28.11.2021. | Odluka o dopunama Odluke o prestanku funkcije i imenovanju u Republičku izbornu komisiju |
usvojen
|
24.03.2021. | Odluka o izmeni Odluke o utvrđivanju sastava Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje |
usvojen
|
24.03.2021. | Odluka o izmenama Odluke o utvrđivanju sastava stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim parlamentarnim institucijama |
usvojen
|
Dozvolite da kažem nekoliko reči povodom onoga što je rekao gospodin Obradović.
Kada je reč o Kosovu i Metohiji, danas se u Njujorku održava sednica Saveta bezbednosti posvećena redovnom šestomesečnom izveštaju generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o aktuelnostima i stanju na Kosovu i Metohiji u proteklih šest meseci. Najnovija dešavanja na Kosovu i Metohiji, u smislu hapšenja, progona, događaja u Banjskoj, nisu ušla u taj izveštaj.
Kao što znate, Republika Srbija je razgovarala više puta sa predstavnicima velikih sila, odnosno zemalja-članica Saveta bezbednosti o održavanju hitne, odnosno vanredne sednice Saveta bezbednosti, ali imajući u vidu da je Albanija predsedavala u prošlom mesecu, čak to nije ni stavljeno u razmatranje. Čak je i za ovu redovnu sednicu postojala inicijativa Albanije da bude zatvorena sednica. To znači, što bi se prvi put desilo, kad kažemo zatvorena - nije otvorena za javnost.
Imajući u vidu da je predsednik Republike Aleksandar Vučić najavio zainteresovanost za učešće na toj vanrednoj, odnosno hitnoj sednici, čak se oko tih datuma manipulisalo da se zakaže u vreme kada je bila poseta Kini. Na kraju se došlo, Brazil je na kraju prelomio i zakazali su tu redovnu sednicu povodom izveštaja UNMIK-a za danas, za 23. oktobar. Imajući u vidu da u ovim danima postoje brojne važne i teške aktivnosti predsednika Republike vezano upravo za situaciju na Kosovu i Metohiji, za prevladavanje aktuelne krize i potrebe za održavanjem sastanaka i u Beogradu i u Briselu, imajući u vidu da u Njujorku ne učestvuje onaj koji vodi delegaciju Prištine, a imajući u vidu takođe da je reč o visokom nivou, predsednik je odredio da u ime Srbije učestvuje premijerka Ana Brnabić. U ime prištinskih institucija će učestvovati građanka Osmani, jer tako piše ispred table gde će ona sedeti.
U svakom slučaju, hoću da vam kažem da zbog brojnih lažnih interpretacija i manipulacija oko svega toga, ponoviću vam još jednom - državna politika Srbije je apsolutno zasnovana na principima koje je iznosio i predsednik Vučić ovde u ovoj sali. Nema priznavanja nezavisnosti Kosova i nema prihvatanja članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, odnosno u Ujedinjenim nacijama. I kada je reč, kao što znate, on i nije potpisao takve predloge i zahteve koji su se nalazili pred njim. Srbija će sprovoditi samo ono što je u saglasnosti sa našom državnom i nacionalnom politikom. Uostalom, ja sam i lični svedok svega toga šta se dešavalo od 2012. godine.
Godine 2012. su pregovori i dijalog prebačeni u Brisel. Briselski sporazum je potpisan u dobroj veri da bi Srbi imali svoje institucije na Kosovu i Metohiji. Upravo, ako vi imate sa druge strane onoga ko vodi dijalog, ko bi trebalo da bude kredibilan partner, a to je EU, onda vi učestvujete u tome ili ne. Zahvaljujući Briselskom sporazumu je Srbija dobila otvaranje pregovora o članstvu u EU.
Znam da to vama možda ništa ne znači, obraćam se onima kojima to znači, a koji se isto tako sada cinično smeju, ali da se mi razumemo 28 zemalja je povuklo priznanje Kosova, danas oni ne mogu da dobiju više od 84 glasa u UN, do pre 10 godina taj broj je bio oko 110. Kada kažem, povuklo priznanje, to ne računam na zemlje koje su suspendovale, ne računam Egipat koji je zamrznuo priznanje, ne računam Peru koji je takođe zamrznuo priznanje.
Pregovori, dijalog 2012. godine nije ni bio predviđen da se vodi o suštinskim pitanjima, jer se smatralo da su ta pitanja rešena, taj dijalog se mora i sada se vraća na ta suštinska politička pitanja. Prema tome, želim apsolutno da opovrgnem svaku tvrdnju da je ovo rukovodstvo Srbije preduzelo bilo šta što bi išlo ispod nacionalnih i državnih interesa. Naša politika je jasna, čvrsta, a to znači nema priznanja nezavisnosti Kosova, nema ulaska Kosova i UN, jer bi to značilo da su oni priznati kao država i to je naša jasna politika.
Kada je reč o migranskoj krizi, isto tako svedoci ste svega toga da smo mi isto tako žrtve dvostrukih standarda. Kada pričamo o teritorijalnom integritetu mislim da se to ne odnosi na Srbiju nego da se odnosi samo na neke druge. Kada vi spomenete to pitanje, oni govore o tome da je to pitanje već rešeno. Kada govorite o terorizmu oni misle samo na Srbe kao teroriste. Bio sam predsedavajući i OEBS-om 2015. godine, kada se desio incident u Makedoniji, kada cela Evropa i svet nisu upotrebili reč terorizam i ako su teroristi došli sa Kosova i Metohije čiji je danas spomenike možemo da vidimo u centru Dečana. U svakom slučaju, bez obzira na to radimo u datim okolnostima, u smislu normalizacije odnosa, a ne bilo kakvog priznanja nezavisnosti Kosova.
Kada je reč o migranskoj krizi, nije tačno da Srbija naseljava migrante. Srbija je jasno rekla da ne želimo da budemo parking mesto za migrante na putu ka Zapadnoj Evropi, ali Srbija isto tako želi da ima ljudski odnos prema tim ljudima, imajući u vidu na desetine i stotine hiljada izbeglica i raseljenih lica iz našeg naroda i bez obzira na pojedine incidente ipak nije bilo stvaranja atmosfere mržnje ovde u našu zemlju.
Trenutno ima nešto više oko 2.000 čini mi se migranata ovde, mada je tu posao kojim se bavi MUP, kao što znate mi svakako nećemo dozvoliti da se migranska kriza oko koje ne postoji jedinstveni stav EU, prelomi NATO, da ti migranti ostanu ovde na našem prostoru na teritoriji Republike Srbije i zato mi imamo čvrst stav oko toga, ali nemamo neljudski stav.
Pozicija je tu potpuno jasna, mi nismo… a uostalom kada EU govori o migrantima, oni treba da budu svesni, da nama migranti za razliku od njih, dolaze iz EU, iz Grčke, i iz Bugarske, a nekada i iz Rumunije. Pa, kako su oni ušli na teritoriji EU? Prema tome, prvo bi trebalo da pogledaju sebe, svoja pravila, svoje propise pa da onda kritikuju neke druge. Kada kažem kritikuju, mislim na to da nemamo dobro čuvanje granica, što apsolutno nije tačno, ali je reč, a pomenuo sam više od dve hiljade, a preko Srbije je prešlo više od milion ljudi. Znači, nisu se zadržali u Srbiji, to je istina.
Ne bih želeo da dalje ulazim u sve to. Mi ćemo nastaviti borbu u međunarodnim institucija, kao što sam i rekao, na svim mestima i shodno našim državnim i nacionalnim interesima, na koji način i kojim sredstvima, naravno od organizacije do organizacije je različito, negde to možete, negde to ne možete. U Savetu Evrope nismo imali dovoljan broj glasova zato što je najgora situacija u Evropi, kada je reč o zemljama koje su priznale Kosovo kao državu.
Isto tako, mislim da oko ovog pitanja treba da postoji državno jedinstvo, odnosno jedinstvo u Srbiji, oko pitanja Kosova i Metohije. Oko pitanja šta hoćemo, šta želimo i šta ne želimo. Zato još jednom ponavljam, Srbija će sprovoditi samo ono što je u našem nacionalnom i državnom interesu i ono o čemu je i predsednik Vučić ovde govorio, da obezbedimo našem narodu normalan život, osiguramo bezbednost u skladu sa Rezolucijom 1244 gde međunarodne snage preuzmu odgovornost za tako nešto, da tražimo ravnopravan tretman kada je reč o univerzalnom principu poštovanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
Naravno, bez bilo kakvih formalnih ili neformalnih mogućnosti za tumačenje priznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, kažem Kosova je oni sebe tako zovu, čak ne zovu ni tako, nego Kosova, pokušavajući da naprave razliku u odnosu na srpsku reč, a da je Kosovo albansko imali bi svoju reč za tu teritoriju. Samim tim da imaju srpsku reč za tu teritoriji dobro se vidi čija je to zemlja, zemlja Srbija. Zato budite ubeđeni da ovo rukovodstvo Srbije nikada neće prihvatiti nezavisnost Kosova. Hvala vam.
Hvala.
Želim samo apropo ovoga što je bila tema malopre vezano oko pregovora, odnosno dijaloga u Briselu.
Znate, mada nisu tu Dveri i Zavetnici koji govore o novim ljudima, ja ne pripadam tome i uopšte se ne stidim. Ja se ponosim da sam u ovu zgradu prvi put ušao 1992. godine i nisam ni izlazio i neću.
Delujem sveže. Čak sam dobio i jubilarnu nagradu sindikalnu za 30 godina rada. Ne, nije sat, toga više nema. To je bilo u socijalističko vreme. Sada je, ja mislim, plata i po ili tako nešto.
U svakom slučaju, mislim da su dve strateške greške napravljene. Znate, možemo mi sada da govorimo o Kosovu i Metohiji i da se vraćamo vekovima i decenijama unazad. Mogu i da govorim i o onome što je Milica Đurđević rekla i o Rankoviću kao stranka koja je nekada bila komunistička, ali mogu i da govorim i o odgovornosti srpskih komunista u odnosu na srpski nacionalni interes i prihvatanje Ustava iz 1974. godine, što smatram da je sasvim u redu i korektno da kažemo da je to bilo veoma štetno i da je to loše što je uradila komunistička partija, odnosno, pre svega, srpski komunisti.
Mogu da govorim, ali to je isto vezano za Kosovo i Metohiji, i o tome da li je Slobodan Milošević na najbolji način vodio nacionalnu i državnu politiku, odnosno da li je mogao da se izbegne rat ili je ultimatum iz Rambujea bio takav da se praktično nije mogao izbeći sukob, jer je tu bila ideja da se… i to je ubačeno bez saglasnosti i bez uvida cele kontakt grupe, takozvane, bez saglasnosti Rusije, da se posle tri godine Kosovo može izjasniti i o nezavisnosti referendumom, što bi značilo tada, da je to prihvaćeno, da bismo se mi složili sa tim praktično da na osnovu tog mirovnog sporazuma Kosova postane nezavisno.
Mogu i da kažem da je greška bila i ta što ćete bez ikakve politizacije svega toga, mislim da je strateški isto napravljena greška posle 5. oktobra, kada se tadašnja Savezna Republika Jugoslavija prijavila, odnosno zatražila članstvo UN kao nova država.
O tome se izjašnjavao čak i Vlatko Jovanović, tadašnji šef misije naše u UN. Vojislav Koštunica je potpisao taj zahtev, jer je, tako je rečeno u UN, to jedini način da izađemo iz prethodne situacije, a prethodna situacija je bila da smo mi bili suspendovani kao članovi, ali smo plaćali članarinu.
To ima posledice po državno-pravni kontinuitet, pa sad i oni koji prate odnose sa Kinom znaju da zbog toga Kina i dalje još nije utvrdila tačan datum uspostavljanja diplomatskih odnosa, jer oni su uspostavljanje 55. godine, čini mi se sa bivšom Jugoslavijom, ali oni računaju sada, ako gledaju UN, mi smo od 2000. godine članovi UN. Znači, maltene, prethodno nismo ni postojali.
Isto tako možemo da postavljamo i pitanje svih pregovora koji su vođeni do 2008. godine na raznim mestima,zašto tada nije izbegnuta nezavisnost Kosova i da tražimo odgovornost među našim pregovaračima, kao što je neko tražio odgovornost kod Slobodana Miloševića.
U svemu tome, u stvari, vidite jednu konstantu, a to je da su svi ti problemi o kojima govorima, problem separatizma, secesionizma i, na kraju krajeva, moram da kažem da smo i tu napravili grešku 2000. godine, posle pada Miloševića je došlo do pobune na jugu Srbije i nisam čuo ni da smo mi mnogo govorili o tome, a ni međunarodna zajednica, da su tzv. oslobodilačku vojsku Preševa, Bujanovca i Medveđe nazivali terorističkom organizacijom. Čak su insistirali, OEBS je na tome insistirao, da se potpiše sporazum sa teroristom.
Jedna od tih grešaka jeste bilo i to pitanje obraćanja Međunarodnom sudu pravde zbog pitanja kako je postavljeno i druga, zbog prebacivanja pregovora, odnosno dijaloga u Brisel.
Sada, budimo iskreni, jer sam lično i svedok toga, Vlada Republike Srbije, odnosno Srbija je podnela dva predloga rezolucije Generalnoj skupštini. Prvi koji je usvojila Vlada uopšte to nije bila tema. Tekst novi je promenjen dok je Vuk Jeremić bio na putu ka Njujorku i podnet novi zahtev rezolucije, o čemu je Vlada odlučivala telefonskim putem.
Znam iz iskustva da mi je Vuk Jeremić tada rekao da ga je sramota zato što bi prvi tekst verovatno prošao u Generalnoj skupštini. Da li je to istina? To je istina.
Znači, od toga ne treba bežati. Treba se suočiti sa tim. To je bio direktan dogovor Ketrin Ešton sa tadašnjim rukovodstvom Srbije, sa Borisom Tadićem i sa ne znam ko je još bio…
Međutim, šta se tu desilo? Na samom glasanju u Generalnoj skupštini, tada nisam bio ministar spoljnih poslova, pa ne znam sve te detalje, ali to možete da vidite u arhivi UN. Na samom glasanju, iako je to sve kao bilo dogovoreno, SAD i Velika Britanija nisu glasale za taj predlog koji je Ketrin Ešton podnela. To je bio zajednički predlog EU i Srbije, što je kod Ketrin Ešton tada izazvalo veliku ljutnju itd. Rezultat svega toga je bio, pošto se to dešavalo 2012. godine, početak dijaloga u Briselu. Taj dijalog u Briselu, ja sam na prvom sastanku tražio da se razgovara o političkoj suštini toga. Na prvom sastanku su rekli – to nije uopšte tema. A što nije tema? Ne da nije tema zato što je to nesporno, nego sa našeg stanovišta ako neko misli da je to bilo nesporno da je to očuvanje teritorijalnog integriteta Srbije, to nije tačno. Za njih je bilo nesporno, jer su smatrali da je to pitanje već rešeno i tada počinju svi ti razgovori u Briselu. To je puna istina i mislim da oko toga nema nikakvog razloga da sada govorimo drugačije. Odgovornost je što smo takav predlog podneli.
Oni su ga generalno prihvatili kao naš zahtev i sada je veoma teško vratiti dijalog u UN.
Tačno je da UN raspravljaju kroz Savet bezbednosti, ali bilo je četiri puta godišnje. Svaki put traže da se smanji. Sada se smanjilo na dva puta. Hoće da bude jednom, pa hoće da ukinu totalno, da se o tome uopšte raspravlja, ali mislim da je veoma važno da svi ovde znamo i da to ne zaboravimo, da, bez obzira na naše političke razlike, suština problema na Kosovu i Metohiji nije nijedno rukovodstvo Srbije, nego separatizam, secesionizam i terorizam, nasilno odvajanje dela naše teritorije kroz oružani ustanak, odnosno oružanu pobunu i to je naše međunarodno pravo i obaveza ne samo po našem Ustavu, nego i braneći međunarodno pravo da se za to zalažemo i ja sam zato i na početku rekao da ovo rukovodstvo Srbije se dosledno pridržava te politike od 2012. godine i od kad su taj dijalog prebacio u Brisel.
Hvala vam.
Pošto smo pred kraj da samo nekoliko stvari preciziram.
Kao što je gospodin Martinović malopre rekao, predsednik Aleksandar Vučić, predsednik Republike Srbije nije potpisao, niti je usmeno prihvatio plan. Molim vas slušajte me precizno. Predsednik Republike, kao šef države, i ministar spoljnih poslova imaju tu snagu da njihova reč može da predstavlja obavezujući akt na neki način. Zašto to govorim? Zato što je u konstataciji Borela, Borelja, kako god ga zovete, ne, ne Borelja, na Savetu EU jasno rečeno da je Srbija saglasna sa onim delovima plana na koje nije stavila rezerve, a naglasili su da je Vučić stavio rezerve, odnosno nije prihvatio dva dela koji se tiče nezavisnosti Kosova, koji se tiče članstva u međunarodnim organizacijama. To je zvanično tumačenje i zvanično o tome su obaveštene sve države članice EU.
Kada je reč o briselskom, znači, zato što je to Sporazum o normalizaciji, a ne o priznanju i ja sam samo hteo da preciziram da je veoma važno da upotrebljavamo reči i veoma je važno da se kaže da mi nismo prihvatili te dve odredbe da sutra neko ne bi rekao da smo mi to i ako ga nismo potpisali na usmeni način prihvatili.
To govorim zbog toga što međunarodno-pravne posledice takvih stvari znaju da budu veoma teške. Usmeno izrečene obaveze i obećanja pojedinih ministara spoljnih poslova ili predsednika ili premijera su imale, na primer, posledice na međunarodno-pravni status Grenlanda. Norveški ministar se usmeno odrekao Grenlanda i kada se promenila vlast tužili su Međunarodnom sudu pravde koji je presudio da je reč ministra spoljnih poslova imala pravnu snagu i Grenland je ostao Danskoj.
Želim samo da još dodam ono o čemu ste vi govorili. Iz onoga što ste vi sada govorili, čudi me, pošto vidim da ste protiv opšteg pominjanja tog plana kao neke osnove za dalju normalizaciju odnosa, kako onda i na kojim osnovama razgovarate o nekim mogućim postizbornim koalicijama sa onima koji su se javno izjasnili za prihvatanje tog plana? Ja to ne mogu da razumem, ali vi ste za vreme vaše vlasti razvijali najbolje moguće odnose sa Rusijom, sa Kinom. Što se tiče Rusije gotovo svi koji sede sa ove leve strane su za uvođene sankcija Rusiji.
Što se tiče Kine, takođe, svi govore i svi napadaju to što smo potpisali Sporazum o slobodnoj trgovini itd, iako smo mi potpisali takve sporazume i u vreme Miloševića sa Rusijom, a u vreme Tadića i Koštunice mislim da smo potpisali sa Turskom.
Govoreći da su to navodno problemi i prepreke za članstvo u EU, što je netačno. Zašto je netačno? Zato što svi znamo da kada ulazite u EU prestaju da važe svi bilateralni sporazumi koji nisu u skladu sa regulativama EU, ali čekajte. Puno ćemo mi zima dočekati, ispratiti pre nego što uđemo u EU. U tom smislu ne vidim gde se nalazi dodirna tačka, osim rušenja postojeće vlasti, ali čini mi se na štetu nacionalnih i državnih interesa.
Da dodam još samo jednu stvar. Ustav u kojem je preambula, podsetiću vas kako je donet. Donet je na referendumu, koji da nije bilo SPS i SRS nikada ne bi prošao. Zašto? Ja to znam, jer kao što znate i kao što sam rekao, sam svedok toga, da je ideja da se produži referendum na još jedan dan, bila je ideja koja je došla upravo, od SRS i SPS i nakon, kada se to završilo, dan posle toga kod Koštunice smo bili Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i ja radosni zbog toga što je taj Ustav donet. Znači, ta preambula je napravljena i doneta na takav način.
Kada pričate o Vučiću i Zakonu o informisanju, moram da budem iskren i precizan. Niste vi pričali, neko je ranije o tome govorio. Vučić nema nikakve veze sa Zakonom o informisanju. I meni i njemu su ga doneli kao dogovor lidera naših stranaka koje su tada u tome učestvovale. Taj sastanak je organizovan u kabinetu Mirka Marjanovića i morate, prema tome biti korektni.
Opet ću reći ja, iz tog iskustva koje sam imao iz tog vremena, nikako nisam hteo da prihvatim promene Zakona o informisanju 2009. godine koji je gurala Demokratska stranka. Svi koji znaju, koji se sećaju tog vremena znate da SPS nije glasala za taj zakon, iako smo bili u koaliciji sa Demokratskom strankom. Zakon je prošao zahvaljujući Čedi Jovanoviću, odnosno LDP-u i Vladanu Batiću. Toliko o slobodi medija.
Kada već govorimo o greškama, iskreno rečeno nemojte da se ljutite, mada nema ko ni da se ljuti, većina je otišla, ali hoću da vam kažem, govorio sam o greškama. Šta vam je trebalo da tražite izbore? Prosto se čudim.
Tražili ste, gledaćete i dobićete rezultat, ali ja mislim da je to vaša velika greška. Što ste se čačkali kada niste sposobni da na tim izborima pobedite. Hvala vam.
(Beograd, 18.11.2020.)
Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
---|---|---|---|---|---|---|
Predsednik Narodne skupštine | Narodna skupština Republike Srbije (Plata) | Republika | Mesečno | 128585.00 | RSD | 22.10.2020 - |
Predsednik Narodne skupštine | Narodna skupština Republike Srbije (Paušal) | Republika | Mesečno | 33148.00 | RSD | 03.08.2020 - |