Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mirsad Hodžić

Mirsad Hodžić

Stranka demokratske akcije Sandžaka

Obaveštenja i objašnjenja

Poštovani, danas želim da pokrenem jednu jako bitnu temu, da prenesem molbe i strahove građana Sjeničko-Pešterske visoravni.

Naime, juna meseca ove godine planirana je vojna vežba na Pešteru. Tim povodom su naše sugrađane, kao i sugrađani koji žive na prostoru Pešterske visoravni gde se planira izvođenje ove vežbe posetili vojni oficiri, potpredsednik Opštine Sjenica i od njih eksplicitno i pod pretnjom tražili da napuste svoja domaćinstva za vreme održavanja pomenute vežbe.

Želim da naglasim da se radi o ljudima koji žive isključivo od poljoprivrede i koji čak ni pri surovim uslovima koji vladaju na Pešterskoj visoravni nisu odlučili da napuste svoja ognjišta, kao da klima i siromaštvo nisu dovoljno otežavajuća okolnost.

Na Pešteru se planira u letnjim mesecima održavanje vojne vežbe u isto vreme kada je i najintenzivnija poljoprivredna aktivnost. Oko prostora na kome se planira vojna vežba postoji više stotina domaćinstava u sklopu nekoliko velikih sjeničkih sela. Nemoguće je, dame i gospodo, sa tog prostora ukloniti nekoliko hiljada ovaca, kao i više stotina goveda. Na istom prostoru je postavljen i veliki broj košnica.

Da stvar bude gora među sugrađanima koji su mi se obratili za pomoć ima dosta starijih lica obolelih od više hroničnih bolesti za koje je ovaj dolazak oficira značio dodatni stres.

Pored toga što se ovih hrabri ljudi bore sa siromaštvom i surovim klimatskim uslovima koji vladaju na Sjeničko-Pešterskoj visoravni sada moraju da vode borbu za svoja prava garantovana Ustavom Republike Srbije pa se tako od porodice Arifa Brolića, Sucaka Tahirovića i drugih traži da napuste sopstvena imanja od nekih 150 hektara kako bi taj prostor bio korišćen za vežbu.

Mene zanima – ko su ti ljudi koji su se drznuli da na jedan tako eklantantan način krše Ustav ove zemlje, a podsetiću vas da član 58. Ustava Republike Srbije jasno definiše pravo na imovinu.

Pomenute porodice će pravdu ukoliko se vežba ne otkaže morati da potraže pred sudom i zaštitu od međunarodne zajednice. Ovakvim postupcima se šalje jako loša poruka Bošnjacima, da oni nisu sigurni da na svojim imanjima i da se Ustav može kršiti kada su Bošnjaci u pitanju.

Zašto država ne pomogne ovim napaćenim ljudima na način da im omogući osnovne uslove za život kao što su struja i voda? Ljudi su nam se obratili poučeni iskustvom sa pređašnjih vojnih vežbi gde nakon što se vojska povuče ostaje haos, uništena priroda i spaljena zemlja. Naime, nakon svake vežbe oni su morali iznova ograđivati svoja imanja, popravljati katune i ravnati zemlju.

Nemilim događajima nije kraj, pa je tako više stoke uginulo posle vežbe, jer bi na ispašu umesto trave progutali gelere ili neki toksin. Najtragičniji događaji su ranjavanje građana, kao i stoke, gelerima i zaostalim ne ispaljenim granatama, a ovakve vesti nikada nisu stigle do šire javnosti. Njihovi proizvodi, mleko i sir koji bi trebali da budu pet puta skuplji, jer potiču sa planinsko zdrave sredine, organska hrana. Posle ovih vežbi drastično gube na kvalitetu i ceni, te su na taj način ovi ljudi direktno ekonomski oštećeni.

Sa ovog mesta tražim od ministra Vojske Stefanovića, načelnika generalštaba Mojsilovića i predsednika Republike Vučića da u najskorije moguće vreme narede izmeštanje vojne vežbe sa Peštere i na taj način omoguće našim sugrađanima da u miru i rahatluku žive i obrađuju svoju zemlju, bez straha da će nakon održavanja vojne vežbe na njihovim imanjima jedino korov moći da raste.

Još jednu stvar želim da dodam. Ovo mesto gde se planira vojna vežba je rezervat prirode, Peštersko polje, mesto gde rastu retke vrste biljaka i gde žive endemske vrste životinja, kao što su beloglavi supovi i druge. Zbog svega navedenog, kao i zbog straha koje lokalno stanovništvo vuče još iz ratnih 90-tih godina, znajući da odgovorni za zločine u Sjeverinu, Kukurovićima i Strpčnima još uvek nisu procesuirani. Smatram da je održavanje vežbe apsolutno nedopustivo i zahtevam njeno najhitnije otkazivanje.

Naše šume ste dali Ivanjici, rudnik uglja Despotovcu, jezero Novoj Varoši itd, a za uzvrat nam šaljete avione, helikoptere i tenkove. Gde je tu jednakost. Jesmo li mi to građani drugog reda? Kakvu nam to poruku šaljete.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, kao jedina opoziciona poslanička grupa u ovom Sazivu parlamenta svedočimo konstantnom nepoštovanju naših prava na slobodu govora, naših prava da u zakonom predviđenom roku dobijemo odgovore na poslanička pitanja. Čak i kada dobijemo odgovore od nadležnih državnih institucija koje su, podsetiću, dužne da dostave adekvatne i kompletne odgovore na sva naša poslanička pitanja, ti odgovori se svode na negiranje nadležnosti, pa tako ispada da ministar poljoprivrede i šumarstva i vodoprivrede Nedimović nije nadležan za šume, da u nadležnosti energetike, gospođe Mihajlović, nije isplaćivanje rudne rente za eksploataciju uglja u rudniku Štavalj.

Još uvek nije napravljen pomak u rešavanju problema koji bivši radnici kombinata „Vesna“ imaju sa 18 ne isplaćenih zarada itd, da ne nastavljamo jer vremena je malo, a spisak je prilično dugačak.

Najnoviji slučaj nasrtaja i zloupotrebe državnih institucija u cilju urušavanja opozicione strane Demokratske akcije Sandžaka dešava se i u Sjenici i to u režiji režimskih poslušnika i Agencija za borbu protiv korupcije.

Naime, stranka Demokratske akcije, opštinski ogranak u Sjenici, podnela je predstavku Agenciji po pitanju postojanja osnovane sumnje da se lice Nuhović Nusret nalazi u sukobu interesa, jer istovremeno obavlja funkciju odbornika i načelnika opštinske uprave.

Na jednoj od prethodnih sednica postavio sam pitanje sa istog ovog mesta i Agenciji za borbu protiv korupcije i ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu, da bi dobio saznanje kao jedan od podnosilaca prijave o odluci postupanja u konkretnom slučaju, da do dana današnjeg, a prošlo je već par meseci, ni ja ni narodni poslanik, ni ogranak SDA u Sjenici, kao podnosilac prijave, nismo dobili nikakvo obaveštenje o ishodu.

Prema Zakonu o sprečavanju korupcije, član 81. i član 90. Agencija je dužna da obavesti podnosioca prijave o ishodu postupka. Istovremeno, Agencija drugom odborniku naše stranke donosi rešenje o prestanku odborničke funkcije, bez mogućnosti ostvarivanja prava na izjašnjenje, predviđenog članom 79. istog zakona, iako se na nepostojanje izjašnjenja pozivaju. Pomenuto obaveštenje odbornik nije dobio, niti postoji i jedan dokaz za to.

S tim u vezi, zahtevam od Agencije da savesno radi svoj posao, ne odlučujući bez obaveštenja ili obaveštavajući druga lica koja su obaveštenja mogla zloupotrebiti zbog čega ćemo podneti žalbu veću Agencije i krivičnu prijavu protiv lica koja su zadržala ili pogrešno prosledila zahtev o izjašnjenju.

Svoje poslaničko pitanje upućujem direktoru Agencije za borbu protiv korupcije, Draganu Sikimiću, od koga tražim da nas obavesti o konkretnim postupcima i na koga apelujem da spreči zloupotrebu Agencije, na čijem je čelu, u cilju obračuna sa političkim neistomišljenicima ove vlasti i njenih poslušnika u Sandžaku. Hvala.
Poštovani predsedavajući, koleginice i kolege, svoje današnje pitanje postavljam ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Čuli smo od nekih kolega da je u Sjenici na vlasti nekakva poštena vlast, da su neki čestiti, ispravni ljudi na vlasti. Međutim, da čuje javnost o kakvim se to navodno poštenim i čestitim ljudima radi.

Nakon konstituisanja Opštinskog veća Opštine Sjenica, krajem avgusta 2020. godine, Opštinsko veće je na konkursu za načelnika Opštinske uprave izabralo odbornika vladajuće većine. U međuvremenu, održale su se sednice Skupštine u oktobru, decembru prošle godine, kao i u martu ove godine, i na svim tim sednicama ovaj načelnik Opštinske uprave učestvovao je u radu kao odbornik. On je učestvovao u glasanju i donošenju odluka, među kojima su i rebalans budžeta za 2020, te budžeta za 2021. godinu, odluke vezane za zaduženje opštine i sve ostalo, gde je on svojim glasom obezbeđivao većinu.

Istovremeno kao načelnik opštinske uprave donosio je rešenja, raspoređivao radnike, davao otkaze po političkoj osnovi, te donosio sva akta vezana za posao načelnika opštinske uprave.

Moje prvo pitanje glasi – kako je moguće, ko je dozvolio, da u opštini Sjenica jedan odbornik istovremeno sa odborničkim mandatom vrši funkciju načelnika opštinske uprave, ako je poznato da je prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, u članu 30. predviđeno da odbornik ne može biti zaposlen u opštinskoj upravi, a načelnik opštinske uprave je zaposleno lice u opštinskoj upravi?

Odbornici opozicije su više puta ukazivali na ovu nezakonitost, a odbornici većine, načelnik i opštinsko rukovodstvo su se oglušavali. Postavlja se pitanje ko je njima to dozvolio?

Prema ovome, svaka odluka skupštine opštine u kojoj je ovaj odbornik nezakonito učestvovao treba da bude proglašena nezakonitom, što predstavlja osnov za raspuštanje ove nezakonite skupštine i održavanje novih izbora. Ili, sa druge strane, nezakonita je svaka odluka i akt koju je doneo i potpisao spomenuti načelnik.

Tražim od ministarke za državnu upravu i lokalnu samoupravu da hitno sprovede upravni nadzor, a od upravnog suda da poništi sve odluke koje su nezakonito donesene, da se sve odluke koje je donela skupština stave van snage, kao i odluke koje je pomenuti kao načelnik potpisao.

Upravo je jedna od poslednjih odluka u kojoj je učestvovao spomenuti sporni odbornik bila nezakonita po više osnova, u kojoj je on čak donosio tumačenja odluke kao pravnik. Tom spornom odlukom SO Sjenica navodno je razrešila dužnosti direktora privrednog društva DOO „Regionalni centar za razvoj poljoprivrede i sela“, u kojoj je opština učesnik sa 33,3%, zajedno sa opštinom Tutin i gradom Novi Pazar, koji imaju isti procenat učešća u skupštini ovog centra, dakle, ovo međuopštinsko društvo čiji su ravnopravni osnivači grad Novi Pazar, te opština Sjenica i Tutin, sa podjednakim udelom i imaju svoju skupštinu društva koja ima sva upravljačka prava. Tu skupštinu čini devet članova, po tri iz svake opštine i grada, te SO Sjenica nije uopšte bila nadležna da raspravlja o ovom pitanju.

Ovo je samo jedan od primera pravnog nasilja koju sprovodi vladajuća većina u Sjenici, uz očiglednu dozvolu i blagonaklonost nekog iz Vlade i sudova.

Tražimo hitno da se ove i sve ostale nezakonite odluke ispitaju, da se stave van snage, a da se odgovorni kazne. Hvala vam.
Poštovani, svoje prvo pitanje upućujem ministru građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture gospodinu Tomislavu Momiroviću.

Neophodno je nastaviti izgradnju magistralnog puta Sjenica-Prijepolje koji je započet krajem 80-ih godina prošlog veka. Deonica puta kreće od manastira Mileševa pa do sela Aljinovići u dužini od 15 kilometara kroz kanjon reke Mileševke i povezuje sela Milanoviće, Pravoševo, Međane i Aljinoviće. Na trasi puta već postoje izgrađeni tuneli, tako da sama izgradnja ne bi iziskivala neka velika finansijska ulaganja. Ako uzmemo u obzir da put prolazi pokraj važnih kulturnoistorijskih turističkih destinacija, to je još jedan razlog da se sa izgradnjom krene što pre, ne bi li se na taj način poboljšala turistička ponuda i što je još važnije – olakšao svakodnevni život građana i unapredila privredna aktivnost.

Moje pitanje glasi – kada će biti nastavljena izgradnja ovog vrlo važnog putnog pravca? Takođe vam postavljam pitanje – šta se dešava sa najavljenom rekonstrukcijom puta Sjenica-Novi Pazar, koji je u izbornoj kampanji najavio predsednik Republike?

Ukoliko se ova Vlada zaista zalaže za jednakost svih građana Republike Srbije, pokažite to na delima, a ne samo deklarativno. Putevi u Sandžaku spadaju u red najgorih putnih pravaca, čime se maksimalno otežava normalan život građana i sprečava privredni razvoj.

Svi smo svesni da investicije neće doći bez dobre infrastrukture, a činjenica je da je mi nemamo. Pozivam Vladu da sa jakih reči pređe na delo i omogući bolji život svim građanima, bez obzira na veru i naciju.

Napominjem da je izgradnja ovog puta stopirana po naređenju određenih destruktivnih struktura, pod izgovorom da se radi o nekakvoj zelenoj transferzali. Iste te strukture su organizovale i sprovele sistemski genocid nad bošnjačkim narodom, koji se u ovoj državi i dan-danas negira i čiji se vinovnici sistemski skrivaju.

Moje drugo pitanje Vladi odnosi se na odgovore koje sam dobio od ministarstava na moja poslanička pitanja o korišćenju prirodnih resursa.

Od ministarke Mihajlović sam dobio odgovor da je lokalnoj samoupravi Sjenice plaćeno dva miliona i 569 hiljada. Sredstva su plaćena od privatne firme za eksploataciju kamena, a od rudnika nije uplaćen ni jedan dinar za rudnu rentu. Ministar Nedimović kaže da nije u njihovoj nadležnosti eksploatacija šuma i drvna renta. Da li smo mi za vas građani drugog reda i da li je realno da je upravljanje prirodnim dobrima Sjenice, koji su dar božji, još uvek pod ingerencijom drugih opština, koje ubiraju sav prihod, dok naši građani grcaju u siromaštvu?

Takođe, radnici „DP Vesna“ do danas nisu dobili naknadu za 11 plata koje su zaradili i koje su im zakonom zagarantovane.

Navešću još nekoliko nelogičnosti. Sjeničkim šumama gazduje Ivanjica. Sjeničkim jezerom gazduje Nova Varoš. Rudnikom uglja „Štavalj“ – Despotovac; zdravstvom – Užice; poreskom upravom – Nova Varoš; katastrom – Prijepolje; policijom – Kraljevo, itd. Jedino rešenje svega ovoga vidim u autonomiji ili specijalnom statusu Sandžaka, kako bi se rešili svi ovi nagomilani problemi. Hvala.
Poštovani, svoje današnje pitanje upućujem ministarki pravde i ministarki privrede. Devedesetih godina 20. veka preduzeće „Vesna“ iz Sjenice koje se bavi proizvodnjom pletenina, pozamanterija, konfekcije, čarapa i staklenih tkanina zapošljavalo je preko 2.500 ljudi sa teritorije opštine Sjenica. Ovo preduzeće predstavljalo je ekonomsku žilu kucavicu celog područja Pešterske visoravni. Rešenjem Trgovinskog suda Kraljevo br. 287-02 od 4. novembra 2003. godine otvara se stečajni postupak nad preduzećem „Vesna“ iz Sjenice.

U momentu otvaranja stečajnog postupka ovo preduzeće zapošljavalo je preko 1.200 radnika, koji dobijaju novi status - bivši zaposleni. Pre, u toku i nakon okončanja stečajnog postupka bivši zaposleni su se obraćali svim nadležnim državnim organima, institucijama radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, a u vezi sa neisplaćenim ličnim dohocima.

Međutim, ova potraživanja iz radnog odnosa su ostala neisplaćena, a sva imovina ovog preduzeća rasprodata. Bivši zaposleni podnose tužbu protiv Republike Srbije radi naknade materijalne štete i time započinje pravna golgota koja traje do današnjeg dana.

U skladu sa mnogobrojnim zakonskim propisima ove države, te odredbama člana 58. i 60. Ustava Republike Srbije, kojim se jamči mirno uživanje svojine, imovine i drugih imovinskih prava, te pravo na rad i pravo na pravičnu naknadu za rad. Ne postoji pravni lek za kojim bivši zaposleni i njihovi pravni zastupnici nisu posegli u borbi za ostvarivanje svojih prava, ali pozitivnog rešenja do sada nije bilo.

Imajući u vidu sve unapred navedeno, kao i rešenje Vrhovnog kasacionog suda iz 2019. godine, te odluku Ustavnog suda Republike Srbije iz 2020. godine, bivši zaposleni DP „Vesna“ iz Sjenice su primorani da pokrenu tužbu pred Evropskim sudom za ljudska i manjinska prava u Strazburu, potraže ostvarivanja svojih prava.

Pitanje je, zašto je država Srbija dozvolila da njeni, očigledno obespravljeni građani, radnici preduzeća „Vesna“ iz Sjenice svoje pravo traže pred međunarodnim sudom? Zarad čijih interesa su sudovi u Srbiji dozvolili ovakvo pravno nasilje i otimačinu? Hvala.
Juče oko sedam i trideset grupa ljudi bliskih Muameru Zukorliću upala je na gradilište Islamskog centra. Islamski centar se radi na parceli gospodina Dževada Aljovića koji je poklonio, uvakufio šest ari zemljišta Islamskoj zajednici Srbije. Na toj parceli se gradi Islamsi centar „Džamija“. Pomenuta grupa je oterala radnike sa gradilišta pod pretnjom oružjem, kako tvrde radnici na gradilištu. Zatim su blokirali put koji postoji više od 50 godina. Tim putem se služi celo jedno naselje.

Sličnu situaciju smo imali prošle godine kada su isti ljudi upali u centralnu džamiju u Prijepolju, srušili berbernicu u centru Novog Pazara, uzurpirali trg Isa bega Isakovića u centru Novog Pazara. Takođe su isključili grejanje u sultan Validinoj džamiji u Sjenici.

Kod nas u Sandžaku uvek je postojao jedan dobar običaj, ako neko gradi kuću komšije mu dođu na mobu, priteknu u pomoć, a naročito ako bi se gradila džamija i crkva svi bi donosili priloge. Ovako nikada nije bilo, da se dođe sa oružjem i zabrani gradnja džamije.

Zato, svoje pitanje upućujem ministru unutrašnjih poslova i ministarki pravde. Kako je moguće da u sred bela dana dođu na tuđi posed i pregrade put, a da policija i Tužilaštvo daju saopštenje da nema elemenata krivičnog dela, niti prekršaja? Na osnovu čega je Policijska uprava u Novom Pazaru izdala jučerašnje saopštenje? Da li su legitimisani ljudi koji su bespravno upali na gradilište? Da li su ih pretresli i tako utvrdili da nisu bili naoružani, kako tvrde u saopštenju? Da li su uzeli izjave od radnika i svedoka kojima je prećeno?

Na osnovu ovog saopštenja, može se zaključiti da policija pokušava da zataška ovo bezakonje i ostavi otvoreni sukob među građanima u Novom Pazaru. Dokle će policija da pruža zaštitu i omogućava siledžijsko uzurpiranje tuđe imovine od jedne te iste grupe nasilnika? Da li je to cena koju građani moraju da plaćaju zarad političkih pozicija pojedinaca iz ove političke grupe? Hvala.
Uvaženi, svoje prvo pitanje upućujem ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Znamo da prirodni resursi i ljudski resursi i uslovi poslovanja određuju životni i privredni potencijal neke teritorije, određuju da li su ljudi na toj teritoriji zadovoljni ili se osećaju nemoćno. Zbog toga beže u veće gradove ili u inostranstvo. Niko ne beži od dobrog života i uslova.

Prirodni resursi su velika prednost neke teritorije. Što se više prirodni resursi koriste u nekoj sredini to su bolji uslovi za život. Međutim, u Sandžaku lokalne samouprave i stanovništvo nemaju ništa od toga, sve je pod kontrolom drugih opština, kao što su Ivanjica, Kraljevo, Užice, Vranje itd.

Navešću nekoliko drastičnih primera iz Sjenice, a takva je situacija manje, više u celom Sandžaku i Preševskoj dolini. Šume Sjenice pripadaju Ivanjici, šume Tutina, Novog Pazara pripadaju Kraljevu i tako redom. Svake godine se na Sjeničkoj teritoriji odseče i odnese hiljade kubika drveta. Uništavaju se i šume i putevi i od toga lokalna samouprava i stanovništvo nemaju nikakve koristi. Nismo u mogućnosti da dovedemo investitore za preradu drveta zbog opstrukcije iz Ivanjice.

Tražim od ministra da mi objasni zašto je Ivanjici dato pravo da odlučuje o sudbini Sjenice i njenih građana?

Na teritoriji Sjenice izvire sedam reka koje čine sliv Uvca na kome se nalaze tri veštačka jezera. Tu je specijalni rezervat Uvac na Sjeničkom jezeru. Stanište je beloglavog supa i meandri koji se smatraju svetskim čudom prirode, sa ledenom pećinom koja je jedna od najlepših na svetu. Sve to se nalazi na teritoriji Sjenice, a upravljanje rezervatom je dato Novoj Varoši, što je još jedan dokaz otimanja prirodnih resursa opštini Sjenica.

Ribolovačko društvo Sjenice osnovano je 1958. godine i svake godine vrši poribljavanje Uvca i Vape, ali dozvole za ribolov, kao i dozvole za čamce, takse i ulazak u rezervat i pećinski sistemi se plaćaju Novoj Varoši.

Tražim od Vlade da rezervat vrati na upravljanje Opštine Sjenica, a to podrazumeva ubiranje taksi, izdavanje dozvola za čamce i dozvola za ribolov.

Svoje drugo pitanje upućujem ministarki za rudarstvo i energetiku. Naime, Sjenica je jedan od najhladnijih gradova Evrope. Devet meseci je grejna sezona, temperature padaju ispod minus 40 stepeni. U srećnim zemljama takve teritorije su oslobođene poreza i imaju druge povlastice. Logično bi bilo da u tako surovim uslovima država omogući građanima kupovinu drva, uglja i struje po nižim cenama.

Rudnik Štavalj pripada resavičkim rudnicima. U njemu se proizvodi 80.000 tona uglja godišnje, a sjenička opština i stanovništvo nemaju nikakve koristi od toga. Zakon kaže da lokalnoj samoupravi pripada rudna renta. Zato pitam ministarku Mihajlović - zašto– se Sjenici ne uplaćuje rudna renta?

Međutim, i pored toga što je građanima uskraćena rudna renta, koju garantuje zakon, naše javne ustanove, škole, obdaništa, bolnice, verski objekti su primorani da ugalj iz svog rudnika kupuju preko posrednika, naravno po većoj ceni.

Zašto makar te ustanove ne dobijaju besplatan ugalj, kao deo rudne rente?

Treće pitanje upućujem ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu i ministarki kulture i informisanja i tražim od njih obaveštenje – šta će ovo ministarstvo uraditi povodom isključenja grejanja u džamiji Sultan Valida od strane nelegalne opštinske vlasti u Sjenici? Ova džamija je proglašena spomenikom kulture, od izuzetnog značaja. Obnoveljna je od strane turske agencije TIKA, a na zahtev Zavoda za zaštitu spomenika iz Kraljeva, kao jedina carska džamija u Srbiji. Kakve se to poruke šalju građanima kada se neko iz politikantskih razloga ovako igra sa jednim spomenikom i verskim osećanjima građana?

Tražim od nadležnih ministarstva da hitno urade sve u svojoj moći da se džamiji bez odlaganja ponovo uključi grejanje.

Odgovore na pitanja očekujem o zakonskom roku. Hvala.