Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivica Dačić

Ivica Dačić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovani gospodine predsedniče Republike, predsedniče parlamenta, naravno, i ovoga puta ću izraziti svoje uverenje da je veoma dobro što je zakazana ovakva sednica, zato što postoje teme oko kojih možemo i potrebno je da se razilazimo, odnosno razlikujemo, ali da isto tako, bez obzira što smo u različitim političkim strankama, oko ove teme ne bi trebalo da postoje razmimoilaženja koja mogu dovesti do takve situacije da to bude slabost za našu državu. U tom pogledu se zahvaljujem i predsedniku Republike na ovoj inicijativi za zakazivanje ovakve sednice.

Rekao sam već da sam u ovoj sali od 1992. godine. Možete misliti koliko je sednica bilo na ovu temu i koliko je bilo rezolucija i deklaracija. U tom smislu, naravno da ću početi od toga da je Kosovo i Metohija centralna srpska tema vekovima, ali isto tako ne možemo svi zajedno da ne primetimo da ono u našoj istoriji više nije bilo naše nego što je bilo naše. Više ga nismo imali nego što smo ga imali, od 1459. do 1912. godine, 453 godine, ali ga nismo izgubili. Bez obzira što ga nismo imali, nismo gubili tu temu i zato je ona prisutna u svakom segmentu i slažem se sa tim da čak i kada smo 1912. godine oslobodili, odnosno pripojili te teritorije, da smo nazvali te ljude oslobodiocima, odnosno kosovskim osvetnicima.

Isto tako, moram da kažem da bi bilo prilično… To će se uvek ponavljati. Ako bismo sada krenuli u prošlost, znate dokle ćemo doći? Pa, doći ćemo do Kosovske bitke i pitanja da li je trebalo suprotstaviti se Muratu 1389. godine ili ga pustiti da ide na Beč i Peštu zato što su oni koje smo mi branili tada svojim kosovskim zavetom na kraju priznali Kosovo kao nezavisnu državu. Ako već pričamo o tome.

Bilo je drugih naroda koji su pustili Turke. Nisam video da su lošije prošli od naših, ali još jednom ponavljam, to je hipotetičko pitanje. Mogu i da postavim pitanje zašto mi slavimo dve velike seobe Srba sa Kosova. Svako od vas, siguran sam, ima u svojoj memoriji Čarnojeviće, patrijarha, oba patrijarha.

Više od 100 hiljada Srba u 17. i 18. veku je otišlo sa Kosova i Metohije u Ugarsku, odnosno preko reke i zatvorena Pećka patrijaršija, ukinuta 1766. godine.

Tako da, kada govorimo o šteti koju ste spominjali da je nastala 1999. godine, znate, veoma je lako govoriti o tome. Za 453 godine, albanizacija i islamizacija, etničko čišćenje i promena demografije je učinila svoje.

(Milovan Drecun: I arnautizacija.)

Nemoj da mi oduzimaš vreme, Drecun, molim te, ali se slažem sa tobom, apsolutno. Ali, to što nas danas ima manje nikome ne daje pravo na secesiju i to je tačno. Zašto? Kako bi bilo kada bi u svetu, kad god neki narod postane negde manjina na delu gde žive nacionalne manjine, taj deo teritorije imao pravo na svoju državu? Znaju oni na zapadu da je to nemoguće. Znaju oni da to ne može i zato su ovo i nazvali takozvani sui generis, odnosno poseban slučaj, misleći da se to njih neće ticati.

Ja isto moram da kažem da, pošto, još jednom ću ponoviti, ne znam, gospodin predsednik Vučić je malopre, čini mi se, više pravdajući se, rekao da nije bio toliko dugo na vlasti. Ja se, naravno, ponosim što sam toliko dugo na vlasti. Zašto? Zato što je ovde u pitanju, pa normalno, valjda se borimo da budemo deo lige šampiona, a ne da učestvujemo u lokalnim ligama. Ali, dobro, imamo i tu nešto zajedničko. Oni koji su bili opozicija 1992. godine, još su opozicija, ali dobro, ima vremena. Ali, nebitno je to danas.

Zato, bez obzira na sve ove polemičke tonove, moram da kažem da sam veoma razočaran neshvatanjem ozbiljnosti situacije oko Kosova i Metohije. Ja ne mogu da razumem da li mi shvatamo da ovo nije pitanje Kosova, ovo je pitanje Srbije i njene budućnosti.

Godine 2000. kada je pao Milošević, pričalo se o novoj politici. Pa, koja je to nova politika? Koja je to bila nova politika? Evo, sad sam, malopre je o tome i predsednik Vučić govorio, standardi pre statusa, to je bila prva faza, pa su onda to zaboravili, pa se prešlo na politiku, čini mi se da se zvalo paralelni koloseci, tako je nešto bilo, ili dvostruki. Znači, paralelno možemo da idemo i u EU i da rešavamo ili da ne rešavamo pitanje Kosova. I jedna i druga politika, odnosno parola, odnosno nije to bila paralo, to je bila politika Međunarodne zajednice prema državi, obe te politike su propale.

Isto tako, govorilo se o tome, ja stvarno ne razumem kako to neko misli da je potrebno izvršiti normalizaciju i demokratizaciju i stvoriti uslove da granice nisu bitne. Ja stvarno ne znam da li mi ovde, u kom svetu živimo, da li je neko zaista misli da je to moguće? Pa, da li neko stvarno misli da se tamo ne raspravlja o tome? Pa, zar tamo neko stvarno misli da ćete vi sa Kurtijem, Tačijem ili Haradinajem da raspravljate o tome da li će jafa keks da ide u prodaju tamo ili ovamo? Njih to ne zanima, njih zanima državna nezavisnost.

Zato ja želim da upozorim sve koji to govore da vode računa, jer time bacaju ljagu na svoju državu. Nijedna Vlada Srbije, nijedan predsednik Republike nije kriv i nije uzrok problema na Kosovu i Metohiji. Uzrok problema, pričalo se da je to diktatura, pa srušićemo Miloševića, srušićemo ovoga, srušićemo onoga, rešićemo probleme sa Albancima, samo da padne taj i taj. Problemi su u demokratiji i ljudskim pravima. Nikad nije bio taj problem, uvek je bio problem nelegalne secesije i želja Albanaca da stvore svoju nezavisnu državu.

Uostalom, gospodin Kamberi, koji sada nije tu, a žao mi je, uvek ode. Eto, mislim ima i nešto loše što smo velika poslanička grupa, druga posle SNS, pa toliko moramo da govorimo na kraju, oni svi koji govore prvi, oni odu, posle nemate s kim da polemišete. Ali, šta hoću da kažem? Kamberi kada sam ja bio predsednik Skupštine, on je izneo svoju zastavicu ovde da pokaže da, eto, pa nije on izneo zastavicu Kosova, nego Albanije. Što nije izneo zastavicu Kosova, ako govorimo o Kosovu? Ne, zato što nijedan Albanac ne govori o Kosovu. Kad govori o Kosovu, on misli o konceptu velike Albanije, i toga svi moramo da budemo svesni. I svi misle isto, a da li svi Srbi misle isto, veliko je pitanje.

Zato ja zaista mislim, gospodine predsedniče, da ponekad ovakve rasprave treba izbegavati. Znate zbog čega? Narodi bivše Jugoslavije, Hrvati i Slovenci, oni su 100 godina, pa nisu 100 godina, ali od 1918. godine pa do devedesetih godina, oni su se kleli u Jugoslaviju i ovde sedeli, pričali o bratstvu i jedinstvu, a kovali planove kako da iskoriste Jugoslaviju za svoje države. Slovenci su pričali da je Jugoslavija raka koju treba iskoristiti za svoju državu, nezavisnu.

A šta smo radili mi Srbi i šta danas radimo? Mi i danas i sve što hoćemo i što nećemo, mi ćemo da kažemo nekome, a da li ćemo to da realizujemo, nije bitno. Mislim da Srbima više ne trebaju pobede koje, kakva je to časna pobeda ako je to poraz? Potrebna nam je politika sa rezultatima.

Tako da, mislim da je, ne želim više da govorim o prošlosti, jer se sve to može na jedan ili drugi način tumačiti. Kad kažem, ne treba govoriti na ovakav način. Pitanje našeg odnosa, šta ćemo da radimo, treba da bude stvar od najvišeg stepena nacionalne bezbednosti i sigurnosti, a ne da se takmičimo ovde u izjavama koje mogu samo da nanose štetu našoj državi, a znamo da ih nećemo sprovoditi.

Još jednom ću ponoviti, oni su, samo da nađem citat poslednjih rezolucija. Pazite, 110 godina nakon našeg oslobođenja, Kosova od turske okupacije, imamo veoma tešku situaciju u kojoj je ugrožen naš vitalni nacionalni državni interes, naš teritorijalni integritet i suverenitet. Zato, bez obzira što je Kosovo jedna velika reč i velika misao za srpski narod, tema koja je vezana za srpske korene, za srpske seobe, ali i za srpske deobe, mislim da svrha današnje sednice nije raspravljanje samo o nekom tekstu rezolucije ili nekih predloga kojih je bilo mnogo, nego da li smo mi u mogućnosti da realno sagledamo situaciju u kojoj se nalazimo, realnu situaciju na Kosovu i Metohiji, realnu spoljno-političku situaciju, spoljno-politički položaj Srbije i mogućnost za pravedno rešenje tog problema. Od takvog pristupa zavisiće da li ćemo mi uopšte voditi jednu realnu i održivu i ostvarivu politiku.

Kad pričamo o Rezoluciji, mi smo doneli 1999. godine Rezoluciju za koju mislim da bi svi ovde glasali, pred bombardovanje. U Rezoluciji piše da Kosovo ne može dobiti nezavisni status ili status Republike, nego autonomije po najvišim međunarodnim standardima. Ne prihvatamo ni jednu meru kojom bi se menjao teritorijalni integritet i suverenitet i pokušalo izvesti otcepljenje. Da li je ovo tekst koji biste svi potpisali? Siguran sam. Ne samo da biste potpisali, nego biste tražili amandmanima još da se zaoštri.

Da li biste prihvatili ultimatum iz Rambujea, koji je govorio o tome da treba da bude referendum na Kosovu tri godine o statusu? Pretpostavljam ne. O čemu onda pričate? Šta biste uradili drugačije i da li je uopšte moguće nešto uraditi drugačije. Pretpostavljam da jeste, ali oko svega zaista bi trebalo da shvatimo da je kriv albanski separatizam, da možemo čak da citiramo Rezoluciju kad su proglasili nezavisnost. Rekli smo da ćemo da se borimo svim sredstvima protiv toga, da primenimo sve mere u odbrani našeg teritorijalnog integriteta i suvereniteta i dokle smo stigli?

Želim da budem jasan. Možemo da imamo dva pristupa ili je Kosovo potpuno deo Srbije, ili je potpuno nezavisno. Istina nije ni jedno ni drugo, da budemo mi iskreni, ne pričamo o ustavno-pravnom sistemu. Pričamo o realnosti, a to je da Kosovo nije u celini deo našeg suvereniteta zato što ne vršimo vlast na toj teritoriji. Isto kao što ni celo Kosovo nije u vlasti Prištine zato što oni ne vrše vlast na celoj teritoriji Kosova. Na kraju mogu zaista da kažem da je međunarodni poredak nepravedan.

Kad pričamo o genocidu, Kamberi je govorio da Vili Brant, pominjao je Vilija Branta, mislim da je to veoma neumesno. Zašto? Vili Brant je tražio oprost od Jevreja kojih je više od pet, šest miliona poginulo, odnosno ubijeno za vreme Holokausta za vreme Drugog svetskog rata. Najveći broj Jevreja, ali i naravno Slovena, Roma itd. i Poljaka zato što se to desilo na toj teritoriji, ali hoću da kažem da je neuporedivo, bez obzira što mi ne govorimo o istim stvarima. Da ne spominjem sada tu situaciju, da ne pominjemo koliko, to sam govorio prošli put ovde, da sad u Podujevu imamo 20 ili ne znam koliko 12 Srba od ne znam više stotina, u Đakovici ne znam koliko ih ima, tu je Snežana, ali ima ih možda desetak. U Prištini je živelo više desetina hiljada, ja mislim da je živelo skoro 50 hiljada 1981. godine, a sada ih ima manje od 500 u samoj Prištini, Srba, govorim o Srbima, i pitanje je da li ih i toliko ima.

Sada kad podvučete crtu, onda vidite ko je i postavite pitanje nad kim je potčinjen taj genocid? Kad se počini genocid nad nekim onda nekoga ima manje. Jevreja je stradalo pet, šest miliona. Mi sad ovde imamo više Albanaca nego što ih je bilo pre rata, a Srbi proterani, gde su Srbi?

Međunarodni poredak je nepravedan, ali to ne znači da mi ne treba da budemo deo tog poretka. Mi ne možemo da budemo van njega. Treba da budemo svesni realnosti u kojoj se nalazimo. Mi treba da branimo Kosovo, ali vodeći računa da dođemo do ostvarljivog rešenja i ostvarljive situacije, realne, da ne dovedemo sebe u još težu poziciju, izolaciju ili u samoizolaciju.

Ja moram da kažem na kraju, gospodine predsedniče, da sam zaista ponosan na sve ono što smo zajedno postigli u našoj političkoj aktivnosti svih ovih godina. Od 2012. godine Briselski sporazum je imao svoju veliku vrednost i važnost u tom momentu i u pravu ste kada ste govorili o tome.

Ja sam imao prilike i nemam dovoljno vremena, jer sam ograničen na tih 20 minuta, a ja sam navikao mnogo da pričam i neću stići da kažem to što sam hteo. Tačno je da sam gledao kod Borisa Tadića prenos iz Haga, savetodavnog mišljenja tog. Ne znam, mislim da niko nije bio iz sadašnjeg sastava, možda Borko, ali Vuk je bio u Hagu. Tadić je napravio dve varijante saopštenja. Obe te varijante je morao da baci posle saopštenja tog suda.

Ja vam kažem – to je neozbiljna država da mi tako čekamo šta će saopštiti sud u Hagu. Mislim da i danas iz svega ovoga treba da izvučemo pouke. Ne moramo mi baš sve da kažemo šta ćemo da uradimo, a naročito ne moramo da kažemo nešto što nećemo da uradimo.

Jesam bio, kada je Šutanovac govorio, kada je svojevremeno bila neka sednica, u to vreme smo bili sa DS u koaliciji, on je govorio da mi nećemo intervenisati, Boris Tadić itd. Ja sam oduvek smatrao da je to pogrešno da se kaže. Mi treba uvek da pričamo o tome da smo za mir, da treba da učinimo sve, da konflikt nama nikada ne ide u prilog, da je dosta bilo srpskih žrtava i svega toga, ali nikada ne smemo da kažemo – e, slobodno vi uradite šta god hoćete. Zato je ispravna politika koju je govorio predsednik Vučić, a to je da nećemo dozvoliti pogrom srpskog naroda.

Na kraju moram da kažem da pružamo i dalje punu podršku svim nastojanjima u borbi za to državno jedinstvo, za zaštitu nacionalnih i državnih interesa, jer samo stabilna Srbija, samo jedinstvena Srbija, a ne kao ime Palmine političke stranke, nego kao suština, jedino je jedinstvena Srbija jaka i stabilna. Zato na kraju – živela Srbija! Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi u ime SPS i naše poslaničke grupe da kažem nekoliko reči o ovoj tački dnevnog reda, uvažavajući dogovor koji smo imali, da se trudimo da skratimo naše diskusije.

Pre svega, želim da kažem da sam lično imao priliku da sarađujem sa predloženim kandidatom za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, Vladimirom Orlićem, da iz te naše saradnje u protekle dve godine, mogu apsolutno kompetentno da kažem, da sam siguran da će na dobar način obavljati ovu funkciju, a podsetiću još jednom, da pitanje funkcionisanja Skupštine, jeste i procedura, jeste poštovanje pravila.

Imajući u vidu, da je prošli saziv Skupštine bio u startu već okarakterisan negativno, pre svega, zbog sastava. Moram da vam kažem na kraju mandata pošto sam bio predsednik Narodne skupštine, da bez obzira na sve te nedoumice, da smo postigli nekoliko veoma značajnih rezultata, promenili smo onaj deo Ustava uz, naravno, narodnu odluku na referendumu i razvlastili sami sebe. I to je prvi put u istoriji da neka vlast sama sebe razvlašćuje, da Narodna skupština više ne bira sudije i tužioce, nego da to rade nezavisna sudijska i tužilačka tela.

Drugo, vodili smo, čini mi se uspešan međustranački dijalog uz manje ili više problema. Taj dijalog je rezultirao time da su sve stranke izašle na izbore.

Isto tako, svedok sam da su predstavnici SNS imali ponekad i previše popustljiv stav prema nekim stavovima opozicionih partija. Jedan od tih stavova jeste taj što su smanjili cenzus sa pet posto na tri posto.

Isto tako, doneli smo Kodeks o ponašanju poslanik. Ustanovili smo praksu da nema više donošenja zakona po hitnom postupku, uveli smo javna slušanja. Da skratim želim da se zahvalim svim dosadašnjim poslanicima na uspešnom radu i na dobrim rezultatima koje smo ostvarili u proteklom periodu.

Upravo imajući u vidu to da je Vladimir Orlić bio deo svega toga što smo radili i da je u mnogim danima i vodio sednice Narodne skupštine, znajući i njegove lične kvalitete, dajem mu punu podršku i SPS će glasati za njegov izbor.

Sada bih da iskoristim nekoliko minuta da nešto kažem sa aspekta toga jer ste se svi nešto vraćali u prošlost, ja mislim da profesor koji vodi ovu sednicu, gospodin Vladeta Janković i ja imamo dovoljno prostora da se vratimo u prošlost u smislu ovih zasedanja Skupštine. Naime, ja sam u ovoj Narodnoj skupštini od 1992. godine i moram da kažem nekoliko opservacija.

Prvo, neko je spominjao Kurtija. Dozvolite mi samo da kažem, da je 7. decembra 2001. godine predsednik SRJ doneo odluku o pomilovanju po službenoj dužnosti Aljbin Zaima Kurti oslobađa se od daljeg izvršenja izrečene kazne zatvora. Predsednik SRJ doktor Vojislav Koštunica, tek toliko da se zna. To je druga stvar. Ovo nije ni abolicija, ovo nije amnestija, ovo je u stvari oslobađanje od izvršenja kazne. Toliko o Kurtiju. Na predlog saveznom Ministarstva pravde. Koliko znam tada naša partija, odnosno moja nije bila na vlasti.

Isto tako u ovoj sali je donet zakon o amnestiji gde je više od dve hiljade terorista OVK pušteno da se brani, pušteno kući. Glasao sam protiv i članovi parlamenta iz redova naše stranke, mislim da su tada i drugi bili tada u parlamentu i da su predstavnici radikala glasali protiv, ali to su činjenice.

Kada je reč o današnjem stanju stvari, dozvolite samo sa ponosom da kažem, da smo mi uspeli za ovih deset godina da 23 zemlje povuku priznanje Kosova, danas 101 zemlja ne priznaje Kosovo. Vratili smo tu temu na dnevni red zato što danas bez Srbije ne može da se odlučuje o Kosovu.

Kada je reč o sandžaku, Ugljanin je bio ministar u vladama od 2008. do 2014. godine. Izvinite molim vas, bio sam i ja. Nikada nisam čuo da traži ovo što danas čujem.

Podsetiću, da je na teritoriji bivše Jugoslavije bilo 25 sandžaka. Otkud sad samo sandžak, tzv. Novopazarski? Podsetiću i to da su u Turskoj 1921. godine ukinuti sandžaci. Nigde se više ne spominje i nigde se više ništa tako ne zove. Sandžak je administrativna oblast u osmanlijskom carstvu. Ovde je očigledno politički cilj, ne region, nego separatizam.

Pod sandžakom se smatra Priboj, Nova Varoš, Prijepolje, Sjenica, Tutin, Novi Pazar, ali se smatra i Rožaje, Andrijevica, Bijelo Polje, Berane, Pljevlja i Plav. Podsetite me da li u Crnoj Gori neko traži sandžak, od bošnjačkih stranaka, muslimanskih? Nisam čuo. Možete vi da tražite koliko hoćete. Znači, u istorijskom smislu starija reč od sandžaka je Stara Raška.

Molim da se poštuje Ustav Republike Srbije. Isto kao i o Preševskoj dolini. Možete vi da vrtite glavom koliko hoćete. Ako mi ne poštujemo sami sebe, neće nas niko poštovati.

Sa druge strane, Preševska dolina isto tako ne postoji kao istorijski pojam. Postoji tek od 2000. godine. Isto sa separatističkim ciljevima. Zadatak svake države je da suzbije separatizam, naravno, na najbolji mogući način, uz dijalog, uz poštovanje ljudskih prava i manjinskih prava.

Još jednom ponavljam, Ugljanin je sve vreme bio u vlasti. Bio je ministar u mojoj Vladi. Ja sam bio premijer. Šta sada to znači, kada nemate funkciju onda ćemo da pričamo o separatizmu.

Nije gospodin Jovanović tu, kada je govorio o Rio Tintu, ništa nemam protiv da svako ima svoje mišljenje. Samo, ja sam u Vladu ušao 2008. godine. Podsetiću, tada je bila Vlada sa Demokratskom strankom. Zatekao sam priču o Rio Tintu. Oni koji su doneli tu odluku, barem neka malo spuste ton, a slažem se da se o svemu razgovara.

Mene ste tada svi ubeđivali da je to od velikog značaja za Srbiju, a to je bilo još u vreme Koštuničine Vlade. Pri tome, nemam ništa protiv da se o tome razgovara na stručan način. Samo govorim šta je paradoksalno. Sada oni koji su glasali za to, sada oni drže predavanje nekom drugom. Krivi smo što smo glasali.

Višepartijski sistem. Kažete, Vučić odlučuje ko će biti predsednik Skupštine. Znate šta, da vam kažem, ja ne znam ko je odlučio da Maršićanin bude predsednik Skupštine? Ne znam ko je odlučio da Mićunović bude predsednik Skupštine. Istina nije bio jedan šef, bilo je 18 šefova DOS-a. Ne znam ko je odlučio da Nataša Mićić bude predsednik Skupštine. Ne znam ko je odlučio da Oliver Dulić bude predsednik Skupštine. Znam ko je odlučio da će biti Slavica Đukić. Ja, predsednik SPS i glavni odbor SPS.

Želim samo da vas podsetim da ste svih ovih godina radili na ukidanju komunističkog jednopartijskog sistema i dovođenje višepartijskog sistema. Ne želim da pričam idealistički. Pretpostavljam da ste i vi koji o tome govorite doneli neke odluke. Na kom nivou ste ih doneli, ali tako funkcioniše višepartijska demokratija. Ona nije idealna, ali bolje ne postoji.

Ako sami pričamo protiv sebe. Nije centar moći uvek bio na Andrićevom vencu. Bio je i u Nemanjinoj 11, odnosno, da budemo iskreni tamo je gde je predsednik najveće stranke.

Nemojmo sada da smo svi iznenađeni zbog toga. Kao mi u tome nismo učestvovali, kao vi sada ne slušate šta kaže Dragan Đilas, Vuk Jeremić ili ne znam ni ja, Zelenović. I Zelenović, kada se odlučivalo ko će da bude gradonačelnik, valjda je neko doneo tu odluku.

Na kraju, dozvolite mi, nemam ništa protiv da iznosite i stavove o monarhiji. Nemoj da je to sada prvi put da neko o tome priča. Moj prijatelj Voja Mihajlović je bio koliko puta potpredsednik Narodne skupštine? Četiri puta. Tri puta.

Čekajte, 2000. godine ste čekali Aleksandra Karađorđevića na aerodromu, pa što ne vratiste monarhiju? Ako ste stvarno za monarhiju, pa što ste kandidovali Miloša Jovanovića za predsednika Republike? Čekajte, vi hoćete predsednika Republike ili kralja?
Samo još jednu rečenicu.

Bio sam predsednik Narodne skupštine, a neke stvari nisam ni znao o ovoj zgradi. Pominjali ste da je ona napravljena, to je tačno, otvorena je 1936 godine. Kralj Aleksandar, nažalost, nije dočekao da se ona završi, ali nemojte da mislite ni da je monarhija i naša dinastija bila bezgrešna. Da biste se toga podsetili, molim vas, kada uđete u zgradu pogledajte sa vaše leve i desne strane. Šta vidite? Prvo vidite statuu hrvatskog kralja Tomislava, sa leve, a sa desne strane slovenačkog kneza Kocelja. To je odraz srpskih zabluda. Prva sednica u ovoj zgradi se nije završila sa rečenicom – živela Srbija, nego – živela Jugoslavija.

Zato ja hoću da vam kažem, pustite taj oblik vladavine neka o tome odlučuje narod. Nemam ništa protiv.

Želim Vladimiru Orliću puno uspeha, odnosno svima nama poslanicima, bila mi je čast što sam bio predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, i naravno i dalje ću davati doprinos političkoj stabilnosti, jedinstvu Srbije i slažem se sa svima koji su govorili, potreban nam je viši nivo političke tolerancije, kulture, međusobnog poštovanja i međusobnih polemika na pravi način.

Živela Srbija. Hvala vam.
Gospodine predsedniče, prvo, čestitam na izboru i želim vam puno uspeha.

Kada je reč o prethodnoj diskusiji, mislim da nije dovoljno ozbiljno i odgovorno da pod tačkom dnevnog reda koja se tiče odbora, radnih tela Narodne skupštine Republike Srbije, govorimo o pitanjima koja mogu imati i imaju ozbiljne reperkusije na druga nacionalna i državna pitanja. Jer, ako bismo sada otvorili raspravu o tome, a niti je tema, niti je mesto za to, vreme naročito, onda bismo otišli previše daleko. A naročito ukoliko insistiramo na nečemu gde ne verujem da u ovom trenutku postoji bilo kakva potreba za tim.

Više puta je upotrebljavano, i danas i u prethodnim periodima, neki izrazi koji nisu u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Ja sam samo na to skrenuo pažnju kada sam govorio.

Drugo je pitanje da li neko pod tim smatra neko regionalno udruživanje ili smatra neki začetak separatizma. Nemojmo samo govoriti o tome da to nije slučaj. To je bilo još pre 30 godina. Odvojimo ta pitanja. Jedno je pitanje regionalizma, a drugo je pitanje državnog integriteta, teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Znači, za prava Bošnjaka, za prava nečega što se može organizovati kao Sandžak, a koliko sam shvatio, odnosi se i na deo teritorije Crne Gore, o tome se može ozbiljno razgovarati, naročito kada je reč o ustavnim promenama i drugim pitanjima.

Ali, sada nametati to pitanje i postavljati na ovakav način, da sada ispada kao da neko dira Sandžak, šta to znači? Ko dira Sandžak? Ko dira Sandžak? A naročito da se obraćate na takav način - ne dirajte nam Sandžak. Ne dirajte nam Srbiju. To je glavna stvar.

Prema tome, Stara Raška je stariji naziv i termin od Sandžaka. Ali, jel mi insistiramo da sada govorimo o tome i da ne možete da govorite o Sandžaku? Govorite. Ali, pod ovom tačkom dnevnog reda mislim da to nije u skladu sa onim što smo govorili.

Imali smo dobru saradnju sa gospodinom Zukorlićem i nije problem, nastavićemo i dalje. Ali, treba da znate da u tome što vi zovete Sandžak, sigurno jedno 30-40% stanovništva su Srbi, i više verovatno. Tako da to nije samo pitanje bošnjačkog naroda, to je pitanje ustrojstva države Srbije. Država Srbija ima svoj Ustav. Ako mislite da se taj Ustav promeni, nikakvih problema nema. Dok je ovaj Ustav na snazi, on mora da se poštuje.

To je bio cilj moga govora, a ne sada da raspravljamo o tome da li neko osporava nekome da se zove na jedan ili drugi način. Naročito zato što, kao što sam rekao, u staroj Jugoslaviji, nekadašnjoj, bilo je 25 Sandžaka krajem 17. veka. Jedino se koristi na ovoj teritoriji, čak se ni u Turskoj ne govori. Ali, želimo dobre odnose sa Bošnjacima i sa strankom gospodina Zukorlića. Samo je pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, kao što svaka druga država brine o svom teritorijalnom integritetu i suverenitetu, a naročito nije vreme da pod tačkom dnevnog reda radna tela Narodne skupštine razgovaramo o ovoj temi. Bez želje da izazivam bilo kakve polemike, ali sam spreman da polemišem.

Podsetiću, ja više nisam predsednik Narodne skupštine. Ja sam predsednik poslaničke grupe SPS i kao što ste svi danas govorili i ja sam spreman da o tome govorim na jedan način, a dobro znate da u vreme ove vlasti su značajno unapređeni odnosi u tom delu Srbije. Nadam se da će se to odraziti i na međusobnu toleranciju i zajednički život Srba, Bošnjaka i svih ostalih koji tamo žive.

Nisam uopšte mislio da se javim, ali sam se javio kao reakcija na nešto što mi nije ličilo na nešto što može da ima dobru poruku – ne dirajte nam Sandžak. Niko ne dira Sandžak. Ko dira Sandžak? A niko ne može ni da nam dira Srbiju i Staru Rašku. Hvala vam.
Poštovane dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, otvaram Jedanaestu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu.
Posebna sednica sazvana je na osnovu člana 114. stav 3. Ustava Republike Srbije, kojim je utvrđeno da prilikom stupanja na dužnost predsednik Republike pred Narodnom skupštinom polaže zakletvu.
Obaveštavam vas da su pozvani da Jedanaestoj posebnoj sednici Narodne skupštine, pored narodnih poslanika i izabranog predsednika Republike gospodina Aleksandra Vučića, prisustvuju i: Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Porfirije, bivši predsednici Republike Srbije i Jugoslavije, srpski član Predsedništva Bosne i Hercegovine, predsednik Republike Srpske, predsednik Narodne skupštine Republike Srpske, predsednik Vlade Republike Srbije i članovi Vlade Republike Srbije, predsednik Skupštine AP Vojvodine i predsednik Pokrajinske vlade.
Današnjoj sednici prisustvuju i predsednik Ustavnog suda, predsednik Vrhovnog kasacionog suda, predstavnici sudova i tužilaštava, guverner Narodne banke Srbije, predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica, predsednik Skupštine grada Beograda i gradonačelnici grada Beograda, Novog Sada, Niša i Kragujevca, predstavnici Vojske Srbije, nezavisnih regulatornih tela, Matice srpske, kao i rektori univerziteta čiji je osnivač Republika Srbija, predsednik i sekretar Republičke izborne komisije.
Takođe, današnjoj sednici prisustvuju i šefovi stranih diplomatsko-konzularnih predstavništava i međunarodnih organizacija akreditovanih u Republici Srbiji.
Dozvolite mi da, u ime Narodne skupštine i u svoje ime, pozdravim cenjene goste.
Poštovani narodni poslanici, dostavljen vam je Izveštaj Republičke izborne komisije o sprovedenim izborima za predsednika Republike.
Republička izborna komisija je, na sednici održanoj 9. maja 2022. godine, donela Ukupan izveštaj o rezultatima izbora za predsednika Republike, koji je objavljen u "Službenom glasniku Republike Srbije" br. 55/22.
Na osnovu rezultata izbora, koji su održani 3. aprila 2022. godine i ponovljeni na 35 biračkih mesta 16. aprila 2022. godine, Republička izborna komisija je utvrdila da je, u skladu sa članom 21. Zakona o izboru predsednika Republike, za predsednika Republike izabran Aleksandar Vučić, koji je dobio dva miliona dvesta dvadeset četiri hiljade devetsto četrnaest (2.224.914) glasova birača, što čini 58,59 procenata, odnosno većinu glasova birača koji su glasali.
Na taj način, stekli su se uslovi da predsednik Republike, saglasno članu 114. stav 3. Ustava Republike Srbije, pred Narodnom skupštinom položi zakletvu.
Prema članu 262. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, predsednik Republike polaže zakletvu pred Narodnom skupštinom čitanjem Ustavom utvrđenog teksta zakletve. Posle položene zakletve, predsednik Republike potpisuje tekst zakletve.
Molim gospodina Aleksandra Vučića, izabranog predsednika Republike, da pred Narodnom skupštinom Republike Srbije položi zakletvu.
(Predsednik Republike Aleksandar Vučić čita tekst zakletve utvrđen članom 114. stav 3. Ustava Republike Srbije.)
Pozivam vas da saslušamo Himnu Republike Srbije.
(Intoniranje himne „Bože pravde“.)
Poštovani narodni poslanici, dozvolite mi da, u ime Narodne skupštine Republike Srbije i u svoje ime, čestitam gospodinu Aleksandru Vučiću stupanje na dužnost predsednika Republike Srbije i da mu poželimo uspeh u ovom mandatu na dobrobit građana Srbije, Republike Srbije i srpskog naroda u celini.
Gospodine predsedniče, pozivam vas da se obratite Narodnoj skupštini.
Izvolite.
Dame i gospodo, dozvolite da nastavimo dalje sa protokolom, imajući u vidu da nas čeka još nekoliko koraka do kraja.
Zahvaljujem se svima i zaključujem Jedanaestu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu. Hvala puno.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Osamnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 108 narodnih poslanika.
Podsećam vas da je članom 49. Zakona o Narodnoj skupštini predviđeno da kvorum za rad Narodne skupštine prilikom svakog odlučivanja postoji ako je na sednici prisutna većina od ukupnog broja svih narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim poslanike da ubace svoje kartice u poslaničke jedinice.
Zahvaljujem.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 152 narodnih poslanika, odnosno da je prisutna većina od ukupnog broja svih narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Saglasno članu 86. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da je ova sednica sazvana u roku kraćem od roka utvrđenog u članu 86. stav 1. Poslovnika, i, izuzetno, za ponedeljak, dakle mimo dana utvrđenih u članu 87. stav 1. Poslovnika, zbog potrebe da Narodna skupština što pre razmotri Predlog zakona iz određenog dnevnog reda.
Dostavljeni su vam zapisnici sednica Šesnaestog i Sedamnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu i Desete posebne sednice Narodne skupštine u Dvanaestom sazivu.
Pošto današnjoj sednici prisustvuje većina od ukupnog broja poslanika, konstatujem da postoji kvorum za usvajanje zapisnika sa navedenih sednica.
Obaveštavam vas da je proverom u Službi za poslove Odbora za administrativno budžetska i mandatno imunitetska pitanja utvrđeno da tom Odboru niko od narodnih poslanika nije dostavio u pisanom obliku primedbe na navedene zapisnike.
Prelazimo na odlučivanje.
Stavljam na glasanje Zapisnik sednice Šesnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine u Dvanaestom sazivu, održane 2, 3. i 4. februara 2022. godine.
Molim poslanike da pritisnu odgovarajući taster.
Zaustavljam glasanje: ukupno – 160, za – 155, nije glasalo – pet.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova usvojila Zapisnik sednice Šesnaestog vanrednog zasedanja u Dvanaestom sazivu.
Stavljam na glasanje Zapisnik sednice Sedamnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine u Dvanaestom sazivu, održane 9. februara 2022. godine.
Molim poslanike da pritisnu odgovarajući taster.
Zaustavljam glasanje: ukupno – 163, za – 161, nije glasalo – dvoje.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova usvojila Zapisnik sednice Sedamnaestog vanrednog zasedanja u Dvanaestom sazivu.
Stavljam na glasanje Zapisnik Desete posebne sednice Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu, održane 9. februara 2022. godine.
Molim narodne poslanike da pritisnu odgovarajući taster.
Zaustavljam glasanje: ukupno – 163, za – 161, nije glasalo – dvoje.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova usvojila Zapisnik Desete posebne sednice Narodne skupštine u Dvanaestom sazivu.
Poštovane dame i gospodo, narodni poslanici uz saziv sednice Osamnaestog vanrednog zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu, koje je sazvana na zahtev Vlade, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije, članu 48. stav 3. Zakona o Narodnoj skupštini i članu 249. Poslovnika Narodne skupštine, dostavljen vam je Zahtev za održavanje vanrednog zasedanja Narodne skupštine sa određenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.
Za sednicu Osamnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu određen je sledeći
D n e v n i r e d:
Tačka 1. – Predlog zakona o dopunama Zakona o Privremenom registru državljana Republike Srbije od 16 do 29 godina kojima se uplaćuje novčana pomoć za ublažavanje posledica pandemije, bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-COV-2, koji je podnela Vlada.
Prelazimo na rad po dnevnom redu.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika obaveštavam vas da su pozvani da sednici prisustvuju Siniša Mali, ministar finansija, i Slavica Savičić, državni sekretar u Ministarstvu finansija.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Pre nego što otvorim pretres, želim samo da još jednom napomenem da ćemo danas imati dve sednice Narodne skupštine, da ćemo ovu prvu sednicu završiti do 15.00 časova i nakon toga ćemo imati još jednu sednicu posvećenu izboru Nadzornog odbora.
Saglasno članu 157. stav 1. Poslovnika, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona o dopunama Zakona o privremenom registru državljana Republike Srbije od 16 do 29 godina, kojima se uplaćuje novčana pomoć za ublažavanje posledica pandemije bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-COV-2.
Pre nego što predlagač dobije reč, želim da mu se zahvalim što je damama podelio cveće, ali želim da izrazim i protest zašto su samo dame te koje su zaljubljene, pošto je danas Dan zaljubljenih.
Očekujemo i mi muški određeni poklon od strane Ministarstva finansija.
Izvolite.
Predstavnik predlagača ima reč.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Devetnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 108 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim poslanike da ubace svoje kartice u poslaničke jedinice.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 174 narodna poslanika, odnosno da su prisutna najmanje 84 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad.
Saglasno članu 86. stav 2. i članu 87. stav 2. Poslovnika, obaveštavam vas da je ova sednica sazvana u roku kraćem od roka utvrđenog u članu 86. stav 1. Poslovnika i izuzetno za ponedeljak, dakle mimo dana utvrđenih u članu 87. stav 1. Poslovnika, zbog potrebe da Narodna skupština što pre razmotri Predlog odluke iz određenog dnevnog reda.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, uz saziv sednice Devetnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu, koja je sazvana na zahtev 235 narodnih poslanika, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije, članu 48. stav 3. Zakona o Narodnoj skupštini i članu 249. Poslovnika, dostavljen vam je Zahtev za održavanje vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije sa određenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.
Za sednicu Devetnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu određen je sledeći
D n e v n i r e d:
1. Predlog odluke o imenovanju članova Nadzornog odbora za izbornu kampanju, koji je podneo Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu.
Prelazimo na rad po dnevnom redu.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 192. stav 3. Poslovnika, otvaram jedinstveni pretres o Predlogu odluke o imenovanju članova Nadzornog odbora za izbornu kampanju, koju je podneo Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu.
Predstavnik predlagača je predsednik Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, narodni poslanik Vladimir Đukanović.
Izvolite.
Hvala.
Pošto je počela rasprava, nema amandmana. Govorim zbog vremena koje je potrebno između načelne rasprave i rasprave u pojedinostima, tako da na ovaj zakon nema amandmana. To znači da ćemo danas završiti i glasanje o ovom zakonu.
Ideja je da radimo do 14.00 časova, do pauze, pa od 15.00 časova nova sednica. Nakon toga, negde oko 17.00 časova ili posle, zavisi od vremena, da glasamo. Time smo završili naš rad u Dvanaestom sazivu.
Reč ima Aleksandra Tomić, kao izvestilac Odbora.
Izvolite.
Hvala.
Da li još neko od izvestilaca želi reč? (Ne)
Idemo na predsednike, odnosno predstavnike poslaničkih grupa.
Reč ima Samir Tandir.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik, Muamer Bačevac. Izvolite.
Prelazimo na sednicu Devetnaestog vanrednog zasedanja.
Prva tačka dnevnog reda – PREDLOG ODLUKE O IMENOVANjU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA ZA IZBORNU KAMPANjU.
Pošto je Narodna skupština obavila jedinstveni pretres, a pre prelaska na odlučivanje, podsećam vas da, prema članu 105. stav 2, tačka 15. Ustava Republike Srbije, Narodna skupština većinom glasova svih narodnih poslanika vrši izborne nadležnosti.
Stavljam na glasanje Predlog odluke o imenovanju članova Nadzornog odbora za izbornu kampanju, u celini.
Molim narodne poslanike da pritisnu odgovarajući taster.
Zaustavljam glasanje: ukupno – 190, za – 190.
Konstatujem da je Narodna skupština jednoglasno usvojila Predlog odluke o imenovanju članova Nadzornog odbora za izbornu kampanju.
Dozvolite mi da u vaše i u svoje ime čestitam članovima Nadzornog odbora za izbornu kampanju na imenovanju i da im poželim puno uspeha u radu.
Dame i gospodo, pre zaključenja ovih sednica, dozvolite mi da napomenem da smo došli do samog kraja naših zasedanja, da će sutra biti raspuštena Narodna skupština Republike Srbije radi održavanja vanrednih parlamentarnih izbora.
Želim da vam kažem da je Narodna skupština u ovom sazivu, u periodu od 3. avgusta 2020. godine do 14. februara, razmatrala i odlučivala o 435 tačaka dnevnog reda, da smo doneli 265 zakona, od čega je 24 po hitnom postupku i 241 po redovnom postupku, da je u tom periodu u toku ovog Dvanaestog saziva održano 67 sednica Narodne skupštine.
Takođe, u periodu od 3. avgusta 2020. godine do danas, Narodna skupština je zasedala 136 dana.
Za vreme ovog mandata, bez obzira na različite primedbe koje su bile na početku i sumnjičenja, Narodna skupština je uspela da donese nekoliko veoma važnih akata koji će biti od značaja za budućnost Srbije.
Došlo je do promene Ustava Republike Srbije. Ovaj saziv Narodne skupštine je bio taj koji je doneo odluku da se ova grana vlasti razvlasti mogućnosti izbora druge grane vlasti, odnosno sudske vlasti, što ja mislim da ne postoji sličan primer u srpskoj istoriji. To je svakako značajan doprinos daljim reformama u oblasti vladavine prava i nezavisnog pravosuđa.
Takođe bih želeo da dodam da smo vodili jedan uspešan međustranački dijalog, da je taj dijalog rezultirao time da će sve političke stranke učestvovati na izborima i da niko neće moći da traži alibi, iako će toga svakako sigurno biti, u navodno lošim izbornim uslovima i da tako bacaju ljagu na celu državu Srbiju.
Pokazali smo da se dijalog može voditi i da dijalog treba da se vodi upravo ovde u parlamentu, odnosno u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Podsetiću i da smo doneli Kodeks o ponašanju poslanika koji će ostati i za buduće sazive.
Podsetiću da smo pozitivno ocenjeni od strane evropskih institucija za određen napredak koji smo ostvarili u načinu rada Narodne skupštine, a pre svega koji se ogleda u broju zakona koje smo doneli po hitnom postupku, za razliku od onih koje so doneli po redovnom postupku.
Želim još jednom svima da zahvalim na predanom radu.
Sutra se završava naš mandat. Ne znam da li će to biti kraj ili novi početak, ali u svakom slučaju želim svima da zahvalim na saradnji.
Želim da zahvalim šefovima poslaničkih klubova, potpredsednicima Narodne skupštine i zamenicima šefova poslaničkih klubova, radnim telima, raznim mrežama ovde u parlamentu, jednostavno, svima vama.
Bila mi je čast da budem predsednik Narodne skupštine Republike Srbije.
Želim svima puno uspeha i, ono što je najvažnije, živela Srbija!
Pošto je Narodna skupština obavila razmatranje jedine tačke dnevnog reda ove sednice i odlučivanje o njoj, saglasno članu 102. Poslovnika, zaključujem sednicu Devetnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine u Dvanaestom sazivu.
Hvala puno i puno sreće i uspeha!
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređemo na odlučivanje o tački dnevnog reda, potrebno je da utvrdimo kvorum.
Saglasno članu 88. stav 5. Poslovnika, kvorum za rad Narodne skupštine u danu za glasanje postoji ako je na sednici Narodne skupštine prisutna većina od ukupnog broja narodnih poslanika.
Molim narodne poslanike da ubace kartice u poslaničke jedinice.
Zahvaljujem.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 190 narodnih poslanika, odnosno da je prisutna većina od ukupnog broja narodnih poslanika i da, prema tome, postoje uslovi za odlučivanje.
Prelazimo na odlučivanje.
Prva tačka dnevnog reda – PREDLOG ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O PRIVREMENOM REGISTRU DRŽAVLjANA REPUBLIKE SRBIJE OD 16 DO 29 GODINA KOJIMA SE UPLAĆUJE NOVČANA POMOĆ ZA UBLAŽAVANjE POSLEDICA PANDEMIJE BOLESTI COVID-19 IZAZVANE VIRUSOM SARS-COV-2.
Pošto je Narodna skupština obavila pretres Predloga zakona u načelu, a s obzirom da na to da na Predlog zakona nisu podneti amandmani, Narodna skupština će, saglasno članu 160. stav 3. Poslovnika, odlučivati samo o Predlogu zakona u celini.
Stavljam na glasanje Predlog zakona o dopunama Zakona o Privremenom registru državljana Republike Srbije od 16 do 29 godina kojima se uplaćuje novčana pomoć za ublažavanje posledica pandemije bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-CoV-2, u celini.
Molim narodne poslanike da pritisnu odgovarajući taster.
Zaustavljam glasanje: ukupno – 190, za – 188, uzdržan – jedan, nije glasao –jedan.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova usvojila Predlog zakona o dopunama Zakona o Privremenom registru državljana Republike Srbije od 16 do 29 godina kojima se uplaćuje novčana pomoć za ublažavanje posledica pandemije bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-CoV-2.
Pošto je Narodna skupština obavila razmatranje jedine tačke ovog dnevnog reda i odlučivanje o njoj, saglasno članu 102. Poslovnika, zaključujem sednicu Osamnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine u Dvanaestom sazivu.
Poštovane dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, otvaram Desetu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu.
Današnjoj Posebnoj sednici Narodne skupštine Republike Srbije prisustvuju Ana Brnabić, predsednica Vlade, Jadranka Joksimović, ministar za evropske integracije, Maja Popović, ministar pravde, Gordana Čomić, ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, Jasmina Vasović, predsednik Vrhovnog kasacionog suda, Snežana Marković, predsednik Ustavnog suda, Branko Stamenković, zamenik Republičkog javnog tužioca, članovi Radne grupe za izradu Akta o promeni Ustava Republike Srbije Snežana Bjelogrlić, predsednik Društva sudija Srbije, Lidija Komlen Nikolić, predsednik predsedništva Udruženja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije, Vladan Petrov, sudija Ustavnog suda, član Venecijanske komisije, Vladimir Vinš, vršilac dužnosti pomoćnika ministra pravde, Goran Ilić, zamenik predsednika Državnog veća tužilaca, zamenik Republičkog javnog tužioca, Jovan Ćosić, pomoćnik ministra pravde, Miroslav Đorđević, naučni saradnik u Institutu za uporedno pravo, Dragana Boljević, sudija Apelacionog suda, Vladimir Dimitrijević, predsednik Republičke izborne komisije i predstavnici diplomatskog kora.
Dozvolite mi da u vaše i u svoje ime pozdravim sve prisutne goste.
Poštovani narodni poslanici i uvaženi gosti, Desetu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu sazvao sam na osnovu člana 119. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine radi proglašenja Akta o promeni Ustava Republike Srbije i Ustavnog zakona za sprovođenje Akta o promeni Ustava Republike Srbije.
Podsećam vas da je Narodna skupština na Osmoj posebnoj sednici u Dvanaestom sazivu, održanoj 30. novembra 2021. godine, dvotrećinskom većinom od ukupnog broja narodnih poslanika usvojila Akt o promeni Ustava Republike Srbije, donela Ustavni zakon za sprovođenje Akta o promeni Ustava Republike Srbije i donela Odluku o raspisivanju republičkog referenduma radi potvrđivanja Akta o promeni Ustava Republike Srbije.
Takođe vas podsećam da je, saglasno članu 11. stav 1. i članu 42. stav 1. Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi odluka na obavezujućem referendumu doneta ako je za nju glasala većina izašlih građana na teritoriji za koju je referendum raspisan, da se akt smatra usvojenim danom održavanja referenduma na kojem su građani doneli odluku o potvrđivanju tog akta i da se proglašava u skladu sa Ustavom i zakonom.
Ističem da je članom 203. stav 9. Ustava Republike Srbije propisano da Akt o promeni Ustava, koji je potvrđen na republičkom referendumu, stupa na snagu kada ga proglasi Narodna skupština.
S obzirom na to da se prema ukupnim rezultatima republičkog referenduma koji je utvrdio da je Republička izborna komisija 4. februara 2022. godine na republičkom referendumu radi potvrđivanja Akta o promeni Ustava Republike Srbije zaokruživanjem odgovora DA izjasnilo 1.189.460 glasača, što čini većinu izašlih birača, Akt o promeni Ustava Republike Srbije se saglasno članu 203. stav 8. Ustava Republike Srbije smatra usvojenim.
Poštovani narodni poslanici, želim još jednom samo pre proglašenja Akta da se zahvalim svima koji su učestvovali u ogromnom poslu ustavnih promena. Srbija je napravila veliki iskorak u reformama u oblasti vladavine prava i nezavisnosti pravosuđa i siguran sam da ono što smo učinili jeste u dubokom interesu Republike Srbije i svih njenih građana.
Naravno, zahvaljujem se građanima koji su glasali, narodnih poslanicima i članovima Vlade i naravno članovima Radne grupe, nezavisnim udruženjima, strukovnim udruženjima, profesorima univerziteta na naporima koji su uloženi kako bismo posle dugo, dugo vremena uradili ovako važan korak napred.
Poštovani narodni poslanici i uvaženi gosti, s obzirom na to da su se stekli svi Ustavom i zakonom propisani uslovi, na osnovu člana 203. stav 9. Ustava Republike Srbije i člana 42. stav 1. Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi Narodna skupština Republike Srbije proglašava Akt o promeni Ustava Republike Srbije koji je usvojila Narodna skupština na Osmoj posebnoj sednici u Dvanaestom sazivu, održanoj 30. novembra 2021. godine, i koji je potvrđen na republičkom referendumu održanom 16. januara 2022. godine.
Na osnovu člana 205. Ustava Republike Srbije i člana 148. Poslovnika Narodne skupštine, Narodna skupština Republike Srbije proglašava Ustavni zakon za sprovođenje Akta o promeni Ustava Republike Srbije koji je donela Narodna skupština na Osmoj posebnoj sednici u Dvanaestom sazivu, održanoj 30. novembra 2021. godine.
Želim još jednom da podsetim da je ovo Posebna sednica i da nema nikakve rasprave o ovome. Ovo je čin svečanog proglašenja. Ako se možda neko spremao da diskutuje, moraću da vas razočaram.
Još jednom, pre zaključenja ove sednice, želim da čestitam na proglašavanju Akta o promeni Ustava i Ustavnog zakona za sprovođenje Akta o promeni
Ustava Republike Srbije.
To će ostati kao amanet ovog saziva Narodne skupštine, da je to jedan primer da se aktuelna vlast odrekla dela svojih ovlašćenja, naročito kada je reč o kadrovskoj problematici i zato mislim da je vrednost svega toga utoliko i veća.
Zaključujem Desetu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu.
Pre nego što završimo samo želim da vas podsetim da, shodno pripremama za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora i pre dana kada se raspušta Narodna skupština, radi potrebe održavanja vanrednih parlamentarnih izbora moguće da ćemo organizovati još jednu sednicu Narodne skupštine radi usvajanja potrebnih i zakona i određenih odluka koje su bitne za funkcionisanje dok se sledeći saziv Narodne skupštine ne osposobi za nastavak rada.
Kao što sam rekao, zaključujem sednicu.
Pozivam vas da saslušamo himnu Republike Srbije.
(Intoniranje himne Republike Srbije.)