Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Viktor Jevtović

Viktor Jevtović

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, gospodine dr Vladimire Orliću, poštovana ministarka sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije govoriću o Predlogu zakona o zaštiti potrošača, jer kao i do sada na prvom mestu pokazujemo odgovornost prema građanima Srbije, a to je ono što je i osnovni postulat politike, predsednika Aleksandra Vučića i SNS.

Zakon koji je donet 2014. godine se menja za više od 50% u cilju zaštite potrošača, u ostvarivanju svih njihovih prava, gde je između ostalog na prvom mestu bezbednost potrošača, odgovornost za proizvode sa nedostatkom, zaštita potrošača u ostvarivanju prava iz ugovora o turističkom putovanju i vremensko podeljeno korišćenje nepokretnosti.

Osnova ovog zakona je zaštita kolektivnog interesa potrošača, gde je jedan od segmenata i vansudsko rešavanje potrošačkih sporova. Takođe, i uvođenje novog sistema, registar „ne zovi“, koji je izuzetno važan za naše starije sugrađane, jer smo do sada imali primere da su pozivani telefonskim putem i da su trgovci nudili određene proizvode. Ovim zakonom biće zabranjeno upućivati poruke i pozive potrošačima koji to ne žele.

Za pružanje usluga čija je vrednost veća od 5.000 dinara, prodavac je dužan da sačini proračun na trajnom nosaču zapisa sa specifikacijom usluge i pribavi pisanu saglasnost potrošača na proračun.

Takođe, produžava se i rok za reklamaciju na petnaest dana, pa će potrošači moći da reklamiraju oštećene ili neadekvatne proizvode i samim tim imati sigurnost pri kupovini željenih proizvoda.

U delu zakona koji se odnosi na direktive EU o putovanjima i putnim aranžmanima, prodavci turističkih usluga će biti u obavezi da putnicima dostave sve relevantne informacije pre sklapanja ugovora, sa svim objašnjenjima, što je detaljno nabrojano u članu 93. ovog Predloga zakona. Ukoliko organizator putovanja ne ispoštuje ugovor, putnik neće biti u obavezi da plati uslugu.

Ono što je jedna od veoma bitnih stavki je i da se pruža usluga medijacije, odnosno vansudskog rešavanja potrošačkog spora koje će se obavljati na transparentan, efikasan, brz i pravičan način pred telom za vansudsko rešavanje potrošačkih sporova.

Takođe, biće i povećan rad tržišne inspekcije, koja će doprineti boljoj zaštiti interesa građana, ali i očuvanju samog sistema države, gde će i kroz naplatu poreza i fiskalne račune očuvati budžet Republike Srbije, ali i sva prava koja su ovim zakonom zagarantovana građanima. U tom cilju se vodilo računa i o preduzetnicima koji redovno izmiruju svoje obaveze i zaštiti njihovih interesa, jer to je politika Aleksandra Vučića - građani i Srbija na prvom mestu.

Kako je bivši tajkunski režim predvođen Draganom Đilasom i Šolakom u maniru dokazanih prevaranata vodio svoju nebrigu o građanima Srbije, kakav plan i program, sem bestidnog bogaćenja i rasipništva dok su vodili i državu su imali. Znamo šta su imali. Rasprodaju državnih preduzeća, uništavanje privrede, bolnica, vrtića, fabrika, svega što njima nije išlo u privatne džepove, odnosno na egzotične destinacije, jer samo tu su pronalazili nešto za sebe u mutnim poslovima sa još mutnijim poslovnim partnerima. Sada svesni da ih narod ne voli, da ih narod ne želi, rado bi se dodvorili svima onima kojima smeta jaka i uspešna Srbija.

Oni ne prezaju ni od čega. Svu svoju bestijalnost najbolje pokazuju u satanizaciji porodice predsednika Aleksandra Vučića, prvenstveno njegove dece, sinova Danila i Vukana, ćerke Milice i njegovog brata Andreja, a ne štede ni roditelje Aleksandra Vučića.

Za koalicione partnere izabrali su najmonstruozniji klan Belivuka. Ni tu njihovoj bezidejnoj politici koja se svela samo na mržnju nije kraj. Svakoga dana idu korak dalje na način svojstven samo njima, utrkujući se ko će biti glasniji u talibanizaciji, kako je oni zovu, srpskog naroda i države. Naravno da tu prednjači i Dragan Đilas sa svojim vikarom Marinikom od Buljarica Tepić, čiji je odraz patriotizma njen pokušaj satanizacije srpskog naroda kao genocidnog.

U plićaku ove nedovršene ličnosti, a uz pomoć i podršku njenom gazdi i patrona, isti ti su bestidno pljunuli po srpskoj zastavi, himni „Bože pravde“, jer oni za Boga i pravdu ne znaju, ali svako radi ono što najbolje ume.

Umesto da sa narodom podele osećaj ponosa što nam prvi dan školske godine počinje intoniranjem srpske himne, svojstveno svom nemoralu oni su najbeskrupuloznije osudili nešto što bi trebalo da bude simbol srpske sloge i jedinstva. Nešto što treba da bude kamen temeljac nacije, za njih je bila sprdnja i degradacija. To smo za njih i svi mi koji se ponosimo svojom zemljom i onim što za narod radi Aleksandar Vučić, a što oni ni u svojim snovima nikada neće moći.

Jedan od poslednjih takvih primera su nacistički simboli koji su osvanuli u Novom Sadu, a koje su Novosađani prefarbali u boje zastave Srbije, pa sada Đilas i Marinika i ta zastava Srbije, kao i sama Srbija i sam narod Srbije im smeta. Šta ti bednici jedino vole, pokazali su svojim nedelima, milionskim računima i sada bi opet da dođu na vlast i opet bi da pljačkaju, satanizuju i u ambis odvedu Srbiju, jer ne prezaju ni od čega. Ništa im nije sveto, sem državne kase koju bi opet da isprazne, a narod ostane na ivici propasti, poniženi i obespravljeni, bez ikakve nade za budućnost. To im Aleksandar Vučić i SNS nikada neće dozvoliti.

Narod Srbije to najbolje vidi, baš kao što vidi i puteve, mostove, fabrike, bolnice, vrtiće, povećanje plata i penzija i sve ono što je poslednjih 140 godina bio samo san, a sada postaje java, zahvaljujući lavovskoj borbi Aleksandra Vučića, koji ne želi da poklekne pred hohštaplerima i ne dozvoljava da Srbijom upravljaju strane ambasade i plaćenici, već hrabro kao nepremostiv bedem dušmanima, svaki dan vodi beskompromisne borbe za budućnost našeg naroda i sve naše dece.

Narod tu borbu vidi i tu hrabrost ceni, a sud naroda, najvažniji je sud na ovom svetu. Živela Srbija.
Zahvaljujem, dr Orliću.

Poštovana ministarka, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, govoriću o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi, koja predstavlja važnu meru napretka jednog društva. Definicija čuvenog Malroa glasi da je kultura nastanak i narastanje sveg bogatstva, oko i sa čovekom, a najvažnije, samog čoveka.

Ovim zakonom koji je donet 2009. godine za vreme bivšeg režima, a koji je stupio na snagu u martu 2010. godine, nije bila regulisana osnova kojom funkcioniše naša kultura i to je bila još jedna od volšebnih reformi žutog režima. Usvajanjem novog Zakona o kulturi i podzakonskih akata koji proizilaze iz njega stvaraju se preduslovi za ujednačenu sistemsku i samim tim efikasniju regulaciju celokupne oblasti kulture. Razlog ovih izmena se odnosi delom i na obavezu usaglašavanja ovog predloga zakona sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, za koji se zalaže Vlada Srbije, na čelu sa Aleksandrom Vučićem.

Ovim se utvrđuje da je izbor Nacionalnog saveta za kulturu da obezbedi zastupljenost od najmanje 40% predstavnika manje zastupljenog pola, kao i nacionalnih manjina, a takođe i obavezu zastupljenosti u upravnim, nadzornim i drugim državnim institucijama, u zavisnosti od toga da li je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave, da se najviše jedna trećina članova imenuje iz redova zaposlenih u ustanovi, na predlog reprezentativnog sindikata ustanove, a ukoliko ne postoji reprezentativni sindikat, na predlog većine zaposlenih.

Ono što je važno naglasiti, to je da za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna nikakva sredstva iz budžeta. U okviru javne rasprave održano je pet okruglih stolova, i to u Čačku, Subotici, Novom Sadu, Nišu i Beogradu, uz poštovanje svih epidemioloških mera, uz prisustvo lokalnih organa vlasti, predstavnika ustanova kulture, udruženja, kao i nevladinih organizacija.

Za razliku od bivšeg tajkunskog režima, koji je mario samo za kulturu milionskih interesa sopstvenog buđelara, ostavivši za sobom nasleđe kulturne devastacije, Srbija, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, izdvojila je sredstva za period od 2014. do 2020. godine za kapitalne projekte koji uključuju adaptaciju i rekonstrukciju svih krucijalnih ustanova kulture, od zgrade Narodnog muzeja, Muzeja savremene umetnosti, Muzeja Vuka i Dositeja, Galerije Matice srpske u Novom Sadu, Muzeja nauke i tehnike, Muzeja istorije Jugoslavije, Etnografskog muzeja u Beogradu, Narodnog muzeja u Zrenjaninu, Šabačke biblioteke i još mnogo drugih.

Takođe, urađeno je mnogo u cilju jačanja svih segmenata kulturnog nasleđa, ali i ekonomskog prosperiteta Republike Srbije, gde se sa dna evropske lestvice sada pretenduje da budemo lideri u regionu i za osam godina postigli smo rezultate koji su bili nezamislivi i bolji nego u zadnjih 50 godina, pritom, suvereni u vođenju sopstvene politike, ali dosledni u pristupu evropskim integracijama. Od pomoći penzionerima i građanima do zdravstva, gde su plate sada dvostruko veće, vojske i policije, izdvajanja za lečenje najmlađih u inostranstvu, borbe protiv bele kuge, sve su to frontovi na kojima se lavovski bori Aleksandar Vučić. Njegova je ideja i predlog da se za svako novorođeno dete izdvoji 5.000 evra, kao i da se zadrže i poboljšaju sva ostala prava i za decu i za majke, jer bez dece ne vrede nam ni fabrike ni investicije.

Mi to kažemo, a ko je o tome pre Aleksandra Vučića razmišljao uopšte? I šta je radio bivši tajkunski režim, na čelu sa dirigentom Draganom Đilasom? Da li je to bilo njihovo zalaganje za kulturu, devastacija državne kase, ali i života uopšte, kada je grabio i otimao od porodilja? Umetnost u rasprodaji državnih preduzeća budzašto, u cilju nagomilavanja milionskih suma novca na svoje račune po poreskim rajevima i pokoji „porše“ za njegove satrape. To je bilo to.

Da, ta njihova kultura i umetnost se posebno vidi sada, kada se država grčevito bori protiv najmonstruoznijeg klana, gde u odbrani zlikovaca kao konsiljere prednjači prima balerina iz Morovića Marinika Tepić.

Očigledno su za nju koljači samo orkestar sa kojima će ona da svira u istu tikvu protiv države i predsednika. Ne smeta joj što su to samo izvođači simfonije smrti.

U duhu svoje jezive umetnosti, đavolji advokati se takmiče u odbrani zveri, gde razapinju lažima u delirijumu besa Aleksandra Vučića i njegovu porodicu po Đilasovim i Šolakovim medijima, po ustaljenom programu manipulacije, jer su svesni da se pošteni i hrabri nikada neće povući pred ubicama, lopovima i farizejima, jer sa takvima nema, niti će ikada biti kompromisa.

Neće više mafija upravljati Srbijom. Neće više kabadahije odlučivati o sudbini naše dece i svih nas koji smo decidno rekli ne pustošenju naše lepe zemlje. Tako je rekao narod Srbije, a njegova se ne poriče. Živela Srbija!
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, govoriću o potvrđivanju izmene Sporazuma o poljoprivrednim proizvodima između Republike Srbije i Švajcarske.

Kao što znamo, poljoprivreda je oduvek bila oslonac srpskog društva i ekonomije, pogotovo u turbulentnim vremenima srpske istorije, bogata plodnom zemljom i vrednim srpskim domaćinima. Uvek je bila tačka oslonca narodu ali i državi. S toga, sa posebnim pijetetom govorim o ovom zakonu.

Sada, kada smo zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću respektabilni u svim segmentima od ekonomije do lavovske borbe koja se vodi u doba pandemije, prepoznati smo kao krucijalan faktor, ne samo u EU koja predstavlja strateško opredeljenje Republike Srbije, već i u celom svetu.

Ovim zakonom potvrđuje se izmena Sporazuma o poljoprivrednim proizvodima između Republike Srbije i Švajcarske Konfederacije. Cilj zakona je dovođenje Sporazuma o poljoprivrednim proizvodima između Republike Srbije i Švajcarske Konfederacije u vezu sa Odlukom Broj 1 iz 2021. godine, Mešovitog komiteta između država EFTA i Republike Srbije, usvojene 28. maja 2021. godine, kako bi se obezbedilo da se ovaj sporazum poziva na ažurirani Protokol B uz Sporazum o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i država EFTA.

Razlozi za usvajanje Odluke EFTA MK ogledaju se, pre svega u implementaciji novog seta pravila o poreklu robe, čime će se u velikoj meri omogućiti da naši proizvodi budu dostupni na EFTA tržištu, gde će da se poveća prag tolerancije na 15% od neto mase proizvoda, a za industrijske proizvode na 15% od vrednosti gotovog proizvoda, što omogućava da srpski proizvodi budu dostupni za nas veoma važnom tržištu Evropske unije, što je i cilj politike Aleksandra Vučića i Vlade Srbije, a samim tim i domaćim proizvođačima, koji će imati višestruke benefite od proizvoda koje budu tamo plasirali.

Cilj politike Aleksandra Vučića je stabilnost i ekonomski prosperitet Srbije, partnerstvo i saradnja ne samo u regionu, nego i u celom svetu, gde ni u jednom trenutku nisu zanemareni svi dobronamerni prijatelji Srbije, poput Kine i Rusije sa kojima takođe imamo izuzetne bilateralne odnose po pitanju plasiranja roba, usluga, izgradnje novih fabrika i sve to je postignuto virtuoznom politikom Aleksandra Vučića.

Za razliku od njega, politikanti bivšeg režima su svoje interese određivali na destinacijama o kojima govorimo i danas od Švajcarske, Luksemburga do Mauricijusa. Ali, umesto ugovora koji bi doprineli boljem životu građana, oni su doprineli većem koeficijentu na svojim računima, jer im je lista međunarodnih banaka bila jedina interesna grupa, a osnovni princip kako opljačkati i kako devastirati sve zarad ličnih interesa.

Najbolji primer za to je Dragan Đilas, neprikosnoveni rekorder u ličnim investicijama, u ulaganju u samog sebe i računima na egzotičnim destinacijama. Naravno, za njim ne zaostaju ni njegovi probisveti koji su se maestralno pokazali u skupocenim limuzinama i onomad u njihovo vreme, dok su građani Srbije vapili za parčetom hleba, a oni za još kojim stanom ili džipom u što boljoj opremi. I sada, tako jadni i mali drže pridike Aleksandru Vučiću koji je podigao Srbiju iz pepela, Srbiju koju su oni uništili i u sopstvenom beznađu jedini njihov odgovor i jedini način koji vide da bez izbora dođu na vlast je pretnja metkom, koju takođe preko svojih bednih poslušnika upućuju predsedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici.

Oni, prosto, žive u nadi da će opet moći da kradu, pustoše i umesto uspeha i plodova rada do kojih je doveo Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka zakopali bi Srbiju ponovo u ambis beznađa. Ali, taj ambis i taj metak im neće dozvoliti narod Srbije. Narod Srbije sve to vidi i prozreo ih je u potpunosti i zato više ti žeteoci državnih para nikada neće uzjahati grbaču naroda, takvi će zauvek ostati na Tviteru, gde im je i mesto.

Živela Srbija.
Hvala vam, predsedavajući.

Pored amandmana, govoriću i o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode.

Osnov za donošenje ovih amandmana iz zakona su ocene prihvatljivosti, kao i otklanjanje nedostataka u primeni dosadašnjih odredbi. U tom smislu, odredbe koje se odnose na postupak ocene prihvatljivosti za ekološku mrežu, čime se jedan od najvažnijih procesa u zaštiti prirode, uspostavljanje ekološke mreže Republike Srbije, odnosno ekološke mreže Evropske unije Natura 2000 definiše u skladu sa zahtevima, u očuvanju prirodnih staništa, divljih životinjskih i biljnih vrsta.

Takođe, jedan od razloga je izgradnja mini-hidroelektrana. U Republici Srbiji se oko 10,4% ukupnog energetskog potencijala nalazi u vodotocima na kojima se mogu graditi male hidroelektrane.

Ozbiljnije razmatranje korišćenja malih hidroelektrana u Republici Srbiji počinje krajem 80-ih godina prošlog veka, kada su „Energoprojekt“ i Institut „Jaroslav Černi“ uradili Katastar malih hidroelektrana. Taj dokument je pokazao veliki energetski potencijal kojim Srbija raspolaže.

Ono na čemu se bazira ovaj koncept zakona je taj da se izgradnjom mini-hidroelektrana ne naruši životna sredina, način života okolnog stanovništva, kao i u zaštićenim područjima kao najvrednijim delovima prirode.

Ovim sistemom se ne samo čuva i štiti flora i fauna u Srbiji, nego se i unapređuje narušena životna sredina, narušena staništa, a ujedno i doprinosi razvoju infrastrukturnih projekata.

Ono na šta je usredsređena i sama politika Aleksandra Vučića i SNS je da i pored ogromnih investicija i povećanja životnog standarda u Republici Srbiji, gde će minimalna prosečna plata na kraju godine iznositi 35.000 dinara, za razliku od perioda iz 2012. godine, gde je minimalna plata bila 15.000 dinara.

Danas je IBRD duplirao prognozu rasta Srbije. To je odraz odgovorne politike, gde konačno pored osnovnih egzistencijalnih pitanja brinemo o prirodi. Za razliku od vremena bivšeg tajkunskog preduzeća, koje je vodio Dragan Đilas, kada su ljudi gledali samo kako da prežive, danas se u Srbiju vraćaju stručnjaci koje je tajkunski režim predvođen Draganom Đilasom oterao i oni vide budućnost u načinu na koji Aleksandar Vučić vodi Srbiju.

Projekat reciklomata, koji je instaliran na teritoriji Beograda na 25 lokacija, gde komunalni otpad koji je iznosio 338 kilograma po glavi stanovnika u 2019. godina, sada je sproveden u delo, gde je Beograd svrstan u red velikih metropola koje brinu o životnoj sredini, a pri tom, imaju i ekonomski benefit za sve građane.

Ovi projekti su bili nezamislivi u vreme žutog preduzeća, misaona imenica, a javnosti su prikazivali zamišljenu projekciju podzemnih kontejnera koje je umislio veliki mašinski mozak Đilas sa svojim porše probisvetima, na kome se isparili milioni.

Danas Srbija vodi u regionalnoj utakmici, prvenstveno u ekonomiji, koja čini osnovu napretka jedne države na svim poljima. Danas, mi nismo više samo bankomat tajkunima i bunar iz koga su oni ispumpavali novac na svoje račune na egzotične destinacije. Danas smo suverena, razvijena, moderna država koja brine o svakom svom građaninu, a prvenstveno o najsiromašnijim delovima društva.

Srbija ide napred i ponosan sam na činjenicu da se konačno pokrenula tema ekologije, da nije više slika Srbije ona kolona ispred stranih ambasada mladih naučnika koji su glavom bez obzira bežali iz Srbije. I danas kada Srbija na čelu sa Aleksandrom Vučićem ide napred tajkuni su se setili ekologije, licemerno, onako kako samo oni to umeju, od mini-hidroelektrana do Rio Tinta i još mnogo projekata na kojima oni nisu uspeli da profitiraju i prebace svoj novac na već poznate egzotične destinacije i poreske rajeve, pa im sad ostaje samo da plaču na tviteru.

Sada ih je mnogo briga za životnu sredinu. Kako da ne. A smejali su se aktivistima SNS koji su godinama unazad organizovali hiljade akcija za uređenje životne sredine. Da nisu jadni zbog toga, bili bi nam danas smešni. Ali, to ne zaustavlja Srbiju, ona ide napred kao šampion na svim poljima. I bez obzira na mizerne napade tajkuna iz bivšeg režima, nesposobnih da bilo šta urade sem da napadaju Aleksandra Vučića i njegovu porodicu, baš kao i većinu građana Srbije, koja je decidno rekla ne lopovluku i beznađu u kojem su nas držali deceniju.

Neće više, nikad više, to im obećavamo. Živela Srbija!
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, svi znamo da je obrazovanje moć. Njime postižemo uspehe na svim nivoima, bez njega ne bi mogli ništa. Isto kao i u sportu podižemo nivo svesti, jačamo svoju ličnost, stvaramo čvrstinu, gradimo karakter za naše telo, ali duh, da budu jači, pogotovo u turbulentnom vremenu u kome živimo, a gde budućnost zavisi od informacije. On nas čini da uvek budemo najbolji za sebe, a odlični među drugima.

Kao zemlja šampiona, danas nismo samo šampioni u sportu, u ekonomiji, vakcinaciji u doba pandemije, u borbi protiv nezaposlenosti, nezaustavljivi u izgradnji fabrika, puteva, infrastrukture za koju se bore u svim arenama predsednik Srbije Aleksandar Vučić i Vlada Republike Srbije. Taj furiozan napredak pokrenuo je Aleksandar Vučić i Vlada Republike Srbije i on smeta žutom tajkunskom preduzeću, jer je njima borba, sem za lični interes, strana, pogotovo na nivou obrazovanja.

U političkom ringu Srbija konstantno napreduje virtuoznom politikom Aleksandra Vučića, dok svakodnevno padaju niski udarci selektora tajkuna Dragana Đilasa, Marinike Tepić i propalog takmičara koji prednjači u beskrupuloznim izjavama, nemoćnog, Vuk Patrik Ho Jeremića, koji je sinonim za suplement bitange i vicešampion u disciplini pustošenja novca naroda Srbije i vicešampion u korupciji, šampion je, zna se, ipak onaj sa 57 tajnih računa širom sveta. To možemo videti i iz lekcije koju je pre neki dan mogao da dobije i časa koji je propustio na čuvenom Kembridžu diplomirani fizičar sa Kembridža. Konačno je naučio taj I Njutnov zakon.

Predavanje koje je propustio održao mu je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, i to ni manje ni više nego u predsedništvu Srbije, nakon što je Vuk u inercijalnom referentnom sistemu kafanskog objekta bio u stanju mirovanja i pod dejstvom pivskih isparenja sa svojim bitangama, a odatle je nastavio kretanje ka predsedništvu konstantnom brzinom, cik-cak trajektorijom, gde je na njega delovao Aleksandar Vučić i zaustavio ga silom pravde i istine i sam je uputio u suprotnom smeru, ali ovoga puta sa ubrzanjem. U holu je ovekovečene bitange, politikante, lopove, izdajnike vratio na fabrička podešavanja, pa su se glavom bez obzira vratili u istu birtiju iz koje je ova lekcija iz fizike započela, da žale za vremenima kada su mogli da pljačkaju narod Srbije, ali ne više. Vrativši se u tu kafanu ostali su da ponavljaju jednačinu – krivina puta brzina jednako magla, magla koju prodaju narodu Srbije.

Sada u ovom turbulentnom vremenu, kada su došle na red nove discipline, koje najbolje možemo videti u obrazovanju, kroz obrazovane, pametne, mlade ljude, moje kolege i na mnogim drugim univerzitetima, akademijama… Sada, kada Srbiju poštuju kao suverenu državu, kada su red, poštenje i borba za budućnost Republike Srbije i njene dece, koji su tajkunima nepoznate, pa prete svima onima koji su bolji od njih, oni koji su prodali Kosovo i Metohiju i stotine hiljada radnih mesta, fabrika koje su uništili sa svojim klupskim drugarima uspeli su da razore sve, jer je to disciplina u kojoj su najbolji, kao što je i jahanje omiljeni sport Dragana Đilasa, koji je kao džokej grada Beograda uzjahao grbaču građana i postigao fantastične rezultate.

Ne, u obrazovnom sistemu, ne u pomoći Grada Beograda i građanima Srbije, nego u punjenju svojih bisaga u poreskim rajevima. U tom istom žutom tajkunskim komitetu, koji sa olimpijskim nema ništa, žele da sruše sve ono što je uredio predsednik Aleksandar Vučić, postavivši Srbiju na tron u ekonomiji, vakcinaciji, kroz nove investicije, puteve, bolnice, smanjenje nezaposlenosti.

Umesto da vide pobedu Srbije, oni vide poraz. Njihove devastirajuće politike koje su godinama vodili i na koje žele opet da nas vrate, ali ta politika lopovluka, devastacije u kojoj su oni najbolji, jesu davna prošlost. Njih je narod Srbije ostavio iza sebe, a tajkunske štetočine bacio na klupu političkog zaborava. Možda ne u Švajcarskoj, Hongkongu, Mauricijusu, tamo gde ih ne poznaju, možda tamo mogu da probaju, u Srbiji više ne. Ovde ih pamtimo po zlu. Ovda im je klupa trajno mesto, margina sudbina, a prezir naroda zaslužena kazna. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Poštovana predsedavajuća, poštovana ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, penzioneri kao stub ovog društva, najbolje su shvatili značaj ovih reformi koje su sprovedene prethodnih godina. Svesni činjenice da su meseci delili državu od ivice bankrota i da je u reformi jedini spas, pristupilo se merama oporavka celokupnog sistema, a rezultate najbolje vidimo danas u doba pandemije i svetske ekonomske krize. Te rezultate vidimo na svim poljima zahvaljujući predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću i Vladi Republike Srbije.

Da podsetim, zakonom o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji je stupio na snagu 2014. godine, a koji je počeo da se primenjuje 2015. godine primenjeni su uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju, odnosno podignuta je starosna granica za sticanje prava na starosnu penziju za oba pola i uvedena je privremena starosna penzija, kao i trajno umanjenje prilikom obračuna prevremene starosne penzije tzv. penali.

Ovim predlogom zakona bi se uredilo pitanje isplaćivanja razlika između iznosa starosne penzije koju bi ostvarili primenom propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju koji je bio važeći u momentu ostvarivanja prava na posebnu novčanu naknadu i iznosa ostvarene prevremene starosne penzije. Utvrđeno je da se ova razlika isplaćuje i licima koja su bila proglašena kao višak zaposlenih. Danas isplata iz fonda Srbija realizuje bez problema i na vreme. Danas to možemo.

Ključni faktor za dugoročnu stabilizaciju PIO sistema leži u razvoju zemlje, novim investicijama i zapošljavanju. Dakle, sve suprotno načinu bivšeg režima koji je na sve načine gledao samo kako da prisvoji sebi što veći deo kolača ne obazirući se na penzionere, čak ni na decu, nikoga u ovoj zemlji nisu poštedeli. Zadužujući državu po najnepovoljnijim kreditnim uslovima oni su se lično bogatili, a samo gurali građane Srbije u ambis dugova i državu u apsolutni bankrot.

Tu pre svega, mislim na Dragana Đilasa i njegov kartel, Šolaka i Jeremića, Mariniku i ostale, kojima je stanje na njihovim računima, na egzotičnim mestima bio jedini motivacioni faktor u životu, i jedina politika koju su vodili.

Narod je to prepoznao, a prvenstveno naši penzioneri, koji jesu podneli najveći teret reformi.

Zahvaljujući njima, na prvom mestu, danas Srbija, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, ide napred. Penzije su povećane na 30%, i tu ne stajemo, idemo napred, u još veće plate i penzije, nove investicije, nova radna mesta, izgradnja bolnica i puteva, izgradnja fabrika, jedne nove Srbije, koja nije više slepo crevo Evrope.

Taj uspeh, devastira bivši režim, kojekakve đilase, gde izlaz traže u tome da beskrupulozno i konstantno napadaju porodicu predsednika Aleksandra Vučića, njegovog brata Andreja, haluciniraju, na glas, džipove, koje baš đilasi imaju u izobilju. Čak i poklanjaju svojim partnerima u lopovluku.

Očigledan primer tome je Nikola Jovanović, kome je Dragan Đilas poklonio skupocenog džipa, takvi u svojoj bahatosti vrlo često i slupaju te iste džipove, naravno, vređajući policajce. Ali, ne razbacuju se samo kroz džipove, nego i kroz ekskluzivne lokacije, kao i miline, što u evrima, što u nekretninama.

Taj isti tajkun, žuti tajkun Đilas, izgleda misli, da vredi kao 2,6 miliona penzionera, zato je i otimao od građana Srbije sve, i samu budućnost, i zasluženu mirnu starost.

Ali, neće više nikad, jer narod Srbije vidi, a prvenstveno penzioneri, koji su jasno i za svagda rekli ne, DOS-ovom kartelu, koji je radio za svoj lični interes, a nikako za građane Srbije.

Penzioneri su pružili plebiscitnu podršku Aleksandru Vučiću, i oni danas zajedno sa nama poručuju - lažima i obmanama nećete zaustaviti ni Srbiju ni Aleksandra Vučića.

Mi svoju zemlju ne damo, ona pripada svoj našoj deci.

Hvala vam i živela Srbija.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, doktore Vladimire Orliću, poštovani gosti, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, u svrhu ostvarivanja jednog od osnovnih dugogodišnjih ciljeva koji stoje ispred zakonodavstva Republike Srbije usklađuje se zakonodavstvo u oblasti javnih nabavki, ne samo sa pozitivnim zakonodavstvom EU, već i sa osnovnim pravnim tekovinama EU.

Opšta tendencija je pojednostavljenje postupka javnih nabavki, te samim tim i smanjenje administrativnog opterećenja kako na strani naručioca, tako i na strani ponuđača, kao i na smanjenje troškova u postupcima javne nabavke, takođe i obezbeđivanje većeg učešća.

Međuinstitucionalna saradnja svoj pun obim dobila je u oblasti prikupljanja podataka neophodnih za analizu prijavljenih i konstatovanih nepravilnosti. U godišnjem planu sadržani su sledeći podaci: pregled subjekata monitoringa, vremenski period sprovođenja monitoringa, podaci o resursima kontrole i javnih nabavki, koji će biti opredeljeni za sprovođenje monitoringa i drugi podaci od značajnog za sprovođenje.

Postupajući i radeći na ostvarenju istog, a to je suzbijanje neregularnosti u oblasti javnih nabavki, dostignut je visok nivo saradnje sa određenim državnim organima i institucijama, pre svega, sa tužilaštvom, MUP i Agencijom za borbu protiv korupcije, sve u načelu suzbijanja organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, odnosno procesuiranja izvršilaca krivičnih dela koja su taksativno navedena u kontekstu otkrivanju i krivičnog gonjenja izvršilaca krivičnih dela protiv službene dužnosti, primanja i davanja mita, kao i grupe krivičnih dela protiv privrede i svim onim što je vezano za zloupotrebu sa javnim nabavkama.

Udeo negativnih mišljenja od 2013. godine koji je iznosio 36% smanjen je na procenat od 2% 2020. godine. To je način na koji Aleksandar Vučić i Vlada Republike Srbije pristupa eliminisanju korupcije i kriminala za razliku od režima DOS-a koji je manipulativnim radnjama ne obazirući se na potrebe građana, već samo na svoj lični interes i sve nezasite političke apetite na grbači napaćenog naroda kršio sve norme i standarde u obavljanju državnih i političkih funkcija. Pod tim mislim prvenstveno na Dragana Đilasa koji je opustošio budžet grada Beograda kroz samoreklamiranje od 68 miliona, kroz javne nabavke od softvera koji nikada nije ni proradio, pljačkama na trolejbusima, na vrtićima, preko podzemnih kontejnera, mosta na Adi koji je ujedno i najskuplji most ikada, afere Luke Beograd, kao i tragičnom rekonstrukcijom Požeške na Čukarici, na kojoj ja živim i sve sam to video, a danas da bi se unapredila kontrola u sistemu javnih nabavki koja nas ujedno i strateški približava segmentima EU i evropskog društva ide primena novog portala javnih nabavki i dominantan podatak je da se broj negativnih mišljenja smanjuje iz godine u godinu dok pozitivna mišljenja dominiraju sa niskim učešćem pregovaračkih postupaka u ukupnoj vrednosti.

Sve je to deo politike Aleksandra Vučića i SNS, čiji je cilj sprečavanje malverzacija sa javnim nabavkama. Mi tu ne stajemo i idemo dalje u borbi protiv svih vidova kriminala, korupcije, malverzacija, sve u cilju boljeg standarda i bezbednosti građana Srbije.

Danas državu posmatramo kroz rezultate, a ne više kroz obmane kojima je stari DOS samo lagao i maštao maglom obećanja, a punio svoje prekookeanske račune i radio sve za svoj lični interes, ali baš sve, a ništa za narod Srbije koji je vapio za pravdom i boljim životom, a doživeo da ih bivši režim dovede do ivice bankrota i bede. Đilasov, Šolakov, Jeremićev sistem je narodni novac u poreskim rajevima zalivao skupocenim viskijima, tompusima, skupocenim hotelskim sobama pod izgovorom da je to za narodno dobro. To nije naša politika.

To nije politika Aleksandra Vučića i Vlade Republike Srbije, već nove investicije, fabrike, bolnice, putevi, uvećanje plata i penzija uvek, pa čak i u doba pandemije, kao i beskompromisna borba sa onima koji su bacili zemlju u sunovrat, borba protiv močvare i onih koji u svojoj nemoći danas jauču na društvenim mrežama ne bi li se nasiljem vratili u onaj mulj u koji su u jednom bacili i Srbiju, ali to im neće poći za rukom. Država koju predvodi Aleksandar Vučić je danas potpuno drugačija od one jadne i ponižene koju su drmali tajkuni i lopovi. Neće više nikada. Narod im poručuje – vaše pretnje metkom nisu zaustavile ni Vučića, ni Srbiju, niti će.

Ono što je teško uradićemo sad, ono za šta govore da je nemoguće za to će nam možda trebati malo vremena, ali biće i to. Videli ste već. Znate da je tako. Hvala vam. Živi bili i živela Srbija.
Hvala vam.

Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, Predlogom zakona o zaštiti poslovne tajne vrši se usklađivanje sistema zaštite poslovne tajne sa relevantnim propisima EU i Evropskog parlamenta od 8. juna 2016. godine o zaštiti poslovnih informacija od nezakonitog pribavljanja, korišćenja i otkrivanja.

Ovim zakonom se štite investicije privrednih subjekti u sticanju, razvoju i primeni znanja i iskustava i drugih informacija koji im obezbeđuju prednost nad konkurencijom.

Politika koju sprovodi Aleksandar Vučić i Vlada Srbije jasno je deklarisana ka EU. Na tom pravcu koračamo snažno napred kao suverena država. Obezbedili smo investicije kompanija iz EU koje čine gotovo 70% ukupnog priliva SDI ili direktnih stranih investicija u Srbiji u prethodnih devet godina sa zbirnim iznosom od preko 13 milijardi evra.

Evropska unija je daleko najveći donator u Srbiji, jer je obezbedila bespovratna sredstva u visini od 3,6 milijardi evra, u svim oblastima, od reforme javne uprave, društvenog razvoja, životne sredine i poljoprivrede.

Finansijska pomoć obezbeđena kroz instrument EU za pretpristupnu pomoć IPA čiji je cilj da pomogne Srbiji da se pripremi za preuzimanje i efikasno sprovođenje obaveza budućeg članstva u EU.

Ovo je obezbedio svojom politikom Aleksandar Vučić. Sve to, kao i fabrike u celoj Srbiji, gde je otvoreno hiljade radnih mesta.

Republika Srbija će graditi železnicu od Beograda do Niša i od Niša do Severne Makedonije. To su fantastične vesti za građane Srbije jer je to direktna investicija u vrednosti od 700 miliona evra, koja se direktno sliva u džepove građana Srbije.

To je obezbedio lično Aleksandar Vučić, sve nasuprot bivšem žutom tajkunskom preduzeću koje je vodio Dragan Đilas. Srbija se sada može pohvaliti činjenicom da je prosečna plata u Srbiji u martu mesecu iznosila 555 evra, što je u vreme žutog tajkuna bilo nezamislivo, a on se hvalio prosekom plate u iznosu od 330 evra, gde smo bili na dnu evropske lestvice.

Kako pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku stopa nezaposlenosti u 2020. godini je iznosila 9%, dok je 2012. godine, iznosila 25,5%.

Sam smisao zaštite predložene ovim zakonom otkrivanja poslovnih informacija je da se i pravno sankcioniše svaki akt neovlašćenog otkrivanja, umnožavanja sticanja ili korišćenja od strane trećih lica.

Ali, šta je za bivši režim i Dragana Đilasa i njegove satrape zaštita poslovne tajne, zaštita lopova u nameštanju tendera, tajni računi na egzotičnim destinacijama, da, jesu bili dobro zaštićeni dok su grčevito čuvali svoje tajne račune koji su punili novcem građana Srbije i uživali u blagodetima svog nelegalno stečenog novca, a od javnosti prikrivali preko svojih tajkunskih medija patnju naroda koji su vodili u sunovrat.

Nesvesni činjenice da je pravda možda spora ko kornjača, ali zato kida kao lav i da neće doveka biti tajno ušuškani u komforu svojih vila i kamarama novca zaštićeni kao polarni medvedi, u luksuzu od 619 miliona evra prihoda, tokom boravka na vlasti Đilas zna o čemu je reč, baš kao što zna za 57 tajnih računa, zato u paničnom strahu napadaju kao potparoli klana Veljka Belivuka.

Najglasniji ovih dana, tzv. profesor Vuletić na jedan morbidan način grickajući ćevape podsmeva se žrtvama, a znamo da je to bio najgnusniji čin surovog klana ubice i narkodilera, jezivo se podsmeva i žrtvama i borbi protiv kriminala, odbivši poligraf da ne prizna ko je i šta je, uveren da će satanizovanjem Danila Vučića slomiti i Aleksandra Vučića, crtajući na tuđe čelo metu misleći da time zamaskira sva zlodela, a samo prikriva strah od lica pravde koja će ga stići.

Da li je to primetio i Dragan Đilas? Da li je razumeo šta mu narod poručuje? Narod je rekao – ne, lopovluku, banditima koji su opljačkali i devastirali Srbiju gde god su mogli, hvaleći se neradom.

Narod Srbije to vidi, kao što vidi i fabrike, radna mesta, investicije, puteve, rast BDP-a, na 7% u doba najveće pandemije, muzeje, spomenike i neka narod Srbije ne brine, jer put kojim Srbiju vodi Aleksandar Vučić jeste da bude najbolja i po prvi put pobednik u mnogim segmentima društvenog života.

Promenila se Srbija, neće nazad nikad više. Živela Srbija.
Hvala vam.

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, govoriću o zakonu o izgradnji metroa i gradskoj železnici.

O Beogradskom metrou se govori više od 70 godina. Bivši gradonačelnik Branko Pešić imao je viziju metroa. On je verovao da bi se izgradnjom metroa proširila pešačka zona u centru.

Najstariji metro inače je londonski, koji je otvoren još davne 1863. godine, odnosno 4. novembra.

Naš cilj je metro koji može pružiti postizanje velikih brzina, učestalost, manju zagađenost životne sredine, izbegavanje gužvi, kao i velika prevozna sposobnost, što je od krucijalnog značaja za Beograd i njegovu infrastrukturu.

Ideja ili bolje reći san koji su decenijama obećavani građanima Beograda konačno, zahvaljujući politici koju vodi Aleksandar Vučić i SNS, kreće u realizaciju. Izgradnja Beogradskog metroa čini jedan od najkompleksnijih infrastrukturnih projekata koji bi bio visoko kapacitetan i potpuno nezavistan šinski sistem, a samim tim i osnov javnog prevoza u Beogradu.

Realizacija ovako važnog projekta za Republiku Srbiju i grad Beograd doprinela bi i smanjenju gužvi u gradskom saobraćaju. Takođe, ovakav vid prevoza predstavlja jedan od najbezbenijih i najefikasnijih vidova saobraćaja i, ono što je posebno važno, vodi ubrzanom razvoja delova grada sa potencijalom za izgradnju velikog broja stambenih jedinica i novih poslovnih zona.

Ovakav projekta uzdiže Beograd na nivo visokog ranga među metropolama i prestonicama centralno-istočne i jugoistočne Evrope.

Planirano započinjanje realizacije je do kraja 2021. godine. Za projekat su obezbeđena sredstva iz budžeta Republike Srbije i garancije za kredite za koje su pregovori sa bankama u toku za obezbeđivanje što povoljnijih uslova kojima bi se ubrzala

realizacija projekta i manje plaćanje naknada bankama, a vrednost je procenjena na oko šest milijardi evra na celokupnom projektu.

Posebno mi je zadovoljstvo da kažem da je prva metro linija od epohalne važnosti za nove investicije u našu zemlju. Ona počinje izgradnjom na Makišu, ide prema Adi Huji koja će linijom povezivati Železnik i Mirijevo. Težimo ka tome da metro u Beogradu bude u rangu najsavremenijih u svetu.

Činjenica da sam kao stanovnik Čukarice ponosan na nešto što je bio naš san. Nažalost, nekada samo deo imaginarijuma bivšeg režima koji je od 2003. godine zatrpavao svojim izjavama naslovnice lažnim obećanjima, a u stvari punio svoje bankovne račune, samo Dragan Đilas je obećao metro bar tri puta i lagao svaki put.

Predviđeno je da prva linija bude završena do kraja 2028. godine, a krajnji rok celog projekta 2033. godina. Da bi se ubrzao početak izgradnje metroa potrebno je doneti ovaj zakon, kako bi se omogućila brza, jednostavnija realizacija projekta.

Ono što je veoma važno naglasiti je da sam projekat ne ugrožava životnu sredinu. A koga ugrožava? Tajkune koje podseća na njihovu nesposobnost, lopovluk, laž. Ovaj projekat je balvan u oku Dragana Đilasa i njegovog tajkunskog žutog preduzeća koji je 2008. godine obećao izgradnju metroa, pa je bez tendera potpisao Sporazum sa francuskom kompanijom „Ežis“ koju sada napada. Danas je besan, jer defakto ne može da se ugradi i u taj posao i tako upumpa u svoj konto od 619 miliona još koji milion.

Umesto toga na peronu beznađa ostavio je građanima Beograda dug od 1,2 milijarde evra, uništio javna preduzeća, obećavao izgradnju „Beograda na vodi“, a ostavio Beograd u blatu dugova. U jalovoj nemoći konstantno pokušava da omalovaži svaki uspeh i napredak Srbije koja mudrom politikom Aleksandra Vučića ultimativno ide napred na svim poljima, čak i u doba pandemije. Nemoćan, kao i njegovi mediokriteti, svi do jednog unezvereni pred smerom kojim predsednik Vučić vodi Srbiju, a koji je dobro poznat. To je smer borbe za zdravlje građana, infrastrukturu, investicije, radna mesta, dalje povećanje plata i penzija, izgradnja bolnica. Taj smer je njima nepoznat, jer u svojoj pohlepi su zalutali u pravcu Mauricijusa, Hong Konga, privatnih firmi, skupocenih viskija i tompusa.

Na stanicama punjenja svojih računa ostavili su narod na ivici beznađa, a sebe smestili na listu najbogatijih muljatora u Evropi. Ispraznili su državnu kasu. Još uvek sanjaju svoju lokomotivu lopovluka na koju bi opet da se vrate, ali pogrešili su voz, jer voz kojim danas ide Srbija, a kojim upravlja Aleksandar Vučić, ide nezaustavljivo napred. Kao suverena država, dosledna evropskom putu, sa dobrim multilateralnim odnosima i hrabrošću da stane na put mafiji i lopovluku u svim segmentima društva, naša zemlja se promenila, neće više lopove, već lidera kome je na prvom mestu Srbija po cenu života.

Njih je narod zapamtio zato svoju hrabrost pokazuju samo na društvenim mrežama ili preko svojih tajkunskih medija. Kao glasnogovornici mafije i surovih klanova, preteći deci i porodici čoveka koji je Srbiju podigao iz pepela, iz njihove truleži, i zato bi im bilo bolje da ćute kad već narodu ne smeju na oči. Neka se ostave i hajke koju vode protiv boljih od sebe. Neće time zaustaviti metro, kao što nisu ni vakcine. Neće zaustaviti ni Aleksandra Vučića. Neće zaustaviti ni Srbiju. Živela Srbija.
Zahvaljujem predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, Srbija je bila, jeste i biće deo evropske porodice naroda, čije su uporište zajedničke vrednosti i civilizacijska dostignuća. Punopravnim članstvom u EU predstavljamo apsolutno spoljno-politički prioritet Srbija, gde Republika Srbija isto implementira u sopstveno zakonodavstvo.

Promena Ustava Republike Srbije u delu pravosuđa je neophodan korak, u daljem osnaživanju vladavine prava i daljem usklađivanju sa evropskim tekovinama i evropskim standardima. U pravosuđe od 2012. do 2021. godine uloženo je kao nikada do sada. Za samo devet godina renovirali smo, izgradili, Prekršajni privredni sud u Užicu. Ova zgrada sada ima 3.000 m2, ukupno 19 sudnica, 12 će se koristiti za prekršajni sud a sedam za privredni. Odeljenje Prekršajnog apelacionog suda će takođe biti smešteno u ovoj zgradi. Renovirani su i sud u Aranđelovcu, renovirana Palata pravde u Beogradu.

Danas ću, takođe, govoriti i o pravosuđu i izboru sudija, pošteni, časni ali i pravu koje se može nazvati sistemi normi ljudskog ponašanja koja propisuje i u slučaju kršenja, sankcioniše država, pravo. Međutim svoj izvor ima u moralu, običajima, etici i naročito pravdi.

Srpska napredna stranka ima nultu toleranciju prema kriminalu i korupciji. Sada pitam sve vas, kao i građane Srbije – da li je pravda ista za sve? Kako protumačiti pravdu bivšeg perača prozora i propalog švercera šunki, Đikija 619 miliona, koji je na grbači građana Srbije opustošio državnu kasu, oteo od novorođenih beba milionske sume, napravio najskuplji most na svetu i vešto žonglirao sa 57 računa i novcem koji je oteo od građana Srbije.

Čovek, čiji je omiljeni sport pored jahanja gde je kao džokej grada Beograda, uništio gradsku kasu i napunio svoje bisage zaduživši Beograd za 1,2 milijarde evra, čiji su hobiji raznošenje pokradenog narodnog novca na egzotične destinacije Hong Kong, Mauricijus i još 57 zemalja, šampion u disciplini prebijanja žena, lomljena i uništavanja svega što je pošteno i moralno, jer nemoral i lopovluk je njegovo drugo ime. To je radio i radi kao megafon Veljka Belivuka, ali najmorbidnije od svega nesposoban da bilo šta uradi za Srbiju sem da krade i preko svojih tajkunskih medija, satanizuje sve ono što je Aleksandar Vučić uradio za Srbiju izgradnju fabrika, stranke investicije, borba protiv korone, pomoć građanima u doba pandemije.

Za Đilasa je sve to strano i svestan svoje nemoći on je uradio nešto što ni najgore zveri mafijaških kartela nisu uradili. Mislim da istorija i ne pamti tu vrstu sadističkih postupaka prema bilo kome. Onda kada smo govorili o zločinima nad Srbima, pogotovo decom, smatrao sam da su ta vremena prošla i da tako nešto više ne može da se ponovi, ali očigledno Dragan Đilas je uspeo da me demantuje.

Nemoćan da stane na put napretka Srbije i konstantne borbe Aleksandra Vučića za nove bolnice, vakcine, prosperitet i blagostanje, Dragan Đilas je na najmonstruozniji način napao predsednikovog sina Danila Vučića, dečaka, patriotu nacrtavši mu na čelu metu preko svojih tajkunskih medija i pozvao na ubistvo deteta. Kako objasniti taj čin jednog sociopate, jer u ovom trenutku ne mogu da nađem ni jedan prihvatljiv termin koji bi opisao njegov mentalni sklop. Da li na ovaj način, nesposoban da bilo šta uradi za Srbiju i uništi sve ono što je postigao Aleksandar Vučić, kao hijena se obrušio na njegovu porodicu, ali i hijene napadaju samo kada su gladne, a on je gladan novca i moći. I želi da preko jednog dečaka se domogne državnih jasli koje je pustošio godinama.

S obzirom na ove vrste pretnji i devijantno ponašanje koje se graniči sa ludilom molim iz ove poslaničke klupe sve nadležne organe da ovim putem reaguju i osude ovaj zločinački akt, a Draganu Đilasu poručujem da je Aleksandar Vučić i pored svih monstruoznih stvari koje je uradio prema njemu i njegovoj porodici i bolnica koje je napravio, napravio je bolnice i za slučajeve kao što je Dragan Đilas da mu se na adekvatan način može pomoći, jer za njegov problem možda postoji lek, mada ovim postupkom i posle ovakvih stvari nisam siguran. Živela Srbija.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko sa saradnikom, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, govoriću o potvrđivanju ugovora između Republike Srbije i Republike Argentine, o izručenju.

U ovom turbulentnom vremenu, okovani pandemijom korona virusa, takođe suočeni i sa devastirajućim teretom kriminala, ali prvenstveno borbe koju je pokrenuo i uspešno sprovodi predsednik Aleksandar Vučić, da nepokolebljivo udari u glavu zmiji mafije i kriminalne grupe, ne štedeći da u toj borbi ugrozi i sopstveni život, a to je jedan od prioriteta politike i osnovnih načela „Srbije 2025“.

Najbolji primer te politike je i hapšenje najopasnije kriminalne grupe u ovom delu Evrope, klana Belivuk, zbog razgranatosti i opasnosti koju čini organizovani kriminal na globalnom nivou, moramo se ujediniti sa svim državama sveta, ka čemu teži politika Aleksandra Vučića i Vlade Srbije, jer samo tako možemo ovu zver staviti u lance pravde.

Ugovor između Republike Srbije i Republike Argentine, o izručenju, potpisan je u Srbiji, u Beogradu 14. oktobra 2019. godine. Ovim ugovorom je učinjen ozbiljan korak u uspostavljanju pravnog okvira i mehanizma u suprotstavljanju najtežim oblicima trans-nacionalnog kriminala koji se javlja u savremenom društvu.

Odgovornom politikom i fantastičnim odnosima koja je Srbija ostvarila sa ovom južnoameričkom republikom, koja se smatra regionalnom silom Južne Amerike, koja nije priznala Kosovo i Metohiju, kao nezavisnu državu, pokazala je time da je, ne samo partner u bilateralnim odnosima, već istinski prijatelj Republike Srbije efikasnost obe države u istrazi, krivičnom gonjenju i sprečavanju kriminala, kroz saradnju i uzajamnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima i na taj način se doprinosi efikasnoj borbi protiv svih vidova kriminala i efikasnije procesuiranje počinilaca krivičnih dela.

Ova borba protiv kriminala koju je pokrenuo predsednik Aleksandar Vučić na svim nivoima, gde nema zaštićenih, balvan je u oku Dragana Đilasa i njegovih konsiljera koji u paničnom rastrojstvu, jer su svesni svog lopovluka kojim su u prah i pepeo pretvorili državnu kasu i opustošili građane Srbije, ne prezaju u agoniji svoje nemoći, a svesni da im ruka pravde kuca na vrata, vandalski, kako samo oni to znaju i jedino umeju, napadaju porodicu predsednika Aleksandra Vučića, ali i sve one koji sprovode politiku poštenja, pravde, istine koja je njima strana.

Zato im nisu strane egzotične destinacije gde kao zmija noge skrivaju ogromne sume novca. Konkretno mislim na 57 tajnih računa koje poseduje Dragan Đilas. Dok njegovi, po novcu sledbenici, poput Dragana Šolaka, Marinike Tepić, Vuk Patrik Hoa Jeremića ne biraju sredstva da u svojim tajkunksim medijima omalovaže uspehe Srbije u vakcinaciji, stranim investicijama, putevima, finansijskoj pomoći građanima u doba pandemije, najboljim rezultatima u ekonomiji i svega onoga za šta oni nisu bili sposobni da učine, jer su sve to protraćili za vreme svoje vlasti. Ali, bili su spremni da učine za svoje račune u familijarne odnose koje nije merila ljubav, nego valuta deponovana na računima, a porodična tradicija i kultura u ogromnim kvadraturama po najelitnijim lokacijama u Beogradu, ali i po Srbiji.

Sve to narod Srbije vidi zato ih je i stavio na marginu političke prošlosti koja više nikada neće svojim žutim tajkunima, tajkunskim preduzećima upravljati Srbijom i odlučivati o njihovim životima, o životima građana Srbije.

Bezbednost i sigurnost narodu, saradnja sa svetom to su izbori politike koju sprovodimo, a potvrđujemo je i ovim sporazumom. Živela Srbija.
Hvala, poštovana predsedavajuća

Poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, danas ću govoriti o Sporazumu između Vlade Republike Srbije i Vlade SAD.

Inicijativu za potpisivanje Protokola za izmenu i dopunu Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade SAD o naučno-tehnološkoj saradnji pokrenula je američka strana sa željom da se u narednih 10 godina, ne samo produži već i učvrsti i nadogradi saradnja u svim oblastima nauke i tehnologije.

Potpisivanjem ovog protokola stvara se novi pravni okvir za realizaciju bilateralne međudržavne saradnje na savremen način, uz uvažavanje obostranih interesa, realnih potencijala i aktuelnih tendencija, zasnovanih na principima uzajamne ravnopravnosti, a u izmenama Aneksa A, Sporazuma iz 2010. godine, u kome je uspostavljen pouzdan osnov da se oblast intelektualne svojine nastale u toku te saradnje uredi u skladu sa najboljom praksom i principima VIPO, čije pune članice su obe strane.

Ono što moram da naglasim, kada su pitanju savremeni informacioni sistemi i savremene informacione tehnologije o kojima je danas ovde reč, a s obzirom da smo u jeku opake pandemije izazvane Kovidom – 19, zahvaljujući predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, je napravljen najmoderniji informacioni sistem tako da se za svaku vakcinu protiv korona virusa, koja je nabavljena, tačno zna ko je primio, kada i gde je primio. Novi sistem za praćenje vakcinacije omogućuje da se prati sve, od trenutka kada stigne vakcina do trenutka kada se vakciniše svaki građanin. Na ovakvom savremenom sistemu dobijamo pohvale iz celog sveta.

Takođe, ono što je veoma važno za građane Srbije, ali i za ceo svet, na „Torlaku“ počinjemo ne samo sa proizvodnjom „Sputnjika V“, već ulažemo 18 miliona evra, gde pokrećemo pakovanje vakcina, za grip, tetanus, difteriju, a odvojićemo još 20 miliona za uređenje prostorija, kao i pomoćnih objekata. Ono što je najvažnije pokrenućemo proizvodnju četvorovalentnih vakcina za grip, koji će nas vinuti u sam vrh lidera u Evropi.

Kao suverena država gde imamo odlične odnose sa svima, tu moram da izdvojim posebno odnose sa Republikom Kinom, takođe ćemo i krajem godine početi i sa proizvodnjom vakcine Sinofarm.

Otvaranje novih tehnoloških parkova u Nišu i Novom Sadu, kao i širom Srbije, omogućavaju da naši mladi naučnici ostanu, a pri tome da se još mladih ljudi, mladih naših naučnika vrati u Srbiju kao jednu perspektivnu zemlju koja sa punim intenzitetom na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem ide u susret budućnosti, za razliku od bivšeg režima koji je u bescenje rasprodavao sve što mu je palo pod šake, da bi to deponovali u poreskim rajevima, gde je lider u tehnologiji devastiranja građana Srbije, naravno bio Dragan Đilas, sa svojim programerima lopovluka, Marinikom, Šolakom, Jeremićem, Patrikom, koji su razvili novi sistem programiranja, na novcu građana Srbije, a prosledili ih na račune širom planete, odnosno na 57 računa za koje se trenutno zna.

Narod Srbije to vidi, zato su i obeleženi na tastaturi kao „delete“, jer takvo programiranje kojim su uništili fabrike, otpustili hiljade ljudi i zavili Srbiju u virus lopovluka i beznađa neće im proći, jer narod Srbije ih je obrisao sa ekrana budućnosti i bacio na deponiju istorije.

Živela Srbija.
Zahvaljujem predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, energetska efikasnost je jedna od najvažnijih oblasti za čovečanstvo u 21. veku.

Svedoci smo iscrpljivanja prirode i njenih resursa do krajnjih granica, a zagrevanje planete se ubrzano bliži kritičnom povećanju od 2% prosečne temperature kada ćemo verovatno izgubiti okruženje kakvo danas imamo i koje smatramo za Bogom dano. Višedecenijska istraživanja i rezultati u pogledu energetske efikasnosti ukazuju na to da ne mora sve da bude tako pesimistično i zato sa velikim zadovoljstvom podržavam Predlog ovog zakona u celosti.

Ono na šta treba da obratimo pažnju nakon usvajanja ovog zakona su brojni podzakonski akti, pravilnici i smernice koji treba da omoguće da Srbija bude svrstana u red zemalja sa visokom energetskom efikasnošću.

Ovo je prvi poseban zakon s tim što će naravno i potrošači moći i biti u mogućnosti da budu i proizvođači energenata, što nas stavlja u red najmodernijih zemalja Evrope. Ovim zakonom uređuju se uslovi i efikasno korišćenje energije i energenata, politika efikasnog korišćenja energije, sistem energetskog menadžmenta, mere politike energetske efikasnosti, korišćenje energije u zgradama, kod energetskih delatnosti i krajnjih kupaca, finansiranje kao i podsticajne mere od značaja za fizička i pravna lica u vezi sa korišćenjem energije, gde je prioritet zaštita ekosistema, stvarajući profitabilne projekte za građane Srbije koji će imati i finansijske benefite od predloženog zakona, ostvarivanje ušteda energije, sigurnost snabdevanja energijom, smanjenje uticaja energetskog sektora na životnu sredinu i klimatske promene održivim prirodnim resursima, povećanje konkurentnosti privrede, poboljšanje uslova za ekonomski razvoj, smanjenje energetskog siromaštva.

Ovim zakonom Republika Srbija uređuje i obezbeđuje jedinstveno tržište, pravni položaj privrednih subjekata, obezbeđuje i uređuje ravnomerni razvoj pojedinih delova Srbije uključujući prvenstveno i razvoj nedovoljno razvijenih područja koji su od vitalnog interesa za Republiku Srbiju za koju se bori predsednik Aleksandar Vučić i SNS.

Važna stvar koju moram da napomenem i istaknem, pošto je reč o energetici je Balkanski tok koji čini krvotok Evrope, gde Srbija predstavlja ne samo potrošača, nego i distributera gasa ga Zapadnoj Evropi. Predsednik je istakao da Srbija gasovodom Balkanski tok je obezbedila energetsku stabilnost i bezbednost, što je veoma važno za privlačenje novih investitora kao što je na delu i dokazano, kroz stotinu novih kompanija koji investiraju u Srbiju. Pa i to baš zato što je narod u ovoj zemlji i šta je narodu u ovoj zemlji dragoceno, danas, to isto smeta bivšem režimu.

Oni su, doduše pokrenuli pregovore o otvaranju fabrika litijuma, pregovori koji naravno nikad nisu sprovedeni u delo sve do danas kada predsednik Aleksandar Vučić zajedno sa zapadnom firmom koja je partner Srbiji stvara nove projekte budućnosti, kada su u planu ne jedna, nego dve fabrike uz poštovanje svih ekoloških mera kao prioritet zaštite životne sredine.

Sa ovim potezom koji je strateški važan za našu državu ići ćemo u korak sa najrazvijenijim zemljama Evrope i sveta. Konstantne investicije Srbiji od naših mnogobrojnih partnera u svetu, za samo njih su trn u oku, jer tu nisu mogli da urade ništa, niti da se ugrade kao što inače rade i znaju, samo to i umeju i da profitiraju na novcu građana Republike Srbije, nesposobni da bilo šta sprovedu u delo. Zbog toga Đilas i Marinika vrište.

Za razliku od njih, osnovni postulat Aleksandra Vučića danas je suverena politika, dobri odnosi sa svima, sa Rusijom koja je omogućila Balkanski tok, sa Kinom sa kojom smo našli rešenje za Bor i Smederevo, aranžmani Aleksandra Vučića sa kineskim predsednikom da se obezbede vakcine za sve naše građane. Umesto da pruže podršku kada vide da se nešto dobro radi za našu zemlju, da se rade veliki projekti koji će doprineti i boljem standardu našeg stanovništva i sačuvati živote, iz zavisti i ljubomore oni svake nedelje napadaju sve što se čini za Srbiju i stvari koje su od životnog značaja za građane Srbije.

Srbija pamti količinu i ne pamti licemerje koje oni pokazuju svakodnevno kao na primer, navešću, Đilasovo - neću da primim vakcinu koja nije sa zapada i konstantno pljuvanje i omalovažavanje Kine, ali i Srbije, nesuvislost Marinike Tepić koja traži referendum i njena neprimerena izjava da će nečiji život biti ugrožen primanjem kineske vakcine, a oni su naravno prvi stali u red za te iste vakcine.

Kada smo već kod licemerja, ima li goreg i strašnijeg licemerja od onoga što su uradili pretprošli vikend u Beogradu? Doveli ste ljude na otvoreni masovni skup, navodno zbog ekologije, a 99% vremena samo ste pljuvali vlast i pri tom kršili sve epidemiološke mere zaštite u vreme pandemije. Zbog takvih i sličnih postupaka naše su bolnice pune, naši ljudi umiru.

Vi koji lažete kada kažete da je navodno ugrožavanje zdravlja kada SNS organizuje jedan štand, običan na kome ljudi imaju maske i drže distancu, vi ste nakon svih tih napada na našu stranku i predsednika Republike Srbije napravili masovni skup na kom masku ne nosi niko, ne drži distancu i to vam je onda u redu i time se ponosite.

Sve stranke bivšeg režima su na tom skupu učestvovale, a podržavale su ih samozvani lekari protiv kovida, može li biti to licemernije i luđe? Samo zato što je protiv Vlade i Vučića, samo zbog toga vam je sve to u redu. Pa takvi ništa nisu bolji od Đilasa koji je stao prvi u red da primi rusku vakcinu Sputnjik V, koja zahvaljujući Aleksandru Vučiću i odgovornoj politici SNS je počela sa proizvodnjom prošle nedelje i našem Torlaku, koji su devastirali. Pa, takvi licemeri su se zaneli i pomislili da mogu da pobede Vučića zahvaljujući kome Srbija ima Balkanski tok, novčanu pomoć građanima u vreme pandemije, vakcine kada ih niko drugi nema i milionske investicije, pa nema šanse ni za pet života. Bar ne u Srbiji. Za Mauricijus to već ne znam, možda mogu da probaju tamo i živela Srbija.
Hvala vam predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre Momiroviću, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, govoriću o Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma Vlade Republike Srbije i Saveta ministara BiH, u održavanju i rekonstrukciji putnih međudržavnih mostova između Republike Srbije i BiH.

Mostovi su simbol trajne vrednosti, kao što je danas često citirano, naš Nobelovac Ivo Andrić reče u svom delu „ Na Drini ćuprija“, mostovi su simboli čvrste građevine, koja je večno prisutna, dok su ljudski životi prolazni.

Zato je od krucijalnog značaja da podržimo ovaj predlog zakona sa pogledom u budućnost za koju se zalaže predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Ostavimo demone prošlosti i zajedno gradimo novu budućnost za čitav region, za korake, kojima će mostovima mira koračati nove generacije.

Ovaj sporazum se odnosi na održavanje i rekonstrukciju putnih međudržavnih mostova reke Save, Drine, Uvac.

Kroz plan i program, održavanje rekonstrukcije, koja nije samo rekonstrukcija, već i čitav novi bedem, stabilnost u regionu, noseći stub mira za koji se zalaže Aleksandar Vučić i SNS, to su cvetovi nove epohe balkanskih naroda, svetlo i simbol novog temelja budućnosti.

Politika Aleksandra Vučića bila je i jeste, da gradi mostove mira i stabilnosti. Tu posvećenost najbolje možemo videti u ovom zlu od pandemije, koja nas je sve zadesila od pomoći preko vakcina i medicinske opreme, svima u regionu, kao što se u vreme strahovitih zemljotresa koji pogodili Hrvatsku, najbolje videla veličina državnika koji je sa Vladom Srbijom bez trunke oklevanja, priskočio u pomoć i to jeste razlog zašto je narod Srbije glasao i izabrao Aleksandra Vučića, čiji je jedini interes dobrobit građana Srbije, ali i dobrobit okruženja, u kome živimo.

Takođe da se borimo za svoja prava, da živimo u miru, za pravo na lično dostojanstvo, i stabilnost koja nam je svima preko potrebna, obnavljajući sve ono, ali baš sve ono što je bivši režim bahato trošio, a sem ličnih interesa ništa mu nije bilo sveto, ponajmanje narod, putevi koji čine krvotok jedne zemlje, a samim tim privlače i nove investicije, zasluga su Aleksandra Vučića i Vlade Srbije, bolnice, škole, muzeji, nove fabrike i nova radna mesta, su ono što su Đilas i njegova horda kleptomana uništavali godinama, gradeći samo mrežu ličnih interesa, od mosta na Adi, gde se još utvrđuje stepen pa nadalje, od bankovnih računa na Mauricijusu, Hong Kongu, Moldaviji, Bugarskoj, Švajcarskoj i ko zna na kojim još poreskim, rajevima, do 68 miliona, ali ni to im nije bilo dovoljno.

Jedini njihov odgovor na pitanje odakle toliki novac je mržnja prema Aleksandru Vučiću, njegovoj porodici, SNS, narodnim poslanicima, ali i svim poštenim i slobodnim ljudima koji imaju hrabrost da Đilasu, to pitanje i postave.

Imaju li šta da o politici Aleksandra Vučića, koji pomaže čitav region, kažu u Evropskom parlamentu, npr. pojedinci koji ovde imaju ogromnu podršku, koji su Srbiju doveli do ivice propasti, švercera šunki i perača prozora Đikija 619 miliona i njegovih satrapa Marinike Mauricijus, Šolaka sa Devičanskih ostrva, Jeremića Patrika Hoa, neostvarenog drvoseče Obradovića, Borka Stefanovića, Pajtića, koji su davno bankrotirali sa politikom, ali su na svojim bankovnim računima, jakim novcem, koji su oteli od naroda Srbije, samo su tu jaki.

Danas su nervozni, jer čuju da ruka pravde kuca na vrata.

Aleksandar Vučić obezbeđuje Srbiji da ide napred sa novim bolnicama, putevima, fabrikama, povećanjem plata i penzija, novim radnim mestima, ali da na tom putu isto tako Vučić ceo region, narod Srbije to vidi, ali još više vidi i ceo svet i zato živela Srbija.
Hvala vam, predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, danas ću, iako imam kost u grlu zbog današnjeg datuma, govoriti o multilateralnom Sporazumu između evropske zajednice i njenih država članica, Republike Albanije, Bosne i Hercegovine, Republike Bugarske, Republike Hrvatske i Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Republike Island, Republike Crne Gore, kraljevine Norveške, Rumunije, Republike Srbije i Misije privremene uprave UN na Kosovu i Metohiji u uspostavljanju Zajedničkog evropskog vazduhoplovnog područja, ESSA sporazum koji je Republika Srbija potpisala 29. juna 2006. godine, a Skupština Srbije ratifikovala 14. maja 2009. godine.

Sporazum ima za cilj uspostavljanje Zajedničkog evropskog vazduhoplovnog područja primenom osnovnih principa evropske zajednice u oblastima definisanim sporazumom u državama pridruženim stranama sporazuma među koje spada i Republika Srbija. Sporazum je stupio na snagu na međunarodnom planu 1. decembra 2017. godine.

Zalaganje predsednika Srbije, Aleksandra Vučića, i Vlade Srbije i uspostavljanje dobrosusedske saradnje sa svima u regionu uz pridruživanje EU, ali i borbu za naše nacionalne interese, što nije bio slučaj kod bivšeg režima, jer je to njima bilo strano, osnovni ciljevi podrazumevaju slobodan pristup tržištu, slobodu osnivanja preduzeća, jednake uslove konkurencije i zajednička pravila u oblastima vazduhoplovne sigurnosti, bezbednost upravljanja vazdušnim saobraćajem, socijalnih uslova i zaštite životne sredine, uz sve to i jasnu zaštitu interesa Srbije.

To je zasluga odgovorne politike Aleksandra Vučića kojim je jedna od zemalja koja je bila slepo crevo Evrope postala država koja se pita, ali prvenstveno i misli o budućnosti svoje dece i budućih pokolenja.

Doprinos bivšeg režima možemo najbolje videti na primeru Vuka, „aeroklub“ Jeremića koji je samo tokom pet godina herojski, zajedno sa svojim rođacima, navodno, vodio borbu za KiM iz Kraljevske sobe od 3.000 dolara za noć, dok je njegov kolega, kako bi kolega Atlagić rekao, „Điki Švajcarac“, odnosno to mu je pravi naziv, na svoja luksuzna putovanja tim istim avionima potrošio 3,6 miliona evra.

Da ono o čemu govorim građanima Srbije bude jasnije, to su bile baš te iste egzotične destinacije Mauricijus, Švajcarska, Kipar, Luksemburg, Hong-Kong, a sve to na račun napaćenog naroda Srbije. Mislim da to nije slučajno.

Šta su postigli? Kosovo i Metohiju branili nisu. Narodom tamo su samo besramno trgovali, s tim narodom su trgovali, a narod na Kosovu i Metohiji je, iz drugih delova Srbije su besramno pljačkali.

Bivši režim, na čelu sa Draganom Đilasom je integrisao svoj novac na mondenska mesta i svoje račune podstičući vazduhoplovstvo da taj isti novac i prebaci na data odredišta od 17 zemalja i na 57 računa. Dok se Dragan Đilas i njegova hobotnica potplaćenih kleptomana ne libi da se pored brojnih dokazanih afera obrati narodu preko tajkunskih medija, jer mu valjda nedostaje taj luksuz kojim su se bahatili i sada u strahu od evidentnih dokaza na sve moguće načine pokušavaju da vode politiku destrukcije i laži. Ko bi se od njih odrekao dnevnice od 55 hiljada evra i putovanja širom sveta, Valdorfa, Astorije, Hiltona, Hajata? Ko bi se odrekao istančanog osećaja za luksuz, ali i egzotike od 619 miliona evra?

Tako da, ne čudi činjenica da je njihova lažna borba za Srbiju, KiM bila samo sporedni čin koji su koristili da se obogate, dovevši tako narod Srbije na rub propasti. Sada opet zajedno sa svojim saradnicima Marinikom „Mauricijus“ Tepić, Šolakom „secikesom“, kumom Đorđevićem, Vukom Jeremićem žele da speru blato srama i sakriju užas koji su ostavili. Jedini način da to postignu je da satanizuju sve što je uradio Aleksandar Vučići i SNS.

Narod Srbije vidi, narod Srbije zna, a narod na KiM bolje nego iko.

Živeli heroji odbrane Srbije. Živela Srbija.

Whoops, looks like something went wrong.