VLADAN GLIŠIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 1970. godine. Živi u Aranđelovcu.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Aranđelovcu, a Pravni fakultet u Beogradu.

Po zanimanju je advokat.

Radio je u Opštinskom sudu u Aranđelovcu.

Bio je i direktor Pravne službe u Ortopedskom preduzeću „Rudo“ u Beogradu. Takođe, bio je pravni savetnik u Ministarstvu finansija Srbije i zamenik javnog pravobranioca Gradske opštine Rakovica.

Bio je saradnik Srpskog sabora „Dveri“ od 2001. godine, a aktivno uključen u rad ove organizacije od 2003. godine. Bio je kandidat Dveri za predsednika Srbije na izborima 2012. godine.

U avgustu 2015. godine napustio je Dveri.

U julu 2018. kada je Aleksandar Šapić izabran za predsednika novoformirane stranačke organizacije Srpski patriotski savez – SPAS, Glišić je postao član Predsedništva SPAS-a.

Nakon redovnih parlamentarnih izbora održanih 21. juna 2020. godine po prvi put postaje narodni poslanik. Izabran je sa izborne liste "Aleksandar Šapić - Pobeda za Srbiju".
Poslednji put ažurirano: 15.10.2020, 12:36

Osnovne informacije

Statistika

  • 114
  • 1
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Devetnaesto vanredno zasedanje , 14.02.2022.

Nadzorni odbor je jedan od onih rezultata međustranačkog dijaloga i pregovora koji su doveli do toga da imamo, hvala Bogu, izuzetno dobre izborne uslove u odnosu na ono što smo imali pre nego što se u taj dijalog ušlo.

Kako bi marksisti rekli - dijalektika društvenog razvoja zna da bude čudna, a Hrišćani kažu da su čudni putevi gospodnji, pa tako i ovaj saziv Skupštine koji je u startu bio osporavan i da nije baš najbolje rešenje pokazuje i to što je sam predsednik SNS i predsednik Srbije odmah po izboru ovog saziva rekao da će uskoro biti prevremeni parlamentarni izbori. Znači, taj saziv koji je toliko puta bio osporavan i sam sam ga osporavao i često kritikovao, ući će u istoriju kao saziv koji je dao izuzetno povoljne i dobre izborne uslove za one koji učestvuju u izborima.

To je saziv koji je bez obaveze da to radi, osluškujući narod i proteste ljudi koji nisu se slagali sa onim što je ovde glasano, povukao Zakon o vodama, Zakon o eksproprijaciji, izmenio Zakon o referendumu. Znači, čudno je da taj saziv koji su mnogi osporavali će u stvari dati u istoriji našeg izbornog zakonodavstva tako dobre uslove kakvih davno nije bilo na ovom prostoru.

To je dobra stvar i to je nešto što treba da se zna i treba da se zna da ono što neke kolege iz SNS smatraju nekorektnim i nepotrebnim ustupcima opoziciji, nije tako, jer SNS je toliko moćna i toliko preovlađujuća u našem društvu da i pored svih ovih pogodnosti koje je dala kao vladajuća stranka, naša opozicija teško da ima šansu da na ovim izborima nešto radikalno promeni.

Bez obzira što marketinški će svi govoriti kako su na korak do toga da sruše ovu vlast. Svi mi koji znamo stanje na terenu znamo da to nije tako. Nije tako i zato što naše opozicione stranke i s leva i s desna i probriselska opozicija, a na veliku štetu i nesreću i naše suverenističke organizacije i stranke nisu spremne da urade nešto što je bitno i što je normalno da vladajuće stranke ne rade, ali nije normalno da to niko u opoziciji ne primećuje.

Možemo mi dati idealne izborne uslove, možemo promeniti medijsku sliku o Srbiji, ali ako zadržimo ovaj partijski model koji već 30 godina vlada Srbijom, bez obzira koje ideološke boje stavite na taj model, imaćemo problem, jer takve partije, a to su sve partije na našoj političkoj sceni, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, da li imaju 750.000 članova ili 500 članova, sve one preslikavaju jedan boljševički model demokratskog centralizma. Model u kome imate neprikosnovenog lidera oko koga se pravi kult ličnosti, imate partijsku vojsku koja poslušno sprovodi ono što je odlučeno na vrhu te stranke.

To nije dobar model. Taj model je doveo do jedne endemijske korupcije u našem političkom sistemu i doveo do toga da ljudi koji imaju integritet, koji su spremni da se bore za svoje ideje, napuštaju politiku, a da napreduju oni koji su spremni da slušaju lidera, da ga podržavaju, da ne osporavaju njegove odluke.

To nije pitanje za vas na vlasti, to je pitanje za nas u opoziciji, a to je pitanje celog našeg društva da li ćemo dozvoliti da prostor političkih stranaka, bez kojih parlamentarna demokratija ne funkcioniše, ostane prostor koji država ne uređuje, nego ga prepušta nekoj vrsti divljeg zapada, gde se jednostavno odlukom sile, korupcijom, raznim zakulisnim igrama odlučuje kako će izgledati naš politički sistem.

Nažalost, na političkoj sceni nemamo nijednu jaču, relevantnu političku organizaciju koja je spremna da se odrekne tog modela. I to je veliki problem. Nadam se da će neki novi saziv koji kada bude došao, bude se bavio dalje izbornim reformama, shvatiti da bez ove reforme sve druge reforme postaju besmislene.

U tom smislu, mislim da smo u ovom sazivu otvorili jedan dobar put, ali to je samo prvi korak. Nadam se da je ono što su predstavnici Vlade često govorili da će izborne reforme da se nastave, da će to biti ispunjeno. Nadam se da ćemo najzad dobiti i zakonik o izborima gde će sva zakonska rešenja koja se tiču izbornog procesa biti na jednom mestu, kodifikovana i tako ćemo moći laške i brže da prilagođavamo i izborni sistem onome što društveni i državni razvoj naše zemlje zahteva. Hvala.

Osamnaesto vanredno zasedanje , 14.02.2022.

Ovaj zakon je jedan od onih zakona koje ne možete osporavati. Međutim, ipak za njega neću glasati, zato što je proizvod jedne ekonomske teorije koja ne vodi računa o socijalnim strukturama i potrebama našeg naroda.

Milton Fridman i Čikaška škola ekonomije su osmislili ideju „novca iz helikoptera“. On sam po sebi povećava agregatnu tražnju i pomaže da ekonomija preživi ovakve udare kakve smo mi imali u vreme pandemije. Međutim, ono što Čikašku školu nikad nije interesovalo, jer je ona došla na krilima CIA u Čile i podržala Pinočeov režim, jeste socijalna struktura i stanje naroda. Njih je interesovalo da BDP raste, a to što je rastao tako što je većina naroda osiromašila, što se srednji sloj istopio i što je privilegovana elita postala enormno bogata, to njih nije interesovalo.

Ovaj model gde se sto evra daje svim mladim ljudima, bez ikakve podele na one koji su nezaposleni, socijalno potrebiti i oni koji, recimo, pripadaju imućnim porodičnim krugovima, jeste model koji u suštini povećava socijalnu nepravdu u našem društvu. Znači, nepravedni niste samo kada jednake tretirate nejednako, već i kada nejednake tretirate jednako.

Dakle, ovde je bila mogućnost da se ova količina novca koja dolazi iz budžeta i koja je novac naših građana raspodeli tako što bi se veća količina novca dala mladim nezaposlenim i socijalno potrebitim, a oni koji su ekonomski obezbeđeni, koji nemaju posledice ovog ekonomskog udara koji je pandemija izazvala, jednostavno nije trebalo zalivati novcem.

Zašto je to urađeno? Nije to samo greška. Pored toga što Ministarstvo finansija jeste u mnogim segmentima naslednik Čikaške škole ekonomije i u SNS pripada onom krilu koje je mnogo više evroatlanski orijentisano nego drugi delovi stranke, pored svega toga postoji jedna matrica koja u SNS kao stranci „keč ol“ principa, stranci koja neprekidno radi kampanju, nalazi se neprekidno u izbornoj kampanji, jednostavno ovakav manevar je marketinški dobar pred izbore i u ovom slučaju sa jednom količinom novca pokrivate mnogo više budućih birača, nego da ste strukturirali ovu pomoć, pa dali manjem broju socijalno potrebitih i nezaposlenih veću količinu novca.

Znači, jasno je zašto je to urađeno. Jasno je zašto imamo problem sa SNS kao strankom koja u svojim redovima ima sve vrste ideja i ideologija, ali se u suštini ideologija SNS svodi na istraživanje javnog mnjenja i na marketinške trikove. Znači, umesto da imate jasan strateški plan da li ste za to da Srbiju pretvarate u zemlju čiji BDP raste zato što su tu strane korporacije, zato što se jedan deo društva enormno bogati, ili ste za to da se Srbija razvija tako što će većina naroda dobijati ono što mu je potrebno da dođe do nivoa dostojanstva života, umesto da se tako opredelite strateški da onda vodite naš brod u jednom pravcu, vi po potrebi uzimati jednu ili drugu ideologiju kada istraživanje javnog mnjenja pokaže za šta je narod raspoložen.

Dakle, to nije dobro i to dovodi do toga da u isto vreme u SNS imate i ljude koji se zalažu za kejnzijanski model ekonomije koja vodi računa o državi, o ljudima koji državu stvaraju, a mi nemamo u našem jeziku lep izraz za to. Kada kažemo da su to obični ljudi, to nije dobar izraz. Kada kažemo da su normalni ljudi, ispada da ovi koji su prebogati su nenormalni. Englezi imaju dobar izraz – common people, što znači ljudi zajednice, ljudi koji razvijaju solidarnost, ljudi koji državu prave na tome da se većina ljudi oseća dobro u tom prostoru.

Nasuprot tome Čikaška škola je dovela do jednog neoliberalnog modela koji je porodio današnji globalni ljudožderski kapitalizam i sve moje zamerke na stranku koja vlada, pre svega SNS, jesu što mnogo toga od neoliberalnog modela, mnogo toga od evroatlanskih integracija imate u vašim redovima i vrlo je problematično kada to koristite da biste dobili izbore, a onda opet ne znam u kom pravcu će ići brod zato što istraživanja javnog mnjenja koja su na dnevnom nivou se dnevno čitaju i dnevno menjaju.

Tako da, sa ovim sredstvima ste mogli da postignete veću socijalno pravdu. Naravno, manje bi birača pokrili sa tom količinom novca. Ovako je helikopterski novac otišao u ruke velikog broja ljudi, a mnogi od njih nisu trebali da dobiju tu vrstu pomoći jer su prebogati i pripadaju sloju koji u ovoj zemlji vrlo lepo živi, a lošim poreskim sistemom vrlo malo toj zemlji vraćaju. Hvala.

Osamnaesto vanredno zasedanje , 14.02.2022.

Mladi nisu moralna kategorija. To što je neko mlad, ne znači da je sam po sebi ispravan, znači ima mladih i ovakvih i onakvih. Ja nisam rekao da su svi mladi prebogati, ali ne možemo da zatvaramo oči da postoje mladi koji se voze u preskupim automobilima, koji bahato gaze svoje sugrađane, koji pripadaju porodicama koje su potpuno podivljale u ovoj divljačkoj privatizaciji, svemu ovome i više ne vode računa o tome da budu socijalno odgovorni.

Da je SNS iskoristila svoju moć koju je imala i ne zaboravite da ste vi jedan specifičan fenomen. Posle Saveza komunista, vi ste jedina stranka koja ima takvu moć i u parlamentu i vertikalno po svim nivoima vlasti i po tome koliko jeste mobilisali članova i po tome koliko ste mobilisali birača. Znači, to je jedna ogromna odgovornost.

I kako kod mene u Šumadiji kažu – sedi krivo, a pravo zbori, ja ću reći da ste vi u pravu. Tačno je da ta mera nije bila udvaranje biračima o kojoj ste govorili po pitanju konsolidovanja naših finansijskih stanja. To je bila mera koja je bila hrabra i koja je pokazala prave rezultate. Kritikovati SNS, a ne videti šta je dobro urađeno, nije ozbiljna kritika. Tako da u tom smislu sam spreman da priznam da ste tu u pravu.

Isto tako moramo biti svesni da u ovoj poziciji, neke okupacije u kojoj se Srbija nalazi, a koju SNS još uvek nije krenula da sklanja, često naša vlast ne mora da misli samo o trenutnom raspoloženju birača, već i o tome šta misli MMF i šta misle oni koji su uspostavili ekonomsku koloniju nad nama i da je nekada bilo potrebno uraditi konsolidaciju da bi te gazde iz inostranstva bile zadovoljne i da uopšte mogla ekonomska kolonizacija Srbije da se nastavi.

Međutim, cela istina jeste da je to i bilo dobro za našu državu i za naše finansije, nekada i onaj ko te okupira i ko te kolonizuje ima iste interese kao i ti, da sredi društvo, da sredi finansije i to je tada trebalo uraditi, trebalo podržati. Ali, suviše drugo traje vaše pozivanje na vlast koje pre 10 godina prestalo da bude vlast, pri čemu ta vlast i ta Demokratska stranka za koju kažete da je ili sam ja možda razumeo pogrešno moja, a ja nikada nisam bio ni njen član, ni sa njima sarađivao, je ipak bila mnogo manje moćna nego što ste vi sada i što ćete biti još neko vreme.

Nema govora na sednicama odbora.