksandra Vučića na velikoj Konferenciji američko-izraelskog Komiteta za javne poslove.

Želim zbog građana Republike Srbije, zbog našeg naroda, ali i zbog svih poslanika koji sede ovde u sali da kažem da je to jedna od najznačajnijih spoljno-političkih aktivnosti naše zemlje i predsednika naše države možda i u proteklih nekolika godina.

Predsednik Republike Srbije gospodin Aleksandar Vučić će govoriti pred 20.000 ljudi u Vašingtonu i govoriće rame uz rame i kao ravnopravan lider, moguće, 2. marta sa potpredsednikom SAD, sa najuticajnijim senatorima u Americi, najuticajnijim političarima iz Izraela i iz cele Evrope.

To je, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, mesto koje zauzima Aleksandar Vučić u sadašnjoj, trenutnoj konstelaciji odnosa na spoljno-političkom nivou. To je odraz onoga kako je Srbija uvažena i kako je Srbija poštovana u proteklih nekoliko godina na međunarodnom planu i na međunarodnom nivou i jako je značajno za nas i treba to da promovišemo svi ovde u ovoj sali, bez obzira da li pripadamo većini ili su kolege iz opozicionih stranaka, jer je predsedniku Aleksandru Vučiću pripala ta čast da govori pred 18.000 ljudi i pred ljudima koji su možda najuticajniji i ostvaruju najsnažniji i najveći uticaj na globalnu politiku.

Svako to njegovo pojavljivanje, svaka delatnost i svaka veza sa Svetskim jevrejskim kongresom, Evropskim jevrejskim kongresom, AIPAC-om, gde će Aleksandar Vučić da se obrati 2. marta, gde će biti na glavnom stejdžu, gde će se obraćati pored najvećih svetskih lidera, ide u prilog Republici Srbiji. Od ključnog je značaja za rešavanje naših političkih problema i pitanja, za dalju budućnost naše zemlje, za dalji nastavak ekonomskih reformi koje Vučić sprovodi u proteklih šest godina, a vidite i sami koliko smo uspeha imali u tom domenu, ali koliko uspeha možemo da imamo i na vojnom i na političkom i na svakom drugom planu ako budemo nastavili, ako budemo podržavali ovakvu vrstu politike, tako da, pored ovoga i pored značaja zakona za koji, nadam se, ćemo svi, uz jedan jasan konsenzus, a čuo sam da su moje uvažene kolege iz SRS rekle da će glasati za ovaj Predlog zakona kada dođe glasanje na dnevni red, da pokažemo prvenstveno da svi imamo identičan, zašto ne, nije sramota reći, stav kada su u pitanju crvene linije po pitanju naših nacionalnih interesa, ali i jasnog određenja naše zemlje kada je u pitanju naša budućnost, naši nacionalni interesi, ali i osuda onih snaga i onih ljudi koji pokušavaju da nam nametnu i da nam stave na leđa ono što srpski narod nikada nije bio, ono što srpski narod i naši političari nikada nisu promovisali.

Želimo da pošaljemo poruku jasnu i domaćoj i međunarodnoj javnosti, ti ljudi koji promovišu te ideje, profašističke, njih je nekolicina, njih ima dvoje u parlamentu, oni tu i ne dolaze, sem što su došli tu pred Novu godinu da naprave incident. Imaju sreće što ih nismo isterali naglavačke napolje, to i zaslužuju zbog te svoje ideologije i zbog toga što hoće u 21. veku na takav način da ruše vlast i da se domognu para i da se domognu budžeta i da preokrenu točak istorije. Neće moći.

Srbija će i dalje da nastavi da se ponaša ovako. Naša vlast na čelu sa Aleksandrom Vučićem će težiti da pridobije i da pruži ruku svima koji to žele, da razgovaraju na ovakav način kako razgovaramo danas, sa našim kolegama koji ne misle, naravno, isto u vezi mnogih pitanja državnih kao mi, ali ono što delimo kao zajedničku vrednost, ja mislim, to je obraz i to je naša zajednička briga za našu zemlju i za našu budućnost.

Ova briga da baštinimo i da gajimo antifašističke vrednosti, borbu protiv antisemitizma, dobre odnose, kao i uvek, sa jevrejskom zajednicom, da gajimo i baštinimo kulturu sećanja, da investiramo i ulažemo u naučne institute, u organizacije koje će se baviti ovim pitanjima, jesu dobrobit Srbije i mi ćemo se i dalje zalagati i potpuno podržavati ovakvu vrstu inicijativa, jer jeste naš narod jedan od retkih, i to ne treba da nas bude sramota da kažemo, jedan od retkih, nažalost, naroda koji nije progonio Jevreje tokom Drugog svetskog rata, a kamoli danas.

Pazite, imate, ministar je to lepo govorio, dao je sjajne, živopisne primere o tome, u nekim zapadnim tzv. demokratijama i razvijenim zemljama imate danas primere da se progone Jevreji, da se puca na sinagoge.

Da podsetim i na to, možda su moje kolege zaboravile, u Subotici se nalazi treća po veličini na svetu, želim da kažem, možda to je moje subjektivno mišljenje, kao neko ko je odavde, ko je pripadnik ovog srpskog naroda, najlepša sinagoga na svetu, to je subotička sinagoga.

Ona je i renovirana, ona je restaurirana, naravno, na inicijativu našeg predsednika i za vakta predsednika Vučića, i naravno, moram da napomenem i ulogu premijera Mađarske, gospodina Orbana i svih onih koji su imali tu dobru volju i podržali tu ideju. To je stvarno jedno prelepo, velelepno zdanje, i kada Jevreji širom sveta čuju i vide šta smo mi i kako smo uradili po tom pitanju i po tom planu, to je ono što, u stvari, definiše i krasi ono što Srbija radi u prethodnih nekoliko godina. Radi na tome da istrajava, ali da bolje promoviše i prezentuje ono što jeste uvek bila jedna otvorena zemlja, zemlja koja se ponosi time što ima puno različitosti, što ima puno naroda i puno nacija, i posebno se ponosi time što mi tako živimo kroz celokupnu svoju istoriju.

Ovo je jedna lepa stvar, dobra stvar za Srbiju, dobra stvar za region, dobra je stvar za celu Evropu. Mi pokazujemo toj istoj Evropi i svetu danas šta znači biti jedna otvorena zemlja. Danas kada se puca na Jevreje u nekim sinagogama u zapadnim zemljama, kada oni možda ne mogu da šetaju ulicom slobodno u nekim kvartovima u Nemačkoj ili u nekim drugim zemljama, ovde, naravno, nema, ne pravimo mi nikakve razlike. Mi volimo te ljude. Oni su odrasli s nama ovde na Dorćolu, na Vračaru. To je deo našeg naroda. Niko vam neće ni reći, ko god je iz Beograda, e ovaj je Jevrej ili bilo šta drugo.

Ponosni smo na to, kolega Arsić je govorio o tome, što smo doneli taj zakon koji je jako važan, o vraćanju imovine naslednicima žrtava Holokausta. Ponosni smo na to što smo vratili i što Jevreji mogu da idu i da prisustvuju službama u sinagogi u Maršala Birjuzova, u sinagogi u ulici Kralja Petra, da se tamo okupljaju, da možemo zajedno da slavimo Hanuke, da možemo zajedno da sarađujemo, radimo i da živimo zajedno kao što smo to uvek radili, ali da napominjemo celom svetu i celoj javnosti da mi nikada i apsolutno nikada nismo bili narod koji je bilo kada i pomislio da podigne ruku na Jevreje. Zato ovo danas i radimo.

Ministar je lepo u svom govoru rekao – puno Jevreja su naši ljudi spasili. I dan danas su neki od tih ljudi živi, dolaze u Srbiju. Pomenuću samo gospodina Žambokija, koji je uzeo prezime od čoveka koji ga je spasao. Žamboki je inače Dorćolac, a inače je jedan od najbogatijih ljudi danas u Izraelu, jedan od najvećih privrednika tamo. Mislim da ima preko 80 godina čovek, ali nikad nije zaboravio svoju Srbiju, nikad nije zaboravio Srbe, nikad nije zaboravio građane Beograda i Zrenjanina, gde ga je taj čovek i poslao i sačuvao i spasio. Ja mislim da je to tako bilo.

Tako da, mi danas to podržavamo i opet dajemo primer i uvek ćemo davati takve primere kao jedan ozbiljan i slobodarski narod, ali ćemo mnogo više to promovisati nego što je to bilo ranije, kada smo se samo do pre 10 godina valjda bojali da kažemo ko smo, šta smo, da istaknemo svoju zastavu. Pa, evo, vidite, i dan danas, nažalost, to je neki naš usud.

Govorimo o Izraelu. Ima, naravno, oni su još gori od nas, kada su u pitanju političke žestoke svađe, i kada je u pitanju taj njihov demokratski kapacitet i svađe i konflikti između političkih partija. Ali, kada je u pitanju nacionalni interes Izraela, tu nema svađe, tu imate istu jednu liniju. Može da bude samo svađa oko toga ko zagovara veći interes i veću mogućnost za Izrael u ovom vremenu u kojem živimo.

Nažalost, vi i dan danas imate kod nas tu tzv. oni se nazivaju drugosrbijanci, kažu za nas da smo neobrazovani, da smo krezubi, da ne znamo ništa, da smo loši zato što želimo da postavimo jarbol i da stavimo najveću moguću zastavu ovde u Beogradu koja može da se vidi iz aviona, sa nekih drugih lokacija. Kažu da je to trošenje novca, kažu da je to sramota.

Ne, nije biti patriota sramota i mi ćemo gajiti i dalje i kult zastave i kult gajenja nacionalnih interesa i zaštite našeg naroda ne samo ovde u Srbiji, nego svuda gde on živi, ne samo u Republici Srpskoj, gde živi oko milion ljudi, nego i tamo gde ih živi 20.000, 30.000, i u Republici Severnoj Makedoniji i u Rumuniji, gde imamo jednog našeg poslanika u njihovom parlamentu i u Mađarskoj i svuda gde oni žive i u SAD.

Podsećam moje kolege da će za nekoliko dana Njegova Svetost Patrijarh Irinej posetiti SAD. Već je najavljena njegova služba u crkvi Svetog Luke u Vašingtonu. Dakle, velika stvar i za naše građane koji žive u Americi, jer mi danas treba da budemo ujedinjeni kako bi na najbolji mogući način odbranili svoje interese. Hvala.
Nije klasična replika, više je dodatak, odnosno komentar, opaska na izlaganje koleginice Vjerice Radete.

Slažem se, naravno, različita su mišljenja, niti je bila bilo kakva namera da se kaže da političke stranke koje učestvuju u radu vladajuće koalicije isto misle sa članovima opozicionih partija, posebno ne sa SRS, ali ono što je suštinski važno je da smo se ovde složili da postoje neke zajedničke ideje i naravno da podržavamo neke zajedničke inicijative koje su u interesu naše države. Naravno, ne zato što su u partijskom ili bilo kom partikularnom interesu.

Mene je zaintrigirana i najbitnija stvar gde želim da poentiram, a ona je sledeća. To je da Aleksandar Vučić radi i sprovodi nešto što je bila nečija ideja ili nečiji program, i to i jeste glavna razlika između onoga što on radi i onih koji njega kritikuju. To je suštinski važno reći kada su u pitanju i ovi ekonomski, ali i politički rezultati.

Da, on je imao tu ideju i govorimo danas o izgradnji Memorijalnog centra. Da, evo realizujemo je, glasaćemo, nadam se, svi za ovaj predlog zakona i Vučić će to da realizuje. Mnogi su pričali o auto-putevima, mnogi su hteli, mnogi su započeli, ali nažalost, po naše građane, nisu ništa ili nisu mnogo uradili, a on je napravio 250 kilometara auto-puta, on je smanjio nezaposlenost sa 27% na 9,5%, on je doveo ovde i otvorio samo za prethodne dve godine 150 fabrika, doveo preko 3,5 milijarde evra stranih direktnih investicija, uspostavio makroekonomsku stabilnost zemlje, vi to gospodine Arsiću mnogo bolje znate od mene, uspostavio dobre javne finansije, dobar rejting naše zemlje. Svi hoće da ulažu ovde, evo Kinezi, evo Ruska Federacija, evo Amerikanci otvorili banku, Ujedinjeni Arapski Emirati. Rekao – sproveo čovek. To je nešto što Amerikanci zovu lideršip, dakle liderstvo, i to je ono što njega odvaja i razdvaja od možda onih koji znaju kako bi trebali, ali ne znaju ili nemaju snage, energije i mogućnosti da to implementiraju i nemojte da se ljutite, jer građanima je najbitnije šta se uradi a ne šta se priča. Hvala.
Ja apsolutno nisam ni rekao da je on čovek gradio puteve, niti sam radio ovo što sam ja naveo tokom svog govora. Samo sam rekao da je on čovek ideolog tog preporoda političkog, ekonomskog, nacionalnog, vojnog, kulturnog, obrazovnog i svakog drugog.

To je valjda normalno i, kako da kažem, kada pogledate neke druge države koje su se razvile, koje su razvile dinamično, drastično svoju ekonomiju, svoj politički sistem, svoje kapacitete, pa valjda pamtite te ljude. Kada pomenete ime Ronalda Regana, pomislite na ekonomske reforme, da li je tako, na procvat američke privrede, američkih kompanija, ne znate ko je tada bio ministar privrede ili trgovine ili bilo čega, niko to ne zna.

Znači, svako tu ima svoj posao, ali neko mora svojim idejama, svojom vizijom da definiše kojim putem zemlja ide. Samo sam to rekao i to jeste najbitnija uloga bila, a ovo drugo je uloga državnih institucija koje su to u proteklih nekoliko godina i uradile, počevši od resornih ministarstava, nas ovde u parlamentu koji smo diskutovali o svim zakonskim rešenjima i zakonskom okviru koji je, naravno, drastično i jako poboljšan, tako da mislim da na radost i korist građana Republike Srbije mi imamo nekog ko ima viziju i ko zna…

Trebalo bi da pogledate i da pročitate taj plan Srbija 2025. To je plan. Srbija konačno razmišlja šta će biti za pet, 10, 15, 20 godina. Ne razmišlja šta će da bude sutra i u tome je kvalitet i u tome se razlikuju lideri od onih koji vode državu ili bilo koji sistem na način koji nije kvalitet i nije dobar.
Hvala.

Ja se neću naravno više javljati, samo da razjasnim jednu stvar.

Koleginica Vjerica Radeta je naravno lepo primetila, znajući i poznajući jako dobro funkcionisanje državnog sistema, finansijskog sistema i apsolutno cele države i pominjala je narodne pare. Da, plaća se registracija, plaćaju se takse, dažbine, naravno što je valjda normalno u jednoj normalnoj državi koja pledira da bude razvijena, moderna, tržišna ekonomija, koja želi da što bude više u zemlji preduzetnika, privrednika, privatnih inicijativa i da na taj način se stekne i dobijemo što veću zaposlenost, pogotovo naših mladih građana.

Ali, ja ću se samo vratiti nekih sedam, osam godina unazad. Vi to još bolje znate od mene. Suštinska razlika je kako se upravlja tim državnim parama. Godine 2012. u leto, odnosno jesen radili smo i rebalans i radili smo posle budžet. Nije bilo za plate do kraja godine rudarima u Resavici. To je samo jedan od primera, i naplata poreza na dodatnu vrednost, akciza je bila alarmantna, katastrofalna, negde oko šezdeset i nešto procenata.

Sada država, već nekoliko godina unazad ima suficit. Ja želim zbog naših građana da kažem šta je upravo, i ne govorim o toj vrsti ideologije, šta je tu Vučićeva zasluga. Stabilan markoekonomski sistem, stabilnost u zemlji i domaćinsko ophođenje prema upravo tom državnom i narodnom novcu. To je ta razlika, ništa drugo.

Pa sada imamo privredni rast koji je, ja mislim, u trećem kvartalu prošle godine, bio najveći u Evropi i imamo mogućnost da budemo ove godine, ako sve bude kako treba i ako se nastavi sa investicijama na ovaj način, preko 5%.

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Gradimo puteve, obnavljamo škole, obnavljamo vrtiće, socijalno smo odgovorni, tu se valjda slažemo, dajemo mogućnost i onima koji ne mogu na tržištu da zarade. To je jedna ozbiljna država, ja ništa drugo nisam naravno ni želeo da kažem i to je nešto što treba legirati i reći, nema veze da li ste opozicija, kažite - čovek je uspešan, uradio je dobro posao i idemo dalje, nema veze sporićemo se dalje oko nekih drugih stvari. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sa radom.
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik prof. dr Miladin Ševarlić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik Sreto Perić.
Izvolite, gospodine Periću.
Hvala.

Reč ima ministar gospodin Vladan Vukosavljević.

Izvolite, gospodine ministre.
Hvala, gospodine ministre.
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Miladin Ševarlić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Nemanja Šarović.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Despotović.
Izvolite.
Hvala.

Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Tomislav Ljubenović.

Izvolite.
Hvala.
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Filip Stojanović.
Izvolite.
Hvala.
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Nikola Savić.
Vlada i Odbor za kulturu i informisanje prihvatili su amandman, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč?
Izvolite.
Hvala.
Na član 7. amandman je podneo narodni poslanik prof. dr Miladin Ševarlić.
Na član 7. amandman, sa ispravkom, podnela je narodni poslanik Mirjana Dragaš.
Vlada i Odbor za kulturu i informisanje prihvatili su amandman sa ispravkom, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman sa ispravkom u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik prof. dr Miladin Ševarlić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman, sa ispravkom, podnela je narodni poslanik Mirjana Dragaš.
Vlada i Odbor za kulturu i informisanje prihvatili su amandman sa ispravkom, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman sa ispravkom u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman je podnela narodni poslanik Ružica Nikolić.
Izvolite, gospođo Nikolić.
Hvala, gospođo Nikolić.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik prof. dr Miladin Ševarlić.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 10. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Kolega Rističeviću, izvolite.
Hvala.

Reč ima ministar Vukosavljević.

Izvolite, gospodine ministre.
Hvala, gospodine Vukosavljeviću.

Na član 10. amandman sa ispravkom podneo je narodni poslanik prof. dr Miladin Ševarlić.

Da li neko želi reč? (Ne)

Na član 10. amandman je podnela narodni poslanik Nataša Sp. Jovanović.

Izvolite, gospođo Jovanović.